A, ja mogu zamisliti da sam posve zadovoljan, a da i dalje budem sasvim obični čovjek, itekako mogu! No, prašnjavi konjići, duhovi, izazovi, kako hoćeš, samo vrebaju da iskoče u prvi plan, uvijek je tako, bar dok postoji neka značajna neispunjena želja. Proganja nas vrlo uporno, a možda je to i dobro, valjda nas tako pokreće, održava živima, fokusiranima, a?
27.09.2009. (04:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Loša ili dobra noć iza tebe?Sakupljao sličice ? Naravno da sam uglavnom posve zadovoljna, bilo bi krajnje nezahvalno tražiti- kako bi rekao naš narod- kruha preko pogače...Ali, tko nema neispunjenih želja? Da, mislim da nas one i motiviraju , održavaju budnima, vrte kotačiće....
27.09.2009. (12:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Noć, dobra, ne i izvrsna, ali dan iza izrazito naporan, onaj tip dana za opisati koliko u načelu puno radim, ha,ha,ha.... Nadao sam se da ćeš prva početi naš dvoboj....zapravo sam samo radi toga svratio prije svega što još moram. Baš me intrigira, pokušavam nagađati, pogoađati, slagati tvoje sličice, virkati tvojim očima...
28.09.2009. (20:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vidim da te nema cijeli dan-pretpostavih da se plaća pošteno zarađuje:-)))) Nije li džentlmenski potez otvoriti dami vrata? Pa i u mentalnom smislu.... A već si čitao kako slažem sličice, nema baš nekih tajni.... Lijepo je znati da si ulovio trenutak za moj blog:-))) unatoč pretrpanom rasporedu.... Da bi te vjerovatno trebalo nagraditi, nalažu mi pravila lijepog ponašanja.... Samo ne znam kako....Ili znam:-))))? Ma ne, ubit će me publika.... Ugodniju večer od dana želim...
28.09.2009. (20:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mislim da znaš, dapače prilično sam siguran! Publika? Ma daj, ne zamaraš se valjda time? Neki dan sam naišao na blogu Stakleno zvono, mislim, kako netko pod nepoznatim crnim imenom tebe i mene uzima kao svojevrsnu paradigmu....Daleko se čuje dobar glas, ha,ha,ha....
29.09.2009. (10:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Virnula sam tamo...Valjda smo im oboje zapeli za zube... Znaš već onu -nerazumijevanje rađa strah, strah rađa mržnju, mržnja rađa agresiju... A nagrada-ma zamisli je ... Julija me je trenutno odvela u neke sasvim druge svjetove, uskovitlala emocije, probudila slike djetinjstva.... Možda sličica ne bi bila dovoljno snažna da ti zavrti ringišpil, mislim da izbjegavaš boje emocija....
29.09.2009. (14:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Izbjegavam??? Pa...to je posve nova dijagnoza, razmisliti ću, ne bih na prvu nikada rekao. Ali jedno sam siguran, za sličicu ćemo znati kada je proučim, sve prije je puka cerebralna gimnastika, a? Dakle... Kod agresivnih, bezobraznih, ljudi nisam zapravo samo jedno nikada shvatio. Vjeruju li oni sami da taj način može polučiti ikakav uspjeh, poen, što li? Nešto novo od J.?
29.09.2009. (21:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, nikad se ne mogu isčitati čiste emocije, uvijek su pokrivene plaštom racionalizacije, logike, analizom postupaka na nekom drugom nivou, tek ponekad mogu uhvatiti neku iskricu ... Naravno da razumijem , obrambeni mehanizam ranog mraza.... Zato te i napadaju , većinom-pišeš ponekad tako hladno, površno,gotovo proračunato izgledaju tvoji kontakti sa ženama, bar po do sad pročitanom... Nigdje nisi napisao otvoreno kako si se osjećao osim opisa fizičkih senzacija izazvanih sexom...Možda ti samo nedostaje riječi kad trebaš opisati emocije.... Julija, nije baš najnovija-Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka; samo je nisam prije ulovila, a ne volim rezervirati knjige-uvijek mi dođu sve koje želim pročitati.... Kažu da nas najviše dojme upravo one knjige u kojima prepoznajemo sebe.... Ne mogu odoljeti citatima , pa evo dva-nadopunjuju se , iako su iz različitih priča: "...i da će samo pogreška u mom životu biti jedina stalnost. ...duboka kao tuga, tužna kao odlazak,umorna kao stara duša satkana od dudova ploda, mirisa otpala lipina cvijeta i ravničarskog oprosta...." Za agresiju i bezobrazluk ne znam što bi rekla, poluče uspijeh, u krugu koji im to dozvoli, valjda mehanizmi reagiranja osoba koje su tako odgajane-imam negdje par citata, ali i jednan osvrt baš vezano uz temu, kad sam si pokušavala objasniti neke situacije u životu,ako te baš zanima , mogu potražiti pa napisati... Mada znam što bi te više radovalo, ali inspiracija-čitaj testosteron mi je nizak....
30.09.2009. (08:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Osjećamo se svakako, s razlogom, ali prečesto i bez osobitog razloga. Hoću reći da se osjećamo nepouzdano različito, poput trave na vjetru što se njiše kuda vjetar hoće, tako nekako.. Ispisati tijek osjećaja samo u toku jednog dana, ili, o čemu je ovdje riječ, u toku jednog događaja, bojim se da bi izgledalo prilično zbrkano. Čemu pisati o bljesku nekog osjećaja za koji shvatimo, već slijedeće sekunde, da je samo isprovociran prevelikom senzacijom, nekim trzajem duše, a posve bez realnog uporišta. Čemu pisati o unutrašnjim tokovima koji se sudaraju, nadopunnuju, prevladavaju, kada oni i tako služe tek da daju rezultat, neki glavni tok. Stav, ocjenu, procjenu, koje smo spremni, koliko god osobni bili, ipak proglasiti glavnim, prihvatljivim, važećim. Što znači reći ženi u jednom osobitom trenutku, udaj se za mene ili naprosto volim te, ako smo svjesni, ako nas cjelokupno iskustvo uči da smo samo premeki i podatni skoro uvijek u osobitim situacijama, osobito zadovoljeni? Kada smo svjesni da je zapravo nikada nismo željeli za suprugu, niti da bi se uopće smjeli igrati velikim riječima...Ja naprosto stojim na stanovištu da se prave, jake i osobito važno pouzdane emocije, jedine vrijedne, jedino mjerilo. Dakle i jedine koje zaslužuju pisani trag, ako hoćeš i jedine uopće vrijedne spomena. Dostojne čovjeka na kraju krajeva. Jer u suprotnom vidim previše sličnosti s recimo psom koji dobije batina, a onda se umiljava vlasniku koji ga je kaznio. To je prerefleksno, uvredljivo za mozak, pamet. Na koncu znanstveno je sasvim jasno dokazano da mnoge senzacije, čak i u laboratoriju, mogu izazvati vrlo varljive osjećaje i stanja, sasvim stvarna s jedne strane, a naravno posve konstrurirana s namjerom, dakle čistom biokemijom. Da li bi onda to trebalo prihvatiti kao stvarno i relavantno? Istom logikom sve svoje bljeskove, hormonske skokove i slično, mislim da moramo, nasušno moramo, podvrći analizi, objektivizirati i pustiti da prođu test vremena, da se stabiliziraju. Ili ne, naravno! Otud već jako dugo držim neprikladnim govoriti o bilo čemu ispod te razine, svejedno o čemu je riječ, odnosu sa ženama, poslu, sportu, obitelji.....Smiješno je ikoga opterećivati, zamarati, nečim u što niti sam ne vjerujem, ili o čemu nemam pojma, ili ne mogu pouzdano suditi, ili mi se samo učinilo, ili što već. Pisati o sekundi s prstom nad nekom tipkom računala, a znamo da smo se već iduće sami sebi slatko nasmijali....Mi ljudi smo slabi, hiroviti i nelogični, puni strahova, jala i dilema. To je fakat, a pustiti da nas to ovlada, počne upravljati našim životima, to je već dijagnoza!!! Ili u prijevodu, pišem o svojim osjćajima samo kada bar ja mislim da su stvarni, s valjanim razlozima i povodima, da su realni, bar teoretski ostvarivi, a najvažnije, da svim što jesam mogu iza njih stati. Što je naprosto nemoguće u svezi mojih igrica s relativno nepoznatim damama. Objektivno govoreći.
