Komentari

lifeofbeloved.blog.hr

Dodaj komentar (7)

Marketing

  • m

    Ukoliko covjek zaista dozivi iskustvo ljubavi Bozje, takve mu se misli nece vrzmati po glavi. Jer tek tada ce shvatiti razmjere svoje malenosti, a onaj tko je zaista svjestan dubina svoje slabosti nece suditi braci vec ce nastojati da im na svaki nacin pomogne.
    Uostalom, ucimo od povijesti, kako su jadno zavrsili svi potezi tipa "napustam Crkvu, osnovat cu bolju i savrseniju zajednicu".

    avatar

    03.11.2009. (08:58)    -   -   -   -  

  • tvojim tragom

    Ja sam bila gunđalo protiv crkve i svečenika. Onaj unutarnji neprijatelj. Mislila sam da zato što sam vjernik imam pravp prigovarati svečenicima, suditi o tome da li su odluke ispravne ili krive. A sada shvaćam da sam bila u krivu, jer.... "vrata paklena je neće svladati". Nama ljudima tako je lako prigovarati ii osuđivati, gledati tuđe mrvice u oko ane brvna u vlastitom. Ne postoji ispravna crkva koja bi svima ugodila ,, i danam dopuste i čine baš kako mi želimo opetne bi bili zadovoljni. Kao ni djeca kada ih odgajamo nisu zadovoljni sa odlukama svojih roditelja. Jedna mi je prijateljica rekla: znam da sam ispravno poostupila kada me djeca "mrze". Srečom, ta mržnja je samo dječja, ali je tako.
    Jučer sam išla na misu i župnuik je ispovjdeao. Ima jedna stvar kokja me kopka i rado bih otišla na ispovjed, ali bilo je već 17.55, a još jedna osoba čekala je red. Sjela sam u klupu i posvetila se sebi.... Vidim da u 18 župnik izlazi iz ispovjedaonice i da je ona gospđa koja je čekala sjela, mislila je da misa mora početi. On je lagano došao do nje i osokolio je da se vrati na ispovjed. Ona je otišla. Misa je kasnila nekoliko minuta. Mene je preplavio takav osječaj sreće i veselja, ponosa i istodobno srama, jer toje župnik kojem često prigovaram zbog njegovih presvjetovnih propovjedi.... ali ono što je učinio sada puno je važnije nego i jedna propovjed... Ništa nije samo crno ni bijelo.... da nam je imati srce Marijino, pa da gledamo ljude njenim očima, u dušu, a ne samo na površinu.

    avatar

    06.11.2009. (08:42)    -   -   -   -  

  • Ema

    Nisam bila ni za ni protiv Crkve u godinama moje udaljenosti od Boga. Nisam uopće razmišljala o njoj. Dolazila sam kao u supermarket, uzimala sakramente i nisam se vraćala osim kad moram. A danas, zahvalna sam Bogu što sam dio Crkve i što mi je dao dar vjere. Često na Misi osetim veliku zahvalnost za Crkvu, za svećenike po kojima nam dolazi živi Krist na oltar, i po kojemu ga mogu primati u hostiji, zahvaljujem što po svećenicima bivaju u ime Isusovo oprošteni moji grijesi, zahvaljujem što je to moj dom dok sam na zemlji. Mogla bih pisati satima o tome.Bogu hvala na svemu, a posebno mu zahvaljume što mi je oprsotio moje duge godine nevjere i udaljenosti od Njega i od Crkve.

    avatar

    08.11.2009. (12:33)    -   -   -   -  

  • Kruno

    Hvala na velikim mislima velikih ljudi :-)

    avatar

    11.11.2009. (10:58)    -   -   -   -  

  • ljubljena

    Cijeniti druge

    "Ako se ogranicimo samo na Bozje djelovanje u 'nasoj' grupi ili 'nasoj' crkvi, nesto cemo popustiti. Zajednice imaju toliko toga za ponuditi jedna drugoj. Ali naravno, da bismo zaista cijenili Bozje djelovanje u srcima ostalih zajednica i crkava, moramo biti ukorijenjeni u nasu vlastitu, moramo pripadati. Inace, reskiramo zivjeti u nejasnoci, bez korijena."

    Jean Vanier, "Zajednica i rast"

    avatar

    18.11.2009. (21:37)    -   -   -   -  

  • ljubljena

    “Ako ti je stalo do Crkve, ne raspredaj odveć o njoj. I ne pitaj koliko je u njoj baštine vječnosti, a koliko naplavina vremena. Ne pitaj pamti li ona i živi li doslovce Isusov Govor na gori. Ne pitaj je li joj više stalo do hramova od mramora ili do hramova Duha Svetoga, do srca ljudskoga. Ne pitaj koliko je u njoj obiteljskog duha, obiteljske skrbi. Ne pitaj čemu počasti koje si njezini službenici međusobno iskazuju, koje je značenje počasnih naslova kojima se oslovljavaju.

    Ne pitaj je li joj bliže ulagivati se moćnicima ovoga svijeta ili zauzimati se za manje. Ne pitaj je li dostojna iskazanog joj povjerenja, je li vjerna svome poslanju. Ne pitaj je li zauzeta djeliteljica milosti ili se zapliće u ispraznosti. Ne pitaj ide li ususret svijetu kojem je upućena. Ako ti je stalo do Crkve, budi ti Crkva koja ide ususret. I ne odustaj od Crkve svoje, ne dijeli se od nje.

    Budi ti onaj po kojemu će evanđelje prolaziti svijetom. Budi ti čovjek obiteljskog mentaliteta. Budi ti svima poslužitelj. Budi ti onaj koji će odražavati Božju prisutnost, Božju malenkost. Budi ti kruh koji se lomi i razdaje. Budi žarke i postojane vjere. Budi ti blaga i ponizna srca. Ti, učini sve što je do tebe, da Isus, kad ponovno dođe, nađe vjere, nađe ljudsko srce, srce bratsko, na zemlji. U Crkvi."

    (Stjepan Lice)

    avatar

    01.12.2009. (17:54)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...