Komentari

ringispil-u-mojoj-glavi.blog.hr

Dodaj komentar (74)

Marketing


  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Dakle sada smijem na glas reći, ja JESAM vidovit, he,he,he.... Baš mi je drago!

    avatar

    06.10.2010. (10:40)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    I nisi baš, ali ako želiš u to vjerovati, tko sam ja da ti to uskratim?
    Glede zabrinutosti zbog odsustva moje malenkosti, hvala:-)))baš me obraduješ , onako zadovoljno se nasmiješim kad pronađem kom takvog sadržaja nakon par dana virtualne pauze .
    Moram se osvrnuti i na opširnu analizu moje ličnosti kao mogućeg odgovora na dileme što me muče. Jako si dobro to procijenio, baš taj osjećaj o vlastitoj vrijednosti mi priječi da se olako upuštam u veze, da biram i pretjerujem pri tome, naravno. I ima puno toga da ne želim baš svaku opciju testirati na Coelhov način (sjećaš se testa iz jedne njegove knjige koji sam pominjala?) zbog repića patrijarhalnog odgoja. Imam jedan pomalo grub komentar kad me upitaju što sam tako izbirljiva, možda sam ga čak i prije pomenula, i zgodno se mogu sakriti iza njega.U biti , ipak se jako bojim biti povrijeđena pa pušem i na hladno. Tako da radije biram opciju proučavanja bez metode eksperimenta, bar još jedno vrijeme.
    Kako se kod tebe situacija odvija, nisam baš pratila razvoj priče kod tebe, a i onako volim više ovu "privatnost" u mom kućaru...

    avatar

    06.10.2010. (21:18)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Vidovitost sam si skromno pripisao samo zbog pogađanja razloga nestanka.....
    A detalji? Nemoj cimati svoje čitateljstvo, znaš da nas zanima, he,he,he...
    Ja.....hja, ja sam ipak odlučio ponovo zajahati dugu, pokušati vidjeti jesu li oblaci još uvijek tamo negdje, gdje sam ih ostavio! Ako jesu i ako mi ih bude dopušteno dohvatiti...hja, ne mogu odoljeti i ne mogu protiv čitavog sebe. I točka! Prekasno je da postanem razuman, mislim bar. Dakle, drži mi fige.... Tek ću kasnije vidjeti što ću zapravo sa životom.

    avatar

    09.10.2010. (21:19)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Heh, detaljčići su za moju dušu ...Ionako mislim da te ne bi previše zanimali...
    Puklo u tebi? Ne ide priča sa Malom na uštrb Anđela? Mada mi je žao, znaš da ti držim fige, no ne vjerujem da ću ti donijeti sreću..Čuvaj se , sa duge se jako lako padne, a oblaci ne mogu ponijeti ništa teže od kapi ...i to samo do određenog broja...

    avatar

    09.10.2010. (21:54)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Mmmm..sumnjiva logika.... Da mene ne bi zanimali ili su tebi tako dragi da ih ljubomorno čuvaš, ha?! Malko me ipak podcjenjuješ takvim objašnjenjem, znaš i sama da to neću progutati! Koliko god se trudila dozirati sebe u ovoj komunikaciji, svjesna si i sama da je malo predugačka da ti se ipak ne bi s vremena na vrijeme omakla koja sitnica, misao, previše....u tom smislu! Dakle čekam....
    A sreća....što je to uopće, osim sretnih pojedinosti, pokojeg neobičnog, ispunjenog, sata i dana, misli na njega poslije i planiranja, veselja prije? Sve sam skloniji sumnjati u sreću kao stanje, ravnu, stalno povišenu crtu! I pacerska je pogreška išta odgađati, mijenjati sretne trenutke u ime budućnosti. Ona će ionako biti kakva već bude. Možda pretjerujem u samouvjeravanju, opravdavanju, ali zbilja sada vidim samo tu jednu mogućnost, nanizati mogući niz lijepih događaja, zanimljivih, intrigantnih. Od, primjerice, ove naše komunikacije koja svaki puta pokrene kotačiće, zaintrigira, pa do najuzbudljivije žene za drugačiju komunikaciju, koje je dostupna, moguća! Ali sve DANAS...ili najkasnije sutra! Ostatak je izgubljeno vrijeme, ništa se neće prosvijetliti, posložiti i proljepšati unatrag, a bogme nema niti trunke jamstva da ćemo išta lijepo eventualno zaslužiti za budućnost! Uzmi ili ostavi, čista lutrija....

    avatar

    11.10.2010. (11:11)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Naravno da su mi dragi, jakooo..Ali znaš kako podijelim štošta sa tobom, pa ću vjerujem jednom i nešto od ovih posebnih dana iz Istre...A ti vrti kotačiće, pa tko ti brani:-)))?
    Dakle sumnjaš da je moguća konstanta u sreći, da ne postoje trajni osjećaji zadovoljstva i ispunjenosti ?Ne pitaš li se ipak može li se to postići bez plaćanja visoke cijene-života od trena do trena, a između tek iščekivanje? Prihvaćam kako su neki trenuci vrijedniji od drugih, ali ipak mislim da je bitnije raditi na stanju duha u kontinuitetu, a ne samo bljeskovima zadovoljstva koji ga zaslijepe tek povremenim senzacijama. U stvari, nismo ni točno definirali što želiš i na koliko razina želiš dosegnuti ispunjenje snova, pa ne mogu suditi o koracima koje poduzimaš. Ne ono što drugi očekuju da činiš, sa obzirom na godine i okolnosti, nego baš ono što želiš -trajno, sigurno, dosljedno samome sebi bez obzira kolika je cijena. Probaj to bar ovako virtualno definirati, ma koliko se možda činilo grubim, nemogućim ili neostvarim.