30.09.2009. (10:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pisati o nijansama sporednih tokova,izvorima koji vode do matične rijeke-one čiste, duboke i potpune emocije su probali puno veći pisci od nas, to definitivno.Samo,potočići i jesu uglavnom čišći,iako svaki od njih u sebi nosi male, naoko možda neprimjetne taloge koji , spojeni u glavni tok čine rijeku mutnom , ali joj daju i snagu, život...I kad se rijeka učini premutnom, prljavom, tromom, treba se pokušati vratiti na izvore.... Tako je i svaka čvrsta emocija iza koje možemo stati cijelim duhom podložna padovima, pa ju je moguće kroz analize tokova pritoka pročistiti-tu ne osporavam logiku tvojih izjava. Naravno da nije isto pisati o igricama i o pravoj vezi, potpuno se slažem . .. Sve naše reakcije daju se opisati jednostavnom biokemijom, svaki osjećaj, senzacija, podražaj...No, to nas ipak ne čini običnim kemijskim labaratorijem jer imamo um koji je u stanju analizirati i nadzirati reakcije na biokemiju, dušu koja je spremna prihvatiti izazove promjenjivosti emocija, da bi učili, gradili se .... Da ljudi olako zamijene senzacije za osjećaje, to apsolutno stoji-rezultat jest vidljiv svakodnevno.A opet, koja emocija može proći sve krute ispite logike?I koji ljudski postupak to uopće može? Sve ovisi o načinu testiranja, pristupu , i naravno, prethodnom iskustvu-jer ,zaključili smo , nepristrani sud ne postoji. Slažem se da je test vremena relativno najtočniji pri ocjenjivanju vrijednosti neke emocije, ali postavlja se pitanje -koliki odsječak vremena je potrebno uzeti kao okvir? Mislim da smo logikom i razumom zakomplicirali ono što nam je davno dano -da intuicijom možemo osjetiti radi li se o čistoj, nepatvorenoj emociji ili tek senzaciji... Nažalost, slabosti i hirovi u većini slučajeva vladaju ljudskim ponašanjem, prošli smo već kroz neobjašnjivost različitih reakcija, ali mislim da je u toj različitosti i odstupanjima od logike leži istina o našoj ljudskosti. Cijenim stav da se iza svojih emocija mora čvrsto stajati, kao i iza svakog postupka, uostalom.Samo , sad potpuno osobno, kad uključiš sve mehanizme obrane, malo što može proći kroz ta sita...
30.09.2009. (12:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mda, ali ipak nije tako relativno, sve to o emocijama. Nema nepristranog pogleda, stava, da, ali ipak je suštinska razlika između onog, makar sasvim osobnog, iza kojega možmo stati čitavom svojom osobom i onago koji nam se tek učinio, bljesnuo i prošao...Koji niti nama samima nije vjerodostojan! Nije pri tome, mislim, toliko riječ o logici, razumu uopće, koliko o vjerodostojnosti, uvjerljivosti, prvo nama samima. Naprosto nekada imaš osjećaj, duže, bar mjereno u danima da nešto jest tako. To je minimum, da nešto podjednako osjećaš s nekim u sebi i nekoliko sati kasnije, kada je vrlo daleko, ha? Mehanizmi obrane, selekcije bolje rečeno, moraju postojati, bar iz socioloških razloga, običajnih. Nitko si naprosto u ovom društvu ne može dopustiti da proba svakoga tko mu se svidi. Mada bi se o suštini tog tabua dalo vrlo argumentirano razglabati, naprosto nije dopušteno, zar ne? Dakle uspostavili smo više linija obrane, vanjsku što već izrazom lica odmiče sve neprivlačne nam, ili neodgovarajuće, neku srednju gdje dopuštamo kontakt, pa neku iza nje gdje dopustimo bliski kontakt, tkz. upoznavanje, te na koncu posljednje dvije. Prvo onu kritičnu gdje nekoga pustimo k sebi, vi neke stjecajem okolnosti, i u sebe, te poslije donesemo vjerodostojan selekcijski sud. I konačnu, gdje se doista otvorimo nekome, dakle postanemo krajnje ranjivi, podložni, ovisni o nekome. A koja, po prirodi stvari, logici samoodržanja, mora biti iznimno gusta, krajnje selektivna i vrlo oprezna, budna. Hoću reći, da, malo tko može proći sve linije i dobro da je tako. Ožiljci bi bili preveliki, prećesti i vjerojatno bi u prekratkom vremenu postali ubojiti! Tako da, iskreno skidajući kapu intuiciji, mislim da ona ipak nema veze s posljednjim linijama obrane, tamo moramo upotrijebiti ono najposebnije, najmoćnije, ljudski mozak, bez ikakve sumnje!!! Na koncu, intuicija i jest blisko povezana s iskustvom, zaključivanjem. Uopće ne vjerujem da se bez usporedbe može valjano procjenjivati, da je to dar božji naprosto! Pisao sam već da statistika neumitno pokazuje da odluke donesene intuicijom, na brzinu, vrlo teško prolaze 50% uspješnosti..... Čak i ne mislim da su potočići načelno čišći, oni su tek bitno jednostavniji, s manje ogranićenja i važnih stvari, ciljevi su im jednostavniji po prirodi stvari. Želim te, uzeti ću te i zadovoljiti se. Nema mnogo zapreka, niti komplikacija. E sada, toliko te želim da želim s tobom provesti svaki dan u čitavom životu, to već samo napisano zvuči užasno kompleksno, skoro svaka riječ. Svaka riječ povlači desetke mogućih komplikacija, kompromisa, nužnih promjena....ili kako kažeš, muti vodu. Na žalost Život jest mutna voda, prepuna svačega, koliko god se mi možda trudili reducirati ga, pojednostaviti, sebi prvenstveno, to nije moguće. Naprosto je previše učesnika i faktora.
30.09.2009. (16:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta se rodi u mutnoj vodi.... Ostat ću ti zbog umora dužna odgovor na ovu podužu logičku raspravu o emocijama-mislim da se ta dva pojma isključuju-oksimoron , kako bi tvrdila naša profesorica... Nego, virnuh na Zvonce i ustanovih da smo postali tema posta:-))) Trebali bi zahvaliti domaćici na pažnji koju nam je ukazala, a i na stavu koji je pri tome pokazala....
30.09.2009. (22:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mehanizmi obrane nisu isto što i mehanizmi selekcije. Iako i jedne i druge uvjetuju okolnosti života, ne možemo to svoditi na isto. Selekciju činimo zbog navedenih običajnih , socioloških razloga, što je sasvim normalno, logično . Mehanizmi obrane su osobni , individualne reakcije na sociološke kontakte koji bi na neki način mogli "ugroziti" ravnotežu našeg unutarnjeg svijeta, natjerati nas se osjećamo ranjivo, da nam je ego na bilo koji način ugrožen-a ljubav je jedan od najjačih napada na ego jer , da bi nečemu vrijedila zahtijeva maksimalno odricanje, nesebičnost bez sigurnosti da će rezultat biti zadovolljvajući. Zato sam i rekla da tebi, perfekcionistu koji unaprijed voli znati ishode , gusto postavljena sita na neki način priječe pristup.Što opet ne znači da te smatram emocionalno uskraćenim , tek preopreznim zbog ranih mrazeva....Jednostavno rečeno, čini mi se da ne dozvoljavaš sam sebi da te emocije ponesu....Vjerujem kad se to dogodi da je to vrlo vrijedna vožnja.... Učesnici i faktori jesu neodvojiv dio našeg života,ali imamo slobodnu volju-možemo birati kako reagirati na nijh, kako im i sa koje strane prići, što uzeti , a što samo pustiti da prođe kraj nas...
