Komentari

sub-littera.blog.hr

Dodaj komentar (16)

Marketing


  • Volupta

    ja se za tebe ne bojim :))

    avatar

    18.12.2009. (10:49)    -   -   -   -  

  • Nina...

    kako si one tamo riječi jutros dobro ispreplela...
    da, kako...
    i ja bi...

    ovo je samo odgovor na ono, vratim se poslje pročitati ovo...
    grlim

    avatar

    18.12.2009. (12:26)    -   -   -   -  

  • pavaogc

    Kada se na biljci makne koji cvijet, list ili grančica, ajde nekako, ali kad se dira u korijenje, onda prolaze osjećaji cijelim tijelom...

    Nije lako pomicati granice jer metodom pokušaja i pogrešaka nailazi se na trenutke umora i boli.

    Ako imaš kakav konkretan problem o kojem bi htjela razgovarati s nekim javi se na moj e-mail pa ako budem ikako mogao pomoći bio bi sretan.

    Lipo slažeš riječi i rečenice...

    avatar

    18.12.2009. (22:26)    -   -   -   -  

  • duliba

    Kraj godine valjda je nekako vrijeme kad nam se nameću ta preispitivanja,
    strahovi, nemiri....
    Zadovoljna sam kad uhvatim neku dobru, zanimljivu knjigu. U zadnje vrijeme sve koje sam čitala tog momenta bile su najbolje na svijetu. Umoran od stvarnosti utoneš u stranice i to bude lagana psihoterapija.
    Lijepo pišeš.
    Pozdrav lijepi !

    avatar

    18.12.2009. (22:36)    -   -   -   -  

  • Živjeti svoj život

    Jako zanimljiv tekst.
    Unutarnji svjetovi koji se isprepliču ponekad, a ponekad žive paralelno u našoj stvarnosti postoje u svima nama.
    Nemiri, umori, tjeskobe, strahovi, nadanja...sve to pokazuje bogatstvo duha.
    Zamisli kako bi bilo da živiš samo u jednoj dimenziji praznine?
    Ne osjećati, samo činiti?
    Bogatsvo duha plaća se nemirima, sumnjama, strahovima i neprestanim pitanjima.
    To je stalna borba s našim unutarnjim demonima, ali i ono što nas tjera da osvajamo vrhunce u životu.
    Uostalom, kakav bi to život bio kada bismo morali gledati prema gore kako bismo vidjeli dno?

    avatar

    19.12.2009. (00:22)    -   -   -   -  

  • sve bih ponovo

    Pogle molim te što je napisala Živjeti...
    Bogatsvo duha plaća se nemirima, sumnjama, strahovima i neprestanim pitanjima
    toliko je istinita ta rečenica...toliko boli ali i ljepote istovremeno je skriveno u njoj...
    znaš da ništa pametno momentalno ne mogu dodati

    a tek ovo:
    Kada se na biljci makne koji cvijet, list ili grančica, ajde nekako, ali kad se dira u korijenje, onda prolaze osjećaji cijelim tijelom

    ovdje kod tebe bi se mogle skupljati i zapisivati na posebno mjesto ovakve "mudre" pa ih čitati kad je najgore...najteže...
    ne, nosam ti u stanju napisati smislen komentar jutros
    previrem...

    avatar

    19.12.2009. (10:05)    -   -   -   -  

  • blade777

    Jako dobro predstavljene najdublje misli koje ponekad unutar sebe zadržava svako od nas.
    Dobro je otpustiti takve misli i prepustiti ih neprestanom gibanju u prostoru i vremenu.
    Zadržavanje unutar nas samih ne doprinosi mogućnosti kretanja misli van ograničenih barijera.
    Uvijek može nešto biti korisno nekome drugome, iako mi sami mislimo da je to beskorisno i ne pridajemo pažnju takvim zarobljenim mislima.
    Ono što ja mislim o izrečenom, lijepim riječima;

    "umorna sam od čežnji svojih, boli i patnje, ljubavi i nježnosti, od tjeskobe i krivnje, od svih svojih strahova.
    umorna sam često od svih tih osjećaja koji se stvaraju negdje u dubini i sredini moga tijela"

    Jasno je da svatko od nas želi one preljepe doživljaje; ugodu,ljepotu osjeta, radost i mir.
    Uvijek u svemu što imamo osjetiti postoji dvojnost tom osjetu,pa kada osjetimo tugu, zasigurno ćemo osjetiti i radost kadtad.
    Šteta je jedino kada nakon stagnacije lijepih i ugodnih trenutaka u životu,čovjek posustane, a istina je da je zbog tog posustajanja izgubio priliku osjetiti protutežu radosti, ugode i lijepih osjeta.
    Uživaj u životu.

    Pozdrav!

    avatar

    19.12.2009. (12:18)    -   -   -   -  

  • toluen

    Umjesto komentara riječi jednog dobrog poznavatelja svih naših problema. Mislim da znate tko je to bio :-)

    "Kad bih sve jezike ljudske govorio,
    i anđeoske,
    a ljubavi ne bih imao,
    bio bih mjed što ječi
    ili cimbal što zveći.
    Kad bih imao dar prorokovanja
    i znao sva otajstva
    i sve spoznaje,
    i kad bih imao svu vjeru
    da bih i gore premještao,
    a ljubavi ne bih imao - ništa sam!
    I kad bih razdao sav svoj imetak
    i kada bih predao tijelo svoje da se sažeže,
    a ljubavi ne bih imao
    - ništa mi ne bi koristilo.

