Komentari

kora12345.blog.hr

Dodaj komentar (28)

Marketing


  • Majstorica s mora

    Prestrašno, i to baš sinoć kad je bila povorka u Rijeci protiv nasilja...i maloprije čitam za tog hokejaša iz Zagreba koji je završio na operaciji glave...to stvarno više nije normalno...a o policiji što reći osim da je sve jadno..., mislila sam da ni ovakvo nasilje a ni takvo ponašanje policije ne možemo doživjeti u Rijeci...

    avatar

    05.12.2010. (18:18)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Strašno mi je žao što je tvoja djevojka to doživjela, i suosjećam s tobom. Mama sam maloljetnika koji je konstantno u opasnosti,a da toga uopće nije svjestan. Stalno sam u strahu i u panici. Tako da te debelo razumijem. A na vlastitoj sam koži osjetila kako se policija u nekim trenucima doslovce boji. Oduzete su im sve moguće ovlasti i rijetki su ti koji će riskirati svoj posao i djelovati po zdravoj logici, razumu i profesionalnoj etici. Čuvaj curicu, puno pričaj s njom. Ovo je zbilja u društvu postalo nesnosno. Djeca i nasilje među njima, samo su pokazatelji sranja u našem društvu.

    avatar

    05.12.2010. (18:56)    -   -   -   -  

  • rU

    ah, žao mi je, draga kora ...
    no, bit će tako dok god budemo mislili kako se nasilje događa samo nekom drugom, dok god javno mnjenje bude u žrtvi nasilja gledalo sukrivca, dok god na nasilje u obitelji ne počnu reagirati svi, od prvog susjeda nadalje ...

    nitko ne smije okrenuti glavu kad se nasilje događa nad nekim drugim, nadajući se da će nasilnik njega zaobići ...

    postupak policije prema tvojoj kćeri smatram neprofesionalnim ... i pitam se kakva su to mjerila ... i kakvu će kaznu 'platiti' nasilnici koji su, ničim izazvani, napali mirno društvo ...

    avatar

    05.12.2010. (19:12)    -   -   -   -  

  • misko

    Čuo sam za to danas, ali ni sanjao nisam da je tvoja ćerka bila sudionik ovog događaja. Što reći o pandurima? Od svoje 14-te godine imam najgore mišljenje o njima! Zašto? Možda jednom napišem priču ...
    Žalosno, ali čini se, da je kod nas to postalo pravilo: vrijeđati žrtvu, a ne nasilnika!
    Pozdrav!

    avatar

    05.12.2010. (19:41)    -   -   -   -  

  • gogoo

    Zbilja žalosno! Policiji kao da je svejedno tko je nasilnik. Uvijek mi se plače kad prođem Trgom Sv. Barbare kraj onih svijeća.

    avatar

    05.12.2010. (19:42)    -   -   -   -  

  • fulvus

    strašno, kora. žo mi je što se to dogodilo tvojima:(
    a baš sam gledala na vijestima kako su pretukli mladog hokejaša. ja bih sve te nasilnike po džepu. da plate sve liječničke troškove, duševne boli, bolovanja i prekršaj remećenja javnog reda i mira. tko nema para da to plati, neka radi društveno koristan rad a ne da ćeše dupe u zatvoru. i tu ne bi pravila granicu između maloljetnika. kad bi netko proveo u zatvoru do 10 godina teško radeći, ne bi mu palo na pamet iživljavati se na drugome, ili mu prodat kuću da bez ičega ostane.

    avatar

    05.12.2010. (19:52)    -   -   -   -  

  • greentea

    sad nemam teksta. rijeku doživljavam iz priča kao grad u kojem je ugodno živjeti, ali čini se da kod nas više nema takvih gradova. naši policajci su drek od ljudi. čuvaju svoje guzice umjesto da čuvaju nas građane. čini mi se da se sve raspada i odlazi do vraga. ovo nasilje što sve češće izbija kroz ovakve ispade sve jasnije pokazuje da u ljudima ima sve više nezadovoljstva, frustracija i bijesa. ne mislim da ćemo to lako riješiti. zakoni nam postaju sve nakaradniji i u pokušaju da se osiguraju dječja prava zaštitili smo ih i od odgoja koji im roditelji trebaju pružiti. a odgoj je ljubav. neodogojeno dijete je nevoljeno dijete. i ono postaje nasilnik. jako mi je žao što se ovaj užas desio tvojem djetetu, nadam se da će se oporaviti....možda postajem pesimista. kao da je tama pred nama sve crnja. ne vidim izlaz iz ovakvih stvari.