01.10.2009. (16:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, to je prilično dobra procjena. Jedino nisam baš siguran bi li se vidjela ikakva razlika, rezultatska, između pristupa koji zagovaraš, širek, širokog obuhvata rijetkim sitom, kroz koji bi ionako kliznule sve sitne ribe, i opet ostao, ili ne, kakav kapitalac. I moga, do sada izgrađenog, da mamac unaprijed isključuje sitne ribe i postavljen je isključivo za velike. Nekako slutim da to dođe na isto, samo po mom s manje amplituda, trzaja, uzaludnih pokušaja. Naime ja uopće ne vjerujem, bar ne u posljednje vrijeme, da emocije mogu nadomjestiti išta iz racionalnog dijapazona, ijedan zahtjev od tamo. U najboljem slučaju kamuflirati, ali bez šanse da to izdrži test vremena. One su samo šlag na torti, supervažan dio, ali ipak tek polovina potrebnog. Nekako sva moja poznanstva, veze sa ženama, pa i moje ljubavi, govore da naprosto jest sve važno, da se strašno teško kompenzira i samo doista manji dio uspješno. Da je ljubav koja sve pokriva naprosto bajka! Nisam baš niti previše siguran da je tako lako s faktorima i suučesnicima našeg života. Dapače prilično sam siguran da je recimo moj dosadašnji život, uza svu anarhičnu prirodu i slobodni odgoj, ipak bio poprilično određen, determiniran baš time. Nekako, vidim ga kao autoput, doista široki, s osam traka, po kojemu možeš svašta činiti, različito voziti, uspješnije ili manje uspješno, ali ipak uz neprelaznu ogradu i izlaze samo gdje su već naznačeni, s nemogućnošću sječenja zavoja bez neprihvatljivog rizika, tako nekako.... Mislim da mogu prilično pouzdano identificirati ljude i događaje, posve izvan moje kontrole, koji su postali neki reperi, oznake, koje su me tjerale u posve određenom smjeru, skoro imperativno! Znam i to da sada više nema za to razloga, da bih mogao, da hoću, iz ove pozicije možda i drastično sve promijeniti, da nitko i ništa ne bi bili ugroženi, da sam srećom došao na poziciju skoro doslovne nezavisnosti od ikoga, ali također znam da mi to više uopće ne pada na pamet ozbiljno, ništa me više ne vuče, bar ne preko ruba....Godine valjda... Misliš da se o ranim mrazovima radi, traumama iz mladosti, kod mene? Ja baš suprotno držim da su to traume zvane iskustvo, kasni mrazevi, znanje naprosto, mogućnost široke percepcije, da, možda preširoke, ali...
01.10.2009. (17:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne, uopće ne zagovaram zahvaćanje širokim sitom kad je u pitanju biranje partnera-tu sam u identično tebi postavila standarde, više puta rekoh radije sama nego bilo tko.A vjeruj,prilično se čvrsto držim onoga što odredim u životu.Uzaludne pokušaje si jednostavno ne želim ni priuštiti-do sada ih je bilo dovoljno. Logika i emocije-kad pristupim logički svakoj pojedinoj emociji i reakciji , postanu puno manje vrijedne nego su se u prvi mah činile, istina...A opet, možda je to tek novi mehanizam zaštite ... Upravo sad vrtim jednu situaciju, koja bi me vjerovatno trebala emotivno kosnuti, ali gledano iz kuta logike-nema svrhe u emotivnoj reakciji, tek sam jednostavno rekla-"to je tako, mani svetlo na sledećem bregu..." Sami se rađamo, sasvim sami živimo, najpotpunije sami i umiremo.... Mogla bih reći da je to budistička bezbrižnost-zgodan izraz na kojeg sam naletjela u nekoj knjizi...Ili tek stvarno godine, zrelost, iskustvo.... Apsolutna sloboda ne postoji, svi imaju određene autopute, ceste, cestice, lenije...Samo sloboda reakcije na događaje... Preširoka percepcija -ponekad mi se čini da je prokletstvo, nikako blagoslov....Previše mi stvari učini relativnima....
02.10.2009. (00:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ha, većina, ogromna, stvari i pojava, pa i ljudi, njihovog shvaćanja i reakcija, i jest sasvim relativna. Ne možeš se praviti glupa, bar ne predugo, pa to ne vidjeti, ukalkulirati. Za takvo pojednostavljivanje doista moraš biti glup! Samo to vodi do drugog problema, naime netko ti se mora svidjeti, fizički, biokemijski, a onda još mora biti i na sličnoj intelektualnoj ravni. Pa tome dodaj varijable vremena i prostora i imaš to o čemu govorimo, smiješno malu statističku šansu. Što jest tako, a opet, ako to tako jasno prihvatiš, počneš raditi oštru, objektivnu, selekciju, dodaješ još jednu negativnu varijablu, osobnu procjenu na temelju nedovoljnih informacija. Pa vjerojatno propustiš i neke neopravdano. Ili obratno, daješ previše šanse, pa se nakon nekog vremena učini da nitko ne valja, da ih previše ne valja.... Ne vidim svejedno drugog načina od pristupiti s logičkim, oštrim sudom o svakoj emociji i osobi, naprosto ne vidim. Ne vjerujem naime da se možeš dugo varati. Tu naime leži rješenje. Odrediti granicu do koje se dati, svjestan da će vrlo vjerojatno slijediti razočarenje bilo čime, a da ipak ne uzdrma previše. A da istovremeno ipak pruži mogućnost boljeg uvida od površnog, kurtoaznog, mogućnost nekakve inspekcije koja ti daje, pojačana iskustvom, bar mogućnost procijeniti što svakako neće ići!!! Dalje je ipak lutrija, rizik, nužan, dakle i prihvatljiv, ha?
02.10.2009. (10:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svi ovi postupci analize, logike, varijable koje na taj način ubacujemo u međuljudske kontakte samo nam otežavaju stvar, ali ni ja ne vidim drugog načina ...Što je to, zašto je to baš tako? Iskustvo na kojem se temelji većina zaključaka koje o svijetu donosimo očito je učinilo svoje, sagradili smo dodatne zidove, nabavili još sita.... Pokušavam se staviti u tvoje doživljaje koje si pominjao, osjetiti te unutarnje reakcije koje su izazvali i sasvim mi je jasno čemu sva ta racionalizacija, logička procjena... Nekad znam reći -očekujem da me ljudi razočaraju, ako se to dogodi, ne iznenadim se previše, a ako se potvrdi moj stav, to sam ionako očekivala.Možda sa pesimist?Egzstencijalist? Ili je tek "jesen kriva, uvek me rasturi siva...." Kolike postotke, mi upravo ovakvi kakvi jesmi imamo pronaći to što tražimo???
02.10.2009. (11:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobar dečko
Ha, dobro pitanje ovo na kraju! Moje je mišljenje da vas dvoje ovakvi kakvi jeste savršeno odgovarate jedno drugom. Vama sigurno nikada ne bi bilo dosadno.......:-)
02.10.2009. (11:43)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ha,ha,ha...da i jesen, biometereološka situacija uopće, svakako imaju svoje prste u svim raspoloženjima i potezima, itekakve. Mnogo puta je doživljaj svijetlo sivog, ili drugi puta za istu boju, prljavo bijelog, donio baš tu sitnu prevagu da se pokrenem, ili ipak ne, baš mnogo puta! Moja procjena šanse je sasvim jasna i mislim maximalno realna, sasvim sigurno ispod promila!!! Nitko naime ne može osporiti da se trudim, da sam pokušavao nadprosječno mnogo puta, pa bih čak malčice bahato mogao i tvrditi da u tome napredujem, da doista više razmijem, vidim bar malo dalje, pa ipak....Rezultat je nemilosrdan, pronašao sam osobu koja je mogla biti bingo tek pet puta, a čak niti tada nisam uspio niti jednom doista pokušati, dva puta sam zeznuo ja, jednom one, dva puta su okolnosti bile nemilosrdne...u 20 godina!!! Dobro, optimisti bi na to rekli, dakle ima ih uokolo, ipak! Ne, u tim stvarima doista spadam u optimiste koji vide malo dalje....a njih još zvovu i pesimisti! Jasno, uvijek ostaje B varijanta, svjesno spustiti kriterije, pristati na manje. Kada bih bio siguran da ću se moći elegantno izvući ako se obistini što pretpostavljam za takve kombinacije, rado bih i to pokušao. Nekada mi se učini da se isplati biti 20 godina 60-70% sretan....nekada. Nekada sam opet sasvim siguran da više vrijedi čekati spreman, otvoren, pa makar i ne dočekao. Jer mora da je grozan osjećaj prokockati mogućnost izbora, a onda nekim čudom naići na ono što tražiš. Tada bih pojeo sam sebe, ovako nisam bar osobno kao kriv, ha,ha,ha....
