Komentari

razoblade.blog.hr

Dodaj komentar (13)

Marketing

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Hoće li biti dovoljno da se potpišem samo osmjehom?Mislim da hoće,jer je ovaj razvučen od jednog do drugog kraja neba,ostavljam ga sa potpisom srca :-))))

    avatar

    14.09.2009. (11:48)    -   -   -   -  

  • trobandurgz

    and when the night is cloudy, there's still a light that shines on me, shine untill tomorrow, let it be!

    avatar

    14.09.2009. (15:57)    -   -   -   -  

  • here's my key-philosophy

    tjeraju me s kompa,nemam vremena čitat al bila sam zu i proćitat ču prvom prilikom
    pozz i hug

    avatar

    14.09.2009. (19:21)    -   -   -   -  

  • Arthemisia

    Plakati bez jecaja, dok samo suza padne i svaka se rasprši u desetke malih kapi...
    Ostavljaju samo slani trag na licu, i ne primjetimo da smo plakali.
    Dođu tako iznenada, pitam se zašto?
    Nije fer...

    Da, prije godinu dvije, bez problema mogla sam stati pred ogledalo, pogledati onu sliku u njemu i bez imalo grizodušja reći joj, pa čak se i derati iz petnih žila da ju mrzim.
    Sad stojim pred istom tom slikom, ne mogu joj to reći. Nikako.
    Reći joj da ju volim? Prerano.
    Ali joj mogu pogledati u oči. Bez problema. Pomirila sam se sa njom. Sa svim njezinim manama, ispadima i vrlinama. Čini mi se zauvijek.

    Veliki pozdrav =)

    avatar

    14.09.2009. (19:57)    -   -   -   -  

  • Moram promijeniti nadimak

    hvala. volim te. i fališ mi. puno. i nisam ok u zadnje vrijeme. trebaš mi. poprilično..

    avatar

    14.09.2009. (21:31)    -   -   -   -  

  • nestaje sunce....

    ....a ovaj svijet ti se i dalje samo slatko smiješka....
    Razumijem tok ovoga posta.
    Barem mislim,budući da ništa sa sigurnošću ne konstantiram.
    Počevši od samoga sebe,mislim da je to način za razumjeti druge.
    Ono na što si "potrošila" suze toliko je okrutno i nije vrijedno toga,ali i tako ove riječi neće pomoći,niti tebi,niti meni,a vjerojatno niti ikome drugome.
    Možda trenutnu satisfakciju,ako se to tako može nazvati,ali opet slijedi trenutak samoće i razmišljanja,prazne sobe i češkanja po trbuhu.
    Jedina utjeha je zaista,možda odveć izlizano,ali jednostavno istinito,da nisi jedina koja dijeli takvo razmišljanje.
    Destrukitvan zadatak,često pretežak,ali nepovratan ako si nosioc istog.
    Možda je ovo što bi netko nazvao terminima kao što su prevelika "patetika" ili filozofija bez ikakvog značenja,ali shvatit ćeš,uvjeren sam,a to je na koncu i cilj.
    ...pratim i dalje tvoj blog,ali nisam često u inspiraciji za dati kakav komentar,a zaista nemam volje ostavljati nešto samo da ostavim....

    Ugodan pozdrav

    avatar

    15.09.2009. (14:08)    -   -   -   -  

  • Nina...

    koliko noći kao ova...koliko u njoj utvara...a nikog na vidiku da pruži ti ruku...
    koliko sam samo puta ovako plakala bez suza....kako dobro poznat osjećaj...
    al ipak naiđe netko...i pruži ti ruku....i sve nevidljive suze nestanu....grlim.....:-)))))

    avatar

    15.09.2009. (19:31)    -   -   -   -  

  • here's my key-philosophy

    te su suze najosjećajnije..i bile su ti potrebne
    grlim.pozdrav.

    avatar

    16.09.2009. (17:25)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    Ako ostavim još jedan osmjeh,hoćeš li se i ti nasmiješiti :-))))))

    avatar

    16.09.2009. (21:27)    -   -   -   -  

  • Sa dva prsta po tipkovnici

    :-))))))

    avatar

    16.09.2009. (22:58)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...