    avatar

    05.12.2010. (20:19)    -   -   -   -  

  • katrida

    Svojim postom sam se pridružila borbi protiv nasilja! Dok mi dobri mali ljudi šutimo nasilje divlja!!!

    avatar

    05.12.2010. (20:20)    -   -   -   -  

  • Kora ***

    Hvala vam svima na riječima podrške i na razumijevanju. Puno mi znače u ovom trenutku jer se osjećam zaista jako loše. Tim više što nisam s mojom kćerkom i ovako iz daleka doživljavam to još teže.
    Dragi moji blogeri, uvijek kad mi je bilo teško bili ste tu. I dokazali ste još jednom solidarnost na djelu, tu čudnu povezanost među nama, iako većinu od vas nikada nisam upoznala. Ali poznam vas možda i više nego nekog koga viđam svaki dan.
    Hvala još jednom.

    avatar

    05.12.2010. (20:30)    -   -   -   -  

  • suncokretica

    Grozno! Ne mogu vjerovati......ne znam ni šta bi rekla....ne mogu ni zamisliti kako je kad se to dogodi baš tebi jer je grozno i kao novinski naslov....ne znam, ne znam kamo sve to vodi, šta se to događa, nešto treba mijenjati pod hitno.....
    Drži se, vjerujem da ti je teško.... :-*

    avatar

    05.12.2010. (21:57)    -   -   -   -  

  • Pjesma o jednoj mladosti

    Strašno! Pridružujem se svima koji su zgroženi nad ovim divljaštvom. Nadam se da će pretučena djevojka zaliječiti rane i da neće imati trajnih posljedica od ovog nasilništva. I da, traume će ostati, svima napadnutima. Strah me te podivljale mladeži koja svoje frustracije liječi iživljavajući se unaokolo. Drži se!

    avatar

    05.12.2010. (22:47)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Strahota! Mogu samo zamisliti kroz što si prolazila i prolaziš! Ni ja se ne mogu s tim pomiriti, s tim nasiljem i nezaštićenošću.I svaki dan nove žrtve. To je prestrašno. I uopće ne znam kojim mehanizmima , kojim načinom stati tomu na kraj.
    Silom? Silom na silu?!
    Užas!

    avatar

    05.12.2010. (23:41)    -   -   -   -  

  • Euro

    treba u grad izlaziti sa kalsnjikovim pa kad naidjes na takvu grupu cipelara sve pobiti do jednog mamicu im jebem lopovsku..

    avatar

    06.12.2010. (07:31)    -   -   -   -  

  • zmajka

    Nemam riječi, ovo je prestrašno.
    Nikada se neću prestati čuditi i shvatiti kako od žrtve tako brzo naprave krivca. Tko će njima nadoknaditi posljedice postraumatskog stresa..
    Gdje su danas ljudi sigurni?
    Poruka je davno već poslana: mlatite slobodno i ubijajte koliko vas je volja, kazne ionako nema, razvalite sve frustracije na tuđim kostima, bez razloga, može zato što danas pada kiša i to vam smeta...

    avatar

    06.12.2010. (08:38)    -   -   -   -  

  • čitač bez bloga

    Rastužila si me i rasplakala. Suosjećam s tobom. Kako sam prosvjetarske struke svaki put se ražalostim kad shvatim da je "milo dijete" potencijalni nasilnik. Dižem svoj glas protiv nasilja ali što to vrijedi. Treba i djelovati. I pitam se kad će odgovorni shvatiti da školama trebaju timovi psihologa, defektologa i psihijatara koji će pomoći jer pedagozi i učitelji postaju nemoćni.

