Da, uistinu je lijepo pročitati riječi kojima je prezentirana misao odaslana od strane budne duše. Ja se uvijek radujem kad to osjetim,nikada me instikt i taj moj unutarnji doživljaj duhovnosti ne iznevjeri. To je put u kojem je sazdana istina i ljubav. to je uistinu ona vodilja koju bi trebali slijediti ukoliko želimo biti i ostati duhovno budni,a takvi smo nedostupni zlu. Budi sretna i živi u ljubavi! Pozdrav!
25.07.2009. (09:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Znaš da sam pročitao sve postove koje si napisala i sada mi nije dosta,htio bih još.Ko gladno stvorenje koji želi ono što ga raznježuje,ono što miluje srce i čini razdraganim.Drago mi je da si stvarna u mojem svijetu. Tvoje misli odaslane u virtualu imaju snagu koja rastvara sve ono sivilo stvarnosti, snagu koja nam uljeva hrabrost i nadu. pozz!
25.07.2009. (09:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dali su mi sakramete, slali me na vjeronauk. Osjećala sam da Bog postoji. Pričala o Isusu prijateljicama. Čitala Bibliju za mlade. No, onda sam pomalo, nošena duhom vremena, zatvorila vrata svog srca za Njega. Nije mi bio ni prva ni posljednja misao dana. Tužna vremena, vremena bez Boga. U radosti nisam mu zahvaljivala, u žalosti nisam ga tražila. Sve više tama istiskivala je svjetlo. MIlostiv je bio, nije me prepustio tami. Sagnuo se nad ponor i povukao me gore. Tada je očaj zamijenila nada, i sva sam bila od radosti, od zahvale. Hranio me, mazio, pjevao mi pjesme, uljuljkivao me. Uzdizao me k sebi, svakodnevno. A onda me postavio na noge da koračam i upravio moje korake na uzak puteljak. Svakog dana drača mojih grijeha propara mi kožu. Svakog dana donosim Mu svoje ranice da ih liječi. A on ih milostivo ljubi i zacjeljuje. Svakog dana moje bose noge bivaju izranjene oštrima kamenjem mojih slabosti. I gledam u njih, i molim Isusa da mi pokaže kako se raniti manje, kako se spotaći manje, kako mu doći bliže. Obraćenje se ne može zaista silom dogoditi, jer ono je dar. Gospodin dugo, dugo, drži ispruženu ruku prema svakome, a mi pokraj te ruke prolazimo zasljepljeni lažnim svjetilima. A onda dođe čas kad smo spremni, kad postanemo svjesni da su ona svjetla tek obmana, tek tama...I tada prihvaćamo ruku, zahvalni što se nije umorila od čekanja..... Nikad neću zaboraviti silna djela što mi ih učini Bog....ne dao Bog da zaboravim, i da me ikad prođe ovo ganuće dok o tome mislim. Obraćenje možemo i trebamo moliti za svakog čovjeka, posebno za one koji su tu, blizu, uz nas, a mi vidimo da tumaraju, nesretni, bez radosti, u očaju. Trebamo znati da je u našoj ruci tek nemoć, a u Božjoj svemoć., i ne siliti ljude, to ih odbija. Samo posezati prošnjom za milošću, ustrajno, za ljude pored nas, da i njima svijetlo istinsko rasvijetli putove, i svojim životom pokazivati tko je Onaj na kojeg prvo ujutro pomislimo....a za sebe moliti: "Ne dopusti da se odijelim od Tebe".
25.07.2009. (10:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
duhovnamisao
pozdrav
24.07.2009. (19:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Drago mi je da si svratila do mene,evo,uzvraćam posjet i osmjeh ostavljam čistoći i pozitivi tvoje duše tvog srca :-)))))
24.07.2009. (21:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Da, uistinu je lijepo pročitati riječi kojima je prezentirana misao odaslana od strane budne duše. Ja se uvijek radujem kad to osjetim,nikada me instikt i taj moj unutarnji doživljaj duhovnosti ne iznevjeri. To je put u kojem je sazdana istina i ljubav. to je uistinu ona vodilja koju bi trebali slijediti ukoliko želimo biti i ostati duhovno budni,a takvi smo nedostupni zlu.
Budi sretna i živi u ljubavi! Pozdrav!
25.07.2009. (09:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
blade777
Znaš da sam pročitao sve postove koje si napisala i sada mi nije dosta,htio bih još.Ko gladno stvorenje koji želi ono što ga raznježuje,ono što miluje srce i čini razdraganim.Drago mi je da si stvarna u mojem svijetu. Tvoje misli odaslane u virtualu imaju snagu koja rastvara sve ono sivilo stvarnosti, snagu koja nam uljeva hrabrost i nadu. pozz!
25.07.2009. (09:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Dali su mi sakramete, slali me na vjeronauk. Osjećala sam da Bog postoji. Pričala o Isusu prijateljicama. Čitala Bibliju za mlade. No, onda sam pomalo, nošena duhom vremena, zatvorila vrata svog srca za Njega. Nije mi bio ni prva ni posljednja misao dana. Tužna vremena, vremena bez Boga. U radosti nisam mu zahvaljivala, u žalosti nisam ga tražila. Sve više tama istiskivala je svjetlo.
MIlostiv je bio, nije me prepustio tami. Sagnuo se nad ponor i povukao me gore. Tada je očaj zamijenila nada, i sva sam bila od radosti, od zahvale. Hranio me, mazio, pjevao mi pjesme, uljuljkivao me. Uzdizao me k sebi, svakodnevno. A onda me postavio na noge da koračam i upravio moje korake na uzak puteljak. Svakog dana drača mojih grijeha propara mi kožu. Svakog dana donosim Mu svoje ranice da ih liječi. A on ih milostivo ljubi i zacjeljuje. Svakog dana moje bose noge bivaju izranjene oštrima kamenjem mojih slabosti. I gledam u njih, i molim Isusa da mi pokaže kako se raniti manje, kako se spotaći manje, kako mu doći bliže. Obraćenje se ne može zaista silom dogoditi, jer ono je dar. Gospodin dugo, dugo, drži ispruženu ruku prema svakome, a mi pokraj te ruke prolazimo zasljepljeni lažnim svjetilima. A onda dođe čas kad smo spremni, kad postanemo svjesni da su ona svjetla tek obmana, tek tama...I tada prihvaćamo ruku, zahvalni što se nije umorila od čekanja.....
Nikad neću zaboraviti silna djela što mi ih učini Bog....ne dao Bog da zaboravim, i da me ikad prođe ovo ganuće dok o tome mislim. Obraćenje možemo i trebamo moliti za svakog čovjeka, posebno za one koji su tu, blizu, uz nas, a mi vidimo da tumaraju, nesretni, bez radosti, u očaju. Trebamo znati da je u našoj ruci tek nemoć, a u Božjoj svemoć., i ne siliti ljude, to ih odbija. Samo posezati prošnjom za milošću, ustrajno, za ljude pored nas, da i njima svijetlo istinsko rasvijetli putove, i svojim životom pokazivati tko je Onaj na kojeg prvo ujutro pomislimo....a za sebe moliti: "Ne dopusti da se odijelim od Tebe".
25.07.2009. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...