Kršćanstvo je definitivno pozitivna religija, kao i islam, ali su ih privatizirale ustanove koje tvrde da bez njih nema spasa, što je čista politika. Sve je svedeno na političko monetarni sistem, a duhovnost i milosrđe je palo u drugi plan. Pozdrav!
17.05.2010. (15:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Alo, Teofile! ... ne odustaj... prihvaćaj preporuke, što ne znači da ćeš prihvatiti i uvjerenja... jesi li pročitao "Svjesnost" od de Mella?... @izvorni i ja ti to nismo bez razloga preporučili... ta knjiga je tako jednostavna, tako prirodna, tako "probuđena" da je to jednostavno neizrecivo... de Mello je bio katolički svećenik (isusovac) i nikada se nije odrekao vjere u Krista (iako se protivio katoličkoj dogmatici), dapače, tu vjeru u svojim je učenjima povezao sa učenjima drugih velikih duhovnih autoriteta i obznanio da je Bog JEDAN svima, ali da ON nema imena, a u isto vrijeme ima bezbroj imena, a zajednički nazivnik mu je LjUBAV... i da je taj Bog u nama, i da smo mi u Njemu... da smo Mi On, i da je On Mi... pročitaj "Svjesnost", ako istu ne možeš nabaviti (jer je štampanje te knjige u Hrvatskoj bilo zabranjeno, poslat ćemo ti na mail, @izvorni (koji se već ponudio) ili ja... pozdrav...
18.05.2010. (21:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teofile, može pitanje? Koliko imaš godina? Što se tiče tvoje krize, nije ona ni malo čudna. Naprotiv, s obzirom na ono što crkva danas predstavlja, kriza koju osjećaju mnogi vjernici, kao i njihovo nezadovoljstvo onime što ima crkva propovjeda i nudi, sasvim je jasno i prirodno, znak zdrave reakcije zapravo. S obzirom da si već upoznat sa kršćanskom retorikom i tekstovima, možda ne bi bilo loše da probaš iz toga izvući najviše što možeš. Kršćanstvo je ionako tek jedan od puteva koje čovjek može izabrati za sebe. Ako se Isusove riječi pokušava doživjeti više osobno, za sebe, bez nebuloznih crkvenih uplitanja, onda čovjek i kroz Isusovo učenje može u sebi dovesti do željene promjene i tako nadvladati trenutnu krizu. Mislim da iz Isusovog učenja možeš dobiti puno ako ga pogledaš iz nekog drugog, osobnijeg kuta i što je još važnije - iz stvarnijeg kuta, koji uključuje prvenstveno sadašnji trenutak a ne neke čudne naputke o životu o zagrobnom životu, u "vječnosti". Kada se te stare tekstove shvati simbolički, oni imaju puno više smisla, jer oni zaista jesu puni simbolike. Npr. "kraljevsko nebesko" je sasvim evidentno ovaj trenutni život koji živimo. To Isus doslovno i govori, izrijekom, tamo na nekom mjestu gdje kaže kako je "kraljevstvo nebesko tu među vama", itd... Isusovo učenje se temelji na životu u potpunoj prisutnosti i kada se njegove riječi i naputke sagleda iz tog kuta, one dobivaju dublji, osobni smisao. Crkva je taj smisao dobrano zamaglila. Pogledaj da li možeš kroz evanđelja naći neka svježa značenja. Ako možeš - odlično. Ako ne, traži dalje. Sretno!
09.06.2010. (12:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svjesnost od de Mella sam čitao, onako, ne baš suviše detaljno još prije. Da, svidjela mi se je ta knjiga... ali mi je poznato da je osuđena od Crkve, tj. de Mello da suviše ralativizira Krista i da ga izjednačuje s drugim (istočnim) učitaljima duhovnosti. Pa zapravo, osobno mi se više sviđa taj pristup de Mella, ali opet, ni on ne daje neke jasne smjernice. Vidjet ću još jednom tu knjigu, ali mi se je činila (kad sam je prije čitao) pomalo i površna, jer ima puno primjera, anegdota i šala... Malo sam zbunjen u vezi svega toga. Zapravo sviđa mi se Istočna duhovnost, ali tu se kriju isto mnoge zamke i poteškoće da bi se netko time ozbiljnije bavio na Zapadu... ali čini mi se da je potrebnija neka duhovna praksa (kao što su istočnjačke tehnike disanja, meditacije i sl.), nego puko vjerovanje i obredi koji su mi postali nekako naporni i prazni...
