Ne boj se - sve je to samo privid. Kako god izgledalo ništa na ovom svijetu ne može uništiti Tebe i ono što stvarno jesi. Ako djeluješ - pokušaj ne djelovati iz straha ili bilo kojeg negativno emotivnog stanja kojima si naizgled preplavljena. Imaš neizmjerno više pozitivnoga u sebi nego što se to sada čini. I privid nedostatka te snage je dio trika kojima nas iluzija nastoji obmanuti da je shvatimo koliko smo zapravo snažni. A doslovno svatko od nas se s time mora prije ili kasnije suočiti i naći vlastito riješenje. Nije lako, ali može se.
Pustopoljina je prostor koji moramo proći da dođemo do samih sebe. To je cijena koju moramo "platiti" da upoznamo Istinu i Ljubav u svojoj izvornoj formi. Život svih istinskih tragaoca vodi kroz ovu pustopoljinu. Mjesto na kojem nema ničega osim nas, dugih sjena, čudne tjeskobne tišine i naših strahova koji traže svoju priliku da nas zaskoče kad im se najmanje nadamo.
Ako očajno tražiš put i bojiš se - nećeš ga naći. A to svi neprestano radimo nadajući se da nikada nećemo doći do pustopoljine. No ona strpljivo čeka sve nas jer jer to jedini put koji svatko od nas mora proći sasvim sam.
Kad prestaneš tražiti i otpustiš sve - baš sve - put pronađe tebe. Kako? Misterija na koju nema odgovora dok jednom ne probijemo barijeru straha u čijem strašnom zagrljaju živimo čitav život ne shvaćajući da zapravo stalno živimo u zatvoru vlastitih iluzija od kojih su strahovi ponajveća iluzija. Pustopoljina je jedini put koji vodi do onoga što zaista jesi. Jedini pravi put iz zatvora iluzija.
Kada sve to prođe - otkriti ćeš da prije ovoga zapravo nisi niti živjela u punom smislu te riječi - jer su naši nevidljivi strahovi koje svi jednako nosimo duboko u sebi cijelo vrijeme bili uronjeni u buku života oko nas koja nas spriječava da čujemo i vidimo same sebe, ono što doista jesmo. A to što istinski jesmo ne može se riječima opisati.
Kada ovo osvijestmo - više ništa nije teško niti strašno kao prije. Nestaje tjeskoba, pritisak i prisila jer shvaćamo da je pustopoljina privid koji sami stvarano sve dok se svjesno ne prestanemo bojati bilo čega.
Hvala što otvaraš svojim nevjerojatno iskrenim riječima ova teška vrata u svima nama koji ovo čitamo. Nadam se da tu istinu pronalaziš i u odgovorima koje od nas dobijaš. Istina nije utjeha. Utjeha je iluzija iza koje stoji isti maskirani strah. Iza istine ne stoji ništa do sama istina.
:-)
P.S.
(ovo nisu moje riječi - same se pišu i vjerojatno imaju isti izvor iz kojih nastaju sve riječi kroz koje progovara istina kojoj se svi mi bojimo iskreno pogledati u oči)
29.12.2010. (20:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi hodamo istom pustopoljinom. Nigdje putokaza. Stabilnog smjerokaza koji bi nas upućivao kamo dalje. Sve oko nas krhko je, prolazno, lomljivo. I sami smo. I naši osjećaji i naša lutanja. Ako pomisliš samo na tren, kolika snaga leži u toj krhkosti koja tumara svijetom, pronalazeć skrivene zakutke sreće, trenutnog ispunjenja i punine...ako pomisliš samo koliko snažan mora biti čovjek gacajuć kroz taj snijeg i led, do drugog čovjeka, da ga doživi, da ga sretne, da ga zavoli...tada shvatiš kolika je u toj krhkosti snaga.... Želim ti snagu...i otpuštanje svega što te u protekloj godini rastuživalo, plašilo ili uznemiravalo.
31.12.2010. (01:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Često, kada bi zbunjen i neodlučan stajao pred izborima, prepustio bih srcu da me povede. Istina, ponekada, cijena je bila velika, ali i vrijedila je. To je naravno onako deklarativno i prigodno, dok u pustoši stvarnosti, čovjek bira ono za što misli da je najbolje, a tu je zapravo srž problema, jer tko zapravo zna što je to ono najbolje, ili čak dobro. Eto, to je vrtlog života, zvrk koji se vrti dok smo tu. Kako god, volim se prepustiti vrtnji, igri, plesu, ..., ali, nije to recept, jer život je jedan i valja preuzeti odgovornost za njega. Blagoslovljena bila, i ti, i tvoji izbori ;)
01.01.2011. (22:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
Ne boj se - sve je to samo privid. Kako god izgledalo ništa na ovom svijetu ne može uništiti Tebe i ono što stvarno jesi. Ako djeluješ - pokušaj ne djelovati iz straha ili bilo kojeg negativno emotivnog stanja kojima si naizgled preplavljena. Imaš neizmjerno više pozitivnoga u sebi nego što se to sada čini. I privid nedostatka te snage je dio trika kojima nas iluzija nastoji obmanuti da je shvatimo koliko smo zapravo snažni. A doslovno svatko od nas se s time mora prije ili kasnije suočiti i naći vlastito riješenje. Nije lako, ali može se.
