ti znaš da znam... sve...od retka do retka... pa ponovo ali ovaj put između redaka... tako te osjećam i ovaj post ( zašto ne volim ovo zvat postovima...tako mi nekako ružno zvuči ) je odlično napisan...ne nije to opravdanje jer opravdanje ni ne treba...bitno je ono što u zraku se čita....možda ipak jednom iscuri sve to iz tebe i stane na papir...sada u tebi je zato i jeste teže il ljepše ne znam...ali znam da onaj dio s kojim se boriš jako je težak jer borba je ista.... obje smo na prekretnici...velikoj...opasnoj...al znaš šta sam saznala....sami smo skretničari... ipak...
06.11.2009. (00:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kao mnogi što su napisali ja ću samo potvrditi tu misao...Strah osjećaju samo hrabri...A Nina ti je upravo to rekla...Živi sada i voli kao što voliš,korak po korak,dan po dan a ljubav će te voditi željenim putem i nemoj sreću toliko analizirat-nema savršene ljubavi nema savršene sreće..a strahovi postoje da bi ljubav i sreću svaki dan zalijevali hranili ...:_))))
09.11.2009. (08:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
strahovi su znak da podsvjesno znaš da nije sve baš kako bi trebalo biti. ali slaba korist od crvenih lampica koje se pale sve dok se budiš i liježes s jednom mišlju, željom, slikom.
13.11.2009. (21:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kada smo zajedno sve je zajedno s nama i svi su sa nama i oprošteno nam je što nismo sa onima s kojima bismo trebali biti, ah, sve nam je oprošteno, kojeg li čuda nevina je nevina naša ljubav...
grlim
19.11.2009. (00:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da li čovjek može biti sretan ako nanosi tugu i bol nekome, a istovremeno proživljava neku drugu sreću, samo svoju ili da pitam kako i koliko može trajati ta sreća ako ona s jedne strane usrećuje a s druge unesrećuje? I kako živjeti s tim pitanjem, da li unesrećiti nekoga drugog ili sam živjeti nesretan? A šta je s nama neodlučnima, koji ne znamo ili ne želimo odabrati i biti odgovorni za svoje postupke? Mogla bi se ovako zapetljavati do besvjesti, u tome sam pravi virtuoz, a kažu da treba samo živjeti i biti dobar, blag i milosrdan. Ja samo volim, ljubav bi trebala biti nešto lijepo ..grlim vas, neču se mučiti danas, uživat ću u svojoj ljubavi koliko god to sebično bilo =).
21.11.2009. (08:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
daga moja woman ti što voliš, ljubiš i boliš... uvijek mi dođe da ponovim ono svsmst - skraćenica od SVI SMO MI ISTI... ili prevedeno ONI KOJI ZNAJU O ĆEMU SE TU RADI ...razumije me jesmoinismo dobro, al razumjećeš i ti ... nevjerovatno je puno pitanja u glavi i krug je zatvoren ne možemo iz njega van izgleda ja uporno tražim spas i bijeg, al kako... kad pitanja koja si i sama iznjela dio su vječnog problema koji će visiti nad nama...hoćemo li ikada biti "slobodni" pitam se....slobodni od krivnje što smo ŽIVJELI... idem sad biti malo sebična....i znaš, baš me briga ( barem noćas to, evo vama na glas ,kažem...a sutra ...eh sutra je novi dan...;))
23.11.2009. (00:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
ti znaš da znam... sve...od retka do retka... pa ponovo ali ovaj put između redaka...
tako te osjećam i ovaj post ( zašto ne volim ovo zvat postovima...tako mi nekako ružno zvuči ) je odlično napisan...ne nije to opravdanje jer opravdanje ni ne treba...bitno je ono što u zraku se čita....možda ipak jednom iscuri sve to iz tebe i stane na papir...sada u tebi je zato i jeste teže il ljepše ne znam...ali znam da onaj dio s kojim se boriš jako je težak jer borba je ista....
obje smo na prekretnici...velikoj...opasnoj...al znaš šta sam saznala....sami smo skretničari...
ipak...
06.11.2009. (00:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Osmjeh jutra ostavljam sa velikim zadovoljstvom :-))))))
08.11.2009. (10:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
ne kvari sreću strahovanjima
vjeruj putu kojim ideš i drži ga se, on će te sam odvesti u pravom smjeru, ne boj se
08.11.2009. (18:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Kao mnogi što su napisali ja ću samo potvrditi tu misao...Strah osjećaju samo hrabri...A Nina ti je upravo to rekla...Živi sada i voli kao što voliš,korak po korak,dan po dan a ljubav će te voditi željenim putem i nemoj sreću toliko analizirat-nema savršene ljubavi nema savršene sreće..a strahovi postoje da bi ljubav i sreću svaki dan zalijevali hranili ...:_))))
09.11.2009. (08:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
strahovi su znak da podsvjesno znaš da nije sve baš kako bi trebalo biti. ali slaba korist od
crvenih lampica koje se pale sve dok se budiš i liježes s jednom mišlju, željom, slikom.
13.11.2009. (21:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nina...
vidi šta sam našla u jednoj knjizi:
Kada smo zajedno sve je zajedno s nama
i svi su sa nama
i oprošteno nam je što nismo sa onima
s kojima bismo trebali biti,
ah, sve nam je oprošteno,
kojeg li čuda
nevina je nevina naša ljubav...
grlim
19.11.2009. (00:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
taj koji je to napisao dobro je znao čemu govori.
19.11.2009. (23:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Portrait of a woman
Da li čovjek može biti sretan ako nanosi tugu i bol nekome, a istovremeno proživljava neku
drugu sreću, samo svoju ili da pitam kako i koliko može trajati ta sreća ako ona s jedne strane
usrećuje a s druge unesrećuje? I kako živjeti s tim pitanjem, da li unesrećiti nekoga drugog
ili sam živjeti nesretan? A šta je s nama neodlučnima, koji ne znamo ili ne želimo odabrati
i biti odgovorni za svoje postupke? Mogla bi se ovako zapetljavati do besvjesti, u tome sam
pravi virtuoz, a kažu da treba samo živjeti i biti dobar, blag i milosrdan. Ja samo volim, ljubav
bi trebala biti nešto lijepo ..grlim vas, neču se mučiti danas, uživat ću u svojoj ljubavi koliko
god to sebično bilo =).
21.11.2009. (08:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesmoinismo
uvijek je tako, čini se: red mučenja, pa red uživanja u takvoj sretno-nesretnoj ljubavi.
22.11.2009. (00:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sve bih ponovo
daga moja woman ti što voliš, ljubiš i boliš...
uvijek mi dođe da ponovim ono svsmst - skraćenica od SVI SMO MI ISTI...
ili prevedeno ONI KOJI ZNAJU O ĆEMU SE TU RADI ...razumije me jesmoinismo dobro, al razumjećeš i ti ...
nevjerovatno je puno pitanja u glavi i krug je zatvoren ne možemo iz njega van izgleda
ja uporno tražim spas i bijeg, al kako... kad pitanja koja si i sama iznjela dio su vječnog problema koji će visiti nad nama...hoćemo li ikada biti "slobodni" pitam se....slobodni od krivnje što smo ŽIVJELI...
idem sad biti malo sebična....i znaš, baš me briga ( barem noćas to, evo vama na glas ,kažem...a sutra ...eh sutra je novi dan...;))
23.11.2009. (00:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...