Komentari

timotej.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • Timotej

    "Najljepši običaj u BiH je bujrum. Kad dođeš u bilo koju kuću, odmah se pravi kava, ljudi te dočekaju sjajno. Na zapadu kad ideš svojoj baki moraš se javiti sedam dana unaprijed i reći da ćeš doći u četvrtak, u petak. Ovdje toga nema. Taj bujrum je po meni nešto fantastično i možda zvuči malo čudno, ali to je turistički proizvod. Ovdje je uvreda ako me zoveš na kavu, da ti plaćaš za svoje, a ja za svoje. To je na zapadu normalno i oni to ne shvaćaju. Ovdje se svi bore tko će platiti račun, tamo se svi bore tko neće platiti." (Tim Clancy)

    Amen to that. :)

    avatar

    08.07.2009. (13:31)    -   -   -   -  

  • Ema

    Opet se vraćam na donje komentare. Volja može zaspati, itekako. Ne vidim to ovako kao Valtorta, koja kaže da je Petar zaspao, tj pao ne htijući pasti, pa tada mu se i ne bi imalo što praštati. Mislim da nije ključ njegova otkupljenja u tome što nije imao svijest dok je griješio, nego u raskajanosti. Ako bismo mu oduzeli tu svijest, umanjujemo Isusovo milosrđe koje je iskazao Petru, umanjujemo i Isusovo povjerenje koje je dao Petru iako je znao da će ga ovaj izdati.

    Čovjek se u određenom trenutku opredijeli za grijeh, svjesno. Tako volja zaspi, oslabi, omlitavi i pristane uz grijeh.. Naravno, ne slažem se s onom rečenicom da Bog oprašta kad netko padne ne htijući pasti, po tome ispada da ne oprašta onima koji padnu jer se prepuste u datom trenutku grijehu, i tako zaspu, pa se poslije probude i pokaju. Možda je težak taj izraz "zaspati" jer se poistovjećuje sa "ne biti svjestan". Ja ovdje mislim na svjesno opredjeljenje za grijeh zbog slabosti volje, tj njezine uspavanosti. Ima različith spavanja, iako je tijelo i um budan. Postoji uspavanost svijesti o grijehu, (koje se i sama plašim) uz ovu uspavanost volje za odbiti grijeh kad nam je sasvim jasan.
    Mislim da je volja zaspala kod obojice; i Jude i Petra ali kod buđenja jedan se gorko pokajao i okajavao svoj grijeh, a drugi se našao u očaju ne uviđajuć svemoć Kristovog oprosta, pa se i nije okrenuo prema njemu iz tog razloga. No, ne znamo što je bilo u zadnjem času, u trenutku smrti. Meni i onaj čin njegova vraćanja novca u trenutku kad je postao svjestan što je učinio daje nadu da je ipak možda spašen.
    Nemam pojma jesam li jasno napisala što mislim, ili sam sve zapetljala.

    avatar

    12.07.2009. (22:39)    -   -   -   -  

  • Ema

    E,da , kad kažem da se bojim uspavanosti svijesti o vlastitom grijehu, sad bi znano-neznana mogla reći; Što se bojiš, pa tada ne bi imala grijeha ako nisi svjesna.
    Zbog toga ću pojasniti što sam mislila. Ono čega se plašim ponekad je da ne ublažim, ne opravdam pred sobom i Bogom svoj grijeh, jer on tada ostaje, a ja ostajem u njemu, neraskajana.

    avatar

    12.07.2009. (23:23)    -   -   -   -  

  • znano neznana

    Jel me netko tražio? Pitao za mene? (Tj. povlačio za jezik. :-) )

    Pa da kažem - nikad nisam voljela poeziju, a pogotovo sam mrzila ono pitanje 'što je pjesnik htio reći'. Što nije rekao ono što hoće reći, pa da ja ne moram pogađati. Ovdje je problem pjesnička terminologija. Što će nama 'zaspalost' značiti, ha? Hoće li nam značiti prisutnost volje da učini grijeh, ili odsustvo volje da učini grijeh? Kod Valtorte prilično očito znači odsustvo volje da učini grijeh, a kod tebe isto prilično očito (bar koliko ja shvaćam pjesništvo) znači prisustvo te volje. E, ako tako stvari stoje, onda ti i Valtorta pričate o posve različitim stvarima, ali za koje koristite istu riječ. Tako dolazi do klasične zabune 'quid pro quo'. A ta se, samo da napomenem, nalazi u osnovi mnogih komedija. Ni taj žanr mi nije bio baš omiljen, ali čini se da bih ga mogla početi cijeniti. Hihihi.

    avatar

    14.07.2009. (10:49)    -   -   -   -  

  • Ema

    Tako je, ja i Valtrota koristimo istu riječ za različito, to i govorim. Ne slažem se s njezinim poimanjem zaspalosti, jer u takvoj zaspalosti ne bi bilo odgovornosti.

    avatar

    14.07.2009. (15:46)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...