    avatar

    11.10.2010. (22:32)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Definicija je jednostavna, čak vrlo! Anđeo, kakvu je znam, za po doma, za stalno!!! No, kako je nemoguć drugi dio želje, to otpada. Čak i bez filozofije je li moguće da netko bude savršena ljubavnica/ljubavnik stalno, ili bar uglavnom, veći dio vremena, a u što također sve više sumnjam, a niti poznajem ikoga tko tvrdi da to ima duže... Iako nikada neću pristati niti staviti uz tu mogućnost riječ nemoguće, jer poznajem jednoga tko si utvara da bi mogao to biti, je li....
    Naime, u protekloj godini sam se, ne prvi puta, ali definitivno, uvjerio da rječca SAMO u smislu pojedinačnog nedostatka bilo kojeg elementa veze naprosto jest varka. Da nema pogađanja, niti polovičnog zadovoljstva. Mala je konačno dokazala da biti prilično blizu savršenstva, imati toliko puno, zapravo ne znači ništa, ako to nije dovoljno da pokreće Svijet svako jutro iznova, pokreće adrenalinsku pumpu! Naprosto sam jedno jutro shvatio da sam se razveselio kavi s tajnicom, našim sitnim prepucavanjima, da mi je tada krenuo lijep dan, ne sat ranije, ili da mi uopće ne krene...da naprosto priličan dio dana nisam OK, nisam zadovoljan. Da moram razmišljati o stvarima koje bi se trebale podrazumijevati.... Zapravo me kočilo samo to što sam se osjećao nekako krivim zbog sexa, jer se bukvalno gledajući sve moje primjedbe mogu pod to svesti. Ali, što ja tu mogu, meni tako ide red važnosti, bez sexa i igrica uokolo, atmosfere, meni ništa nije sasvim potpuno, OK! Grubo zvuči, ali ne vidim drugi izlaz, do kome paše, tko misli i treba slično, dobro, tko ne, ne! Iluzija je očekivati promjene, pokušavati nekoga mijenjati..... A i nemam više tako puno vremena. Što će mi značiti da se čudo takvog tipa i desi za recimo 10-15 godina, ha?! Osim toga, čitav moj život bi ispao besmislen ako sada pristanem. Što sam to tražio tako dugo? Fatamorganu? Možda, ali bar moram zadržati ideju, nadu.....
    Ono jednom s početka je ovih dana, ha?!

    avatar

    12.10.2010. (12:17)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Takav si kakav jesi i red prioriteta je posljedično vezan uz tu činjenicu. Osjećati se krivim zbog takvog sklopa na koji očito nije moguće svjesno utjecati i promijeniti ga je glupo. Mislim kako imaš dovoljno inteligencije i radiš marljvo na analizi svjetova u glavi a da bih te olako prozvala tek hedonistom i ovisnikom o sexu. Naravno, zadovoljavanja ega i bahatosti ne fali.... A savršenstvo? Znam kako ne postoji, pa ga se i ne trudim naći. Jednom mi je jedna draga osoba rekla kako ne postoji nitko tko bi mi mogao pružiti sve što želim u jednoj osobi, jer je to logički nemoguće. I više puta sam se u to uvjerila.Stoga od svakoga uzmem po nešto i slažem slagalicu zadovoljstva....
    Svi mi ganjamo tu fatamorganu, samo je pitanje vremena kad zastanemo i kažemo sebi -pa gle, evo oaza -a tek jedna palma na pomolu....Nemaš uobičajene norme i očekivanja od života, ne privlači te ono što većinu čini zadovoljnom i to je tako. Prihvatiti sebe je najteži od svih poslova, vraški me umara ta rabota...Ne vidim zašto bi tebi bilo lakše. Srećom po tebe, manje društvenih i inih pritisaka zbog lakšeg kalupljenja moraš otrpiti. Čini što misliš da će te zadovoljiti na svim nivoima-tijela , uma i duše, valjda je tvoj usud lov na nedohvatljivo...Uh, kad pročitam što sam sve nabacala ovdje, zvuči kao da ti savjete dijeli neka tarot-ili već nešto slično majstorica:-))))))) Iskreno, pojma nema što bih na sve skupa rekla, tek kako je nezahvalno pokušati pomagati u situacijama u kojima ni samom sebi ne možeš dati konkretan i konačan odgovor.
    Jednom, mda , vrlo je širok i rastezljiv pojam ....A budem već ...
    Pitanjce , da malo živnemo-kad ti netko u ( ranim) pedesetim objašnjava da mu za razliku od njegovog desetak god starijeg kolege ne treba mala plava, uporno se vraća na tvoju omiljenu temu uz komplimente i žalom za mladošću( brojčanom, nikako emotivnom), misli nešto drugo osim kako razbiti monotoniju razgovora? Nađem se pomalo zatečena u takvim situacijama , osobito kad ljude poznajem dulje vremena. Pomalo se brinem , jel' ja to vidim što želim ili se gotovo svaki pripadnik muškog roda nalazi pozvanim udvarati ( ah , lijepe li starinske riječi:-)) (formalno i deklarativno) slobodnoj zgodnoj ženi?

