Komentari

missillusion85.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing


  • Sarah Bernardht

    Piše mu jer je srce opet navila kao igračku i pustila u improvizirajućem smjeru.

    Nakon razdoblja nepoljubaca, srce traži stari zanos. Tako je to sa srcem.
    Čak i kad se sve pospremi, odradi, očisti.
    Dođe tako noć kad je lijepo osjetiti i staru, prastaru žudnju.
    Kao i saznanje olakšavajuće, da zbog toga nećemo umrijeti.

    avatar

    19.06.2011. (10:11)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Sad tek vidim da se ta rečenica može i tako interpretirati, avaj! :D
    Ne stari, novi.

    avatar

    19.06.2011. (16:18)    -   -   -   -  

  • golden age

    naopaki trailer u nevoljko zapamćenim epizodama...
    kad malo ispretumbam mogu složiti kartonskog sebe...

    avatar

    19.06.2011. (18:34)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Ja slijedim što srce moje kaže....hihihi:)

    avatar

    19.06.2011. (18:37)    -   -   -   -  

  • Sredovječni udovac

    Jako poznati mi osjećaji, prekrasno napisano. Inače izbjegavam čitati tekstove sa ovakvim temama, ovomu sam se vratio i pročitao nekoliko puta.

    avatar

    19.06.2011. (18:50)    -   -   -   -  

  • Terminal

    Zadnja me je rečenica definitivno osvojila!

    avatar

    23.06.2011. (17:55)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    Život se nastavio, uvijek to napravi.
    kako si to dobro uhvatila.

    avatar

    28.06.2011. (09:29)    -   -   -   -  

  • Zadihana

    Toliko dugo nisam uranjala u ženstvenu toplinu tvojih mekanih rečenica.
    A sama tematika... tako nam je poznata. Usamljenost zna proizvoditi takve taktove srca, želju da se otrči u nepoznato plavo i da se vrati negdje gdje boli, a sve u isto vrijeme. I vjerojatno sve boli, da, samo neke boli možemo u nekim trenucima iskoristiti za neke svoje konstruktivne partiture, dok nas neke druge uzimaju, troše, osiromašuju.
    Trenutno stanje tvoje čitateljice mene: jednu bol, osiromašujuću, polako zamjenjujem drugom. Potonja obogaćuje, iako je jednako insomnijska. Zbroj je ipak na mojoj strani; nova me bol puni osjećajem lijepog, sanjam i maštam i pišem, ne rastavljam se u svakom svom naboru kao nekad, nova sam. Svježa u tom krvarenju koje to i nije. Kontaš me, Missillusion? Vjerujem da baš od svih ti da. Pozdrav ti i piši nam i dalje.

    avatar

    13.07.2011. (12:08)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Znam tu bol, kad iz stanja "to je prokleti vjetar samoće koji vodi do ludila (Raimunda)" dođe u stanje kad saživiš s njom i stvaraš iz nje najljepše od sebe, najjače. Prošla sam je sustavno, temeljito, nije mi žao. Primjetila sam tu snagu u tvojim riječima. To je na neki način preobrazba, bez obzira tko nas je potaknuo, a preobrazba je bolna. Ali ima i nešto ljubavi, nije samo to. Piši i ti, to je najbolja želja koju ti mogu reći jer pisanje oporavlja, pronalazi nas.

    avatar

    15.07.2011. (02:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...