Komentari

potvrda.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • ljubljena

    Draga Ljubice, divim se tvojoj vjeri i hrabrosti. Nitko ne zna ni dana ni casa, ali vjerovati da idemo u zagrljaj Onog tko nas toliko ljubi da je dao svoj zivot za nas, povjeriti svoj zivot i svoje drage Njegovoj brizi, cini prijelaz laksim, kad god da bude. Zelim ti da pobjedis bolest. U mojim si molitvama. Upravo citam jednu knjigu koju bi ti htjela pokloniti ako je tu ne mozes nabaviti. Zove se "The Hidden Child of Medjugorje". Ne znam je li prevedena na hrvatski, ali mislim da ti dobro vladas engleskim. Javi mi.

    avatar

    12.06.2009. (18:01)    -   -   -   -  

  • ljubljena

    Ljubice, napisi mi svoju e-mail adresu, pa cu ti se javiti. Pozdrav i zagljaj!

    avatar

    12.06.2009. (22:43)    -   -   -   -  

  • merkat

    Kada je počimao rat, imao sam 15,16 godina. U srcu sam bio hrabri ratnik, no prva uzbuna mi je pokazala da to nisam. Vjera mi je dana i na njoj sam neizmjerno zahvalan. Ali, da mi se dogodi prijetnja zvana - bolest, bojim se da bi se stisnuo kao čvarak na vrućoj tavi u dubini svoje duše u sjenci vjere. Zato se i više divim kada znam za osobe koje se znaju junački nositi s time. I zato, baš zato se uzoholiti neću nikavim postignućima ako ih bude. Jer, znam da manje milosti bi me bacilo na koljena, ne pokajanja ili revnosti molitve, nego očaja i straha. Vjerojatno.
    Ne divim ti se iz suosjećanja, nego, zadivila me najprije tvoja poniznost i ustrajnost u pružanju ruke prijateljstva. Ovaj put ju neću ispustiti. Naći ćemo se već. Bude Bog sredio :)

    avatar

    14.06.2009. (00:09)    -   -   -   -  

  • ossimpleljubica

    Hvala ti @Merkate. Ali mogu ti reći jedno: kad je netko drugi u pitanju uglavnom se osjećamo grozno i kažemo kako je strašan njegov križ, svaka mu čast, tko zna kako bismo se nosili s tim da nas dopadne...mislimo da je takva bolešćurina razlog za strah...ali kad se stvarno dogodi , nema se dovoljno vremena ni energije za gubljenje na suvišna pitanja tipa "zašto baš meni? što ću sad? pa kako?" Ima važnijih stvari za rješavanje : kako protumačiti to što se događa? je li to privilegija? iskušava li Bog cijeniš li doista istinski križ ili bi samo onaj papirnati da ne nažuljaš rame? ili je možda pao izbor na tebe da te uzme k sebi?
    Onda postaviš pitanje : a što od toga bi odbio? u oba slučaja si od Boga odabran? pa ne težiš li tome svaki dan? Onda se pitaš : ako me hoće uzeti, je li liječenje otpor Njegovoj volji? ali odmah si odgovoriš : kao da liječnici mogu nešto protiv Njegovog plana! Dužan si čuvati život koji nije tvoj nego ti je darovan, a otići ćeš k Njemu ionako kad On odredi, a ne medicina.
    Zapravo je sve vrlo jednostavno, ali nije vidljivo sve dok te ne lupi u nos. :))
    Ja mislim da ćemo se mi imati prilike upoznati i osobno. Ništa nije bez razloga, pa ni ove naše virtualne veze u kojima se trudimo, nekad s više a nekad s manje uspjeha, činiti AMDG. Ipak se tu plete jedan lijepi vijenac dobrih namjera i žudnje za Gospodinom, zar ne? :))))