    avatar

    13.10.2010. (22:22)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Lijepe žene su izazov muškarcima, uvijek, slobodne lijepe, atraktivne, žene osobito. To je naprosto default. Doduše valja svakako razlikovati flert i stvarnu namjeru, volju. Redovito, sportsko, pipkanje situacije i nešto više! Naprosto moraš shvatiti efekt zrcala, svakome treba netko, sex u osnovi, u bilo kojem obliku. E, pa onda naiđem na lijepu i slobodnu ženu i pomislimo refleksno što? Njoj sigurno očajnički fali toga, nama rastu zbog nje zazubice, pa koji je logičan slijedeći korak? Sve u svemu, da, svi pokušavaju i tu godine uopće nemaju veze. Jedino, kažem, neki onako pomalo usput, možda niti sami ne posve svjesno s kojim krajnjim ciljem, a neki fokusiranije, određenije, s bar u mislima formiranim krajnjim ciljem. I, naravno, vrlo različitim idejama u eventualnom konačnom raspletu, NAKON što osvoje tvrđavu. No, to je neka druga priča, koliko god s mogućim istim početkom.
    Hoću sasvim bukvalno reći da je uvijek prva misao, kako bi je bilo lijepo, uzbudljivo, prasnuti! Naprosto je automatska....I nisam siguran da prestaje ikada, u pedesetima, žezdesetima ili uopće! Tek se kasnije eventualno navučemo, nakačimo! Slikovito, laže tko kaže da je prvo pomislio, ugledavši ženu, e ova bi bila idealna da mi rodi djecu....ili kuha, ili što god drugo! A kako smo svi po defaultu i bar donekle lijeni, volimo liniju lakšeg otpora, onda je slobodna žena još bolji izbor, logičniji! Malo boljem promatraču stoga i ostaje tako veliki manevarski prostor među neslobodnima, muškarci se uvijek roje oko vas slobodnih, ne na posljednjem mjestu i zbog toga što im se čini da tako preskaču stepenicu, izbjegavaju komkurenciju, usporedbu! Što naravno u današnje vrijeme uopće nije točno, ali...
    Tu negdje leži i osnovna muško-ženska razlika, stvarna, ako mi sve nisu lagale, vama sex nije prva, vodeća i kvalifikacijska ideja. Ha? Navodno se vi uvijek za ozbiljno sexate s NEKIM, to vam je povod za sex, a nama je sex povod! Valjda ti se stoga takve priče i čine čudnim, nevjerojatnim kombinacijama, tipa kako mu je samo moglo pasti na pamet. Dakle vrlo jednostavno, svakome bi te teoretski bilo lijepo i uzbudljivo imati te u rukama, svlačiti, gledati, pa je normalno da pokaže interes. To je osnova, prirodna i sasvim neloša u startu. Svakako, za dalje, konkretnije, igraju i mnoge civilizacijske, ljudske norme, lijepo ponašanje i tako to.... Mada moraš prihvatiti, vidjeti, i da ljudi svakodnevno viđaju svakave kombinacije, do apsurdnih, pa im se može učiniti i štošta zapravo nemoguće, sasvim mogućim. Tebi smiješno ili apsurdno, ne moraju takvim vidjeti.
    Drugim riječima uopće nemoj sumnjati da i najstariji djedica vidi kakva si žena, da ne velim ženka, da se oblizne u mislima.....
    Možda nas baš taj obratni pristup žena sexu često i zavede, vidjevši, ne osobito rijetke, vaše neobične i nelogične izbore, ako ih procjenjujemo iz svoga kuta, mislim, možemo pomisliti da se svatko ima pravo nadati, da vam skoro doslovce svatko može biti privlačan!
    A ja, pa da, baš kao što je ona riječka, malo munjena, književnica nedavno rekla, preparati 2 u 1, 3 u 1, naprsto ne funkcioniraju najbolje, nisu zbroj komponenata, nego u najboljem smislu neki njihov prosjek, počinjem vjerovati da samo možmo odabrati najdraže, najvažnije! Obično na štetu drugoga, uz odricanje od ostatka, ili njegovog dobrog dijela.....
    Ili možemo sasvim racionalno pristati na kompromise, svakodnevnu ugodu, znajući, kao veliki dečki i cure, da ćemo tu i tamo itekako biti svjesni da za to plaćamo cijenu odricanja od svojih istinskih prioriteta i najintimnijih želja! Svakodnevno ponovo sakupljamo pluseve i minuse, prezbrajamo i dobivamo različite rezultate od slučaja do slučaja, nekada jesmo, nekada nismo u tom zbroju zadovoljni svojim partnerom, ili svojim životom, drugačije rečeno. Dok bi u drugačijem, idealnom slučaju, imali tu čarobnu podlogu, val nosioc, koji bi nas sam po sebi zadovoljavao, a sve konkretno učinio bar par nijansi nevažnijim, relativnijim! Ljubav, ili kako god, je li?!
    I vječno, nikada posve odgovoreno pitanje, je li to u smislu dugotrajnosti uopće moguće ili je ipak riječ samo o fatamorgani, najbezobraznijem triku Velikog ili Prirode, kako god, sa sasvim banalinim ciljem ostvarenja produžetka vrste?????

    avatar

    14.10.2010. (09:57)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Čitam ovaj kom i učinilo mi se kako je pisac nešto posebno razigran...Pa brzo virnuh u susjedni kućar što se događa i sve u trenu posta jasno:-))))
    Da, moram se složiti kako 3u1 nije baš nešto, radije 3x1 ;-)) -možda dulje traje , ali rezultat je svakako bolji. I to je ono što gore kazah glede slaganja sličice.
    A slatko sam se nasmijala jednostavnom obrazloženju , baš ponekad zaboravim kako funkcionira muška logika. I sasvim si u pravu kad kažeš da je ženi za sex potreban povod , a vama je povod sex-sva mudrost i rešenja nesporazuma se nalaze u ovoj tvrdnji.
    Nije mi smiješno, naprotiv, jako cijenim pomenutu osobu, samo sam se na tren zbunila -što ne znači da nisam zaigrala igricu riječima, pogledima, nakrivljene glavice i očaranog pogleda, te osmjeha prikladoga .... A poslije sam se zabavljala na vlastiti račun- analiza ženke kad nasluti kako mužjak ispipava teren. A je li to uistinu trik Velikoga, ma ne trudim se ni dati sebi zadovoljavajući odgovor, ali da je samo razmnožavanje u pitanju, ne bi " djedice i bakice" slinile, zar ne?