    Ljubav je velikodušna,
    dobrostiva je ljubav,
    ne zavidi,
    ljubav se ne hvasta,
    ne nadima se;
    nije nepristojna,
    ne traži svoje,
    nije razdražljiva,
    ne pamti zlo;
    ne raduje se nepravdi,
    a raduje se istini;
    sve pokriva, sve vjeruje,
    svemu se nada, sve podnosi,
    ljubav nikad ne prestaje.

    Sada spoznajem djelomično,
    a sada ću spoznati savršeno,
    kao što sam i spoznat!
    A sada ostaju vjera, nada i ljubav
    - to troje -
    ali najveća je među njima ljubav.

    "

    (kraj citata)

    Nimalo religiozno i duboko istinito. Jer biti nije lako. Ali bivati jest. Ako prepoznamo što je stvarna osnova svega unatoč prividima koji nas opsjedaju.

    :-)

    avatar

    19.12.2009. (12:59)    -   -   -   -  

  • slobodni stih

    satkani smo od nečeg daleko suptilnijeg nego što je ovo "obično", tjelesno kojim se predstavljamo drugima... tek rijetki imaju prilike zaviriti u dubine našeg najintimnijeg, iako tu srž, koliko se god trudili i sami teško, do kraja, možemo dokučiti....

    avatar

    19.12.2009. (15:55)    -   -   -   -  

  • jesmoinismo

    svojim ste komentarima i citatima ovaj moj mali traktat o nutrini nastao u nekoliko
    minuta produbili, nadopunili i zaokružili.
    zahvaljujem vam.

    avatar

    20.12.2009. (00:14)    -   -   -   -  

  • Nina...

    veliki pozdrav iz mojih paralelnjaka...tebi koja razumiješ...;))

    avatar

    23.12.2009. (01:48)    -   -   -   -  

  • Spin

    Jako si iskreno opisala svoj unutrašnji svijet a iskrenost se uvijek prepoznaje, uglavnom moglo bi se reći da nam je ova naša klepetaljka koja se nalazi u našoj glavi najveći problem, ali onoga trenutka kada bude prepoznata gubi svoju snagu, možda ovo zvuči kao nekakva fraza ali doista je tako i u to sam se osobno uvjerio. Pokušaj detektirati sve misli koje ti se vrte po glavi i shvatit ćeš da zapravo one vode svoj život i da postoji određen program i da se uvijek javljaju u određenim razmacima, tako da ako im je potrebna drama u vanjskom svijetu ta drama će se uvijek desiti kako bi misli mogle otplesati svoj bal.

    Uglavnom na dobrom si putu i ne posustaj jer nagrada čeka samo odvažne duhom.

    avatar

    23.12.2009. (17:40)    -   -   -   -  

  • Volupta

    Gibran je odličan .:)

    avatar

    24.12.2009. (12:29)    -   -   -   -  

  • catwoman

    Velika si ti duša, inače ne bi stalo toliko svjetova u nju ... Tko nije u stanju duboko patiti, taj nije niti u stanju uživati u sreći, kada ona dođe na red ... jer - sve u svoje vrijeme ... u to smo se svi uvjerili. :)

    Samo treba biti beskrajno strpljiv. A to se očekuje od takvih duša poput tebe.

    Dovoljno me poznaješ da znaš kako je moje razmišljanje vrlo blisko @ spinovom, jedno možda ne znaš da poput njega takođe vjerujem u to da te čeka nagrada. Neka totalno neočekivana, naravno. I baš ona koja ti u biti najviše treba. :)

    avatar

    24.12.2009. (22:37)    -   -   -   -  

  • izvorni život

    Bogatstvo unutarnjeg svijeta i uživanje u njemu su dobri, pozitivni, poticajni.
    Kompulzivne misli, koje čovjeku ne daju mira samo štete (prvo, na unutarnjem, duhovnom, psihološkom nivou, a nakon toga i na fizičkom).
    Ti si očito osoba sklona introspekciji i kod tebe su iz tog razloga navale misli još snažnije nego kod ekstovertiranijih ljudi. U stanju neravnoteže, to ti radi priličnu nelagodu. U stanju ravnoteže, misli neće biti naporne, već ugodne, neopterećujuće.
    "Dijagnoza": previše misli koje opterećuju i ne služe baš ničemu pametnom.
    Preporuka: rješiti se nepotrebnih misli.
    Kako? :)
    E, to je pitanje svih pitanja, zar ne. :)
    Znam da si čitala Tollea. On u Moći sadašnjeg trenutka dobro objašnjava kako um šteti čovjeku sa stalnim napadajima nepotrebnog razmišljanja. On predlaže da se čovjek svakako oslobodi tih napadaja i to ulaskom u centar sebe, a centar je u oštrici sadašnjeg trenutka. To je put oslobađanja od nepotrebnih, opterećujućih misli. Ali, to je i tek teorija. Pitanje je koliko su te misli uhvatile maha i koliko se čovjek zaista može prepustiti ovom trenutku. To često izgleda vrlo teško. Ali nije i nemoguće. Prirodno je, kad se čovjek navikne biti potpuno u trenutku. Nije loše potražiti kakvu tehniku opuštanja, meditacije, relaksacije kao početno oruđe.
    Sretni ti i laki blagdani!

    avatar

    27.12.2009. (12:37)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...