    avatar

    06.12.2010. (08:44)    -   -   -   -  

  • heimthra

    užasno mi je žao zbog Vaše kćeri i njenih prijatelja, bespotrebno je isticati koliko je strašna cijela situacija, i iskreno nisam sigurna je li gori postupak policije ili tih razbojnika čiji je pojam kvalitetno provedene subote otići se razbiti u alkoholu pa onda razbiti nekog drugog radi prvog razloga koji im padne na pamet.

    avatar

    06.12.2010. (14:45)    -   -   -   -  

  • katrida

    Nikada se neću prestati čuditi i shvatiti kako od žrtve tako brzo naprave krivca.-ovu zmajkinu konstataciju sam i ja zamjetila.Pratim članke o nasilju, po novinama i internetu 5-6 god, od kad sam postala svjesna nasilja u društvu. Učinilo mi se kroz komentare, u tim člancima i komentarima, da svi napadaju žrtvu.i onda sam paživljije počela pratiti članke o nasilju. I je, di god se moglo anonimno komentirati, 99% komentatora je napadalo žrtvu!! Čak i rješenja socijalnih službi su bila na štetu žrtve.
    Zadnji primjer koji sam čitala: - Nezaposlena majka i dvoje malodobne djece i suprug, otac, umirovljeni branitelj-alkoholičar. Ka i svi alkoholičari, i taj je većinu mirovine propio, samim tim kako je bio pijan, nije ni vodio računa ni o djeci, ni o supruzi, ni o potrebama kućanstva.
    Majka je tražila pomoć od socijalne službe, ali nije bilo nikakvog razloga da joj pomognu, unutarnji obiteljski problem bez vidljivog nasilja.
    Nakon desetak godina takvog zlostavljačkog života, majka je pukla i fizički napala supruga. Kako kažemo-izgubila je živce. Završila je na psihijatriju., gdje joj je bilo još gore jer je bila brižna majka, nedostajala su joj dica. Borila je se da je puste kući da bude sa svojom dicom. Tim svojim pokušajima da pobigne sa psihijatrije, samo je sebi kopala rupu, po struci dokazivala da nije sposobna brinuti ni o sebi, a kamoli o dvoje dice.
    Optužena je za fizički napad na supruga, oduzeto joj je skrbništvo nad dicom- dica su smještena u dom.
    Dvoje dice koja su imala dobru mamu, poslana su u dom. Uništene su tri ljudske sudbine, ali sve je po zakonu ispravno...Alkoholičar je ostao u svom svijetu alkohola.Za njega se ništa nije prominilo..

    avatar

    06.12.2010. (15:49)    -   -   -   -  

  • katrida

    Hoću reči da moramo reagirati na svako nasilje, educirati se da razlikujemo žrtvu i zlostavljača, i bar ovako da podržimo žrtvu, a educirati i druge koji nisu svjesni da napadaju žrtvu...

    avatar

    06.12.2010. (15:53)    -   -   -   -  

  • luki 2

    Draga Kora, jako mi je žao što se nešto ovak strašno dogodilo baš Tvojima :(((((( Imam osjećaj da je u potpnosti nestala ljuskost, moralnost, suosjećanje - grozno :((((( I to neizmjerno petljanje u živote drugih, o kojima ne znam ništa (mlada djevojka i stariji muškarac - a nisu se "sjetili" da mogu biti tata i kćer); osobno sam bila zaljubljena u čovjeka dvadeset godina starijeg o sebe - i što?! Treba mene ili njega zatuči?! :((((( Strašno!!!!!!:(((
    Hvala na lijepom koemntaru kod mene - dižem čašu kuhanog vina, uz želju da se nikada nikome ne ponovi ništa slično...
    Vole Te Luki+Goldie

    avatar

    06.12.2010. (20:32)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Još jednom se pokazalo da su u ovoj državi najviše zaštićeni nasilnici i kriminalci. Sramim se što živim u Hrvatskoj i nek samo neka velika rvat'na lane sad da nismo dovoljno veliki domoljubi. Fuj!