05.10.2009. (17:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Iz svega se može izvući!-reče Falukner.... E sad, kolko će druga strana biti zadovoljnja takvim stavom i objašnjenjem, o tom bi se opet dalo podulje raspravljati...ako bi rušenje kriterija uključivalo pristajanje na suživot sa osobom koja to ne može prihvatiti-bi li to uopće bio moguć suživot? Bi li vrijedilo pokušavati? Zašto misliš da nemaš pravo na drugu šansu ako od prve ili sedme, svejedno, nije uspjelo? Nisi li ti sam tvrdio da ne trebamo biti ljuti na lutriju Hrvatske ako nije od par pokušaja izvučen naš broj?Varijable mogućih susreta sa osobama su isto tako brojne kako i kombinacije brojeva na listićima... Ok, nadprosječno mnogobrojni pokušaji su ti samo donijeli negativnu reputaciju:-))))da ne upotrijebim nešto teži izraz koji bi ti prišili, ali si ipak proširio vidike, spoznao kroz potragu neke druge vrijednosti koje obično bivaju neprimjećene u formalno ostvarenim ciljevima-koliko ih je baš potpuno ostvareno, uostalom-mislim na pronalazak savršenog(e).... Imam novi postić, još se malo mislim, hoću li ga objaviti...I čekam prvo što će kod tebe biti novo...
05.10.2009. (23:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pišem ovo već treći puta, dva puta nisam uspio poslati, a morao sam ići. No, nije tako jednostavno s izvlačenjem. Pisao sam da mi je ipak najvažnije s mirom se ujutro pogledati u ogledalo. A tada ima samo dvije opcije. Ili reći nekoj, čuj nisi mi baš savršena, ali....što ne vjerujem da bi ikoja dobro primila, ili igrati s figom u đepu, što je opet nespojivo s gornjim osjećajem fer igre. Ne, ne mislim da nemam pravo na drugu ili već koju šansu, dapače, ja doista vjerujem u čuda. Ali ne mogu objektivno ne sagledati da je pravih prilika malo i ograničen broj, pa da je možda prošla moja posljednja, ili većina njih. Čista statistika kaže jedna na pet godina, a tih petoljetki za takve planove nema više osobito mnogo, zar ne? Uostalom, pa doista zvuči loše da čak nisam niti pokušao, doista, niti jednom u životu. Ja i ne znam što je suživot, koji tada problemi nastaju, mogu nastati. Ne mislim niti da je osobito važno jesam li ja uopće u pravu, nemam li prevelika, objektivno nerealna očekivanja? Kada ona jesu moja! Oko reputacije griješiš jako. Možda jest čudno ali ja sam sasvim uvjeren da s njom raste broj zainteresiranih žena. Čista znatiželja, izazov, ili kako je tvrdila Callasova, žene ionako procjenjuju muškarce po atraktivnosti žena s kojima su bili? Tko zna, ali da me smatraju lovinom, dobrom, sam čuo iz previše izvora. Post me jako zanima i uopće ne dolazi u obzir išta drugo nego da ga objaviš! Znaš?
06.10.2009. (19:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Da, znam , važni gosti iz metropole nas ovih dana obilaze:-))))Ne zamjeram ni najmanje to što ne stižeš, ne brini..... Znam da nije jednostavno, ni jedno izvačenje ne može biti jednostavno, bez obzira na okolnosti koje nas natjeraju na takav potez-perfekcionizam , osjećaj odgovornosti za svoje postupke ne dozvoljava ikakve poteze koji nisu u potpunosti u skladu sa onim -pokušaj sve dok se ne uvjeriš da si dao maksimum, samo je to dugotrajan , iscrpljujući i nadasve bolan proces...Možda otud i ta granica, zid, sito da bi se zaštitili od tog procesa? To da ne znaš što je suživot , znaš da sam već zaključila, ali nemoj tomu pridavati preveliku vrijednost, problemi se rješavaju hodu, onako kako dolaze, nije potrebno unaprijed razbijati glavu o mogućim varijablama...A što nisi ni pokušao, okolnosti su bile takve, i to je tako.... Reputacija? Hm, nisam znala da se tako procjenjuju muškarci, recimo ja bih samo uključila još koji štit, pažljivije vagala riječi, radila upravo ono što radim-procjenjivala emotivnu stabilnost , čvrstinu stajališta, pitala se što je dovelo do takve reputacije....I ne bi mi bila bitna atraktivnost, neko mentalna , ljudska vrijednost osoba koje su bile dio života muškarca kojeg procjenjujem-svaka nas osoba na neki način oblikuje, utječe na neke naše stavove, ponašanja, sustav vrijednosti.... Dobra lovina? Pa što se čudiš, situiran, bez obveza prema ikome u tim godinama-nema repova iz propalih brakova, položaj koji pruža nekakav ugled, pedigre....Puno je tu prednosti koje pragmatični ženski mozak može naći za hranitelja potomstva i pružanja sigurnosti potencijalnoj i navedenima...Babin sin jedinac-uvijek pomislim kao da je pisana za tebe:-))) Osobno, ni jedan od navedenih elemenata me ne bi motivirao, jer mi ne trebaju te prednosti, ali žene su vrlo promoćurna bića, i te kako znamo odvagnuti stvari u svoju korist, bez idealiziranja kad je to potrebno. I zato se događaju situacije kada slome srce ljudima koji ne zadovolje te standarde oko pružanja sigurnosti,ne djeluju dovoljno čvrsto i pouzdano kao potencijalni hranitelji... Postić? A ne znam, preosobno....Pošaljem mailom ;-) P.S. IMAM "RANI MRAZ" -pogodi tko noćas ne spava....:-))))))
06.10.2009. (23:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hm, da, praktična strana ženskog ponašanja je nešto osobito, kadikad me znala zgroziti ta vaša mogućnost kada sam je ugledao, shvatio doista. To je nešto što se naprosto ne uklapa u uobičajeni, bar uobičajeni muški, tok misli, moguću opciju. Hraniteljstvo je uzrok? I danas je to tako jak, do pretežnog, motiv? Babin sin...ha,ha,ha,,,,,vjerojatno se ona sada smješka i tamo prijeko, zadovoljno. I to je dio te iste priče, a, mogućnost ženske fiksacije, mogućnost određivanja prioriteta do stadija da onda čak postanete doista zadovoljne izborom, koliko god on objektivno gledano bio dvojben ili nepotpun. Živjeti za nešto što nužno nema osobite veze s vama samima...., mislim da je to jedna od jasnih granica koje razdvajaju ženski i muški svijet, čine ih tako različitim. Mi smo to u stanju učiniti, činiti i na dulje, ali uvijek sa sviješću da se nečega odričemo zbog nečega drugog. Vi, bar mislim, možete posve isključiti kontekst, biti tada i doista zadovoljne izborom. Čekam...prilično nestrpljivo!
07.10.2009. (10:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ništa tu nije neprirodno, već nekoliko puta sam rekla da nas određuju geni naslijeđeni od pramajki-zaštita potomstva na prvom mjestu... Ipak o ženama ovisi opstanak ljudskog roda, zar ne?Dati sebe drugima, iako nema povratne , bar muškom mozgu shvatljive "koristi",uprogramirano nam je duboko u podsvijest-civilizacija je , u oba roda,prekratko prisutna da bi mogla promijeniti te kodove.... Naravno da mogu isključiti kontekst, uzeti samo ono najpotrebnije, odrediti prioritete tako da se osjećam potpuno zadovoljnom čak i kad savršeno dobro znam da postoji više... Jutros radim na pola sustava....Pjesnik je kriv....
07.10.2009. (11:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ili zaslužan, ha? Bar ja nekada gotovo perverzno uživam u stanju umora, zamora, tijela i duha, u posvemašnjem zadovoljnom, samozadovoljnom, usporavanju svega, od kotačića do tijela. Baš mi zna biti blažen taj osjećaj kao da je netko isključivao redom jedan po jedan prekidač, pa čak i špekulacija oko toga koliko ih je još ostalo, koliko bi trebalo da ostanem tamo negdje između....bez želja i potreba, baš između kao svojevrsni voajer kojeg se sve to skupa ne tiče osobito....
07.10.2009. (12:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
A, ja mogu zamisliti da sam posve zadovoljan, a da i dalje budem sasvim obični čovjek, itekako mogu!