Pustopoljina je prostor koji moramo proći da dođemo do samih sebe. To je cijena koju moramo "platiti" da upoznamo Istinu i Ljubav u svojoj izvornoj formi. Život svih istinskih tragaoca vodi kroz ovu pustopoljinu. Mjesto na kojem nema ničega osim nas, dugih sjena, čudne tjeskobne tišine i naših strahova koji traže svoju priliku da nas zaskoče kad im se najmanje nadamo.
Ako očajno tražiš put i bojiš se - nećeš ga naći. A to svi neprestano radimo nadajući se da nikada nećemo doći do pustopoljine. No ona strpljivo čeka sve nas jer jer to jedini put koji svatko od nas mora proći sasvim sam.
Kad prestaneš tražiti i otpustiš sve - baš sve - put pronađe tebe. Kako? Misterija na koju nema odgovora dok jednom ne probijemo barijeru straha u čijem strašnom zagrljaju živimo čitav život ne shvaćajući da zapravo stalno živimo u zatvoru vlastitih iluzija od kojih su strahovi ponajveća iluzija. Pustopoljina je jedini put koji vodi do onoga što zaista jesi. Jedini pravi put iz zatvora iluzija.
Kada sve to prođe - otkriti ćeš da prije ovoga zapravo nisi niti živjela u punom smislu te riječi - jer su naši nevidljivi strahovi koje svi jednako nosimo duboko u sebi cijelo vrijeme bili uronjeni u buku života oko nas koja nas spriječava da čujemo i vidimo same sebe, ono što doista jesmo. A to što istinski jesmo ne može se riječima opisati.
Kada ovo osvijestmo - više ništa nije teško niti strašno kao prije. Nestaje tjeskoba, pritisak i prisila jer shvaćamo da je pustopoljina privid koji sami stvarano sve dok se svjesno ne prestanemo bojati bilo čega.
Hvala što otvaraš svojim nevjerojatno iskrenim riječima ova teška vrata u svima nama koji ovo čitamo. Nadam se da tu istinu pronalaziš i u odgovorima koje od nas dobijaš. Istina nije utjeha. Utjeha je iluzija iza koje stoji isti maskirani strah. Iza istine ne stoji ništa do sama istina.
:-)
P.S.
(ovo nisu moje riječi - same se pišu i vjerojatno imaju isti izvor iz kojih nastaju sve riječi kroz koje progovara istina kojoj se svi mi bojimo iskreno pogledati u oči)
29.12.2010. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sdrugestrane
@ toluenu
29.12.2010. (22:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Svi hodamo istom pustopoljinom.
Nigdje putokaza. Stabilnog smjerokaza koji bi nas upućivao kamo dalje.
Sve oko nas krhko je, prolazno, lomljivo. I sami smo. I naši osjećaji i naša lutanja.
Ako pomisliš samo na tren, kolika snaga leži u toj krhkosti koja tumara svijetom, pronalazeć skrivene zakutke sreće, trenutnog ispunjenja i punine...ako pomisliš samo koliko snažan mora biti čovjek gacajuć kroz taj snijeg i led, do drugog čovjeka, da ga doživi, da ga sretne, da ga zavoli...tada shvatiš kolika je u toj krhkosti snaga....
Želim ti snagu...i otpuštanje svega što te u protekloj godini rastuživalo, plašilo ili uznemiravalo.
31.12.2010. (01:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ali dražeN :)
Često, kada bi zbunjen i neodlučan stajao pred izborima, prepustio bih srcu da me povede. Istina, ponekada, cijena je bila velika, ali i vrijedila je. To je naravno onako deklarativno i prigodno, dok u pustoši stvarnosti, čovjek bira ono za što misli da je najbolje, a tu je zapravo srž problema, jer tko zapravo zna što je to ono najbolje, ili čak dobro. Eto, to je vrtlog života, zvrk koji se vrti dok smo tu. Kako god, volim se prepustiti vrtnji, igri, plesu, ..., ali, nije to recept, jer život je jedan i valja preuzeti odgovornost za njega. Blagoslovljena bila, i ti, i tvoji izbori ;)
01.01.2011. (22:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Lijepo si izrekla ono o čemu većina nas dvoji...
Toulenov odgovor mi je nekako najprihvatljiviji, a tebi...
Sretno u Novoj!
03.01.2011. (07:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...