09.06.2010. (17:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nemam pojma, ja sam stalno u Crkvi i nikako da nađem sva ta njezina zastranjenja. Stalno na Misi slušam iz usta svećenika propovijedi koje prenose Isusovu poruku. To nije tema tvog posta, no vidim u komentarima ovdje i drugdje stalno te nekakve optužbe. U vjeru sam ušla prije 6 godina, mogu reći, iako sam gledajući po sakramentima oduvijek katolkinja.No, bio je potreban susret s Isusom u srcu, da bih mogla pravilno shvatiti i prihvatiti njegov nauk, te da bih mogla spoznavati smisao križa i trpljenja. Kršćanin nije samo čovjek koji trpi i nosi križ, on je prije svega čovjek koji nosi radost. Radost spoznanja da je od Boga ljubljen. Radost spoznanja da je Bogu poseban. Radost spoznanja da je Isus išao na križ zbog njega. Radost pronalaska smisla. Križ nije nešto što želimo, no ako dođe s Kristom se lakše nosi. Postoji i ovdje ljepota življenja. Kršćanin nije čovjek koji ne živi nego samo gleda u budući život. No, njegov život ovdje gleda da bude usmjeren na ljubav prema Bogu i bližnjemu, te na spasenje svoje i drugih duša. Kad čovjek doživi taj osobni susret s Bogom u sebi ne nosi tamu nego radost i mir. Mislim da u kršćanstvu možemo naići na svakakvo poimanjpojedinaca pa ćeš naići i na ispaćena lica koja misle da se ne smiju smijati i živjet ovaj život normalno, a isto tako i one koji zanemaruju križ kao da ne postoji i misle da nisi u Bogu ako osjetiš tjeskobu, težinu, nemoć. No to su sve krajnosti. Sv Augustin kaže; Ljubi i čini što hoćeš. Sretna potraga!
11.06.2010. (00:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@Ema, ti si u vjeri znači 6 godina... pa se ne čudim tvom oduševljenju! Sve sam to prošao... Međutim, s vremenom se stvari mijenjaju. Tj. ništa se ne mijenja i u tome je problem. Ostaje samo vjera. Ne želim kritizirati vjeru, jer sam svjestan da je mnogima vjera pomogla da se spase od npr. samoubojstva, droge i sl. Međutim, oni koji nisu otišli tako daleko... njima je vjera uglavnom samo navika, običaj, tradicija i takvih je najviše. A oni koji traže nešto malo dublje - ne nalaze ništa posebno. U tome je problem...
11.06.2010. (08:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ema je ponudila klasičnu kršćansku retoriku ("susret s Isusom u srcu", "smisao križa i trpljenja", vjerovanje kako je Isus sišao s neba baš zbog nje kao i svih ostalih koji su "povjerovali"). Problema sa demagogijom je više i svaka demagogija je šuplja ko ementaler. Bez problema se, vrlo lako, može ukazati na te rupe i postaviti nih pitanja na koja nema boljeg odgovora od onog banalnog: "Vjeruj da je tako". Međutim, taj odgovor mnoge ne zadovoljava, što nije ni čudno, jer je plitak. Može se npr. uvjerenog vjernika pitati: Jesi li ti vjerniče uistinu sreo i vidio Isusa? Odgovor na to može biti: Naravno da nisam, ali ga osjećam u sebi. Problem je u tome što takav odgovor može dati i budista za Budu, musliman za Alaha itd.., svi oni "to nešto" osjete u sebi i onda tek "tome nečem" daju ime koje su čuli u svojoj okolini (Isus, Buda, Alah, you name it). Mene zanima sljedeće: da li bi moglo biti da zaista postoji "to nešto", a da je zapravo NEIMENOVANO, i da zapravo nema potrebe da ga se imenuje, jer je svako imenovanje takoreći bogohuljenje. Samo onaj tko je zaista vidio i tko zaista zna, precizno i točno, mogao bi davati odgovore. SVe ostalo su puste tlapnje. Ja mogu osjetiti u sebi nešto i nazvati to bilo kojim prikladnim ili neprikladnim imenom. Ali, to je krajnja glupost, jer "to nešto" je izvan bilo kojeg imena, izvan bilo koje religije i napokon, izvan bilo koje dogme. To se pronalazi ili ne pronalazi. Netko prije, netko poslje. Imenovanje je nepotrebno, ono ne opisuje stvarnost.
14.06.2010. (15:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Komentirati ću, jer sam se bio našao u sličnoj situaciji. Uputio sam se na jedan put tražeći smisao vjere i Boga u drugim religijama, ali na kraju sam se vratio nazad tamo gdje sam i bio, kršćanstvo. Danas znam i vjerujem da jedino produbljivanje vlastite vjere, ulaženje u duh koji stoji iza riječi koje su nam ostavili Isus i njegovi apostoli, te Pavao, vodi ka spoznaji samoga sebe, stvarnosti koja nas okružuje i na koncu približava nas drugim religijama, to jest onomu što je zajedničko svim religijama. Područje duhovnosti je ono gdje se ljudi približuju jedni drugima...
20.07.2010. (17:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Para(ne)normalan!