No, prašnjavi konjići, duhovi, izazovi, kako hoćeš, samo vrebaju da iskoče u prvi plan, uvijek je tako, bar dok postoji neka značajna neispunjena želja. Proganja nas vrlo uporno, a možda je to i dobro, valjda nas tako pokreće, održava živima, fokusiranima, a?
27.09.2009. (04:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Loša ili dobra noć iza tebe?Sakupljao sličice ?
Naravno da sam uglavnom posve zadovoljna, bilo bi krajnje nezahvalno tražiti- kako bi rekao naš narod- kruha preko pogače...Ali, tko nema neispunjenih želja?
Da, mislim da nas one i motiviraju , održavaju budnima, vrte kotačiće....
27.09.2009. (12:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Noć, dobra, ne i izvrsna, ali dan iza izrazito naporan, onaj tip dana za opisati koliko u načelu puno radim, ha,ha,ha....
Nadao sam se da ćeš prva početi naš dvoboj....zapravo sam samo radi toga svratio prije svega što još moram. Baš me intrigira, pokušavam nagađati, pogoađati, slagati tvoje sličice, virkati tvojim očima...
28.09.2009. (20:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Vidim da te nema cijeli dan-pretpostavih da se plaća pošteno zarađuje:-))))
Nije li džentlmenski potez otvoriti dami vrata? Pa i u mentalnom smislu....
A već si čitao kako slažem sličice, nema baš nekih tajni....
Lijepo je znati da si ulovio trenutak za moj blog:-))) unatoč pretrpanom rasporedu....
Da bi te vjerovatno trebalo nagraditi, nalažu mi pravila lijepog ponašanja....
Samo ne znam kako....Ili znam:-))))?
Ma ne, ubit će me publika....
Ugodniju večer od dana želim...
28.09.2009. (20:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Mislim da znaš, dapače prilično sam siguran! Publika? Ma daj, ne zamaraš se valjda time? Neki dan sam naišao na blogu Stakleno zvono, mislim, kako netko pod nepoznatim crnim imenom tebe i mene uzima kao svojevrsnu paradigmu....Daleko se čuje dobar glas, ha,ha,ha....
29.09.2009. (10:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Virnula sam tamo...Valjda smo im oboje zapeli za zube...
Znaš već onu -nerazumijevanje rađa strah, strah rađa mržnju, mržnja rađa agresiju...
A nagrada-ma zamisli je ...
Julija me je trenutno odvela u neke sasvim druge svjetove, uskovitlala emocije, probudila slike djetinjstva....
Možda sličica ne bi bila dovoljno snažna da ti zavrti ringišpil, mislim da izbjegavaš boje emocija....
29.09.2009. (14:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Izbjegavam??? Pa...to je posve nova dijagnoza, razmisliti ću, ne bih na prvu nikada rekao. Ali jedno sam siguran, za sličicu ćemo znati kada je proučim, sve prije je puka cerebralna gimnastika, a? Dakle...
Kod agresivnih, bezobraznih, ljudi nisam zapravo samo jedno nikada shvatio. Vjeruju li oni sami da taj način može polučiti ikakav uspjeh, poen, što li?
Nešto novo od J.?
29.09.2009. (21:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Da, nikad se ne mogu isčitati čiste emocije, uvijek su pokrivene plaštom racionalizacije, logike, analizom postupaka na nekom drugom nivou, tek ponekad mogu uhvatiti neku iskricu ...
Naravno da razumijem , obrambeni mehanizam ranog mraza....
Zato te i napadaju , većinom-pišeš ponekad tako hladno, površno,gotovo proračunato izgledaju tvoji kontakti sa ženama, bar po do sad pročitanom...
Nigdje nisi napisao otvoreno kako si se osjećao osim opisa fizičkih senzacija izazvanih sexom...Možda ti samo nedostaje riječi kad trebaš opisati emocije....
Julija, nije baš najnovija-Knjiga od žena, muškaraca, gradova i rastanaka; samo je nisam prije ulovila, a ne volim rezervirati knjige-uvijek mi dođu sve koje želim pročitati....
Kažu da nas najviše dojme upravo one knjige u kojima prepoznajemo sebe....
Ne mogu odoljeti citatima , pa evo dva-nadopunjuju se , iako su iz različitih priča:
"...i da će samo pogreška u mom životu biti jedina stalnost.
...duboka kao tuga, tužna kao odlazak,umorna kao stara duša satkana od dudova ploda, mirisa otpala lipina cvijeta i ravničarskog oprosta...."
Za agresiju i bezobrazluk ne znam što bi rekla, poluče uspijeh, u krugu koji im to dozvoli, valjda mehanizmi reagiranja osoba koje su tako odgajane-imam negdje par citata, ali i jednan osvrt baš vezano uz temu, kad sam si pokušavala objasniti neke situacije u životu,ako te baš zanima , mogu potražiti pa napisati...
Mada znam što bi te više radovalo, ali inspiracija-čitaj testosteron mi je nizak....
30.09.2009. (08:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Osjećamo se svakako, s razlogom, ali prečesto i bez osobitog razloga. Hoću reći da se osjećamo nepouzdano različito, poput trave na vjetru što se njiše kuda vjetar hoće, tako nekako.. Ispisati tijek osjećaja samo u toku jednog dana, ili, o čemu je ovdje riječ, u toku jednog događaja, bojim se da bi izgledalo prilično zbrkano. Čemu pisati o bljesku nekog osjećaja za koji shvatimo, već slijedeće sekunde, da je samo isprovociran prevelikom senzacijom, nekim trzajem duše, a posve bez realnog uporišta. Čemu pisati o unutrašnjim tokovima koji se sudaraju, nadopunnuju, prevladavaju, kada oni i tako služe tek da daju rezultat, neki glavni tok. Stav, ocjenu, procjenu, koje smo spremni, koliko god osobni bili, ipak proglasiti glavnim, prihvatljivim, važećim. Što znači reći ženi u jednom osobitom trenutku, udaj se za mene ili naprosto volim te, ako smo svjesni, ako nas cjelokupno iskustvo uči da smo samo premeki i podatni skoro uvijek u osobitim situacijama, osobito zadovoljeni? Kada smo svjesni da je zapravo nikada nismo željeli za suprugu, niti da bi se uopće smjeli igrati velikim riječima...Ja naprosto stojim na stanovištu da se prave, jake i osobito važno pouzdane emocije, jedine vrijedne, jedino mjerilo. Dakle i jedine koje zaslužuju pisani trag, ako hoćeš i jedine uopće vrijedne spomena. Dostojne čovjeka na kraju krajeva. Jer u suprotnom vidim previše sličnosti s recimo psom koji dobije batina, a onda se umiljava vlasniku koji ga je kaznio. To je prerefleksno, uvredljivo za mozak, pamet. Na koncu znanstveno je sasvim jasno dokazano da mnoge senzacije, čak i u laboratoriju, mogu izazvati vrlo varljive osjećaje i stanja, sasvim stvarna s jedne strane, a naravno posve konstrurirana s namjerom, dakle čistom biokemijom. Da li bi onda to trebalo prihvatiti kao stvarno i relavantno?
Istom logikom sve svoje bljeskove, hormonske skokove i slično, mislim da moramo, nasušno moramo, podvrći analizi, objektivizirati i pustiti da prođu test vremena, da se stabiliziraju. Ili ne, naravno!
Otud već jako dugo držim neprikladnim govoriti o bilo čemu ispod te razine, svejedno o čemu je riječ, odnosu sa ženama, poslu, sportu, obitelji.....Smiješno je ikoga opterećivati, zamarati, nečim u što niti sam ne vjerujem, ili o čemu nemam pojma, ili ne mogu pouzdano suditi, ili mi se samo učinilo, ili što već. Pisati o sekundi s prstom nad nekom tipkom računala, a znamo da smo se već iduće sami sebi slatko nasmijali....Mi ljudi smo slabi, hiroviti i nelogični, puni strahova, jala i dilema. To je fakat, a pustiti da nas to ovlada, počne upravljati našim životima, to je već dijagnoza!!!
Ili u prijevodu, pišem o svojim osjćajima samo kada bar ja mislim da su stvarni, s valjanim razlozima i povodima, da su realni, bar teoretski ostvarivi, a najvažnije, da svim što jesam mogu iza njih stati. Što je naprosto nemoguće u svezi mojih igrica s relativno nepoznatim damama. Objektivno govoreći.
