Ovo je stvarno odurna priča, tj. oduran je njezin glavni lik. Znam da oko nas ima mnogo takvih ljudi (premda ih možda nismo mnogo upoznali, ali svatko od nas jest barem jednog pa ipak ispada da ih ima mnogo), ali ipak se svaki put naivno zaprepastim kada čujem još jednu takvu priču... :( Na dobrom si putu već samim time što si ovo izbacila iz sebe, a oprost... kad se iščistiš od svega, to nekako dođe spontano - ako si normalna osoba. A jesi. Rijetko normalna. :)
03.01.2010. (01:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zamisli si mržnju kao bazenčić nosne sluzi. Uživaj u plivanju. : Opraštanje po meni ne postoji, osim kao isprazna formalnost. Stvarno postoji samo krpanje rana na onoj što se rimuje sa "uši". Kad to izvedeš, kako god da izvela, uzročnik gubi na važnosti. Za zadaću imaš opisati troje ljudi koji su ti ostali u dobrom sjećanju. ;)
03.01.2010. (11:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Opraštanje po defaultu ne prihvaćam, niti o opraštanju na taj način razmišljam. Po meni opraštanje je nešto što se mora zaslužiti; dakle kada se netko tko je učinio zlo iskreno i od srca pokaje jer je shvatio da je ružno postupio. MOžda nije pretjerano kršćanski, ali ne volim okretati drugi obraz, niti vidim išta plemenito u patnji i trpljenju tuđeg lošeg ponašanja.
03.01.2010. (13:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@romantales oprostiti znači da možeš krenuti dalje. ovako sam sebe opterećuješ. ja to uredno radim cijeli svoj život. to ne znači okretanje drugog obraza. to znači čišćenje samog sebe od tuđeg smeća. oprostiš. a idući puta budeš itekako oprezniji. oprostiš i sebi. sve je to proces. ali ako ne vjeruješ u to neću te opterećivati objašnjenjima.
03.01.2010. (14:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posjetiteljica
upravo sam posla naisati nesto slicno,oprostiti treba radi sebe ako oni vec ne traze ili ne zaskuzuju oprost,da se sebe oslobodi od negativnih emocija
03.01.2010. (14:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ti to nazivaš oprostom, ali nije oprost; ja ne opraštam, ali se niti ne opterećujem, jednostavno stresem sa sebe kao patka vodu s perja i nastavljam sa životom. Ne znam zašto bih trebala nekome preći preko lošeg ponašanja i nazovi oprostiti da bih ja mogla nastaviti normalno sa životom? Nastavljam i bez tog oprosta, ali istog trenutka i prestajem razmišljati o toj osobi, najmanje nastavljam noseći ju dalje na leđima (kao u onoj priči o budističkom svećeniku i njegovom učeniku kad su preko rijeke prenijeli kurvu). Uopće nije bitno kako ćeš nazvati proces koji će ti omogućiti da nastaviš dalje neopterećena tuđim negativnostima, ali dodala sam ovih par riječi čisto da pojasnim stav.
03.01.2010. (14:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
može i iscjeljenje. meni svejedno. ja to radim na taj način da koristim riječi "opraštam" . meni to djeluje, ali ne odmah i ne na prvu. proces je dugotrajan a rezultati su odlični. kod budističkog svećenika je sve vrijedilo jer je on bio zreo. ja nisam zrela. ja sam u fazi učenja. moj je "problem" što sam previše otvorena i što pristupam ljudima posve otvorena srca. zato me se lako povrijedi. nakon što me povrijede i nakon što mi dođe iz dupeta u glavu da nije pametno biti preotvoren zatvaram se. ali samo onima koji su me povrijedili. no preostaje ih još nisu...:)). pa onda sve kreće iznova. :))
03.01.2010. (15:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Odurna priča nažalost tako bliska današnjem stanju stvari,toliko bliska i realna.I vrijeme je da oprostiš tako da možeš krenuti dalje i da te budale više ne sputavaju i ne zgade ti život do kraja.A njegova kazna neka bude ova tvoja rečenica;Takvim ljudima je teško jer ne mogu ostati sami sa sobom. Pozdrav ti veliki ostavljam
03.01.2010. (18:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
slažem se s romantales kad kaže: "niti vidim išta plemenito u patnji i trpljenju tuđeg lošeg ponašanja". slažem se i s levant da opraštanje može za različite ljude nositi različite konotacije. osobno, mislim da treba zaista izbaciti kreature poput lika iz ovog posta iz misli i emocija, prerezati glatkim, oštrim i nepovratnim rezom njihovo postojanje iz vlastitog, doslovno ga ne pamtiti, a oprostiti treba sebi za sve one trenutke u kojima smo takvima poklanjali bilo kakvu pozornost. tak ja na to gledam. i nastojim raditi u odnosu na ljude koji dostignu stupanj da se meni gade :o)
04.01.2010. (17:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Ovo je stvarno odurna priča, tj. oduran je njezin glavni lik. Znam da oko nas ima mnogo takvih ljudi (premda ih možda nismo mnogo upoznali, ali svatko od nas jest barem jednog pa ipak ispada da ih ima mnogo), ali ipak se svaki put naivno zaprepastim kada čujem još jednu takvu priču... :( Na dobrom si putu već samim time što si ovo izbacila iz sebe, a oprost... kad se iščistiš od svega, to nekako dođe spontano - ako si normalna osoba. A jesi. Rijetko normalna. :)
03.01.2010. (01:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
propheta nemo
Zamisli si mržnju kao bazenčić nosne sluzi. Uživaj u plivanju. :
Opraštanje po meni ne postoji, osim kao isprazna formalnost. Stvarno postoji samo krpanje rana na onoj što se rimuje sa "uši". Kad to izvedeš, kako god da izvela, uzročnik gubi na važnosti.