    avatar

    14.10.2010. (14:31)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Hja, već sam ustvrdio da Veliki zna imati malko pomaknut smisao za humor, pa možda samo zbog toga nije uskladio gašenje mogućnosti i želje. Ali nebitan je uzrok zapravo, da, s posljedicama živimo!¨A i tehnologija svakim danim sve više napreduje, pa možda samo ispadne vidovit, upućen, he,he,he...
    Pokušavam prispodobiti igricu i jako mi se sviđa, nisam samo ja razigran, ha?! Posljedice Jadrana? Zgodne su te analize, svojevrsno nadmetanje umova, svejedno je li samo čisto sportski ili mali vrag u nama malko zainteresiranije podigne glavu! Mada ti ne bih savjetovao da ovaj puta to napravi. Mislim sada da si ne treba trpati na glavu još i borbu protiv prirodnih zakonitosti, generacijske evidentne razlike.....uza sve ranije elaborirane moguće poteškoće. Na stranu čuda, ali male šanse ne treba činiti još manjima, bar mislim.
    Da, ja sam u punom pogonu, obožavam to i neću se više nikada niti pokušati odreći! Navukao sam se i nema više lijeka, izgleda!

    avatar

    15.10.2010. (11:31)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Ma ne brini, ne pada mi na um igrati tu igru ozbiljno, tek smo se oboje zabavljali riječima...Bilo što više meni bi bilo poput incesta. Doduše, nešto što još nisam isprobala.... I neću, sigurno.
    Heh, eto dobre teme, može mišljenje o vezama koje baš i nisu po uobičajenim normama?Pri tome zanemarimo baš najužu verziju, tipa Edipa ili Elektre (dobro , tu je malo odstupanje-ali kao pojam iz psihologije koji definira povezanost oca i kćeri može biti uporabljen) ipak mi se to -osim kad je u pitanju neznanje ( sad bi se i o tome dalo raspravljati -možemo li instiktivno osjetiti tu najbližu ljudsku povezanost?)-nikako i ničim ne čini moguće obrazložiti. Misliš li slično ili?
    Dok je u starih naroda , Egipćana recimo, incest u prvom koljenu bio sasvim normalan, kod nas se svojevremeno podiglo jako puno buke na prijedlog zakona o bračnim vezama u drugom koljenu. Ni meni osobno se to nije svidjelo jer mi je nezamisliva veza sa rođacima u tom koljenu-ali iskreno ne znam kako bih reagirala kad ne bih znala da se radi o tako bliskom srodniku. Reci mi iz muškog kuta gledanja, nekih možda saznja iz druge ruke ( ne sumnjam da ti se kako deklariranom propadniku mile nam strane:-))) takvo nešto nije potkralo ni slučajno među onim prije pominjanim brojčicama ), što znaš, kako na to gledaš?

    avatar

    15.10.2010. (20:46)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Ja ne vjerujem pretjerano u instinktivne povezanosti ...ili po Duhu svetome! Mislim da je priča, zabrane, sasvim civilizacijska tekovina, društvena. Na koncu, koliko god se zgražali moramo primjetiti prečesto privlačenje očeva i kćeri, jako, do realizacije, pa ako ga pomnožimo s teoretskim brojem onih koji jesu pomislili tako nešto, ali ne prekoračuju društvene norme nikada, dolazimo do broja za koji je naivno samo tako proglasiti ga bolešću ili čime ekstremnim, nevažnim. To je dio one priče o sexu kao razlogu, povodu ili ne. Hoću reći to je razlog zašto ima drastično manje obratnih situacija.
    Slično je, vjerojatno i puno češće, kada se priča razvuče kroz koljena, umnoži. I sam sam jednom otplesao vrlo zanimljive svatove s damom koju sam tek upoznao kao kćer mamine sestrične. Poljubila me u obraz ujutro i rekla sa smješkom, šteta što smo rođaci, ha?! Prema tome da sam ju sreo na tulumu u Zagrebu......
    Inače, neobične, po godinama, civilizacijskom backgraundu i tako to, veze, držim rizičnijim od "normalnih". Naprosto imaju više prepreka, s tim da doduše prepreka ima vrlo različitih, pa jest moguće, viđao sam, da ove budu podnošljive, ako neke druge izostanu. Na koncu, kao i načelno, vjerojatno je ključno postoji li val nosioc, ljubav, osobita povezanost, i da li to uopće može trajati vrlo dugo. Pa da prebriše, uravnoteži svakodnevne različitosti. Nema tome davno da sam prešao 40. i siguran sam da je moj čitav sklop postao bitno drugačiji od dvadesetih, automatika je naprosto preštelana i napor je, kakv god motiv bio, napuštati taj default. Idu mi na žice ljudi koji ne razumiju štošta, koji donose površne sudove, koliko god znao da ne mogu znati, niti imaju volje zaustaviti se i razmisliti, recimo. Sviđaju mi se drugačiji auti, hoteli, čamci, odjeća i obuća, pa i knjige, filmovi...čak i drugačija jela, o glazbi da ne govorim. S tim da svejedno povremeno imam ideja koje se kose s tim, u odnosu na mlade žene. Na koncu Mala je očit dokaz.... Ali, velim, to ide s teorijom kako je nama sex povod, pa je logično da na prvu loptu uočimo mlade, prekrasne žene, dok je obratno rjeđe, znatno, jer vi trebate povod za sex, a povod vam puno lakše mogu dati stariji muškarci, koji naprosto više znaju i razumiju, a također su uglavnom imućniji, čitavu sliku su u stanju složiti puno udobnije, ležernije.. Zato i ne mislim da je to tako bukvalna paralela s očevima. Naprosto je istina da su muškarci između 35. i 50. najkompletniji, što je vama važno, a žene su najljepše u dvadesetima, što je nama, blago rečeno, jako važno! Refleks, čisti! Koliko god stvarne kvalitete žene također rastu s godinama i koliko god, sasvim objektivno govoreći, u važnim trenutcima ionako nije prevažna savršena napetost kože ili stoje li oslobođene baš besprijekorno...ili koji su broj!
    Naravno, pametan čovjek tu računa i na najgore doba, jer kada god priča počela, postoji kritično doba, kada neko ostane ispod, a netko premaši kritične granice. Tada ne može biti OK, naprosto ne može. Karikirano, tko uživa u guranju inavlidskih kolica? Pa i raspoloživo vrijeme za moguća iznenađenja je problem. Svakog trenutka, u svakoj vezi, moguć je tsunami, svemirski klik s nekim izvana. Koji nagon, mogućnost, nekako iz viđenog, mislim, kopni od najkasnije srednjih pedesetih. Pa je realno veća mogućnost, opasnost, da se to desi u 30 godina, negu u recimo 15! A opako je što je rizik za starije u vezi konačan, oni tada de facto ostaju praznih ruku, za njih je vrijeme prošlo..... Također, ono što mene recimo muči kod Male, mladi uopće ne znaju kako treba biti, može biti, lako se zavaraju oko najboljeg, dok ih ne lupi, ne naiđe, stvarno najbolje. Nemaju s čim usporediti. Nisu rijetki moji znanci koji sa zaprepaštenjem pričaju kako im je nakon 20 godina braka tek postalo jasno da srce zbilja zna početi drugačije tući, a čemu su se rado smijali u filmovima godinama. Što je isto, slično, kao da i dalje imaju dvadesetak, gdje su zastali s upoznavanjem čitave priče, Igre!!!