30.09.2009. (10:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Pisati o nijansama sporednih tokova,izvorima koji vode do matične rijeke-one čiste, duboke i potpune emocije su probali puno veći pisci od nas, to definitivno.Samo,potočići i jesu uglavnom čišći,iako svaki od njih u sebi nosi male, naoko možda neprimjetne taloge koji , spojeni u glavni tok čine rijeku mutnom , ali joj daju i snagu, život...I kad se rijeka učini premutnom, prljavom, tromom, treba se pokušati vratiti na izvore....
Tako je i svaka čvrsta emocija iza koje možemo stati cijelim duhom podložna padovima, pa ju je moguće kroz analize tokova pritoka pročistiti-tu ne osporavam logiku tvojih izjava.
Naravno da nije isto pisati o igricama i o pravoj vezi, potpuno se slažem . ..
Sve naše reakcije daju se opisati jednostavnom biokemijom, svaki osjećaj, senzacija, podražaj...No, to nas ipak ne čini običnim kemijskim labaratorijem jer imamo um koji je u stanju analizirati i nadzirati reakcije na biokemiju, dušu koja je spremna prihvatiti izazove promjenjivosti emocija, da bi učili, gradili se ....
Da ljudi olako zamijene senzacije za osjećaje, to apsolutno stoji-rezultat jest vidljiv svakodnevno.A opet, koja emocija može proći sve krute ispite logike?I koji ljudski postupak to uopće može? Sve ovisi o načinu testiranja, pristupu , i naravno, prethodnom iskustvu-jer ,zaključili smo , nepristrani sud ne postoji.
Slažem se da je test vremena relativno najtočniji pri ocjenjivanju vrijednosti neke emocije, ali postavlja se pitanje -koliki odsječak vremena je potrebno uzeti kao okvir?
Mislim da smo logikom i razumom zakomplicirali ono što nam je davno dano -da intuicijom možemo osjetiti radi li se o čistoj, nepatvorenoj emociji ili tek senzaciji...
Nažalost, slabosti i hirovi u većini slučajeva vladaju ljudskim ponašanjem, prošli smo već kroz neobjašnjivost različitih reakcija, ali mislim da je u toj različitosti i odstupanjima od logike leži istina o našoj ljudskosti.
Cijenim stav da se iza svojih emocija mora čvrsto stajati, kao i iza svakog postupka, uostalom.Samo , sad potpuno osobno, kad uključiš sve mehanizme obrane, malo što može proći kroz ta sita...
30.09.2009. (12:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Mda, ali ipak nije tako relativno, sve to o emocijama. Nema nepristranog pogleda, stava, da, ali ipak je suštinska razlika između onog, makar sasvim osobnog, iza kojega možmo stati čitavom svojom osobom i onago koji nam se tek učinio, bljesnuo i prošao...Koji niti nama samima nije vjerodostojan! Nije pri tome, mislim, toliko riječ o logici, razumu uopće, koliko o vjerodostojnosti, uvjerljivosti, prvo nama samima. Naprosto nekada imaš osjećaj, duže, bar mjereno u danima da nešto jest tako. To je minimum, da nešto podjednako osjećaš s nekim u sebi i nekoliko sati kasnije, kada je vrlo daleko, ha?
Mehanizmi obrane, selekcije bolje rečeno, moraju postojati, bar iz socioloških razloga, običajnih. Nitko si naprosto u ovom društvu ne može dopustiti da proba svakoga tko mu se svidi. Mada bi se o suštini tog tabua dalo vrlo argumentirano razglabati, naprosto nije dopušteno, zar ne? Dakle uspostavili smo više linija obrane, vanjsku što već izrazom lica odmiče sve neprivlačne nam, ili neodgovarajuće, neku srednju gdje dopuštamo kontakt, pa neku iza nje gdje dopustimo bliski kontakt, tkz. upoznavanje, te na koncu posljednje dvije. Prvo onu kritičnu gdje nekoga pustimo k sebi, vi neke stjecajem okolnosti, i u sebe, te poslije donesemo vjerodostojan selekcijski sud. I konačnu, gdje se doista otvorimo nekome, dakle postanemo krajnje ranjivi, podložni, ovisni o nekome. A koja, po prirodi stvari, logici samoodržanja, mora biti iznimno gusta, krajnje selektivna i vrlo oprezna, budna. Hoću reći, da, malo tko može proći sve linije i dobro da je tako. Ožiljci bi bili preveliki, prećesti i vjerojatno bi u prekratkom vremenu postali ubojiti!
Tako da, iskreno skidajući kapu intuiciji, mislim da ona ipak nema veze s posljednjim linijama obrane, tamo moramo upotrijebiti ono najposebnije, najmoćnije, ljudski mozak, bez ikakve sumnje!!!
Na koncu, intuicija i jest blisko povezana s iskustvom, zaključivanjem. Uopće ne vjerujem da se bez usporedbe može valjano procjenjivati, da je to dar božji naprosto! Pisao sam već da statistika neumitno pokazuje da odluke donesene intuicijom, na brzinu, vrlo teško prolaze 50% uspješnosti.....
Čak i ne mislim da su potočići načelno čišći, oni su tek bitno jednostavniji, s manje ogranićenja i važnih stvari, ciljevi su im jednostavniji po prirodi stvari. Želim te, uzeti ću te i zadovoljiti se. Nema mnogo zapreka, niti komplikacija. E sada, toliko te želim da želim s tobom provesti svaki dan u čitavom životu, to već samo napisano zvuči užasno kompleksno, skoro svaka riječ. Svaka riječ povlači desetke mogućih komplikacija, kompromisa, nužnih promjena....ili kako kažeš, muti vodu. Na žalost Život jest mutna voda, prepuna svačega, koliko god se mi možda trudili reducirati ga, pojednostaviti, sebi prvenstveno, to nije moguće. Naprosto je previše učesnika i faktora.
30.09.2009. (16:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Svašta se rodi u mutnoj vodi....
Ostat ću ti zbog umora dužna odgovor na ovu podužu logičku raspravu o emocijama-mislim da se ta dva pojma isključuju-oksimoron , kako bi tvrdila naša profesorica...
Nego, virnuh na Zvonce i ustanovih da smo postali tema posta:-)))
Trebali bi zahvaliti domaćici na pažnji koju nam je ukazala, a i na stavu koji je pri tome pokazala....
30.09.2009. (22:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Mehanizmi obrane nisu isto što i mehanizmi selekcije.
Iako i jedne i druge uvjetuju okolnosti života, ne možemo to svoditi na isto. Selekciju činimo zbog navedenih običajnih , socioloških razloga, što je sasvim normalno, logično .
Mehanizmi obrane su osobni , individualne reakcije na sociološke kontakte koji bi na neki način mogli "ugroziti" ravnotežu našeg unutarnjeg svijeta, natjerati nas se osjećamo ranjivo, da nam je ego na bilo koji način ugrožen-a ljubav je jedan od najjačih napada na ego jer , da bi nečemu vrijedila zahtijeva maksimalno odricanje, nesebičnost bez sigurnosti da će rezultat biti zadovolljvajući. Zato sam i rekla da tebi, perfekcionistu koji unaprijed voli znati ishode , gusto postavljena sita na neki način priječe pristup.Što opet ne znači da te smatram emocionalno uskraćenim , tek preopreznim zbog ranih mrazeva....Jednostavno rečeno, čini mi se da ne dozvoljavaš sam sebi da te emocije ponesu....Vjerujem kad se to dogodi da je to vrlo vrijedna vožnja....
Učesnici i faktori jesu neodvojiv dio našeg života,ali imamo slobodnu volju-možemo birati kako reagirati na nijh, kako im i sa koje strane prići, što uzeti , a što samo pustiti da prođe kraj nas...
