I ja malo toga znam i često mislim da sama zaista malo toga mogu, pa onda u molitvi iz srca predam sve što mi je teško (a i sve, zapravo) u Božje ruke, i gledam kako se događa.
Mediji, oni zamagljuju pogled i čine da sve postaje sivo, beznadno, da se sutra čini jadno...
Ali gle, to što oni kažu, samo je mišljenje onih koji ne siju dobru riječ, već srca ispunjaju strahom.
Istina je da mi, unatoč tome svemu, danas živimo u svojoj domovini, kakva god bila politika, zbivanja, ipak smo slobodni, imamo toliko toga, a potiču nas da vidimo samo loše i ono što nemamo.
Iskreno, mislim da možemo biti zaista zahvalni za toliko toga što imamo, a za ono što nije dobro moliti da Bog promjeni. I On mijenja, ali ne preko noći, nije džuboks kome pritisneš tipku i svira što želiš.
Svako zlo je za neko dobro, to često možemo sagledati tek kad prođe već dosta vremena, vidjeti zašto je bilo.
Svoju tugu prikaži kao žrtvu za mnoge kojima je mnogo teže no nama, za one koji su izgubljeni, jadni, i sjeti se da kad god učiniš nešto što je nekome na spas zlo pokušava tebe slomiti, da to dobro više ne bi činio. Ako kažeš: pa neka mi je, to je moja žrtva za druge, to lomi zlo. (Ovo je iz vlastitog iskustva)
Nikada mase nisu svijet mijenjale. Mijenjaju ga pojedinci, mali i veliki, koji misle i čine drugačije.
I zato, ne daj se tugama, i one prođu, pogledaj u svjetlo, Sutra je novi dan, neka ti bude vedriji i sretniji.
Sve prođe. I kiša i tuga. I sunce opet izlazi i sja.
Ima mnogo onih koji misle i osjećaju kao i ti i mnogo onih koji su zahvalni onima koji se za njih žrtvuju, koji danas trpe... O takvima ne pišu novine. Njihovi životi i stavovi nisu bombastični i ne prodaju novine. Ali takvi čine da život ima smisla.
Želim ti mnogo radosti, mira, vedrine i nadasve beskrajni i vječni Božji blagoslov!
05.01.2010. (22:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nadam se da slušaš i HKR, ondje je obilje predivne glazbe i još boljih misli, često mi vrate osmjeh na lice u nekim sivim danima, a uljepšaju mi i svaki lijepi dan. Ne daju da potonemo, da povjerujemo sivilu koje nas napada iz drugih medija, pomažu da vidimo i mnogo lijepoga, uz sve što oko nas nije dobro, i da vjerujemo da Bog sve uvijek ipak izvede na dobro. Želim ti vedre i sretne dane. I svima oko tebe.
10.01.2010. (01:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
I ja malo toga znam i često mislim da sama zaista malo toga mogu,
pa onda u molitvi iz srca predam sve što mi je teško (a i sve, zapravo)
u Božje ruke, i gledam kako se događa.
Mediji, oni zamagljuju pogled i čine da sve postaje sivo, beznadno,
da se sutra čini jadno...
Ali gle, to što oni kažu, samo je mišljenje onih koji ne siju dobru riječ,
već srca ispunjaju strahom.
Istina je da mi, unatoč tome svemu, danas živimo u svojoj domovini,
kakva god bila politika, zbivanja,
ipak smo slobodni, imamo toliko toga,
a potiču nas da vidimo samo loše i ono što nemamo.
Iskreno, mislim da možemo biti zaista zahvalni za toliko toga što imamo,
a za ono što nije dobro moliti da Bog promjeni.
I On mijenja, ali ne preko noći,
nije džuboks kome pritisneš tipku i svira što želiš.
Svako zlo je za neko dobro,
to često možemo sagledati tek kad prođe već dosta vremena,
vidjeti zašto je bilo.
Svoju tugu prikaži kao žrtvu za mnoge kojima je mnogo teže no nama,
za one koji su izgubljeni, jadni,
i sjeti se da kad god učiniš nešto što je nekome na spas
zlo pokušava tebe slomiti, da to dobro više ne bi činio.
Ako kažeš: pa neka mi je,
to je moja žrtva za druge,
to lomi zlo.
(Ovo je iz vlastitog iskustva)
Nikada mase nisu svijet mijenjale.
Mijenjaju ga pojedinci, mali i veliki,
koji misle i čine drugačije.
I zato, ne daj se tugama,
i one prođu,
pogledaj u svjetlo,
Sutra je novi dan,
neka ti bude vedriji i sretniji.
Sve prođe. I kiša i tuga.
I sunce opet izlazi i sja.
Ima mnogo onih koji misle i osjećaju kao i ti
i mnogo onih koji su zahvalni onima koji se za njih žrtvuju,
koji danas trpe...
O takvima ne pišu novine.
Njihovi životi i stavovi nisu bombastični i ne prodaju novine.
Ali takvi čine da život ima smisla.
Želim ti mnogo radosti, mira, vedrine i nadasve beskrajni i vječni Božji blagoslov!
05.01.2010. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Branitelj
Hvala Julijana na lijepom komentaru.
Odlazak na tvoj blog i vedre note sa njega popravljaju raspoloženje!
07.01.2010. (08:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Nadam se da slušaš i HKR, ondje je obilje predivne glazbe i još boljih misli, često mi vrate osmjeh na lice u nekim sivim danima, a uljepšaju mi i svaki lijepi dan. Ne daju da potonemo, da povjerujemo sivilu koje nas napada iz drugih medija, pomažu da vidimo i mnogo lijepoga, uz sve što oko nas nije dobro, i da vjerujemo da Bog sve uvijek ipak izvede na dobro.
Želim ti vedre i sretne dane. I svima oko tebe.
10.01.2010. (01:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...