    avatar

    16.10.2010. (11:30)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Nedavna istraživanja su pokazala da su žene ipak najljepše u tridesetima-jer dobivamo onu dozu samovjerenosti, zadovoljstva samom sobom i mjestom u svijetu.
    Refleks je jedno, prava potreba nešto sasvim drugo, zar ne? Ne čini mi se baš kako je išta više, nažalost, preostalo od veze sa Malom-ugoda u odnosu na majstorsko pokretaje svih kotačića...Ili si ti tek jedan od rijetkih koji traži više od refleksnog zadovoljstva ? Kako inače veze sa takvom razlikom u godinama izgledaju sa muške strane? Osim što se bahatite pred društvom zbog mladog komada, priznate li ipak nakon nekog vremena ono što ti stalno pišeš-nemogućnost usklađenja suda o svijetu zbog raskoraka u iskustvu?
    Hm, stariji muškarci iz moje perspektive su svakako privlačni zbog širine ( ne mislim u struku:-)) koje im vrijeme donosi, skupa iskustava , sustava vrijednosti različitih od mojih vršnjaka. Realno, moje godište mi se stvarno čini poput nezrelih balavaca koji sanjaju što će biti kad odrastu-ako uopće odrastu. Dobro, ipak smo mi dio one tragično odrasle izgubljene generacije-da ne budem pretjerano stroga.Ili tek uzorak ispitanika...

    avatar

    18.10.2010. (21:35)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Slažem se s tezom o ženama u tridesetima, pa i ranim četrdesetim.... S tim da opet s protokom godina raste i mogućnost teških oštečenja, rana i refleksa koje to izaziva, pretrjeranog opreza u najmanju ruku, ali sigurno stoji da je naučeno sve što treba! Žene zbilja fascinira znanje, širina, intelekt, pa i smisao za humor, opuštenost u zahtjevnim situacijama, dobro to znam! Mada to možda nije sasvim fer prema vršnjacima, možda bi im trebale nekako dati malo popusta zbog pritiska pred lijepim, osobitim ženama, nerealnog straha od odbijanja za koji naprosto treba godina da se kompenzira. Jer kada preskoče tu stepenicu, zapravo imaju vrlo dobre potencijale. Neki, naravno, ali vjerojatno u sličnom odnosu kao i stariji! A nema nesumnjive razlike u pogledima.... Bar mislim da nisam bio manje iskoristiv pred 5-10 godina, koliko god bio manje vješt!?
    Ne znam kakav je točno uopćen odgovor na tvoje pitanje. Ljudi su tako skloni kompenzirati da je teško znati istinu. Jak je motiv sex.... ljepota, atraktivnost, dakle, za sebe i druge. Naravno da bi svi u krajnjoj liniji i ovce i novce, ali gdje je točno taj odnos vrijednosti uma i tijela, valjda je ipak osobno pitanje! No, točno je da recimo rastavljeni često znaju u trenutcima iskrenosti kazati kako je ionako, kada ljepotu neposredno "koriste", uglavnom polumrak, a i da se gleda s puno manje pažnje, recimo poput one stare narodne kako nije zlato sve što sija..... Na koncu, zapravo je istina da većina brzo odustane, nekako se pomiri sa sudbinom, onim što ima, sebe uspije uvjeriti u teze poput moja žena izvrsna majka, domaćica, ili moja je najbolja ljubavnica, ili moja je najljepša, a..... Pa ostatak nadomješta hobijima, usputnim ljubavnicama, karijerom....koječim!