01.10.2009. (16:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Da, to je prilično dobra procjena. Jedino nisam baš siguran bi li se vidjela ikakva razlika, rezultatska, između pristupa koji zagovaraš, širek, širokog obuhvata rijetkim sitom, kroz koji bi ionako kliznule sve sitne ribe, i opet ostao, ili ne, kakav kapitalac. I moga, do sada izgrađenog, da mamac unaprijed isključuje sitne ribe i postavljen je isključivo za velike. Nekako slutim da to dođe na isto, samo po mom s manje amplituda, trzaja, uzaludnih pokušaja. Naime ja uopće ne vjerujem, bar ne u posljednje vrijeme, da emocije mogu nadomjestiti išta iz racionalnog dijapazona, ijedan zahtjev od tamo. U najboljem slučaju kamuflirati, ali bez šanse da to izdrži test vremena. One su samo šlag na torti, supervažan dio, ali ipak tek polovina potrebnog. Nekako sva moja poznanstva, veze sa ženama, pa i moje ljubavi, govore da naprosto jest sve važno, da se strašno teško kompenzira i samo doista manji dio uspješno. Da je ljubav koja sve pokriva naprosto bajka!
Nisam baš niti previše siguran da je tako lako s faktorima i suučesnicima našeg života. Dapače prilično sam siguran da je recimo moj dosadašnji život, uza svu anarhičnu prirodu i slobodni odgoj, ipak bio poprilično određen, determiniran baš time. Nekako, vidim ga kao autoput, doista široki, s osam traka, po kojemu možeš svašta činiti, različito voziti, uspješnije ili manje uspješno, ali ipak uz neprelaznu ogradu i izlaze samo gdje su već naznačeni, s nemogućnošću sječenja zavoja bez neprihvatljivog rizika, tako nekako....
Mislim da mogu prilično pouzdano identificirati ljude i događaje, posve izvan moje kontrole, koji su postali neki reperi, oznake, koje su me tjerale u posve određenom smjeru, skoro imperativno! Znam i to da sada više nema za to razloga, da bih mogao, da hoću, iz ove pozicije možda i drastično sve promijeniti, da nitko i ništa ne bi bili ugroženi, da sam srećom došao na poziciju skoro doslovne nezavisnosti od ikoga, ali također znam da mi to više uopće ne pada na pamet ozbiljno, ništa me više ne vuče, bar ne preko ruba....Godine valjda...
Misliš da se o ranim mrazovima radi, traumama iz mladosti, kod mene? Ja baš suprotno držim da su to traume zvane iskustvo, kasni mrazevi, znanje naprosto, mogućnost široke percepcije, da, možda preširoke, ali...
01.10.2009. (17:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Ne, uopće ne zagovaram zahvaćanje širokim sitom kad je u pitanju biranje partnera-tu sam u identično tebi postavila standarde, više puta rekoh radije sama nego bilo tko.A vjeruj,prilično se čvrsto držim onoga što odredim u životu.Uzaludne pokušaje si jednostavno ne želim ni priuštiti-do sada ih je bilo dovoljno.
Logika i emocije-kad pristupim logički svakoj pojedinoj emociji i reakciji , postanu puno manje vrijedne nego su se u prvi mah činile, istina...A opet, možda je to tek novi mehanizam zaštite ...
Upravo sad vrtim jednu situaciju, koja bi me vjerovatno trebala emotivno kosnuti, ali gledano iz kuta logike-nema svrhe u emotivnoj reakciji, tek sam jednostavno rekla-"to je tako, mani svetlo na sledećem bregu..."
Sami se rađamo, sasvim sami živimo, najpotpunije sami i umiremo....
Mogla bih reći da je to budistička bezbrižnost-zgodan izraz na kojeg sam naletjela u nekoj knjizi...Ili tek stvarno godine, zrelost, iskustvo....
Apsolutna sloboda ne postoji, svi imaju određene autopute, ceste, cestice, lenije...Samo sloboda reakcije na događaje...
Preširoka percepcija -ponekad mi se čini da je prokletstvo, nikako blagoslov....Previše mi stvari učini relativnima....
02.10.2009. (00:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Ha, većina, ogromna, stvari i pojava, pa i ljudi, njihovog shvaćanja i reakcija, i jest sasvim relativna. Ne možeš se praviti glupa, bar ne predugo, pa to ne vidjeti, ukalkulirati. Za takvo pojednostavljivanje doista moraš biti glup!
Samo to vodi do drugog problema, naime netko ti se mora svidjeti, fizički, biokemijski, a onda još mora biti i na sličnoj intelektualnoj ravni. Pa tome dodaj varijable vremena i prostora i imaš to o čemu govorimo, smiješno malu statističku šansu. Što jest tako, a opet, ako to tako jasno prihvatiš, počneš raditi oštru, objektivnu, selekciju, dodaješ još jednu negativnu varijablu, osobnu procjenu na temelju nedovoljnih informacija. Pa vjerojatno propustiš i neke neopravdano. Ili obratno, daješ previše šanse, pa se nakon nekog vremena učini da nitko ne valja, da ih previše ne valja....
Ne vidim svejedno drugog načina od pristupiti s logičkim, oštrim sudom o svakoj emociji i osobi, naprosto ne vidim. Ne vjerujem naime da se možeš dugo varati. Tu naime leži rješenje. Odrediti granicu do koje se dati, svjestan da će vrlo vjerojatno slijediti razočarenje bilo čime, a da ipak ne uzdrma previše. A da istovremeno ipak pruži mogućnost boljeg uvida od površnog, kurtoaznog, mogućnost nekakve inspekcije koja ti daje, pojačana iskustvom, bar mogućnost procijeniti što svakako neće ići!!! Dalje je ipak lutrija, rizik, nužan, dakle i prihvatljiv, ha?
02.10.2009. (10:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Svi ovi postupci analize, logike, varijable koje na taj način ubacujemo u međuljudske kontakte samo nam otežavaju stvar, ali ni ja ne vidim drugog načina ...Što je to, zašto je to baš tako?
Iskustvo na kojem se temelji većina zaključaka koje o svijetu donosimo očito je učinilo svoje, sagradili smo dodatne zidove, nabavili još sita....
Pokušavam se staviti u tvoje doživljaje koje si pominjao, osjetiti te unutarnje reakcije koje su izazvali i sasvim mi je jasno čemu sva ta racionalizacija, logička procjena...
Nekad znam reći -očekujem da me ljudi razočaraju, ako se to dogodi, ne iznenadim se previše, a ako se potvrdi moj stav, to sam ionako očekivala.Možda sa pesimist?Egzstencijalist?
Ili je tek "jesen kriva, uvek me rasturi siva...."
Kolike postotke, mi upravo ovakvi kakvi jesmi imamo pronaći to što tražimo???
02.10.2009. (11:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobar dečko
Ha, dobro pitanje ovo na kraju!
Moje je mišljenje da vas dvoje ovakvi kakvi jeste
savršeno odgovarate jedno drugom.
Vama sigurno nikada ne bi bilo dosadno.......:-)
02.10.2009. (11:43) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Ha,ha,ha...da i jesen, biometereološka situacija uopće, svakako imaju svoje prste u svim raspoloženjima i potezima, itekakve. Mnogo puta je doživljaj svijetlo sivog, ili drugi puta za istu boju, prljavo bijelog, donio baš tu sitnu prevagu da se pokrenem, ili ipak ne, baš mnogo puta!
Moja procjena šanse je sasvim jasna i mislim maximalno realna, sasvim sigurno ispod promila!!! Nitko naime ne može osporiti da se trudim, da sam pokušavao nadprosječno mnogo puta, pa bih čak malčice bahato mogao i tvrditi da u tome napredujem, da doista više razmijem, vidim bar malo dalje, pa ipak....Rezultat je nemilosrdan, pronašao sam osobu koja je mogla biti bingo tek pet puta, a čak niti tada nisam uspio niti jednom doista pokušati, dva puta sam zeznuo ja, jednom one, dva puta su okolnosti bile nemilosrdne...u 20 godina!!! Dobro, optimisti bi na to rekli, dakle ima ih uokolo, ipak!
Ne, u tim stvarima doista spadam u optimiste koji vide malo dalje....a njih još zvovu i pesimisti!
Jasno, uvijek ostaje B varijanta, svjesno spustiti kriterije, pristati na manje. Kada bih bio siguran da ću se moći elegantno izvući ako se obistini što pretpostavljam za takve kombinacije, rado bih i to pokušao. Nekada mi se učini da se isplati biti 20 godina 60-70% sretan....nekada. Nekada sam opet sasvim siguran da više vrijedi čekati spreman, otvoren, pa makar i ne dočekao. Jer mora da je grozan osjećaj prokockati mogućnost izbora, a onda nekim čudom naići na ono što tražiš. Tada bih pojeo sam sebe, ovako nisam bar osobno kao kriv, ha,ha,ha....