    Draga moja, što da ti kažem, drži se.

    avatar

    06.12.2010. (20:50)    -   -   -   -  

  • Sadako's apprentice

    Stravična priča. Nadam se da će se ozlijeđeni oporaviti. Fizičke ozljede uglavnom brzo zacijele, ali psihičke ne. Ne bi bilo loše potražiti profesionalnu pomoć. Mislim na terapije s psihijatrom. Par termina čisto da se stane na noge. Bez ikakvog srama, i psiha obolijeva, kao što obolijeva i bilo koji drugi organ, rekla bi jedna žena koju poznajem, koja je mudrost skupljala desetljećima.

    A reakcija policije je očekivana. Čast izuzetima, ali nažalost ima jako puno slučajeva nesposobnih kukavica koje nisu mogle pronaći drugi posao, a "dobri su momci". Čim čuješ taj izraz, pali alarm. Dobri momci, malo teretana, malo obrijane glave, malo križić, žlica veze i hopla, još jedna radilica s vatrenim oružjem.
    Društveni talog značkom i "čašću" natjeran na poštivanje zakona koji je nesposoban izdržati stres i obolijeva, pretvara se u ono protiv čega bi se trebali boriti. Egomanijaci kojima stalno treba potvrda dominacije, pa se znaju iživljavati na ljudima, ili ih barem maltretirati zastrašivanjem i isprovocirati uvrede, koje onda uredno naplate.
    Jedna od najstrašnijih stvari je ta da, dok godinama polako padaju u stanje monstruma u uniformama, ne traže psihološku pomoć (koja im je profesionalno omogućena i morali bi je po zakonu koristiti) ili se njihovi problemi olako shvaćaju. Žalosno, jer su izloženi poprilično ružnim situacijama.
    I tako, od psihičkih problema do korupcije, to sve stvara nemoralne nasilnike, koji uživaju u fizičkoj patnji kako onih koje pritvore (zaplakala bi da znaš što se sve događa), tako i doma. Ima jako puno slučajeva psihičkog i fizičkog maltretiranja obitelji, a žrtve ne mogu ništa jer je zlostavljač uniformiran. Ako se još k tome radi o maloj sredini, česte su tu veze s lokalnim šefićima, i onda svi šute jer ih je užasno strah za život, bližnje, posao.
    Tako se malo razlikuju od ovih koji su prvi napali, i to se redovno, skoro svaki tjedan pokaže u našoj državi. Samo što to nećeš pročitati u novinama. Ako i pročitaš, najčešće se radi o senzaciji.
    Dijelom smo i sami krivi za to. Zato ne treba kukati i plakati, nego raditi na tome da ih se očisti iz državnih službi. Ja još uvijek imam neku nadu da će jednog dana, za djecu sumnjam ali valjda će unuci, ljudi imati povjerenje i osjećati se sigurno uz njih. Sada ih debela većina izbjegava i osjeća gađenje. Po zasluzi. Opet kažem, čast izuzecima.

    avatar

    06.12.2010. (23:40)    -   -   -   -  

  • dordora2

    Strašno! Strašno je to što se uopće takvo nešto dogodilo a najstrašnije od svega je što ti ni policija ne pruža nikakvu zaštitu. Tonemo sve dublje u blato i kal, a zakonodavac i oni koji bi se trebali brinuti za red i poštivanje zakona su i sami postali čisti kal i blato...
    Strašno mi je žao šo se to desilo tvojoj kčeri, nadam se da će prevladati taj šok i prebljeti ozljede.

