Komentari

sub-littera.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • Y Tu Mama Tambien

    Preživjeti, vječna je mudrost.

    avatar

    08.10.2010. (19:36)    -   -   -   -  

  • toluen

    Dug je put ka mjestu kojem svi doista pripadamo - kući istinske Ljubavi. Tim više što ne znamo što je to i gdje se nalazi. Postoje brojne legende, ali ...

    Ovaj put je posut mnogim iznenađenjima od kojih mnoga nisu nimalo ugodna. No taj put uvijek vodi preko onih koji su oko nas i s kojima dijelimo sve što se usudimo dijeliti. Kako vrijeme prolazi razočarani i povrijeđeni brojnim nevoljama dijelimo sve manje i manje toga dok konačno u jednom trenutku ne otkrijemo nešto jako važno. Ili će se nešto u nama promijeniti ili će nas to što činimo uništiti, a da nećemo naći to što tako žarko tražimo. (Svi to radimo bez iznimke)

    Jedna od stvari koju trebamo otkriti je - što je stvarno Ljubav?

    Ali kada nekako - nekim čudom - to konačno otkrijemo tek tada možemo biti istinski u njenoj milosti i otkriti kako ona nikada doista nije bila nigdje drugdje nego tamo gdje smo i mi. Cijelo vrijeme tu sa nama - u nama.

    Jer Ljubav smo - mi (svi bez iznimke).

    Nažalost mnogi to još ne znaju i zato je nastoje grčevito naći i ukrasti drugima sve dok se konačno ne razbije taj strašni privid da je nema i mi se konačno oslobođeni ovog strašnog stiska koji nas muči i uništava - istinski otvorimo isijavajući ovo magično svjetlo koje nam svima tako strašno nedostaje.

    @jn - na dobrom si putu, Welcome Home.

    :-)

    avatar

    09.10.2010. (12:09)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Prelijepo.
    Na bliskim meridijanima smo.
    Ja crtam zemljivid samoće.
    .
    gledam sebe i vidim bezbrižnost lakoću
    kao da sam zaboravila da postoje

    Kad se rasprši magla, boje su tako intenzivnije, kao i mirisi, kao i zvukovi.
    Rekonvalescencija.....kao nakon duge bolesti i ležanja u mraku.

    avatar

    09.10.2010. (12:27)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Još više vjerujem fotografiji - koja svježina, svjetlost, prozračni mirisi i boje ... :)

    avatar

    09.10.2010. (13:12)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Oni koji su osmislili ovu riječ, sa značenjem kako ju mi prihvaćamo, nisu poznavali umne radove naših vrlih teoretičara. Oni su uočili vrijednost prirodnosti nje tražeći epicentar tog psihičkog potresa. Počelo je od Aristotela, perjanice samostalne misli, preko Freuda, Nietzschea, estetičara. Svugdje se ona dovodi u svezu s umjetnošću. Pa tako kažu kako se katarza proživljava u "jarčevim pjesmama". Poistovjećivanjem i identifikacijom, transferom. Ja bih to nazvao aktivnim poređenjem sa mogućom budućnošću. U osnovi nje jest čisčenje-čistoća. (Mala digresija: i katari su bili "čisti", što je impliciralo križnim ratom do istrjebljenja-genocida.) Kada se sve teorije spuste na zemaljsku razinu svakodnevnih odnosa, mišljenja sam kako je katarza osobni moralni stav. Biti bolji. Imati bolju budućnost. Po mom sudu, još uvijek gledaš preko ramena, odluka je donešena, ali povezanost koja je trajala bila je poput pojasa koji je imao sigurnost, i kada se glavnina niti otcijepila, ostale su one savitljive, ali malobrojne, koje će ostati biti pružene i preko ustanovljene granice puknuća. Drugačije je kada se kompletan pojas promijeni, onaj stari baci u skriveni ugao garaže da više nikada ne ugleda svjetlo dana, možda tek prilikom velikog čiščenja. A opet, objektivno kada se gleda, ništa od svega toga nije bitno. Niti pojas, niti garaža. Bitno je zadobiti osjećaj cjelovitosti onoga što jesmo, bez osvrtanja ili virenja preko ramena. Ponovo pronaći svoje mjesto u vrevi života. I napokon, podijeliti s nekime to mjesto. A sva ta teoretiziranja, pa i moja pusta priča, ništa su u poređenju s vlastitim doživljajem preklapanja svijesti i svjesnosti o situaciji.

    avatar

    09.10.2010. (13:41)    -   -   -   -  

  • tessa k od tesara

    uvijek smo to samo mi...
    samo smo nesvjesni toga.
    lijepo je opet pripadati svijetu, koji nas dugo nije mogao imati.
    p.s.
    sviđa mi se smjer.

    avatar

    10.10.2010. (19:02)    -   -   -   -  

  • Volupta

    hrabra, duboka, emotivna i domišljata.
    to si ti.
    :)

    avatar

    10.10.2010. (22:25)    -   -   -   -  

  • Nina...

    da, s vremenom neke nam stvari dopru do onog mjesta odakle je sve i krenulo...
    i srećom da je tako...ipak je sve u nama i sve je samo do nas iako ponekad mislili da nije tako
    bitno je zadržati sebe do kraja....

    avatar

    11.10.2010. (12:40)    -   -   -   -  

  • sve bih ponovo

    i bitno je da smo si tu i dalje
    grlim ;))

    avatar

    11.10.2010. (12:40)    -   -   -   -  

  • Nina ( bez N )

    znaš onu pjesmu:" ...da, to sam ja....malo sam se promjenila"

    avatar

    11.10.2010. (12:52)    -   -   -   -  

  • primakka

    svakom smo katarzom sve jasniji sami sebi.

    avatar

    11.10.2010. (20:26)    -   -   -   -  

  • šašava mamica

    Kao da si mi čitala misli. Oduševljena sam i malo i preplašena tom spoznajom. Čitala sam i prijašnje postove i prvo što sam pomislila kako svi imamo negdje nekog blizanca, ne samo po izgledu već i po promišljanju, proživljenom...Da li da se usudim radovati tome, ili ne?

    avatar

    12.10.2010. (09:42)    -   -   -   -  

  • Glumičin život......

    Uvijek treba ići naprijed ma kako teško bilo.
    Život je borba i sve se događa s nekim razlogom.
    Nikad ne gubi nadu:)
    "winter never fails to turning to spring"

    avatar

    12.10.2010. (21:42)    -   -   -   -  

  • Jóhann

    Boje su svuda oko nas, u nama, u riječima, u glasovima, u glazbi, u jeseni prije svega. :) A preživjeti znači prihvatiti ih i konstantno tragati za njima. :)

    avatar

    12.10.2010. (22:02)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    rekonvalescentica:)

    avatar

    13.10.2010. (23:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...