Da, uvijek je toliko ljudi kojima je potrebna ljubav, topla riječ, prijateljstvo... A mi se najčešće fiksiramo na ono koliko nas vole i vole li nas, pa tugujemo kad nam nije uzvraćeno...
Gledala sam danas dječicu u crkvi, na misi - trčkaraju, ništa još ne razumiju, ali tako je lijepo što su tamo, jer odmah je sve veselije, iz njih zrači otvorenost, ljubav, radost, ono što su odrasli najčešće zaboravili osjećati ili se boje pokazati, ili se previše predajemo tempu i brigama, a zaboravljamo da treba naći i mira za napojiti dušu, da bi mogla radosnije s drugima živjeti i darivati ljubavlju bližnje i toplinom ostale.
I gedajući njihovu radost i moje je srce postalo radosno! Jednom sam u Ivančićevoj knjizi Za bolji svijet pročitala: Sve što je Bog stvorio je blagoslovljeno. Dovoljno je samo svratiti pogled na tu divnu stvorenu prirodu, dječicu, dobre ljude...I već se osjećamo bolje. A kada se mi osjećamo bolje, i onima oko nas je bolje.
Često zaista nije potrebno mnogo da bismo nekoga utješili, usrećili - tek koja topla riječ, blizina... A i nama je često tako malo potrebno...I hvala Bogu da uvijek nekoga pošalje da pruži ruku prijateljstva...
19.07.2009. (13:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zauzeti
pozdrav :)
19.07.2009. (10:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Da, uvijek je toliko ljudi kojima je potrebna ljubav, topla riječ, prijateljstvo... A mi se najčešće fiksiramo na ono koliko nas vole i vole li nas, pa tugujemo kad nam nije uzvraćeno...
Gledala sam danas dječicu u crkvi, na misi - trčkaraju, ništa još ne razumiju, ali tako je lijepo što su tamo, jer odmah je sve veselije, iz njih zrači otvorenost, ljubav, radost, ono što su odrasli najčešće zaboravili osjećati ili se boje pokazati, ili se previše predajemo tempu i brigama, a zaboravljamo da treba naći i mira za napojiti dušu, da bi mogla radosnije s drugima živjeti i darivati ljubavlju bližnje i toplinom ostale.
I gedajući njihovu radost i moje je srce postalo radosno! Jednom sam u Ivančićevoj knjizi Za bolji svijet pročitala: Sve što je Bog stvorio je blagoslovljeno. Dovoljno je samo svratiti pogled na tu divnu stvorenu prirodu, dječicu, dobre ljude...I već se osjećamo bolje. A kada se mi osjećamo bolje, i onima oko nas je bolje.
Često zaista nije potrebno mnogo da bismo nekoga utješili, usrećili - tek koja topla riječ, blizina... A i nama je često tako malo potrebno...I hvala Bogu da uvijek nekoga pošalje da pruži ruku prijateljstva...
19.07.2009. (13:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
praštanje
pozdrav ostavljam
20.07.2009. (21:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ovo je samo za mene
Hvala na obavijesti. Idem pogledati. A tebi pozdrav
24.07.2009. (12:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
donin svijet
Hvala... pogledat ću... :)
Pozdrav...
24.07.2009. (22:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...