    avatar

    07.12.2010. (11:42)    -   -   -   -  

  • blue

    eto Kara da ti iskreno kazem...postoji par stvari koje sam naucio u ovom policijkom poslu. jedna od njih je da ne treba slijepo vjerovati nekome u ovom slucaju to je vaša kćer koja je bila pod stresom koja je te noci sigurno nesto i popila i u trenutku nemoci ili objesa mozda se pocela istresat na policajce... bez obzira na događaj koji se zbio ti decki koji su dosli na intervenciju zasigurno nisu zasluzili psovanje od curice od 20 godina pogotovo što ih psuju i pljuju svaki dan, negdje se mora povuci crta. vrijeđanje ovlaštene službene osobe nije dozvoljeno bez obzira na to vrijeđa li ih oštećeni ili okrivljenik, pravila su za sve ista. jednom sam bio na intervenciji- dojava o glasnoj glazbi...dođemo tamo i majka pijanog maloljetnika udari svog sina, nakon toga mog kolegu a sutra dan svi pisemo izvjezsca jer mali izjavljuje da ga je na mrtvo ime prebio policajac a ne mater. da rezimiram u svakoj prici netko mora biti kriv, a kao i uvijek - policajca je najlakse okrivit i popljuvat. gospođo kara ja bih iskreno volio da radite moj posao mjesec dana pa da vas nakon toga pitam kakav je osjecaj biti dezurni krivac za sve. i nemojte me krivo shvatit, i u policijskim redovima kao i u svakom zanimanju ima svega ali jos u svojoj karijeri nisam dozivio "hvala" a u 80% slucajeva vrijeđanje je nastupilo bas od strane mlađih zenskih osoba.

    avatar

    12.12.2010. (12:18)    -   -   -   -  

  • Kora ***

    Znam da sam još uvijek jako ljuta i povrijeđena zbog cijelog slučaja, pa ću pokušati na najbolji način odgovoriti na komentar iznad.
    Kao prvo: tu večer nije bilo najvažnije tko koga vrijeđa, nego tko je koga prebio!!! Dizanje ruke na nekoga i teških tjelesnih ozljeda za mene su puno teže nego vrijeđanje. Osim toga, moja kćer ih je počela vrijeđati nakon što su joj rekli da su joj tata i dečko mogli završiti kao Aleksandar (dečko kojeg su prošle godine ubili 2 divljaka u centru Rijeke tukući ga), i nakon što su odbili reći joj gdje joj se nalazi otac. Taman da je i popila nešto, pa šta, nije ona bila ta koja je nekog napala bez ikakvog razloga. Izašla je van kao i toliko mladih subotom navečer.
    Ne kažem da je to trebala učiniti, kažem samo da se policija tu večer trebala pozabaviti sa onima koji su ih tukli, a ne s njom koja je sigurno bila u velikom šoku zbog svega.
    REZIME dragi moj policajče je slijedeći: ona sjedi u kući i plače, ne uspijeva izbrisati iz sjećanja scene, ne spava, sva je u šoku i trese se, što nikada nije. Trauma očito postoji. Pitam se da li ti isti dečki imaju traume? Vjerojatno ne, jer to je samo jedna od epizoda koje su izveli.
    I šta ostaje nama? Da uzmemo pravdu u svoje ruke? Da se svetimo, tražimo ih, ili tome slično? Ili da mirno sve zaboravimo kao da se ništa nije desilo? Pa desilo se tolikima, šta sad???
    Ne proživljavate ovih dana ono što proživljavamo ja i moja familija. A vjerujte da nije lako. Uopće nije lako.

    avatar

    12.12.2010. (13:07)    -   -   -   -  

  • Kora ***

    I još nešto - ne, ne bih ja trebala raditi Vaš posao mjesec dana. Ne bih iz jednostavnog razloga jer ja nisam izabrala biti policajac. Kao što meni mnogi govore da nikad ne bi mogli raditi moj posao, dežurati noćima, raditi nedjeljama i praznicima, gledati umiruće i ozlijeđene... Ali to je MOJ izbor, isto kao što je VAŠ da budete policajac. U 25 godina koliko radim u svom zvanju doživjela sam isto tako svašta, uvrede, urlanja, kukanja i pljuvanja. Ali isto tako i zahvala. I ne bih svoje zvanje mijenjala ni za jedno drugo.
    A Vama ako nitko dosada nije rekao hvala, reći ću Vam ja: HVALA gospodine u plavom što ste ipak jedini koji je došao ovdje i imao hrabrosti komentirati. Nije važno što se ne slažete sa mnom, važno je da ste došli i komentirali.

    avatar

    12.12.2010. (13:31)    -   -   -   -  

učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se