Za zadaću imaš opisati troje ljudi koji su ti ostali u dobrom sjećanju. ;)
03.01.2010. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
levant
@kinky,propheta
hvala vam. trebalo mi malo melema na ranu. tnx.
03.01.2010. (12:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
romantales
Opraštanje po defaultu ne prihvaćam, niti o opraštanju na taj način razmišljam. Po meni opraštanje je nešto što se mora zaslužiti; dakle kada se netko tko je učinio zlo iskreno i od srca pokaje jer je shvatio da je ružno postupio. MOžda nije pretjerano kršćanski, ali ne volim okretati drugi obraz, niti vidim išta plemenito u patnji i trpljenju tuđeg lošeg ponašanja.
03.01.2010. (13:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
levant
@romantales
oprostiti znači da možeš krenuti dalje. ovako sam sebe opterećuješ. ja to uredno radim cijeli svoj život. to ne znači okretanje drugog obraza. to znači čišćenje samog sebe od tuđeg smeća. oprostiš. a idući puta budeš itekako oprezniji. oprostiš i sebi. sve je to proces. ali ako ne vjeruješ u to neću te opterećivati objašnjenjima.
03.01.2010. (14:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
posjetiteljica
upravo sam posla naisati nesto slicno,oprostiti treba radi sebe ako oni vec ne traze ili ne zaskuzuju oprost,da se sebe oslobodi od negativnih emocija
03.01.2010. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
romantales
Ti to nazivaš oprostom, ali nije oprost; ja ne opraštam, ali se niti ne opterećujem, jednostavno stresem sa sebe kao patka vodu s perja i nastavljam sa životom. Ne znam zašto bih trebala nekome preći preko lošeg ponašanja i nazovi oprostiti da bih ja mogla nastaviti normalno sa životom? Nastavljam i bez tog oprosta, ali istog trenutka i prestajem razmišljati o toj osobi, najmanje nastavljam noseći ju dalje na leđima (kao u onoj priči o budističkom svećeniku i njegovom učeniku kad su preko rijeke prenijeli kurvu).
Uopće nije bitno kako ćeš nazvati proces koji će ti omogućiti da nastaviš dalje neopterećena tuđim negativnostima, ali dodala sam ovih par riječi čisto da pojasnim stav.
03.01.2010. (14:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
levant
može i iscjeljenje. meni svejedno. ja to radim na taj način da koristim riječi "opraštam" . meni to djeluje, ali ne odmah i ne na prvu. proces je dugotrajan a rezultati su odlični.
kod budističkog svećenika je sve vrijedilo jer je on bio zreo. ja nisam zrela. ja sam u fazi učenja. moj je "problem" što sam previše otvorena i što pristupam ljudima posve otvorena srca. zato me se lako povrijedi. nakon što me povrijede i nakon što mi dođe iz dupeta u glavu da nije pametno biti preotvoren zatvaram se. ali samo onima koji su me povrijedili. no preostaje ih još nisu...:)). pa onda sve kreće iznova. :))
03.01.2010. (15:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisa
Odurna priča nažalost tako bliska današnjem stanju stvari,toliko bliska i realna.I vrijeme je da oprostiš tako da možeš krenuti dalje i da te budale više ne sputavaju i ne zgade ti život do kraja.A njegova kazna neka bude ova tvoja rečenica;Takvim ljudima je teško jer ne mogu ostati sami sa sobom.
Pozdrav ti veliki ostavljam
03.01.2010. (18:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam ja odavde
slažem se s romantales kad kaže: "niti vidim išta plemenito u patnji i trpljenju tuđeg lošeg ponašanja". slažem se i s levant da opraštanje može za različite ljude nositi različite konotacije. osobno, mislim da treba zaista izbaciti kreature poput lika iz ovog posta iz misli i emocija, prerezati glatkim, oštrim i nepovratnim rezom njihovo postojanje iz vlastitog, doslovno ga ne pamtiti, a oprostiti treba sebi za sve one trenutke u kojima smo takvima poklanjali bilo kakvu pozornost. tak ja na to gledam. i nastojim raditi u odnosu na ljude koji dostignu stupanj da se meni gade :o)
04.01.2010. (17:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
levant
@nisam ja
iz misli ide odmah. no što ćeš sa emocijama? njima treba dugo. zato i proces "opraštanja" jest dug.
05.01.2010. (07:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...