Do 9. stoljeća pričest se redovito dijelila na ruku, pa dakle nije riječ o nekoj »novotariji«. O takvome primanju pričesti izvješćuju nas crkveni pisci - sveti oci, među kojima i sv. Ćiril Jeruzalemski u 4. stoljeću. Posvećeni kruh može se danas primati ili na ruku ili izravno u usta s time da Crkva uvijek potiče na pobožno i savjesno ophođenje s hostijom, a svećenik je dužan pripaziti da se hostija doista pred njim i konzumira, kako ne bi došlo do zloporaba. Jer, za svakoga je katolika najsvetija stvar Tijelo Kristovo - posvećena hostija. S njome se svaki vjernik mora ophoditi krajnje dostojanstveno i ozbiljno. Zato ne treba u prvi plan isticati prima li netko pričest na ruku ili na usta, nego je važno da joj se pristupa s doličnim strahopoštovanjem, s vjerom i u stanju milosti, to jest bez teškoga grijeha na duši. (Glas Koncila, broj 18 (1610), 1.5.2005.)
Isus apostolima pričest nije podijelio na usta nego na ruke. Najprije je razlomio kruh i razdijelio ga među njima, a zatim im dao i čašu s vinom. Vino se, dakle, moglo piti iz čaše, ili bi se u njega umakao kruh. Otuda je u prvoj Crkvi jedan od uobičajenih naziva za euharistiju bio i "lomljenje kruha". Apostoli su se sastajali na "lomljenje kruha" i dijelili su ga s vjernicima. Kasnijim širenjem kršćanstva Crkva je, umjesto masovnog "lomljenja kruha", iz praktičnih razloga, unaprijed pripravljala male kruhove - "hostije", koje je, i opet iz praktičnih razloga, dijelila na usta svakom vjerniku. (Veritas - br. 6/2002.)
19.01.2010. (11:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Karlo
Do 9. stoljeća pričest se redovito dijelila na ruku, pa dakle nije riječ o nekoj »novotariji«. O takvome primanju pričesti izvješćuju nas crkveni pisci - sveti oci, među kojima i sv. Ćiril Jeruzalemski u 4. stoljeću. Posvećeni kruh može se danas primati ili na ruku ili izravno u usta s time da Crkva uvijek potiče na pobožno i savjesno ophođenje s hostijom, a svećenik je dužan pripaziti da se hostija doista pred njim i konzumira, kako ne bi došlo do zloporaba. Jer, za svakoga je katolika najsvetija stvar Tijelo Kristovo - posvećena hostija. S njome se svaki vjernik mora ophoditi krajnje dostojanstveno i ozbiljno. Zato ne treba u prvi plan isticati prima li netko pričest na ruku ili na usta, nego je važno da joj se pristupa s doličnim strahopoštovanjem, s vjerom i u stanju milosti, to jest bez teškoga grijeha na duši. (Glas Koncila, broj 18 (1610), 1.5.2005.)
Isus apostolima pričest nije podijelio na usta nego na ruke. Najprije je razlomio kruh i razdijelio ga među njima, a zatim im dao i čašu s vinom. Vino se, dakle, moglo piti iz čaše, ili bi se u njega umakao kruh. Otuda je u prvoj Crkvi jedan od uobičajenih naziva za euharistiju bio i "lomljenje kruha". Apostoli su se sastajali na "lomljenje kruha" i dijelili su ga s vjernicima. Kasnijim širenjem kršćanstva Crkva je, umjesto masovnog "lomljenja kruha", iz praktičnih razloga, unaprijed pripravljala male kruhove - "hostije", koje je, i opet iz praktičnih razloga, dijelila na usta svakom vjerniku. (Veritas - br. 6/2002.)
19.01.2010. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...