    avatar

    19.10.2010. (11:01)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Koliko si bio iskoristiv prije par godina, ne mogu znati kad nisam provjerila:-)) ali vjerujem kako si sada ipak za trunku zreliji i dosta iskusniji,ako je suditi po pročitanom. Vršnjaci, mda, jako dobri potencijali- kad im se dozvoli;-)))
    Zašto bi rane i ožiljci bili veliki minus? Što teže nasjedamo na prazne priče? Sa koliko ozbiljnosti uopće možemo i uzimati ono što nam servirate u pokušajima ostvarenja cilja? Što će Mala činiti kad joj nakon ove neuspjele veze dođe slijedeći sličnih osobina? Sve što činimo je samo zato što želimo izbjeći tugu i bol, a mislim kako ni muškarci nisu daleko. Ili jesu? Reagirate li vi raspadom sustava kad vam netko polomi srce-nevjerom (što je inače najčešći razlog za prekide i probleme), potapanjem nada i očekivanja (što opet ne ovisi toliko o partneru koliko o nama samima, zar ne)?
    Ispada li kako su ljudi sa hobijima, karijerom, usputnim ljubavnicama nezadovoljni brakom, vezom ,ali suviše inertni da bi išta učinili na pomaku nabolje? Ili muškarci jednostavno više toga trebaju da bi složili sliku sa kojim su u potpunosti zadovoljni?

    avatar

    19.10.2010. (16:32)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Od kraja..... DA, tko god ima što atraktivnije za činiti, ne sakuplja marke niti naganja jazavce po šumi! Niti postoji posao doista zanimljiv deset godina puta šesnaest sati! Moj bar nije monoton, ali svejedno svaka janjetina postaje ista nakon nekog vremena, svaki sastanak sve besmisleniji.....
    Izbjeći bol i tugu, bar s vremena na vrijeme, nije moguće, ne samo s partnericom, i inače u međuljudskoj komunikaciji! Niti smo sami objektivni i savršeni, niti su drugi! Sjećaš se, neki griješe puno, neki stalno!!! To se ne smije ispustiti iz vida. Hoću reći griješe i savršeni ljubavnici, pametni i inače dragi partneri! Samo nas val nosioc, ružičasti val, drži iznad tih svakodnevnih gore-dolje sranja, niza naizmjeničnih pogrešaka i pogodaka! Ako jest prisutan, nisu bitne, ako nije, zabole svaki puta, mada zapravo boli stanje nezadovoljstva.... E, sada, kako je muškarcima zbilja manje potrebno da imaju taj dojam, lakše i idu dalje, veća im je šansa ponovo zajahati spomenuti val! Stoga rane smetaju, u formiranju, dopuštanju vala. Sasvim oprezan, ili preoprezan, kako hoćeš, čovjek, NIKADA ne bi imao nikakav intiman odnos s drugim ljudskim bićem, iz sigurnosti ga ne bi dopustio. Tako i ozlijeđene duše, ne reagiraju kada je odsutno, važu 5 minuta predugo, traže razloge protiv a ne za. A koje tražiš, te obično i nađeš! Ne daš naprosto da te se uvuče u čaroliju, a bez nje je malo toga atraktivno, pogotovo toliko da zbog toga nekome darujemo sebe!
    A izbor između rušenja svih mostova i prilagođavanja, adaptacije, stvaranja podnošljivog ozračja pomoćnim sredstvima.....hja, pa vjerojatno ovisi o veličini motiva i karakteru. Pojedinačno! Teško čovjek mijenja išta za ništa, nije nam u prirodi! A vjerojatno uvijek ima išta, zbog nečega uopće jest! Tako i oko karaktera. Navučeni samo na komfor, mnoge materijalne i nematerijalne pogodnosti postaju dio našeg života i uglavnom ih se teško riješiti, odreći! Nekima još teže, osobito jer s godinama postane jedino što imaju. Nije u ljudskoj prirodi krenuti za fatamorganom ostavljajući sve, sebe ostavljajući zapravo, sav svoj učinak, ili dobar dio života! Kompromis je najvažnija riječ u ljudskoj praksi, naprosto jest! Sa sobom.... naime preoptimnistična ti je pretpostavka o popravljnju, izbor je zapravo (skoro) uvijek DA ili NE ! Intimno to svaki puta znamo, ali kadikad smo preumorni, pa prihvatimo kompromis! Žedan čovjek u pustinji bi se divio blatnom Nilu, tko pije Perier bi se zgrozio...tako nekako!
    Na kraju, ne, ne trebaju muškarci više za zadovoljstvo, čak obratno, možda samo jednostavnije, pa je jasnije za detektirati. Muškarci su zapravo sebičniji.....trik Velikog, rekao bih, po svoj prilici izveden preko manipuliranja količinom testastertona. Vama daje širi pogled, ali on time postaje i manje oštar, luta po okolnim osobama, prvenstveno djeci, pa i starcima, kojima netko treba...i kada mu objektivno ne bi do toga trebalo biti stalo, ne toliko! Nesretne žene su naime ZBILJA sretne zbog svoje djece, primjerice, muškarci baš i ne, koliko god ih voljeli! Ili pojava da žena može voljeti dvojicu muškaraca istovremeno i zbilja, makar na za nijansu drugačije načine. Jednog kao kompletnog partnera, oca, hranioca, zaštitnika.....zbilja ga uvažavati i voljeti, a drugog kao mužjaka, divlje i sasvim, a ipak mu vidjeti mane i nikada niti ne pomisliti da ih pobrka.....To je nama posve nedokučivo i prekomplicirano!

    avatar

    19.10.2010. (19:02)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Već dulje vremena pokušavamo jedno drugom objasniti kako funkcionira ona druga strana-i opet zaključimo kako nam je nedokučivo i nejasno...Možda što teško mjenjamo uobičajena stavove u glavi jer nam je naporno i taži malo više truda od ponašanja po stereotipima? Zašto se u početku toliko sve čini laganim, radimo štošta da bi osvojili i pridobili drugu stranu, a onda kliznemo u komfor?Možda je problem u prevelikim očekivanjima? Krivoj procjeni onoga što mislimo da pružamo?
    Znaš, trenutno uopće ne želim ni misliti kako zadržati, samo kako to što imam do kraja iskoristiti i uživati SADA.Pa opet sutra ponoviti...
    Nego, daj vidi gdje se mogu nabaviti karte za Pjesnika u susjednom gradu:-)))))))))Trenutno jedino o tome mislim ( dobro, ne baš:-))).

