Komentari

sub-littera.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing

  • žubor vode

    Svima se to dešava da se obmanjuju. Svojevremeno sam bila majstor za samoobmanjivanje...
    Uvijek dođe trenutak otrežnjenja...

    avatar

    17.04.2010. (10:06)    -   -   -   -  

  • Sarah Bernardht

    Život nam se i sastoji od hrpica obmanjivanja i otrežnjenja...al doista postoje posebni ljudi koje je teško nadomjestiti nekim ili nečim, nakon njih ostaje velika prazna crna rupa u nama, pa sve što kažemo, osjetimo i svatko kog sretnemo kasnije, nestaje u toj rupi kao da nikada nije ni bio...to nije obmana...rijetko kome ćemo to reći ili priznati,nego tek kad zbilja osjetimo da je to tako..bilo je teško nadomjestiti te, ne i nemoguće, ali teško...svatko bi poletio na tvome mjestu, to je divna izjava i priznanje.....

    avatar

    17.04.2010. (12:03)    -   -   -   -  

  • Tristia

    Predati se ne znači izgubiti.

    Imaš čaroliju u svom pisanju...
    :O

    avatar

    17.04.2010. (14:22)    -   -   -   -  

  • cistiliste

    eh da kaže svašta..a taman tolko kolko treba da se opet poleti..uz predavanje..ahhh mrnjau:))

    avatar

    17.04.2010. (14:34)    -   -   -   -  

  • Volupta

    svatko je zamjenjiv, no svaki put umrem.

    avatar

    18.04.2010. (00:14)    -   -   -   -  

  • meroveus

    Dotaknuo bih se grčkih drama i tragedija, koje su svojim zapletajima bliske konstatacijama u tvojim riječima. Jeste, znamo kako je sve zamjenjivo, ali iz nekog neobjašnjivog razloga to ne želimo da takvo bude. I taj neobjašnjivi razlog, koji bježi smislenosti i razumskoj razudbi upravo je spiritus movens svega, a tako lijepo artikuliran u stvaranju drame i tragedije. U onom vrhuncu, kada sve objašnjivo izgara ostaje nešto što zablista. Kao dijamant. Katarza. Saznanje o tome kako će groznica dati naslutiti jasnost, zauzdano je ljudskom osjetljivošću na bolove. Prevencija je ne dovoditi tijelo u blizinu situacija koje će uzrokovati stres ili ozljedu. Prevencija je postala navikom življenja, koja je sterilizirala imunološki ljudski aparat. Čak i blaga patogenost biva prepoznata kao smrtonosna prijetnja. Čega se bojimo? Istine u nama? Ili istine o nama pred drugima?

    avatar

    18.04.2010. (09:27)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Iskreno...bojim se više dolaziti k tebi i čitati tei,jer,dok ovako što pišeš...kao da mi ONA opet čupa srce,i otvara nove rane,a ja mislio i uvjeravao sebe da sam uspio sve bar zakrpati...Ali,da si ovo sjajno napisala-jesi :-))))

    avatar

    19.04.2010. (15:26)    -   -   -   -  

  • donin svijet

    Treba vjerovati u ono što nas veseli. Ponekad su to odlične zakrpe na ranama i ožiljcima koje ostavlja život... :)

    avatar

    20.04.2010. (22:25)    -   -   -   -  

  • leklerk

    uđi u blog-editor, dizajn, html kod predloška i vozi do dna. doli imaš nešto kao "molimo da ne mičete ovu varijablu, bla, bla..." e, a ti taj dio obriši od zagrade do zagrade i igrice bye-bye :)

    avatar

    20.04.2010. (23:09)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    :-))))

    avatar

    23.04.2010. (10:43)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Taj odnos koji te drži kao u mreži sigurno ti treba donjeti neke pouke, vjerojatno i više njih. Nije on svrha sam po sebi, jer gledano sa strane djeluje besmisleno i kao nešto od čega treba čim prije pobjeći. Nakon što usvojiš pouke - crta, bježi koliko te noge nose, unutar tog začaranog kruga sigurno nećeš naći mir. Izvuci pouke, odnos ostavi, neće ti koristiti.

    avatar

    23.04.2010. (14:22)    -   -   -   -  

  • T.

    svi to ponekad radimo. samo, treba znati prepoznati tren u kojem se treba prepustiti bez obzira na sve. ponekad su posljedice vrijedne onih malobrojnih divnih trenutaka.
    :)

    avatar

    23.04.2010. (15:44)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...