    avatar

    14.06.2009. (00:39)    -   -   -   -  

  • Ema

    Mislim da bih i ja bila mnogo manje hrabra od tebe, baš ovako kao što Merkat kaže za sebe. Baš razmišljam, možda bi mi vjera koju imam ipak sad dala više hrabrosti jer sad znam da je i ta bolest tek jedno privremeno stanje, pa i smrt tek prijelaz, i mislim da bih se potrudila to vrijeme koje je preda mnom upotrijebiti da pripravim dušu kako bi došla k Bogu ususret. No, ne vjerujem da bih ovako bila divna u svojoj bolesti, jer vidjela sam se prije nekih dva mjeseca u jednoj manjoj bolesti, bila sam dosta ustrašena kad je bol postala jaka.
    Svakako se trebaš liječiti, Bog je dao i doktore da nam pomognu, i trebamo moliti za ozdravljenje, pa šta Bog da. Ja se samo nadam za sebe da ću umrijeti u milosti, tj da neću upropastiti dušu, a ovo sve drugo je manje važno. I voljela bih ipak umrijeti junački, jer se itekako svjedoči vjera hrabrošću i mirom koje ti pokazuješ.
    I sama razmišljam o ovom našem virtualnom druženju, za mene to nikad nije bila virtuala, nego stvarni ljudi, koje sam zavoljela, koji su mi postali najbliži prijatelji, ili s kojima sam došla do razmirica, i raznoraznih stvari. Ovdje sam stekla razna iskustva, mnogo ljubavi i mnogo boli. I vjerujem da je sve imalo smisla, i da je bilo za izgradnju....Kod tebe cijenim što se nikad ne kriješ, sviđalo mi se ono što kažeš ili ne, ne podvaljuješ, imaš jedno lice. Iako ni one koji nisu takvi ne treba suditi, zapravo nemamo cijelu sliku nikad o nikome.
    Da bismo ljubili Gospodina trebamo ljubiti bližnje, jer sve kreposti kroz njih stičemo, a ako ih ne ljubimo već smo u grijehu i udaljavamo se od Boga. Jako je teška Isusova zapovijed; ljubi svoje neprijatelje...No kršćanski nauk je nauk o ljubavi, i ako se tu ne naučimo prihvaćanju, nema napretka u ljubavi. A gdje se ne ide naprijed, ide se natrag, na ovom putu se ne stoji. ...
    Opet se vraćam na hrabrost i predanje Bogu. Mnogi ljudi upravo gube energiju i vrijeme na pitanja; Zašto baš meni, pa čak i osjećaju ljutnju na Boga. Zaista se nadam da ne bih skroz podbacila na takvom ispitu.

    avatar

    14.06.2009. (09:54)    -   -   -   -  

  • Helena iz središta srca

    srdačan pozdrav,
    najradije bi baš tako kao na slici potrčala, ili možda već trčim, tko zna, ah nitko ništa ne zna, krhko je znanje. -:)

    avatar

    14.06.2009. (15:40)    -   -   -   -  

  • ossimpleljubica

    @Helena

    Trčimo k Njemu od časa kad smo začeti. To je nepromjenjiv "red vožnje" na koji, hvala Bogu, ne možemo utjecati. Jer da možemo, koji bi to kaos bio...

    @Dido

    Nema ljepšeg "posla" od molitve. Krijepi dušu i kad-tad donese plod. Zato baš i računam na molitve "društva iz ćoška" (ha,ha,ha,ha!). Moje se podrazumijevaju.
    Istina je da nitko ne zna što će i kada biti. Neki od nas su privilegirani , "bocnuti u rebra" s Neba, u smislu : znaš li što te čeka, kad-tad? Kako ti se to čini? Vidjet ćemo .
    Bilo kako bilo : prihvaćam sve opcije :))

    avatar

    14.06.2009. (21:08)    -   -   -   -  

  • Timotej

    Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak! A ako mi živjeti u tijelu omogućuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam! Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otići i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje; ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas. (Fil 1,21-24)

    Draga Ljubice, mora da si zadnjih godina bila sebična poput Pavla i isuviše željela otići tamo gdje je "mnogo, mnogo bolje", ili, što bi rekao pater Luka - "tamo di je liipo". Slabost je to, ali slabost koju sasvim dobro razumijem i koju sam sklon oprostiti - i Pavlu, i Luki, i tebi. :)
    A ti oprosti svima nama što ćemo moliti da ipak ostaneš s nama u ovoj suznoj dolini. Baš smo grozni, zar ne? :)

    avatar

    15.06.2009. (15:57)    -   -   -   -  

  • ossimpleljubica

    Dragi @Timotej,

    Svaka riječ koju ovih dana ovdje napišem doista je refleks moje dvojbe koju si jako dobro detektirao...ili spoznaje da sam u svakom slučaju na dobitku?:)
    I samo vi budite i dalje "grozni" :)). Hvala vam na tome :)

    avatar

    15.06.2009. (18:09)    -   -   -   -  

  • dejmon

    Ovu curicu koja trči treba netko zaustaviti. Mislim da će pasti u more. Ali kako ti kažeš treba svakog pustiti da misli svojom glavom. Zar ne ?

    avatar

    15.06.2009. (19:51)    -   -   -   -  

  • ossimpleljubica

    @dejmon

    Na žalost, tebi nije vidljivo ono najbitnije : ona ne trči da bi pala u more, nego u najsigurniji Zagrljaj. Nema za nju straha, bez brige. Bojati se treba za one koji se boje...

    avatar

    15.06.2009. (20:39)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...