clean cut kroz sve slojeve je , ustvari, horor- kojeg sam ljetos vidio u svoj svojoj fascinantnoj gadosti na izložbi Hagensovih prerezanih tijela (gadno, ali poučno). slažem se za vrtloge, izmiješanost svega. istina u svojoj punoći ima stotine, i svaka u svakom trenutku je subjektivna i siromašna. ja sam, sve više, za pristupanje životu kao Alice in Wonderland - nakon prvog šoka sve je normalno, sve je razumljivo, sve ima smisla.
24.09.2010. (09:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Join the club... :) Alisa je moja vječna neistina.
pa i kad mislim da sam trajno okrenula glavu od lošijeg odraza svjesna da je poprimio svoj konačni oblik duše s posebnim potrebama... pa ikad ugledam smješak bez mačka... pa i kad nemujne sasvim bjehu zorolovke, a ja napokon vratim svoj muchness.
24.09.2010. (09:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kad se Derrida ispriječi pred vratima, ti iskočiš kroz prozor, a? :) Nietzsche svoju možda i najvažniju knjigu - S onu stranu dobra i zla - počinje polemikom o vrijednosti istine: ''Uza svu vrijednost koja bi mogla pridoći istinitom, istinskom, nesebičnom: bilo bi moguće da se prividu, volji za varkom, sebičnosti i požudi mora pripisati za sav život viša i temeljitija vrijednost. (...) Lažnost suda nije nam još prigovor protiv suda; u tome naš novi jezik zvuči možda najstrašnije. Pitanje je u kojoj je mjeri poticajan za život, u kojoj mjeri održava život, održava vrstu, možda čak i uzgaja vrstu. (...) Priznati neistinu kao uvjet života znači dakako na opasan način pružati otpor uobičajenim osjećajima vrijednosti; a filozofija koja se to usudi stavlja se već s onu stranu dobra i zla. (...) Onaj tko se, pozivajući se na neku vrstu intuicije spoznaje, odvažuje odmah odgovoriti na ta metafizička pitanja, poput onoga koji kaže: ''ja mislim, i znam da je barem to istinito, zbiljsko, izvjesno'' – on će kod filozofa danas naići na osmijeh i dva upitnika: 'Moj gospodine, dat će mu možda filozof do znanja, nevjerojatno je da se ne varate. A i zašto uopće istina?''' Najviše mi se sviđa ovo što si rekla da se čak ni vlastite istine nije potrebno bojati - jer nevjerovatno je da se ne varamo. Čovjek misli, bog se smije, jel...
24.09.2010. (21:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina je slojevita, apstraktna i promjenjive ćudi. Mijenja oblik stalno, baš poput vode je prilagodljiva. U jednom se trenu čini da smo je dohvatili, osjetili i namirisali, a onda pobjegne, posklizne nam se ruka, pa porežemo prste, obično krive. I meni je nemoguće napraviti presjek, zato i ne pokušavam. Čuvam to za starije, infantilne godine, kad ću se svemu ovome što proživljavam, moći onako, od srca nasmijati. Forenzičar sam samo svoga sadašnjeg stanja. Post ti je produhovljen, tragalački, poseban. Nisam čitala Dućane cimetne boje, potražit ću.
25.09.2010. (12:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
istina je uvijek na našoj strani, a nas ima tako mnogo. kako da se onda uhvatimo za jednu jedinu, to je potpuno izlišno. prestala sam inzistirati odavno na njoj, zadržim se na "svom viđenju istine", to je ipak manje isključivo.
25.09.2010. (21:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
wall
clean cut kroz sve slojeve je , ustvari, horor- kojeg sam ljetos vidio u svoj svojoj fascinantnoj gadosti na izložbi Hagensovih prerezanih tijela (gadno, ali poučno). slažem se za vrtloge, izmiješanost svega. istina u svojoj punoći ima stotine, i svaka u svakom trenutku je subjektivna i siromašna. ja sam, sve više, za pristupanje životu kao Alice in Wonderland - nakon prvog šoka sve je normalno, sve je razumljivo, sve ima smisla.
24.09.2010. (09:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tessa k od tesara
Join the club...
:)
Alisa je moja vječna neistina.
pa i kad mislim da sam trajno okrenula glavu od lošijeg odraza
svjesna da je poprimio svoj konačni oblik duše s posebnim potrebama...
pa ikad ugledam smješak bez mačka...
pa i kad nemujne sasvim bjehu zorolovke, a ja napokon vratim svoj muchness.
24.09.2010. (09:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
primakka
raslojavanja su apstrakcije potrebne čistuncima.
oni ne znaju da se draž krije u traganju i spajanjima nespojivog.
24.09.2010. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pero u šaci
Kad se Derrida ispriječi pred vratima, ti iskočiš kroz prozor, a? :)
Nietzsche svoju možda i najvažniju knjigu - S onu stranu dobra i zla - počinje polemikom o vrijednosti istine: ''Uza svu vrijednost koja bi mogla pridoći istinitom, istinskom, nesebičnom: bilo bi moguće da se prividu, volji za varkom, sebičnosti i požudi mora pripisati za sav život viša i temeljitija vrijednost. (...) Lažnost suda nije nam još prigovor protiv suda; u tome naš novi jezik zvuči možda najstrašnije. Pitanje je u kojoj je mjeri poticajan za život, u kojoj mjeri održava život, održava vrstu, možda čak i uzgaja vrstu. (...) Priznati neistinu kao uvjet života znači dakako na opasan način pružati otpor uobičajenim osjećajima vrijednosti; a filozofija koja se to usudi stavlja se već s onu stranu dobra i zla. (...) Onaj tko se, pozivajući se na neku vrstu intuicije spoznaje, odvažuje odmah odgovoriti na ta metafizička pitanja, poput onoga koji kaže: ''ja mislim, i znam da je barem to istinito, zbiljsko, izvjesno'' – on će kod filozofa danas naići na osmijeh i dva upitnika: 'Moj gospodine, dat će mu možda filozof do znanja, nevjerojatno je da se ne varate. A i zašto uopće istina?'''
Najviše mi se sviđa ovo što si rekla da se čak ni vlastite istine nije potrebno bojati - jer nevjerovatno je da se ne varamo. Čovjek misli, bog se smije, jel...
24.09.2010. (21:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Istina je slojevita, apstraktna i promjenjive ćudi. Mijenja oblik stalno, baš poput vode je prilagodljiva. U jednom se trenu čini da smo je dohvatili, osjetili i namirisali, a onda pobjegne, posklizne nam se ruka, pa porežemo prste, obično krive. I meni je nemoguće napraviti presjek, zato i ne pokušavam. Čuvam to za starije, infantilne godine, kad ću se svemu ovome što proživljavam, moći onako, od srca nasmijati. Forenzičar sam samo svoga sadašnjeg stanja.
Post ti je produhovljen, tragalački, poseban. Nisam čitala Dućane cimetne boje, potražit ću.
25.09.2010. (12:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
istina je uvijek na našoj strani, a nas ima tako mnogo.
kako da se onda uhvatimo za jednu
jedinu, to je potpuno izlišno.
prestala sam inzistirati odavno na njoj, zadržim se na "svom viđenju istine", to je ipak manje isključivo.
25.09.2010. (21:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...