Što me zoveš, tico mala, Iz prisjenka noći tije? Šta na zlatnoj mjesečini Tvoja slatka pjesma zbori? Jesi li mi doletila Sa poljana pitomije', Gdje masline modre šume I rumeni granat gori, Gdje se plavo nebo svija Na proplanke i na luge I po bijelim oblacima Šara one mile duge, Gdjeno slatko vjetrić struji Kroz prutove loze tanke I gube se s leptirima Niz osjeke i pristranke?
U tvom glasu kô da čujem Glas koji mi duši godi, I uzdisaj toplih želja, Što molitve bogu zbore Ah, ta mila pjesma tvoja Moju bônu dušu vodi Na lijepe veđe one Ispod kojih sunca gore... Gle, preda mnom kuća mala Sakrivena pod topole... Ona čeka, ruke širi, A milo joj srce bije; Kô na cvijetku što je ostô Sam na vrhu stijene gole, Na dva neba - na dva oka Dršće svjetlost suza tije'...
Ona zove... Ali zaman U tvom srcu žudnja gori, Zaman širiš ruke drage, Zaman ti se srce nada; Ja sam mornar što se diže Na vihoru da se bori, Da prebrodi vrtlog mračni I ponore mutnih jada. Al' u magli kada blisne Zlatna kruna željnih dana; Kad vaskrsna zvona grmnu S milog kraja, rodnih strana; Kad prelije život krepki Uspavano, mrtvo groblje, I pred silne s vedrim čelom Kad slobodno stupi roblje:
Nadaj mi se!... O, nek tada Tvoje milo srce bije, Da na njemu mladi borac Iznurenu dušu zgrije! I snivajuć na tvom njedru Tihi pokoj zlatna raja, Da rashladim prsi žedne Slatkim dahom rodnog kraja, Gdje se plavo nebo svija Na proplanke i na luge I po bijelim oblacima Šara one mile duge, Gdjeno slatko vjetrić struji Kroz prutove loze tanke I gube se s leptirima Niz osjeke i pristranke? ALEKSA ŠANTIĆ
26.07.2010. (20:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
wendy37
Što me zoveš, tico mala,
Iz prisjenka noći tije?
Šta na zlatnoj mjesečini
Tvoja slatka pjesma zbori?
Jesi li mi doletila
Sa poljana pitomije',
Gdje masline modre šume
I rumeni granat gori,
Gdje se plavo nebo svija
Na proplanke i na luge
I po bijelim oblacima
Šara one mile duge,
Gdjeno slatko vjetrić struji
Kroz prutove loze tanke
I gube se s leptirima
Niz osjeke i pristranke?
U tvom glasu kô da čujem
Glas koji mi duši godi,
I uzdisaj toplih želja,
Što molitve bogu zbore
Ah, ta mila pjesma tvoja
Moju bônu dušu vodi
Na lijepe veđe one
Ispod kojih sunca gore...
Gle, preda mnom kuća mala
Sakrivena pod topole...
Ona čeka, ruke širi,
A milo joj srce bije;
Kô na cvijetku što je ostô
Sam na vrhu stijene gole,
Na dva neba - na dva oka
Dršće svjetlost suza tije'...
Ona zove... Ali zaman
U tvom srcu žudnja gori,
Zaman širiš ruke drage,
Zaman ti se srce nada;
Ja sam mornar što se diže
Na vihoru da se bori,
Da prebrodi vrtlog mračni
I ponore mutnih jada.
Al' u magli kada blisne
Zlatna kruna željnih dana;
Kad vaskrsna zvona grmnu
S milog kraja, rodnih strana;
Kad prelije život krepki
Uspavano, mrtvo groblje,
I pred silne s vedrim čelom
Kad slobodno stupi roblje:
Nadaj mi se!... O, nek tada
Tvoje milo srce bije,
Da na njemu mladi borac
Iznurenu dušu zgrije!
I snivajuć na tvom njedru
Tihi pokoj zlatna raja,
Da rashladim prsi žedne
Slatkim dahom rodnog kraja,
Gdje se plavo nebo svija
Na proplanke i na luge
I po bijelim oblacima
Šara one mile duge,
Gdjeno slatko vjetrić struji
Kroz prutove loze tanke
I gube se s leptirima
Niz osjeke i pristranke? ALEKSA ŠANTIĆ
26.07.2010. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...