    avatar

    22.10.2010. (08:55)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Ja ću 18. prosinca u Zgb....
    Zašto kliznemo u komfor? Motivacija valjda, razlika između željeti i imati. Imati je prokletstvo, konačan osjećaj, a to nije dobro, gasi motore, male sive stanice. Svakako jesmo subjektivni s pogledom što pružamo, samo to je teško izbjeći, jednu glavu imamo i ako iskreno pristupimo "poslu", damo sve od sebe, nužno imamo osjećaj da smo dali puno, sve, najviše! Dok je ipak samo čista je li to i dovoljno, jesmo li posve, ili bar približno tome, zadovoljili drugu stranu. Lako je nekoga preokupirati dok nas dobiva postepeno, tu rade i lovački instinkti, znatiželja, ego, svašta nešto.... Ali kada postane sve poznato, jasno, uokvireno....hja, tada se vraćamo na stru tezu, JEST ili NIJE. Mislim da sam posve sada siguran da tu nema logike, niti realnog objašnjenja, opisivog, svima razumljivog, to je posve osobno, kao slaganje lego kockica, puzzli, uklopi se...ili ne! Čim to probaš opisati, raščlaniti, nekako se razvodni, relativizira, svaki element zadovoljstva nekako gubi snagu. Postane podložan usporedbama, pa nekako ispadne da je sve slično, a mi imamo osjećaj da NIJE! Prilično sam siguran da su tu u igri neke osobite sile, možad neka tajanstvena kemijska reakcija, ili osobiti klikovi u mozgu, svejedno....
    Puno sam puta slušao ljude, i muškarce i žene, koji su doista pokušavali pomiriti razuman i ovaj drugi odabir, iakreno i s trudom, primjenjivati kod prvoga naučeno iz drugoga, ali vrlo rijetko je uspijevalo, naprosto uglavnom nije funkcioniralo, bar ne na duže staze..... Možda smo ipak puno više životinje nego li si volimo tepati, možda puno više funkcioniramo na instinktivnoj ravni nego li si umišljamo? Ili naprosto još uvijek premalo znamo oko tih mehanizama. Ako isključimo extremne primjere i uzmemo za polazište neku normalnu, materijalnu i socijalnu situaciju, ne možemo objasniti drugačije tako velike razlike u doživljaju!
    Tako da vjerojatno doista ne ostane previše izbora, nego to što kažeš, uživati danas, sutra, i nadati se za prekosutra.....

    avatar

    25.10.2010. (10:10)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Dakle, uspjelo je, ha? Mislim, povratak u igru...:-))))
    Istina, baš se uvijek vratimo na tezu ili jest ili nije-sredine nema...Ili ne traje dovoljno dugo da bi nas mogla zavarati .... No,u početku, laganoj igrici gdje se polako otkrivaju karte , tek naznače želje, pokušava u drugome stvoriti što veću čežnju koja samo čežnji u samome tebi ima dostojnog partnera...Tu je tako puno lijepih trenutaka koje spremamo za pogonsko gorivo kasnijih događaja-što u životu , što u vezi...Odvrtim u glavi neke slike stare desetljeća....Neke poglede...Pa neke snove, očekivanja...I stopim ih u sada, danas, večeras.
    Uhh, još ću se i u pjesnika pretvoriti ako nastavim...
    Tebi sretno dalje-možda ovaj put igra završi baš onako kako želiš...

    avatar

    26.10.2010. (22:40)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Ha, sasvim vjerojatno neće tako završiti, nelogično je na koncu i da može, kada zapravo utječemo, ili bar donekle kontroliramo dosta manje od pola utjecaja, zar ne?! No, kako netko pametan reče, dovoljno je napisati domaću zadaću savjesno, ostalo je u rukama Boga, sreće...koga god. A preveliki smo da vjerujemo u baš toliku sreću, ha?! Možda zapravo i nije tako presudno. Prelijepo je učestvovati, nadati se, željeti, pisati domaću zadaću redovito. Poput vremena školovanja, ostaje nam najljepše doba u sjećanju, iako smo zapravo sve to činili zbog diplome. Pa sad vagni što je zapravo ispalo u životu važnije.... Dalje, bojim se, odlučuje čista statistika, neki žive sretno do kraja života, neke sutra pogazi pijani vozač! A mi ostali smo tu između....
    A uspjelo je sasvim, o da.....možda čak smijem reći i malko bolje....ili si samo utvaram tako!

    avatar

    27.10.2010. (13:24)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Malko bolje:-))?Ima li tu nekih naznaka da si ušao za nijansu dublje u Anđelov svijet :-)(gle, znam što si pomislio-mentalno sam mislila!)?
    I što sad, sjedit ćeš na dvije stolice ili odigrati fer pa priznati Maloj kako niste isti tim? Težak posao te čeka, u oba slučaja...
    Nego smo se malo odmaknuli od analitike i propitkivanja, pa stoga pitanje:poslovni problemi, organizacija koja zahtjeva 14.-satno radno vrijeme-koliko to može utjecati na vašu, mušku potrebu za partnericom, vrijedi li uistinu ono da volite završti i raščistiti situaciju prije no što vam opuštanje postane prioritet?

