I uvijek ćemo tragati za tim Mjestom, dok ne upoznamo osobu u koju ćemo pohraniti sve što osjećamo, sve naše što ćemo uz nju lakše prihvatiti. Jer tijelo je hram, a duša jedan od najčvršćih stupova.
24.04.2010. (16:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
upravo napisah jednu pjesmu mislim da ću je objaviti noćas ili sutra mogla bih ti je sad staviti ovdje ko kom al neću...nek bude premjera ipak tamo a ti ćeš znati najbolje...;)) evo posvećujem ti je... zašto baš tebi pa eto baš zbog fotelje možda il možda ovog posta
24.04.2010. (22:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Postoji.Time se dodirujemo, a ne samo rukama. To su nam ticala, tako se prepoznajemo. Time se ljubimo, zbog toga opraštamo il ne opraštamo, blagoslivljamo ili se ljutimo. Zbog toga nemamo godina i zbog toga lutamo.
25.04.2010. (01:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Razočarati ću te, a i sve vas. Ako postoji spremište, onda je to grob. A pokaza nam Bog, da nismo ništa bolji od stoke. Kako dišu oni tako dišemo i mi. Kako umire stoka tako umiremo i mi. Sve je od praha, smrću vraća se u prah. No ipak, kakav bi to bio život kad ne bi bila nada? A nada je predivna. Zato, Bog garantira.
25.04.2010. (18:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
Duša utjelovljena u tijelo (materiju) rađa ego.
Duša nije zarobljenik (kakav dojam stvara naš ego misleći zapravo na sebe, ne poznajući dušu) jer svaki puta kada isključimo ego (san je jedan prirodan način) ona dobija svoju slobodu. No u ovom tijelu odabrala je to što ima jer je to jedini način da se izrazi dok postoji u ovom materijalnom svijetu.
Jedini tko se istinski pati je ego jer za njega doista ne postoji nikakva budućnost, smrtan je i nepovratno nestaje sa tijelom. Duša nema taj problem, zna za to i neprekidno (nam) pruža jedini lijek ovoj boljci - govor tišine. Ako (kada) ego istinski posluša govor tišine i prepozna što poručuje tada malo po malo prestaje postojati i patnja u bilo kojem obliku.
Nakon toga ostaje samo bivanje. Postojanje u svoj punini i ljepoti trenutka kakav god on bio s nama kao njegovim sukreatorom.
:-)
27.04.2010. (14:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smatram da ne postoji ništa što nas ostavlja na zemlji nakon smrti. ili igdje dalje. nastali od dvije stanice, postajemo prah. možda zvuči beznadno, ali ja se ne želim zavaravati. ako postoji, neka me iznenadi :)
27.04.2010. (19:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dakako - postoji. Sve ono što učinimo odlazi na to mjesto prije nas. Potom odlazimo "mi" razbrajajući još za života s nekom "savješću" jesmo li činili prave stvari u dosljednosti naše pojave blisko vezane s univerzalnim principom shvaćanja bivanja. I prema nekim pradavnim preokupacijama ljudi nazvat ćemo ga "posljednjim sudom", dvoranom Maat, ili nekim ekvivalentom konačnosti. E sad, postoji li tako zamišljeni konačni obračun kod O.K. korala, gdje se sukobljuju sile dobra i sile zla - to ipak ne vjerujem. Ali vjerujem kako već sada u nama postoji mjesto usko povezano s predožbom onog "mjesta", i kako sebe nagrađujemo i kažnjavamo predmnijevajući kako smo nešto učinili "dobro" ili "loše". Ne radi nekog općeg principa dobra, ili vrline, već radi samih nas. Koliko smo "mi" uspjeli biti dosljedni "prototipu mi" koji je u nas usađen? - tako nekako bi to trebalo glasiti. Ljudski razum to sve promatra matematički tako da stavlja znak jednakosti između relacija. A po kojem zakonu bi trebala biti jednakost? - Po ljudskom zakonu - nesavršenom, poluslijepom i nedorađenom. To ćemo dakle odbaciti. Mora postojati neka zbirna odredivost poput vremena u kojoj smo poslušni kotačići. Tada sve što učinimo već je odavno predodređeno. Takvu jednakost ne prihvaćam. Smatram kako moramo biti veći od onoga u što smo stavljeni. Veći i od prostora i od vremena. A sve ostalo: mjesto konačne presude, nagrade, ili kazne posljedična je nesavršenost maratonske utrke koja neće trajati 42 km, već traje 100 m, ili 1000 km, kako tko za sebe preuzme daljinu. Mjesto koje tražiš, a kada stavimo na stranu arhetip mjesta, jest mjesto koje ćeš sama odrediti i prema kojemu ćeš se ravnati. I po mome, nema ljudskog suda koji bi mogao reći to nije tvoje mjesto.
29.04.2010. (12:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valcer
Zamišljeno...i pomalo tužno...
24.04.2010. (11:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tristia
I uvijek ćemo tragati za tim Mjestom,
dok ne upoznamo osobu u koju ćemo pohraniti
sve što osjećamo, sve naše što ćemo uz nju lakše prihvatiti.
Jer tijelo je hram, a duša jedan od najčvršćih stupova.
24.04.2010. (16:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
O, da...