Kršćanstvo je definitivno pozitivna religija, kao i islam, ali su ih privatizirale ustanove koje tvrde da bez njih nema spasa, što je čista politika. Sve je svedeno na političko monetarni sistem, a duhovnost i milosrđe je palo u drugi plan.
Pozdrav!
17.05.2010. (15:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Smisao Života
Alo, Teofile! ... ne odustaj... prihvaćaj preporuke, što ne znači da ćeš prihvatiti i uvjerenja... jesi li pročitao "Svjesnost" od de Mella?... @izvorni i ja ti to nismo bez razloga preporučili... ta knjiga je tako jednostavna, tako prirodna, tako "probuđena" da je to jednostavno neizrecivo... de Mello je bio katolički svećenik (isusovac) i nikada se nije odrekao vjere u Krista (iako se protivio katoličkoj dogmatici), dapače, tu vjeru u svojim je učenjima povezao sa učenjima drugih velikih duhovnih autoriteta i obznanio da je Bog JEDAN svima, ali da ON nema imena, a u isto vrijeme ima bezbroj imena, a zajednički nazivnik mu je LjUBAV... i da je taj Bog u nama, i da smo mi u Njemu... da smo Mi On, i da je On Mi... pročitaj "Svjesnost", ako istu ne možeš nabaviti (jer je štampanje te knjige u Hrvatskoj bilo zabranjeno, poslat ćemo ti na mail, @izvorni (koji se već ponudio) ili ja... pozdrav...
18.05.2010. (21:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Teofile, može pitanje? Koliko imaš godina?
Što se tiče tvoje krize, nije ona ni malo čudna. Naprotiv, s obzirom na ono što crkva danas predstavlja, kriza koju osjećaju mnogi vjernici, kao i njihovo nezadovoljstvo onime što ima crkva propovjeda i nudi, sasvim je jasno i prirodno, znak zdrave reakcije zapravo.
S obzirom da si već upoznat sa kršćanskom retorikom i tekstovima, možda ne bi bilo loše da probaš iz toga izvući najviše što možeš. Kršćanstvo je ionako tek jedan od puteva koje čovjek može izabrati za sebe. Ako se Isusove riječi pokušava doživjeti više osobno, za sebe, bez nebuloznih crkvenih uplitanja, onda čovjek i kroz Isusovo učenje može u sebi dovesti do željene promjene i tako nadvladati trenutnu krizu. Mislim da iz Isusovog učenja možeš dobiti puno ako ga pogledaš iz nekog drugog, osobnijeg kuta i što je još važnije - iz stvarnijeg kuta, koji uključuje prvenstveno sadašnji trenutak a ne neke čudne naputke o životu o zagrobnom životu, u "vječnosti". Kada se te stare tekstove shvati simbolički, oni imaju puno više smisla, jer oni zaista jesu puni simbolike. Npr. "kraljevsko nebesko" je sasvim evidentno ovaj trenutni život koji živimo. To Isus doslovno i govori, izrijekom, tamo na nekom mjestu gdje kaže kako je "kraljevstvo nebesko tu među vama", itd... Isusovo učenje se temelji na životu u potpunoj prisutnosti i kada se njegove riječi i naputke sagleda iz tog kuta, one dobivaju dublji, osobni smisao. Crkva je taj smisao dobrano zamaglila. Pogledaj da li možeš kroz evanđelja naći neka svježa značenja. Ako možeš - odlično. Ako ne, traži dalje. Sretno!
09.06.2010. (12:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teofil
Svjesnost od de Mella sam čitao, onako, ne baš suviše detaljno još prije. Da, svidjela mi se je ta knjiga... ali mi je poznato da je osuđena od Crkve, tj. de Mello da suviše ralativizira Krista i da ga izjednačuje s drugim (istočnim) učitaljima duhovnosti. Pa zapravo, osobno mi se više sviđa taj pristup de Mella, ali opet, ni on ne daje neke jasne smjernice. Vidjet ću još jednom tu knjigu, ali mi se je činila (kad sam je prije čitao) pomalo i površna, jer ima puno primjera, anegdota i šala...
Malo sam zbunjen u vezi svega toga. Zapravo sviđa mi se Istočna duhovnost, ali tu se kriju isto mnoge zamke i poteškoće da bi se netko time ozbiljnije bavio na Zapadu... ali čini mi se da je potrebnija neka duhovna praksa (kao što su istočnjačke tehnike disanja, meditacije i sl.), nego puko vjerovanje i obredi koji su mi postali nekako naporni i prazni...
09.06.2010. (17:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Nemam pojma, ja sam stalno u Crkvi i nikako da nađem sva ta njezina zastranjenja. Stalno na Misi slušam iz usta svećenika propovijedi koje prenose Isusovu poruku. To nije tema tvog posta, no vidim u komentarima ovdje i drugdje stalno te nekakve optužbe.