05.10.2009. (17:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Iz svega se može izvući!-reče Falukner....
E sad, kolko će druga strana biti zadovoljnja takvim stavom i objašnjenjem, o tom bi se opet dalo podulje raspravljati...ako bi rušenje kriterija uključivalo pristajanje na suživot sa osobom koja to ne može prihvatiti-bi li to uopće bio moguć suživot? Bi li vrijedilo pokušavati?
Zašto misliš da nemaš pravo na drugu šansu ako od prve ili sedme, svejedno, nije uspjelo?
Nisi li ti sam tvrdio da ne trebamo biti ljuti na lutriju Hrvatske ako nije od par pokušaja izvučen naš broj?Varijable mogućih susreta sa osobama su isto tako brojne kako i kombinacije brojeva na listićima...
Ok, nadprosječno mnogobrojni pokušaji su ti samo donijeli negativnu reputaciju:-))))da ne upotrijebim nešto teži izraz koji bi ti prišili, ali si ipak proširio vidike, spoznao kroz potragu neke druge vrijednosti koje obično bivaju neprimjećene u formalno ostvarenim ciljevima-koliko ih je baš potpuno ostvareno, uostalom-mislim na pronalazak savršenog(e)....
Imam novi postić, još se malo mislim, hoću li ga objaviti...I čekam prvo što će kod tebe biti novo...
05.10.2009. (23:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Pišem ovo već treći puta, dva puta nisam uspio poslati, a morao sam ići.
No, nije tako jednostavno s izvlačenjem. Pisao sam da mi je ipak najvažnije s mirom se ujutro pogledati u ogledalo. A tada ima samo dvije opcije. Ili reći nekoj, čuj nisi mi baš savršena, ali....što ne vjerujem da bi ikoja dobro primila, ili igrati s figom u đepu, što je opet nespojivo s gornjim osjećajem fer igre.
Ne, ne mislim da nemam pravo na drugu ili već koju šansu, dapače, ja doista vjerujem u čuda. Ali ne mogu objektivno ne sagledati da je pravih prilika malo i ograničen broj, pa da je možda prošla moja posljednja, ili većina njih. Čista statistika kaže jedna na pet godina, a tih petoljetki za takve planove nema više osobito mnogo, zar ne? Uostalom, pa doista zvuči loše da čak nisam niti pokušao, doista, niti jednom u životu. Ja i ne znam što je suživot, koji tada problemi nastaju, mogu nastati. Ne mislim niti da je osobito važno jesam li ja uopće u pravu, nemam li prevelika, objektivno nerealna očekivanja? Kada ona jesu moja!
Oko reputacije griješiš jako. Možda jest čudno ali ja sam sasvim uvjeren da s njom raste broj zainteresiranih žena. Čista znatiželja, izazov, ili kako je tvrdila Callasova, žene ionako procjenjuju muškarce po atraktivnosti žena s kojima su bili? Tko zna, ali da me smatraju lovinom, dobrom, sam čuo iz previše izvora.
Post me jako zanima i uopće ne dolazi u obzir išta drugo nego da ga objaviš! Znaš?
06.10.2009. (19:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Da, znam , važni gosti iz metropole nas ovih dana obilaze:-))))Ne zamjeram ni najmanje to što ne stižeš, ne brini.....
Znam da nije jednostavno, ni jedno izvačenje ne može biti jednostavno, bez obzira na okolnosti koje nas natjeraju na takav potez-perfekcionizam , osjećaj odgovornosti za svoje postupke ne dozvoljava ikakve poteze koji nisu u potpunosti u skladu sa onim -pokušaj sve dok se ne uvjeriš da si dao maksimum, samo je to dugotrajan , iscrpljujući i nadasve bolan proces...Možda otud i ta granica, zid, sito da bi se zaštitili od tog procesa?
To da ne znaš što je suživot , znaš da sam već zaključila, ali nemoj tomu pridavati preveliku vrijednost, problemi se rješavaju hodu, onako kako dolaze, nije potrebno unaprijed razbijati glavu o mogućim varijablama...A što nisi ni pokušao, okolnosti su bile takve, i to je tako....
Reputacija? Hm, nisam znala da se tako procjenjuju muškarci, recimo ja bih samo uključila još koji štit, pažljivije vagala riječi, radila upravo ono što radim-procjenjivala emotivnu stabilnost , čvrstinu stajališta, pitala se što je dovelo do takve reputacije....I ne bi mi bila bitna atraktivnost, neko mentalna , ljudska vrijednost osoba koje su bile dio života muškarca kojeg procjenjujem-svaka nas osoba na neki način oblikuje, utječe na neke naše stavove, ponašanja, sustav vrijednosti....
Dobra lovina? Pa što se čudiš, situiran, bez obveza prema ikome u tim godinama-nema repova iz propalih brakova, položaj koji pruža nekakav ugled, pedigre....Puno je tu prednosti koje pragmatični ženski mozak može naći za hranitelja potomstva i pružanja sigurnosti potencijalnoj i navedenima...Babin sin jedinac-uvijek pomislim kao da je pisana za tebe:-)))
Osobno, ni jedan od navedenih elemenata me ne bi motivirao, jer mi ne trebaju te prednosti, ali žene su vrlo promoćurna bića, i te kako znamo odvagnuti stvari u svoju korist, bez idealiziranja kad je to potrebno. I zato se događaju situacije kada slome srce ljudima koji ne zadovolje te standarde oko pružanja sigurnosti,ne djeluju dovoljno čvrsto i pouzdano kao potencijalni hranitelji...
Postić? A ne znam, preosobno....Pošaljem mailom ;-)
P.S. IMAM "RANI MRAZ" -pogodi tko noćas ne spava....:-))))))
06.10.2009. (23:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Hm, da, praktična strana ženskog ponašanja je nešto osobito, kadikad me znala zgroziti ta vaša mogućnost kada sam je ugledao, shvatio doista. To je nešto što se naprosto ne uklapa u uobičajeni, bar uobičajeni muški, tok misli, moguću opciju. Hraniteljstvo je uzrok? I danas je to tako jak, do pretežnog, motiv? Babin sin...ha,ha,ha,,,,,vjerojatno se ona sada smješka i tamo prijeko, zadovoljno. I to je dio te iste priče, a, mogućnost ženske fiksacije, mogućnost određivanja prioriteta do stadija da onda čak postanete doista zadovoljne izborom, koliko god on objektivno gledano bio dvojben ili nepotpun. Živjeti za nešto što nužno nema osobite veze s vama samima...., mislim da je to jedna od jasnih granica koje razdvajaju ženski i muški svijet, čine ih tako različitim. Mi smo to u stanju učiniti, činiti i na dulje, ali uvijek sa sviješću da se nečega odričemo zbog nečega drugog. Vi, bar mislim, možete posve isključiti kontekst, biti tada i doista zadovoljne izborom.
Čekam...prilično nestrpljivo!
07.10.2009. (10:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zločesta curica
Ništa tu nije neprirodno, već nekoliko puta sam rekla da nas određuju geni naslijeđeni od pramajki-zaštita potomstva na prvom mjestu... Ipak o ženama ovisi opstanak ljudskog roda, zar ne?Dati sebe drugima, iako nema povratne , bar muškom mozgu shvatljive "koristi",uprogramirano nam je duboko u podsvijest-civilizacija je , u oba roda,prekratko prisutna da bi mogla promijeniti te kodove....
Naravno da mogu isključiti kontekst, uzeti samo ono najpotrebnije, odrediti prioritete tako da se osjećam potpuno zadovoljnom čak i kad savršeno dobro znam da postoji više...
Jutros radim na pola sustava....Pjesnik je kriv....
07.10.2009. (11:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svašta, ali nek je uzbudljivo!
Ili zaslužan, ha? Bar ja nekada gotovo perverzno uživam u stanju umora, zamora, tijela i duha, u posvemašnjem zadovoljnom, samozadovoljnom, usporavanju svega, od kotačića do tijela. Baš mi zna biti blažen taj osjećaj kao da je netko isključivao redom jedan po jedan prekidač, pa čak i špekulacija oko toga koliko ih je još ostalo, koliko bi trebalo da ostanem tamo negdje između....bez želja i potreba, baš između kao svojevrsni voajer kojeg se sve to skupa ne tiče osobito....
07.10.2009. (12:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...