Samo nekoliko detalja: ako me sjećanje ne vara, pročitao sam i prihvatio, da je ono što je Borges iznio u toj crtici u stvari taj isti update, a možda i više. 'Del rigor en la ciencia' sadrži dva dijela: onaj u kojem nauka izrađuje mapu koja predstavlja stvarnost, točku za točku (jasno, ali možda ne očigledno, ne samo na papiru, već i u vremenu) i onaj dio koji opisuje što se događa nakon toga. Kao u vrtu razgranatih staza, iz vremenske točke u kojoj su stvarnost i mapa izjednačene, nauka je postavila model čija točnost treba biti razmotrena (poradi naslova) i opisuje stvarnost. Iz tog trena izlazi samo jedan entitet; buduće generacije su iznašle da je 'mapa' previše nezgrapna (slijedi da je bila u uporabi cijelu generaciju, te da je glavna zamjerka nezgrapnost), te su je ostavile Suncu i Kiši.
Analiza kaže da preostaje nešto što nalikuje na zmijsku kožu, no da nije jasno da li je to što se sasušilo u stvari bila mapa ili stvarnost.
Adams u vodiču negdje kaže kako je znanstveni model Svega nemoguć jer bi bio kompliciraniji (znači i veći) od realnosti same pa ne bi mogao u nju (ni fizički) stati. 'O preciznosti znanosti' vješto raspetljava to ograničenje, vodeći nas na 'forking paths', na stvarnost koja više ne zna da li je odrezak iz Matrixa, vrtuljak iz Inceptiona, užitak pri gledanju vlastitog sna iz Until the End of the World ni tko se budi iz sna, leptir ili učitelj Čuang.
Ovim putem ne osvještavam relevantnost centralne ideje: simulakruma i zasigurno promašujem bit. Simulakrum mi se zapravo više čini kao retorička figura nego kao stvarna pojava, a najmanje bit. Pogotovo ukoliko mu sudimo izvan vremenske kategorije. Recimo Pierre Menard, kao autor Quixotea zasigurno čini kopiju, no tek njegova kopija je doista ispunjena vrijednošću, vrijeme je od nejakog orginala načinilo veliko djelo i Pierre nas na to upozorava. Orginal je, ovdje, po atributu vrijednosti, sličniji simulakrumu od kopije.
Sve mi to, ća bi i-i-kamings reka': ...nasliči nečem što se nije, još, dogodilo. O gubljenju u prijevodu neću, osim da bi bilo uputno biti oprezan s motivima iz tog filma ukoliko se nije boravilo u Japanu bar par mjeseci. U suprotnom se dogodi se da se nešto, iznova, izgubi u prijevodu, odnosno simulaciji.
Ovim putem se izvinjavam Ivanu što ne razumijem preveliki dio teksta i bilježim sa štovanjem i zahvalom na puno zanimljivih rečenica i lijepim slikama. Posebno mi je draga Scarlettina guza, iako se i ona zapravo može izgubiti u prijevodu, no podsjeća me to na početak filma i tren u kojem se preko nje fokusiraju slova focus features, a to mi je baš sjajno.
07.04.2011. (17:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uspoređujući sa bogatstvom ovog posta siromašno se nadovezujem i pomalo digresiram, jer sljedeće nije vezano uz konkretno laništenje, ali jest uz poništenje/pojačavanje stvarnosti... naime, čitajući ovaj tekst pade mi na pamet kako se nekako i ovaj aktualni popis stanovništva/ljudstva uklapa u ´...Baudrillarda se ''pustinja stvarnog'' odnosi na pomanjkanje stvarnosti: svijet postaje sve manje stvaran, sve više simuliran, postaje ne lažan nego hiperrealan...` simulirano stanovništvo, hiperrealno stanje stvari... hiperrealan čovjek - hiperrealan okoliš, a stoji i vice versa?
08.04.2011. (08:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uzelo mi vozačku pa sam išal za Badnjak s tramvaja peške u Arena centar, u Interšpar, i vraćal se sa 35 kg namirnica. Kao na Velebitu, samo stijene promiču kraj tebe, ili ih moraš zaobići, a znoj kapa... Sve skup nekih 4 km hodnje po nigdini, u kojoj ti se isprva sve čini bližim nego što jest...
