Komentari

podijelimoradost.blog.hr

Dodaj komentar (11)

Marketing

  • Ne izgubiti nadu

    Da psenica naraste treba posijati u plodnu zemlju zrele plodove,
    iz koji nastaju novi plodovi. Trebamo umrijeti u tijelu da ozivimo
    u Duhu.
    Pozdrav i BB!

    avatar

    22.10.2009. (21:19)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    @Ne izgubiti nadu
    To si lijepo rekao. Trebamo umrijeti u tijelu da oživimo u Duhu. "Za me je uistinu život Krist, a smrt dobitak." (Fil 1:21) Bez smrti nema dobitka. Moramo umrijeti da bi naša duša mogla ponovno živjeti. U vječnom životu, u Novom Jeruzalemu, gdje je zlato samo asfalt za ceste, gdje je sama radost i gdje ponovo služimo Kristu zajedno s anđelima.
    Pozdrav i tebi. BB

    avatar

    22.10.2009. (21:57)    -   -   -   -  

  • EuM

    Da, moja je to pjesma, iako inspiraciju nađen u komentarima dragih prolaznika, mojih supatnika i prijatelja koji se javljaju u komentarima a neki od njih i putem maila. Sve što pišem, osobito pjesme, drago mi je da nalaze svoj put, put u ljubavi...
    Stekao sam dojam da si posebnija osoba od ostalih, a ići korak dalje od drgih, i nije tako bezopasno...blagoslov i Lp

    avatar

    22.10.2009. (22:03)    -   -   -   -  

  • bartimej croata

    Odličan post i na vrijeme. Svaka čast.
    (Samo izbaci onu stariju gospođu sa reinkarnacijom osim ako nije pjesnička figura.)
    Ponizan se čovjek uči i od svijeće životu. Zapravo je svijeća Kristov simbol, Kada gori daje svijetlo, a i goreći izgori do kraja. Zato mi je divan prizor i doista stvaran u noći (života) na Svi svete toliko Kristova svjetla, a velikom zaslugom onih koji su nam tjelesni ili duhovni roditelji, a nisu više s nama.
    Pozdrav.

    avatar

    22.10.2009. (22:50)    -   -   -   -  

  • Antifona

    O jednom pitanju valja nam svakako razmišljati: hoćemo li u času svoje smrti
    umrijeti tako da oni koje ćemo ostaviti na ovome svijetu neće očajavati
    u tuzi i bolovima, s osjećajem stida i krivnje?
    U kakvom ćemo stanju ostaviti svoje bližnje ovisi prije svega o tome kako smo
    sami sebe pripremali za smrt.
    Uzmognemo li umrijeti zahvalna srca, zahvalni Bogu, svojoj obitelji i prijateljima,
    naša će smrt postati izvorom života za druge.

    avatar

    23.10.2009. (17:33)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    Dok pišem odgovor slušam pjesmu >You rise me up< u izvedbi Seltic Women. To je predivna pjesma. Samo nas Bog može uzdignuti više, nego što se mi sami možemo.
    Već sam iskusila dosta neugodnosti zbog puta kojeg sam izabrala. Uporište uvijek tražim u Riječi.
    "Ne boj se, jer ja sam s tobom; ne obaziri se plaho, jer ja sam Bog tvoj. Ja te krijepim i pomažem ti, podupirem te pobjedničkom desnicom." Iz 41:10

    avatar

    23.10.2009. (20:41)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    Ta starija gospođa je ateist. Stoga sam je upotrijebila da lakše opišem ateističke muke.
    Čula sam da adventisti imaju neka zastranjenja u tumačenju Riječi. Naš pastor je par puta propovijedao kod njih u crkvi, ne bi li im na taj način ukazao na nepravilnosti, ali gotovo bezuspješno.

    avatar

    23.10.2009. (20:50)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    >Uzmognemo li umrijeti zahvalna srca, zahvalni Bogu, svojoj obitelji i prijateljima,
    naša će smrt postati izvorom života za druge.<
    Živimo tako da svi vide da Krist živi kroz nas; da vide da smo Božji miljenici; da odišemo Kristovim miomirisom koji je ugodan Bogu i našim bližnjima i da vide da smo nasljedovatelji vječnog života kojeg nam je Bog obećao.

    avatar

    23.10.2009. (21:44)    -   -   -   -  

  • EuM

    Najava p:
    Vjerujem da su sile prirode i života na zemlji usklađene po volji Božjoj te da jedino čovek kao razumno biće, po svojoj slobodnoj volji, narušava tu idilu...
    Zato, prijatelju, vjeruj, da nema mira na zemlji dok je čovjek udaljen od Boga, te da će "raj na zemlji" biti tek sa Kristom, kada budemo svejdoci nove ere, Ere Mira...koja nije daleko!
    Radujmo se zajedno...Lp

    - Kristove riječi "žalosna je duša moja do smrti" puno nam govore...
    zapamtimo, samo do smrti...

    avatar

    25.10.2009. (13:46)    -   -   -   -  

  • duhovna BLOG misao

    Zašto čovjek toliko žaluje, diže spomenike, pali svijeće, nosi cvijeće? Za blagdan Svi sveti cijelo groblje je bogato okićeno cvijećem i upaljenim lampionima. Kad padne noć cijelo groblje blješti. Koliko li je mnogo tuge u tom blještavilu.

    - Ne bih to opisao kao 'blještavilo'. Meni je ta slika jedna od ljepših. odiše mirom i spokojom, smirajem. Osjećam nešto mistično i na poseban način me podiže u duhu i odvaja od svakodnevnih zabrinutosti. To je trenutak kada mnoge stvari blijede pred svrhovitošću života koja tada izbija pred našim očima, puno jasnije nego dok jurimo ovim životom za zaradom, karijerom, uspjehom...
    Mislim da nam ovaj blagdan treba.
    Mi katolici vjerujemo da je Crkva jedna, bilo da je vojujuća ovdje na zemlji, bilo da govorimo o trpećoj u čistilištu, ili pak o proslavljenoj u nebu.

    avatar

    25.10.2009. (17:48)    -   -   -   -  

  • podijelimo radost

    @svima
    Zaista mi je drago što da ovaj način razgovaram s vama. Duh Sveti u svakome na svoj način progovara. Osobno me vaša razmišljanja upotpunjuju i oplemenjuju. Hvala svima.

    avatar

    27.10.2009. (17:23)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...