Živjeti sa Gospodinom jest koracima molitve i hvale. Oni nisu od riječi, mada se ponešto i riječima može. Vidiš, čitajući posat, kada sam bio na dvije trečine negdje, prikrao mi se unučić i pritisnuo tipku kojom mi je tekst otišao na kraj. Nije pojma imao što je uradio, ali on voli tipke i gumbiće. Spontano sam se razljutio i u isti tren vidio kako zastranjujem. Pa i u tome je Istina; u toj dječjoj želji. Prvi oštriji glas sam osmah zamjenio podukom unuku, da dedo nešto čita i da sada neznam gdje sam stao. On je bio malo pokunjen i puno toga mu nije jasno. Shvatih kako ja još moram puno raditi na sebi i hvala Gospodinu što sam to tako vidio. Naravno, brzo sam našao gdje sam staosa tekstom. Konkretno... sa 'O Bože....' nakon spontano dignutoga glasa sam molio ... tada darovano mi je viđenje i ljubav ... podučio sam ... i kako rekoh na kraju 'Hvala Bogu'. To su bili koraci... I sada molim u sebi i bez riječi da tako činim i dalje... naravno, smanjujući grubost u spontanom djelovanju, a to se stiće životom i praksom ... Svako dobro ... :)
15.09.2010. (14:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vjeraufanjeiljubav
eto Ema tebi na volju ;-)
02.09.2010. (09:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Ma bravo.:)))
Aj kad me već slušaš, mogao bi malo svoja ramišljanja, svoje misli u sljedećem postu:)
02.09.2010. (21:19) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
don branko
pinki sigrno da znam ko bi ti pomgo iz slvnije u domačinstvu ali mi se nejaviš
neznam zašto
04.09.2010. (05:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mladen
Živjeti sa Gospodinom jest koracima molitve i hvale. Oni nisu od riječi, mada se ponešto i riječima može.
Vidiš, čitajući posat, kada sam bio na dvije trečine negdje, prikrao mi se unučić i pritisnuo tipku kojom mi je tekst otišao na kraj. Nije pojma imao što je uradio, ali on voli tipke i gumbiće. Spontano sam se razljutio i u isti tren vidio kako zastranjujem. Pa i u tome je Istina; u toj dječjoj želji. Prvi oštriji glas sam osmah zamjenio podukom unuku, da dedo nešto čita i da sada neznam gdje sam stao. On je bio malo pokunjen i puno toga mu nije jasno. Shvatih kako ja još moram puno raditi na sebi i hvala Gospodinu što sam to tako vidio. Naravno, brzo sam našao gdje sam staosa tekstom.
Konkretno... sa 'O Bože....' nakon spontano dignutoga glasa sam molio ... tada darovano mi je viđenje i ljubav ... podučio sam ... i kako rekoh na kraju 'Hvala Bogu'. To su bili koraci... I sada molim u sebi i bez riječi da tako činim i dalje... naravno, smanjujući grubost u spontanom djelovanju, a to se stiće životom i praksom ...
Svako dobro ... :)
15.09.2010. (14:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...