23.04.2011. (22:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
histrion
Samo nekoliko detalja: ako me sjećanje ne vara, pročitao sam i prihvatio, da je ono što je Borges iznio u toj crtici u stvari taj isti update, a možda i više. 'Del rigor en la ciencia' sadrži dva dijela: onaj u kojem nauka izrađuje mapu koja predstavlja stvarnost, točku za točku (jasno, ali možda ne očigledno, ne samo na papiru, već i u vremenu) i onaj dio koji opisuje što se događa nakon toga. Kao u vrtu razgranatih staza, iz vremenske točke u kojoj su stvarnost i mapa izjednačene, nauka je postavila model čija točnost treba biti razmotrena (poradi naslova) i opisuje stvarnost. Iz tog trena izlazi samo jedan entitet; buduće generacije su iznašle da je 'mapa' previše nezgrapna (slijedi da je bila u uporabi cijelu generaciju, te da je glavna zamjerka nezgrapnost), te su je ostavile Suncu i Kiši.
Analiza kaže da preostaje nešto što nalikuje na zmijsku kožu, no da nije jasno da li je to što se sasušilo u stvari bila mapa ili stvarnost.
Adams u vodiču negdje kaže kako je znanstveni model Svega nemoguć jer bi bio kompliciraniji (znači i veći) od realnosti same pa ne bi mogao u nju (ni fizički) stati. 'O preciznosti znanosti' vješto raspetljava to ograničenje, vodeći nas na 'forking paths', na stvarnost koja više ne zna da li je odrezak iz Matrixa, vrtuljak iz Inceptiona, užitak pri gledanju vlastitog sna iz Until the End of the World ni tko se budi iz sna, leptir ili učitelj Čuang.
Ovim putem ne osvještavam relevantnost centralne ideje: simulakruma i zasigurno promašujem bit. Simulakrum mi se zapravo više čini kao retorička figura nego kao stvarna pojava, a najmanje bit. Pogotovo ukoliko mu sudimo izvan vremenske kategorije. Recimo Pierre Menard, kao autor Quixotea zasigurno čini kopiju, no tek njegova kopija je doista ispunjena vrijednošću, vrijeme je od nejakog orginala načinilo veliko djelo i Pierre nas na to upozorava. Orginal je, ovdje, po atributu vrijednosti, sličniji simulakrumu od kopije.
Sve mi to, ća bi i-i-kamings reka': ...nasliči nečem što se nije, još, dogodilo. O gubljenju u prijevodu neću, osim da bi bilo uputno biti oprezan s motivima iz tog filma ukoliko se nije boravilo u Japanu bar par mjeseci. U suprotnom se dogodi se da se nešto, iznova, izgubi u prijevodu, odnosno simulaciji.
Ovim putem se izvinjavam Ivanu što ne razumijem preveliki dio teksta i bilježim sa štovanjem i zahvalom na puno zanimljivih rečenica i lijepim slikama. Posebno mi je draga Scarlettina guza, iako se i ona zapravo može izgubiti u prijevodu, no podsjeća me to na početak filma i tren u kojem se preko nje fokusiraju slova focus features, a to mi je baš sjajno.
07.04.2011. (17:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MODESTI BLEJZ
uspoređujući sa bogatstvom ovog posta siromašno se nadovezujem i pomalo digresiram, jer sljedeće nije vezano uz konkretno laništenje, ali jest uz poništenje/pojačavanje stvarnosti... naime, čitajući ovaj tekst pade mi na pamet kako se nekako i ovaj aktualni popis stanovništva/ljudstva uklapa u ´...Baudrillarda se ''pustinja stvarnog'' odnosi na pomanjkanje stvarnosti: svijet postaje sve manje stvaran, sve više simuliran, postaje ne lažan nego hiperrealan...`
simulirano stanovništvo, hiperrealno stanje stvari... hiperrealan čovjek - hiperrealan okoliš, a stoji i vice versa?
08.04.2011. (08:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Akuzmata
Dva zanimljiva romana J.G. Ballarda:
Concrete Island
High Rise
09.04.2011. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lulallay
Prije godinu koju na jednom od mojih blogova Photoshopom učinih uvodnu sliku
http://krajnazemlji.mojblog.hr
15.04.2011. (19:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lijecenikatolik
Uzelo mi vozačku pa sam išal za Badnjak s tramvaja peške u Arena centar, u Interšpar, i vraćal se sa 35 kg namirnica. Kao na Velebitu, samo stijene promiču kraj tebe, ili ih moraš zaobići, a znoj kapa... Sve skup nekih 4 km hodnje po nigdini, u kojoj ti se isprva sve čini bližim nego što jest...
23.04.2011. (22:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mariano Aureliano
Eh, @pero u šaci odlično piše! :)))
01.06.2016. (02:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...