U vjeru sam ušla prije 6 godina, mogu reći, iako sam gledajući po sakramentima oduvijek katolkinja.No, bio je potreban susret s Isusom u srcu, da bih mogla pravilno shvatiti i prihvatiti njegov nauk, te da bih mogla spoznavati smisao križa i trpljenja. Kršćanin nije samo čovjek koji trpi i nosi križ, on je prije svega čovjek koji nosi radost. Radost spoznanja da je od Boga ljubljen. Radost spoznanja da je Bogu poseban. Radost spoznanja da je Isus išao na križ zbog njega. Radost pronalaska smisla. Križ nije nešto što želimo, no ako dođe s Kristom se lakše nosi. Postoji i ovdje ljepota življenja. Kršćanin nije čovjek koji ne živi nego samo gleda u budući život. No, njegov život ovdje gleda da bude usmjeren na ljubav prema Bogu i bližnjemu, te na spasenje svoje i drugih duša.
Kad čovjek doživi taj osobni susret s Bogom u sebi ne nosi tamu nego radost i mir. Mislim da u kršćanstvu možemo naići na svakakvo poimanjpojedinaca pa ćeš naići i na ispaćena lica koja misle da se ne smiju smijati i živjet ovaj život normalno, a isto tako i one koji zanemaruju križ kao da ne postoji i misle da nisi u Bogu ako osjetiš tjeskobu, težinu, nemoć. No to su sve krajnosti. Sv Augustin kaže; Ljubi i čini što hoćeš.
Sretna potraga!
11.06.2010. (00:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Teofil
@Ema, ti si u vjeri znači 6 godina... pa se ne čudim tvom oduševljenju! Sve sam to prošao... Međutim, s vremenom se stvari mijenjaju. Tj. ništa se ne mijenja i u tome je problem. Ostaje samo vjera. Ne želim kritizirati vjeru, jer sam svjestan da je mnogima vjera pomogla da se spase od npr. samoubojstva, droge i sl. Međutim, oni koji nisu otišli tako daleko... njima je vjera uglavnom samo navika, običaj, tradicija i takvih je najviše. A oni koji traže nešto malo dublje - ne nalaze ništa posebno. U tome je problem...
11.06.2010. (08:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
@ema je ponudila klasičnu kršćansku retoriku ("susret s Isusom u srcu", "smisao križa i trpljenja", vjerovanje kako je Isus sišao s neba baš zbog nje kao i svih ostalih koji su "povjerovali"). Problema sa demagogijom je više i svaka demagogija je šuplja ko ementaler. Bez problema se, vrlo lako, može ukazati na te rupe i postaviti nih pitanja na koja nema boljeg odgovora od onog banalnog: "Vjeruj da je tako". Međutim, taj odgovor mnoge ne zadovoljava, što nije ni čudno, jer je plitak. Može se npr. uvjerenog vjernika pitati: Jesi li ti vjerniče uistinu sreo i vidio Isusa? Odgovor na to može biti: Naravno da nisam, ali ga osjećam u sebi. Problem je u tome što takav odgovor može dati i budista za Budu, musliman za Alaha itd.., svi oni "to nešto" osjete u sebi i onda tek "tome nečem" daju ime koje su čuli u svojoj okolini (Isus, Buda, Alah, you name it). Mene zanima sljedeće: da li bi moglo biti da zaista postoji "to nešto", a da je zapravo NEIMENOVANO, i da zapravo nema potrebe da ga se imenuje, jer je svako imenovanje takoreći bogohuljenje. Samo onaj tko je zaista vidio i tko zaista zna, precizno i točno, mogao bi davati odgovore. SVe ostalo su puste tlapnje. Ja mogu osjetiti u sebi nešto i nazvati to bilo kojim prikladnim ili neprikladnim imenom. Ali, to je krajnja glupost, jer "to nešto" je izvan bilo kojeg imena, izvan bilo koje religije i napokon, izvan bilo koje dogme. To se pronalazi ili ne pronalazi. Netko prije, netko poslje. Imenovanje je nepotrebno, ono ne opisuje stvarnost.
14.06.2010. (15:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toma juda
Komentirati ću, jer sam se bio našao u sličnoj situaciji. Uputio sam se na jedan put tražeći smisao vjere i Boga u drugim religijama, ali na kraju sam se vratio nazad tamo gdje sam i bio, kršćanstvo. Danas znam i vjerujem da jedino produbljivanje vlastite vjere, ulaženje u duh koji stoji iza riječi koje su nam ostavili Isus i njegovi apostoli, te Pavao, vodi ka spoznaji samoga sebe, stvarnosti koja nas okružuje i na koncu približava nas drugim religijama, to jest onomu što je zajedničko svim religijama. Područje duhovnosti je ono gdje se ljudi približuju jedni drugima...
20.07.2010. (17:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...