    avatar

    27.10.2010. (16:10)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Ha,ha,ha....svakako bi bilo zgodno i ono što si pomislila da sam ja pomislio, koliko god zapravo bilo besmisleno i nemoguće, ali....
    No, da, otvorila je još jedna vratašca, dopustila pogled u mekani dio. Mada mi ništa nije jasnije. Neophodno joj je znati da nikada više neće biti odbijena, ni zbog čega ili koga, to ju je previše zaljuljalo. Drugih zahtjeva, uvjeta nema! Malo djetinjasto, ha, to zapravo ozbiljno nitko ne može obećati. Mada ja jesam. Ako joj treba..... Grčevito se drži za staro rješenje, bilo joj je teško bez mene, ali sam joj dovoljan kada je moguće. Odlazak tamo drži strašnom greškom, ali mijenjala ne bi ništa, ne može! Samo želi biti sigurna što će je dočekati svaki idući puta kada krene k meni.... Hja...ili neki ženski paradoks koji ne mogu dokučiti, povezati s ičim realnim, ili nemam sve točne informacije, ili si je naprosto ugodno uredila život?!? Ugledan muž, lijep posao, krasna kćer smještena u 24-satnom baka servisu koji uključuje kompletnu uslugu, te muškarac kakvog želi, kada joj je potreban....I ne zvuči loše, ha? Ili vi doista možete voljeti dvojicu istovremno, odvojiti ladice?
    Ne, neću sjediti na dvije stolice, čini mi se neudobno i nepotrebno. Ne stoga što sam previše pošten, možda više stoga što mi se prošli život ipak na koncu čini ispunjenijim, ljepšim. Naprosto trgovina nije uspjela, ono što sam dobio nije nadoknadilo ono što sam neminovno izgubio. Nije me zaokupila kako sam se nadao...
    Teško pitanje! Ja bih kao iz puške odgovorio NE! S izuzetkom pojedinih dana ili tjedana...
    Opet, nije uvijek jednako svima. Meni to prvo nije opuštanje nego prioritet, malo pretjerano rečeno, svrha, pa.... Motiv, veličina motiva, rekao bih, je točan odgovor! Nema veze u svezi čega, ali tako se u našoj glavi slažu prioriteti. Možda je moguće kod novih izazova, vrlo važnih, poslovnih, financijskih ili osobnih izazova. U svakom slučaju sigurno mogu tvrditi da kada se meni netko baš jako svidi, kada ga zbilja poželim, zbilja me malo stvari može skrenuti ili zaustaviti na bazi iole dužeg vremna! Ali, velim, prvo mi se u tvom pitanju uopće ne sviđa riječ opuštanje. Meni je to sve prije nego opuštanje..... Opuštam se uz trač-tenis, knjige, filmove, dobar gemišt i besmislena mudrovanja....

    avatar

    28.10.2010. (09:52)    -   -   -   -  

  • zločesta curica

    Dakle, ovo piskaranje ide u kategoriju besmislenih ili smislenih mudrovanja? Opuštanje svakako jest..A dobro, nekad može biti i suprotnog djelovanja;-)))....Jel, sve ovisi što pišemo....
    Baš se zabavljam ovih dana zgodnim popularno-znanstvenim djelom naslova "Muški mozak" i vjeruj mi da te sad puno bolje razumijem :-))) Dobro, pola knjige je bibliografija, četvrtina uvod, a ostalo sadržaj:-)))))( malo zločestog feminizma:-)) Pa treba se nositi sa tolikom navalom testosterona svaki dan! Nije vam lako, definitivno.
    Nadam se kako ćeš biti dovoljno obazriv i sa Malom se razići polako, postepeno joj dozvoliti da izađe iz tvog života jer nisam baš sigurna da ona osjeća to što tebe muči....Previše si se trudio, uljuljkao je u siguran suživot a da bi bilo u redu naglo je izbaciti iz života. Mada bih jako voljela znati kako ćeš dobro razmisliti prije no što poduzmeš išta odlučujuće što gubiš i koliko dobivaš....Znam kako si inače sklon oštrim rezovima, ali nisam baš uvjerena da je to dobar izbor u ovom slučaju. Gle što se dogodilo sa nesuđenom , koliko gorčine te prati još godinama poslije...U svakom slučaju, puno sreće pri odluci.
    Da, žene doista mogu voljeti dvojicu, odvojiti ladice-jednostavno nam je mozak tako ustrojen. Kad zadovoljimo potrebu za sigurnošću, dakle ulovimo muškarca koji će dobro skrbiti o nama i potomstvu, tražimo testosteronom nabijenog alfa-mužjaka sa kojim ćemo se zabaviti. E sad, ovo je ukratko prepričan jedan znanstveni zaključak, ali vjerujem da varira od slučaja do slučaja-znaš ono moje mišljenje kako ipak sve ovisi o uzorku ispitanika. Osobno se nisam našla u poziciiji da volim dvojicu, uvijek samo jednog po jednog , ali da se znam osvrnuti za kakvom alfom, stoji. Maštati nije nikad nitko mogao zabraniti , zar ne:-)))?

    avatar

    01.11.2010. (22:05)    -   -   -   -  

  • Svašta, ali nek je uzbudljivo!

    Ne znam, meni se nekako čini, ne samo radi Anđela, pa i nesuđene, da ipak nije samo mašta, refleks, u pitanju kod vas. Jedno je refleks, nagonska avantura, nešto za dan ili vikend, ili koji tjedan. Ali nije tako jednostavno, bar ja tako vidim, nešto što traje duže, da ne kažem pola života! A to mi muškarci teško možemo pravilno procijeniti i prihvatiti, valjda smo isključiviji. Lako da je vezano s testasteronom, da!
    Mala, da reći ću joj ovih dana, samo baš ne znam kako se to može postepeno. Jedino ću joj reći samo što treba znati, da sam nezadovoljan, da me više ne veseli takav život. I logistički ću je osigurati za neko vrijeme.... Što se mene tiče, završio sam razmišljanje, donio odluku, kuda god me to odvelo u konačnici. Previše mi treba, ona i taj osjećaj!!!
    Može biti suprotno od opuštanja, misliš? O, da, itekako, he,he,he...

    avatar

    03.11.2010. (11:28)    -   -   -   -  

učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se