Komentari

neptunka.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • frosti

    bila sam mala, bilo je ljeto (ili kasno proljeće), vani je pljuštalo i ja sam sjedila pod strehom na dvorištu i iz velike zdjele jela slatke crne trešnje, pljuckajući koštice na kišu.
    iz jedne od tih koštica izrasla je trešnja koja je s godinama nadvisila kuću, trešnja na koju sam se jedino ja penjala, najmanja i najspretnija, kako bih ubrala one najslađe, drvo čije su trešnje godinama bile najbolje trešnje koje smo tog ljeta jeli.
    bila je borac, bila je snažna i voljela sam ju. kad su ju posjekli, plakala sam. neutješno. nitko nije razumio.
    i danas mi još nedostaje..

    avatar

    14.03.2011. (12:57)    -   -   -   -  

  • Wall

    sve prolazi, osim prolaznosti.. jedino ostaje vječna žudnja za nečim (postojanošću?)... u ljudskom poimanju i (kratkom) trajanju najbolje, najviše što se može je - imati dijete i posaditi stablo. valjda je zato slika djeteta na stablu zaokruženost jedino trajnog u životu?

    avatar

    14.03.2011. (13:05)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Baš tako! Divni i istiniti Đoletovi stihovi...Pozdrav Tebi i "Miss Daisy" :)))))

    avatar

    14.03.2011. (13:17)    -   -   -   -  

  • šašava mamica

    Da...treba prvo razumjeti drvo...ona na koju sam se penjala još je živa...možda je još uvijek malo moja?

    avatar

    14.03.2011. (13:20)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Baš tako. :-)

    avatar

    14.03.2011. (16:41)    -   -   -   -  

  • metamorfoza

    zaista divno...navodi na razmišljanje, prekrasno je @Wall rekao...imati dijete i posaditi stablo...:)

    avatar

    14.03.2011. (23:55)    -   -   -   -  

  • Volupta

    odlično!

    avatar

    15.03.2011. (08:32)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...