24.04.2010. (17:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slobodni stih
da nije našeg tijela, niti duša ne bi mogla ništa od svoga proživjeti... zato volim svoje tijelo... ono je "nosač" duše na mjesta koja želi otići
24.04.2010. (19:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
ohooo pa još kako...
neopisivo je malo
i nema ime
al postoji svakako
grlim
24.04.2010. (22:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
upravo napisah jednu pjesmu
mislim da ću je objaviti noćas ili sutra
mogla bih ti je sad staviti ovdje ko kom
al neću...nek bude premjera ipak tamo
a ti ćeš znati najbolje...;))
evo posvećujem ti je...
zašto baš tebi
pa eto
baš zbog fotelje možda
il možda ovog posta
24.04.2010. (22:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sarah Bernardht
Postoji.Time se dodirujemo, a ne samo rukama. To su nam ticala, tako se prepoznajemo. Time se ljubimo, zbog toga opraštamo il ne opraštamo, blagoslivljamo ili se ljutimo. Zbog toga nemamo godina i zbog toga lutamo.
25.04.2010. (01:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
matebalota
Razočarati ću te, a i sve vas. Ako postoji spremište, onda je to grob.
A pokaza nam Bog, da nismo ništa bolji od stoke. Kako dišu oni tako
dišemo i mi. Kako umire stoka tako umiremo i mi. Sve je od praha,
smrću vraća se u prah. No ipak, kakav bi to bio život kad ne bi bila nada?
A nada je predivna. Zato, Bog garantira.
25.04.2010. (18:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
toluen
Duša utjelovljena u tijelo (materiju) rađa ego.
Duša nije zarobljenik (kakav dojam stvara naš ego misleći zapravo na sebe, ne poznajući dušu) jer svaki puta kada isključimo ego (san je jedan prirodan način) ona dobija svoju slobodu. No u ovom tijelu odabrala je to što ima jer je to jedini način da se izrazi dok postoji u ovom materijalnom svijetu.
Jedini tko se istinski pati je ego jer za njega doista ne postoji nikakva budućnost, smrtan je i nepovratno nestaje sa tijelom. Duša nema taj problem, zna za to i neprekidno (nam) pruža jedini lijek ovoj boljci - govor tišine. Ako (kada) ego istinski posluša govor tišine i prepozna što poručuje tada malo po malo prestaje postojati i patnja u bilo kojem obliku.
Nakon toga ostaje samo bivanje. Postojanje u svoj punini i ljepoti trenutka kakav god on bio s nama kao njegovim sukreatorom.
:-)
27.04.2010. (14:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
T.
smatram da ne postoji ništa što nas ostavlja na zemlji nakon smrti.
ili igdje dalje.
nastali od dvije stanice,
postajemo prah.
možda zvuči beznadno, ali ja se ne želim zavaravati.
ako postoji, neka me iznenadi :)
27.04.2010. (19:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
glazbena raznolikost
na mome blogu kratki video minuta i šest sekundi, treba ga vidjeti
28.04.2010. (08:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
cistiliste
eh a zašto sam ja već na početku ovog zapisa...onak.."vidjela" tarot kartu- vraga?..zarobljenici? možda, možda dobrovoljni..možda i ne...:)
28.04.2010. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Dakako - postoji. Sve ono što učinimo odlazi na to mjesto prije nas. Potom odlazimo "mi" razbrajajući još za života s nekom "savješću" jesmo li činili prave stvari u dosljednosti naše pojave blisko vezane s univerzalnim principom shvaćanja bivanja. I prema nekim pradavnim preokupacijama ljudi nazvat ćemo ga "posljednjim sudom", dvoranom Maat, ili nekim ekvivalentom konačnosti. E sad, postoji li tako zamišljeni konačni obračun kod O.K. korala, gdje se sukobljuju sile dobra i sile zla - to ipak ne vjerujem. Ali vjerujem kako već sada u nama postoji mjesto usko povezano s predožbom onog "mjesta", i kako sebe nagrađujemo i kažnjavamo predmnijevajući kako smo nešto učinili "dobro" ili "loše". Ne radi nekog općeg principa dobra, ili vrline, već radi samih nas. Koliko smo "mi" uspjeli biti dosljedni "prototipu mi" koji je u nas usađen? - tako nekako bi to trebalo glasiti. Ljudski razum to sve promatra matematički tako da stavlja znak jednakosti između relacija. A po kojem zakonu bi trebala biti jednakost? - Po ljudskom zakonu - nesavršenom, poluslijepom i nedorađenom. To ćemo dakle odbaciti. Mora postojati neka zbirna odredivost poput vremena u kojoj smo poslušni kotačići. Tada sve što učinimo već je odavno predodređeno. Takvu jednakost ne prihvaćam. Smatram kako moramo biti veći od onoga u što smo stavljeni. Veći i od prostora i od vremena. A sve ostalo: mjesto konačne presude, nagrade, ili kazne posljedična je nesavršenost maratonske utrke koja neće trajati 42 km, već traje 100 m, ili 1000 km, kako tko za sebe preuzme daljinu. Mjesto koje tražiš, a kada stavimo na stranu arhetip mjesta, jest mjesto koje ćeš sama odrediti i prema kojemu ćeš se ravnati. I po mome, nema ljudskog suda koji bi mogao reći to nije tvoje mjesto.
29.04.2010. (12:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Y Tu Mama Tambien
Postoji i nije ni malo romantično.
29.04.2010. (20:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...