1 Nisi ni svijestan koliko iz izabrao složenu temu. To, da je sve iluzija, izjednačava se s onim što @Spin kaže da je sve relativno. Drugačije rečeno: sve je istina, i sve je laž, onda u tom slučaju ne postoji ništa - sve je ništavilo. Ja se s tim , prema mome uvjerenju, ne mogu složiti.S tim problemom sam se susreo prije nekoliko godina i to mi je pomoglo da si prokrčim put do Boga. Drago mi je da sam u tim trenucima nešto zapisao jer bi mi ostalo u zaboravu, a odnosi se na slijedeće:
2. Ustanovio sam, da kao što meni Božji Duh svijedoči istinu, isto tako i ja, odnosno moj duh svijedoči Božjem Duhu da smo jedno. Naime, o čemu se radi: Biti nevjernik nije mi nepoznanica, kao i glumiti vjernika. Zašto ? Zato jer je čovjek duhovno biće. Kada mi Božanski Duh otkriva istinu ( "govori" ), ne preostaje mi drugo, ili da istinu prihvatim, ili da od nje pobjegnem. Ja sam godinama bježao od te istine. Svu svoju nemoralnost sam prikrivao ili čak glorificirao u svoje vrline, iako mi je unutrašnji glas ( Otac - savjest ) govorio da to ne činim. Meni je bilo drže da prihvatim ateizam. Sve sam poistovjećivao s prirodom. Ona mi je bila i otac i majka. Činilo mi se da je borba za opstanak ( darvinizam ) normalna pojava. Nisam mogao pojmiti da mi je Bog Otac koji ima oči, uši i dušu, baš kao i ja. I onda se je odjednom sve prelomilo.
3. Kada se kaže u svetim spisima da je Bog stvorio čovjeka na svoju " sliku i priliku " mnogima se to čini nemogućim. Ali to je istina. Bog ima oči, uši i razum, baš kao i čovjek. Od toga još više, čovjek ima slobodu kao i Bog ( duh ). Ta sloboda je izražena u slobodnoj volji ( tzv. pravo izbora ) koju mu je Bog dao. Ali i od toga postoji jo nešto više gdje se mi "poistovjećujemo" s Bogom. To je moć stvaranja. Čovjek ima i stvaralačku moć. To nema nijedno drugo biće na zemlji ( stvor ). Čovjek izgrađuje vlstitu povijest.
4. Zato ja, kada razmišljam o ljudskom grijehu ( pad ), čovjekov pad u Edenu i nije pravi pad jer se je sve dogodilo prema Božjem savršenom planu. Da se čovjek nije "izborio" za svoju slobodnu volju bio bi Božja marioneta, a ne Božji suradnik ( sluga ). Takav život ne bi volio nitko. To bi bila stvarno smrt. A Bogu je to nemoguće. On je ljubav ( ono što sve pokreće ).
5. Božji Duh i čovječji duh nisu dva različita duha, nego dva različita svojstva u istoj stvari. Ona su posljedica slobodne volje. Ono što mi osjećamo ( iluzija, emocija, relativizam, racionalizam etc ) stvar je psifofizičke dimenzije. Ono što je cijelovita stvarnost stvar je duhovne "dimenzije" koja nema ni prostor ni vrijeme. Dakle, čovjek percipira stvarnost u najrazličitijim dimenzijama. Zato i možemo reći za nešto da jest, i nije. Ali to nije sva pamet ovoga svijeta. -Pozdrav.
15.08.2010. (10:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Boris
@ Veki
1 Nisi ni svijestan koliko iz izabrao složenu temu. To, da je sve iluzija, izjednačava se s onim što @Spin kaže da je sve relativno. Drugačije rečeno: sve je istina, i sve je laž, onda u tom slučaju ne postoji ništa - sve je ništavilo. Ja se s tim , prema mome uvjerenju, ne mogu složiti.S tim problemom sam se susreo prije nekoliko godina i to mi je pomoglo da si prokrčim put do Boga. Drago mi je da sam u tim trenucima nešto zapisao jer bi mi ostalo u zaboravu, a odnosi se na slijedeće:
2. Ustanovio sam, da kao što meni Božji Duh svijedoči istinu, isto tako i ja, odnosno moj duh svijedoči Božjem Duhu da smo jedno. Naime, o čemu se radi: Biti nevjernik nije mi nepoznanica, kao i glumiti vjernika. Zašto ? Zato jer je čovjek duhovno biće. Kada mi Božanski Duh otkriva istinu ( "govori" ), ne preostaje mi drugo, ili da istinu prihvatim, ili da od nje pobjegnem. Ja sam godinama bježao od te istine. Svu svoju nemoralnost sam prikrivao ili čak glorificirao u svoje vrline, iako mi je unutrašnji glas ( Otac - savjest ) govorio da to ne činim. Meni je bilo drže da prihvatim ateizam. Sve sam poistovjećivao s prirodom. Ona mi je bila i otac i majka. Činilo mi se da je borba za opstanak ( darvinizam ) normalna pojava. Nisam mogao pojmiti da mi je Bog Otac koji ima oči, uši i dušu, baš kao i ja. I onda se je odjednom sve prelomilo.
3. Kada se kaže u svetim spisima da je Bog stvorio čovjeka na svoju " sliku i priliku " mnogima se to čini nemogućim. Ali to je istina. Bog ima oči, uši i razum, baš kao i čovjek. Od toga još više, čovjek ima slobodu kao i Bog ( duh ). Ta sloboda je izražena u slobodnoj volji ( tzv. pravo izbora ) koju mu je Bog dao. Ali i od toga postoji jo nešto više gdje se mi "poistovjećujemo" s Bogom. To je moć stvaranja. Čovjek ima i stvaralačku moć. To nema nijedno drugo biće na zemlji ( stvor ). Čovjek izgrađuje vlstitu povijest.
4. Zato ja, kada razmišljam o ljudskom grijehu ( pad ), čovjekov pad u Edenu i nije pravi pad jer se je sve dogodilo prema Božjem savršenom planu. Da se čovjek nije "izborio" za svoju slobodnu volju bio bi Božja marioneta, a ne Božji suradnik ( sluga ). Takav život ne bi volio nitko. To bi bila stvarno smrt. A Bogu je to nemoguće. On je ljubav ( ono što sve pokreće ).
5. Božji Duh i čovječji duh nisu dva različita duha, nego dva različita svojstva u istoj stvari. Ona su posljedica slobodne volje. Ono što mi osjećamo ( iluzija, emocija, relativizam, racionalizam etc ) stvar je psifofizičke dimenzije. Ono što je cijelovita stvarnost stvar je duhovne "dimenzije" koja nema ni prostor ni vrijeme. Dakle, čovjek percipira stvarnost u najrazličitijim dimenzijama. Zato i možemo reći za nešto da jest, i nije. Ali to nije sva pamet ovoga svijeta. -Pozdrav.
15.08.2010. (10:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...