Komentari

neptunka.blog.hr

Dodaj komentar (18)

Marketing

  • Toni M

    Ne prestaje me fascinirati kako toliko poznatim - možda i univerzalnim mislima - daješ tako prikladne riječi, forme koje djeluju nezamjenjivo.

    avatar

    10.10.2010. (22:54)    -   -   -   -  

  • Tri Pojma

    bitno je da ne stagniraš ;)

    avatar

    11.10.2010. (08:06)    -   -   -   -  

  • studena

    Taj trenutak susreta zamišljam poput spajanja jin i janga: dva, samo naizgled, potpuno različita oblika stvaraju novu cjelinu, pa iako savršeno prianjaju jedno uz drugo, i dalje vode zaseban život - bar misle da je tako. Dok ih vrijeme ne nauči boljem.

    avatar

    11.10.2010. (09:41)    -   -   -   -  

  • piskaralo Tixi

    mala ti i velika ti, nepresatno putujete zajedno.....
    izmamila si mi osmijeh, jer jednom sam slične misli pretočile u stihove.....

    avatar

    11.10.2010. (09:49)    -   -   -   -  

  • primakka

    netko proračunat dao je važnost idealnim trenucima, a oni znače samo prelaz iz jednog šarenog nereda u drugi.
    nereda u kojima živimo, unaprijed il unazad, svejedno.

    avatar

    11.10.2010. (11:49)    -   -   -   -  

  • čitač

    if I show you the roses will you follow...

    avatar

    11.10.2010. (11:59)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Znaš, nekada mi je teško komentirati. Ja uglavnom pokušavam dati vlastite impresije, neovisne o taštini obostrane dojmljivosti. Pretpostavljeno što se želi čuti - odbacujem, znam što ne smijem napisati - križam, izbjegavam vlastitu iskustvenu promišljenost - samo dijelom. I što preostane? Stvarati predodžbu o osobi koja stavlja riječi na papir, uspoređivati s onim što je rekla i što je namjeravala reći, a sve prema ponuđenim riječima i onom golemom nerečenom između njih. Na neki način zaviriti ili preseliti se u osobu sačinjenu od riječi. Lakše je kada na dvije-tri riječi sjedne slika. Jer slika je cjelovit izraz i priča bolje i preciznije od svih nijansiranja riječima. Zašto to govorim? Tu je tada onaj neodbačeni dio iskustvene promišljenosti koji uzimam. A nastao je iz oduševljenosti nekim radovima van Gogha. Sorrow. Odakle oduševljenost? Morala se verbalno uobličiti, tražila je to. Monografije. Kritički osvrti. Njegova prepiska. Na kraju Jaspersova patografska analiza. I između ostaloga jedan njegov citat: "Što želim: siromašnim ljudima dati mir s njihovim zemaljskim usudom." Gotovo beznačajne riječi, ali su one u njegovim radovima pukle žestinom, uokvirene sijačima i žeteocima. On je imao dar ludosti (doslovno!) i onaj zanos koji su mnogi nazivali "božanskim". I to je neki etalon visoko gore. A bio je na dnu društvene ljestvice. Što znači kako nije bitan životni slijed u standardima postojećeg života, već slijed razvitka i oživotvorenja vizije u vlastitoj dosljednosti. Cijeli njegov život bio je talac vizije. Poput njegovog prijatelja Gauguina, čija je izložba u Tate Modern medijski više usmjerena na začinjenost priča o skandaloznosti njegova života, a koju opet uzimaju kao izvorište njegovog stvaranja. A u stvari je obrnuto. On je svoje stvaranje nosio u sebi. I ono najvažnije - oni nikada nisu stvarali kako bi ugodili nekome, već su stvarali porivom koji je bio na neki način dar. Danas ljudi bolje žive. Ugađaju si. Samougađaju. Po mom mišljenju - to je loše. Stoga ja uvijek idem tamo gdje ne ide većina, kako bih izbjegao biti jednim gledateljem na 50.000 punom stadionu nekog derbija. I sad dok ovo pišem slučajno vrte se dijabolične stepenice do neba Led Zeppelina. Stoga, rastimo unatrag, svatko na svoj način.

    avatar

    11.10.2010. (20:06)    -   -   -   -  

  • pero u šaci

    nekada sam bio star, danas sam puno mlađi

    avatar

    11.10.2010. (20:40)    -   -   -   -  

  • Lund

    Je li "spram 'servera' " lapsus umjesto 'svemira'?

    avatar

    12.10.2010. (00:17)    -   -   -   -  

  • Volupta

    ovaj put kao da si pisala o meni...

    avatar

    12.10.2010. (00:35)    -   -   -   -  

  • tessa k jutarnja

    između duše i svemira nema zavjera...
    veze uvijek pucaju prema serveru koji je - tijelo

    avatar

    12.10.2010. (06:42)    -   -   -   -  

  • jesmoinismo

    u stalnom je stremljenju jedno prema drugom, i dok god je tako mislim da je dobro,
    želim da nikad se jedno ne utopi u drugom. i ne želim da se nikada sretnu,te moje dvije, pogledaju u lice, jer onda više nema smisla potrazi.
    tijelo je podložno mijeni, odaje nas, i na kraju izdaje.

    avatar

    12.10.2010. (08:16)    -   -   -   -  

  • šašava mamica

    I ja sam bila jako ozbiljno dijete, mirno, povučeno...a onda sam pošašavila, zaigrala se...i ne bojim se da neću naći izlaz iz te igre. Iskreno? I ne želim ga naći.
    "...i tu se sve uklapa...
    pristaje kao saliveno."
    Hvala!!!
    Pozdrav s juga!!!

    avatar

    12.10.2010. (09:02)    -   -   -   -  

  • Wall

    don't you worry, Benjamin! You'll meet your Daisy halfway, when you're both the right age and then you'll sweep her off her feet

    avatar

    12.10.2010. (12:19)    -   -   -   -  

  • missillusion

    Nisam ipak odoljela da još jednom ne zavirim, unatoč što se trudim ne raskapati svoju nutrinu ovih dana, i kažem da si ovime opet zasjekla duboko :

    " jer...
    mjesto koje je ostalo neispunjeno u meni
    razumije ono mjesto koje je ostalo neispunjeno u njoj."

    Eto, to je savršenstvo.

    avatar

    13.10.2010. (00:38)    -   -   -   -  

  • missillusion

    p.s. teško mi je ponekad komentirati te, ali često mi baš neke od tvojih rečenica budu rečenice dana:), tu sam i dalje, pratim.. i kad šutim.

    avatar

    13.10.2010. (00:39)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Koliko li se nas krije u nama...susrećemo se u posebnim i nepredvidljivim trenucima...bljeskovi su to prepoznavanja...koji nam valjda omogućuju da ponekad bolje razumijemo našu djecu, nego sebe...lijepo je rasti...u kojem god smjeru to bilo...

    avatar

    14.10.2010. (22:21)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    up the hill backwards:)

    avatar

    17.10.2010. (16:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...