Komentari

malenazvijezdice.blog.hr

Dodaj komentar (5)

Marketing


  • emocija

    Više niti sama ne znam koga bih mogla okriviti za sve navedeno, i sve prošle, i sve buduće tragedije...Često sam razmišljala, tim više što je moja kći kao neiskusna vozačica učinila kobnu grešku (neposredno ili posredstvom svih okolnosti) i izgubila svoj mladi život i svoju budućnost (ovdje ću izostaviti spominjanje u što se pretvorio život nas, njezinih roditelja) da je greška možda u tome što se dozvoljava polaganje vozačkog premladim ljudima. Što može uopće 18-togodišnjak razmišljati u trenutku kad se, pun mladenačkog adrenalina, upusti u vožnju? Zbog svoje mladosti i neiskustva ne može ni pretpostaviti da njegova (pre)brza vožnja dovodi u pitanje i njegov i tuđi život. Refleksi jesu bolji i brži od bilo kojeg 60-togodišnjaka koji također ima pravo upravljati motornim vozilom ali je tu prisutan elemenat odsustva straha, pažnje...Mislila sam da bi daleko bilo bolje da se dobna granica pomakne na 25 godina, godine koje jamče odgovornost. Ali eto, što učiniti s onim mladima koji nisu ni stasali za polaganje vozačkih, a voze,što s onima koji bez straha sjednu s takvima u auto i "daj, daj...gas"? Definitivno se zakon mora pooštriti protiv prekršitelja. Izazivanje saobraćajne nesreće sa smrtnim posljedicama prebaciti iz prekršaja u kazneno djelo, odmjeriti drakonsku kaznu uz svakodnevnu edukaciju, maknuti raspon od - do jer sve na kraju završi na onom "od", oduzeti vozačku na dulje vrijeme poslije izlaska iz kaznene ustanove, a za opetovano djelo trajno oduzeti...ima mogućnosti bezbroj, ali se ponašamo prema (izgubljenim) životima kao prema kamenju na cesti. Dokle? Dok svi koji mogu mijenjati propise ne izgube svoje najdraže.

    avatar

    30.09.2009. (17:46)    -   -   -   -  

  • Fabijeva mala seka

    Od rijeci do rijeci potpisujem ovo sto je Unina mama napisala u komentaru i pitam se isto pitanje kao i Vi - do kad ovako?!
    Sada, kad moj cijeli razred (osim mene) polaze vozacki i vec pricaju o prvim prometnim prekrsajima i slusam o ponosu njihovih roditelja i dozivljavanju toga kao odraza mladenacke simpaticnosti, bojim se... Bojim se da ce opet jedan vikend proci prepun crnih vijesti a u jednoj od njih ce biti sadrzana tragedija mog razrednog kolege... I ne shvacaju oni smrt, to se desava drugima, nakon smrti razredne prijateljice ovog ljeta malo se razred uozbiljio i shvatio krhkost zivota ali to im nije dovoljna opomena ocito posto sami divljaju i dalje, i smiju se prometnim prekrsajima i kaznama za prebrzu voznju, vec su sa tek navrsenih 18godina do detalja upoznati sa procedurom izbjegavanja masinerije, roditelji se ponose takvim klincima i odusevljeni su zbog onoga sto mojoj mami ne predstavlja nikakvu muku-sto vise nece morati dolazit po klince usred noci...
    Kud svi srljaju sa polaganjem vozackih ispita? I koji je problem roditeljima, ako vec ne zabranit polaganje dok ih smatraju nezrelima, pa onda barem ih poducavat o prometu...
    Zar treba jos ucviljenih obitelji? Zar nasi najdrazi nisu ucinili nista sa svojom smrcu? Zar svijet funkcionira po tom pitanju jos gore nego za njihova zivota?
    Odbijam se pomirit sa time ali nazalost svakodnevne vijesti mi dokazuju da se pomirit moram jer je stanje gore nego u ratu...

    Zagrljaj od Tee

    avatar

    30.09.2009. (22:54)    -   -   -   -  

  • majka

    O draga Sandra... užas... skamenila sam se na sve ovo...ajme koliko boli ....sve slike moje..tvoje..i svih majki mi prolaze kroz glavu....iskreno suosjećam s obiteljima...jer znam kakav ih "život" čeka.... Tužni zagrljaj

    avatar

    01.10.2009. (09:10)    -   -   -   -  

  • sadgirlivana

    Čitala sam o ovim stravičnim događajima u novinama. Ne znam što reći osim strašno, prestrašno. Stvarno više ne znam kog krivit za to. A mislim da optužbama ovog ili onog ne ću postići baš ništa. U srcima roditelja, prijatelja ostat će golema praznina, tuga i bol. Jedino što mogu je da pružim svim roditeljima koji su izgubili djecu, veliku podršku. Voljela bih reći da im mogu pružiti i razumijevanje, ali lagala bih sama sebi. Jer ne mogu reći da mogu razumijeti kako je to kad izgubiš dijete na ovakav stravičan način, kad nemam pojma kako je to. gđa. Sandra uz vas sam kao i uz sve roditelje koji su morali doživjeti nešto ovako strašno. Grlim vas

    avatar

    01.10.2009. (12:03)    -   -   -   -  

  • bracanka

    Strasno, svaki dan ginu, ovo je previse..Ludiraju se po cestama, trebalo bi pod hitno stavit kamere na svakom kantunu i sve te ludake pohvatat i zatvorit i jos novcano kaznit pa bi vidili kako bi se naucili vozit po cesti...Puno Vas pozdravljam!!!

    avatar

    06.10.2009. (07:07)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...