Komentari

josipbeljan.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing


  • Fabijeva mala seka

    I neka su se oni sjetili, bilo bi i mom bratu 5godina mature a njega nema i nemaaaa a ja bi svog brata. Kako mi je zao vas mama koje ovo morate prolazit, kako bi i mogle uz najbolju namjeru izvuci vise ista iz ovog zivota kad se ovako grozno poigrao sa vama i uzeo vam sve na svijetu?
    znam da mama moja ima jos i mene ali to njoj ne olaksava bol nego samo stvara veci pritisak da izigrava snagu.

    Teta Marija jako mi je zao i puno mislim na vas.

    avatar

    24.05.2009. (00:34)    -   -   -   -  

  • Mama D.

    toliko života je odnijela cesta...
    toliko mladih i zelenih...
    toliko majki je
    zavila u crno...
    ta cesta!
    kao da guta mlade
    zbog ljubomore
    jer je ona stara...
    ta cesta...

    avatar

    24.05.2009. (01:05)    -   -   -   -  

  • Željka

    Draga moja Marija.....
    Svaki dan je užasno težak, ali je još gore da od tih užasno teških dana postoje i nižu se još gori i teži dani.....pogotovo su teški dani bilo kakve obljetnice.
    U mislima sam s tobom
    Željka (a_s)

    avatar

    24.05.2009. (16:03)    -   -   -   -  

  • emocija

    Na svom sam blogu napisala jedan post o obljetnicama.....sada je to Josipova 5. godišnjica mature, rođendan, imendan.... ali nama je Marija, u svezi naše djece, svaki dan obljetnica nečega. Taj kratak bljesak njihovih života rastegle smo koliko je nama dug život, čvrsto uplele njihove životne događaje s našima, naši su postali potpornji njihovim, a svaka minuta i svaki događaj i svako sjećanje jedna je obljetnica. Njih ne vraća, a mi umiremo od bola.

    avatar

    24.05.2009. (16:12)    -   -   -   -  

  • Fabijeva mala seka

    Hvala na poruci koju ste mi na mom blogu pustili, tako ste dobra mama i osoba i iako sam ja ostala bez brata sta je nemjerljivo gubitku djeteta, nemogu prestat mislit na vas mame. Ova poruka mi znaci neopisivo puno iz mnogo razloga i malo me je sram pisati ih ovdje, ali sve u svemu me je nekako zagrijala oko srca.
    Kada bih ja vama mogla vratit za onaj komentar ili makar znala (iako vjerujem da nista od toga nije moguce) znajte da bih to napravila.
    Obozavam pricati sa vama, mamama ali ostajem bez rijeci zbog svega. Kada bi bilo nacina da nam svima vratim nase andjele odmah bi ali kada je stvarno sve gotovo.

    Nama se neki dan dogodilo nezamislivo zato sto nisu sami ucenici i profesori slali pozive za obljetnicu mature (htjeli su sve napravit jako formalno) nego su isli preko skole koja je vjerojatno uzela iz skolskog imenika podatke... Doslo nam je pismo sa prekrasnim stihovima koje govore o prolasku i cvjetanju zivota, o tolikim promjenama u zivotu mlade osobe koja se susrece sa starim prijateljima, o cvijetanju mladosti i svemu sta se mozda desilo u njegovom zivotu do sad (imali su sablonu po kojoj su slali svima pozivnice), misao na kraju je bila- Fabijane, pridruzi nam se da zajedno proslavimo mladost i prijateljstvo nakon silnih godina na nasoj obljetnici mature.

    Mama je nasla pismo i otvorila iako je na njegovo ime jer cesto znaju doci neke blentave reklame na njegovo ime iako je proslo 6 godina. Cula sam tuzan jecaj i dosla do mame da vidim sta joj je, skupa smo procitale jos nekoliko puta pismo i jako, jako plakale.

    Zasto bol i ceznja samo raste? Stvarno nakon 6godina meni bol nije manja, mojoj mamici pogotovo nego smo se naucile tu laznu sliku pomirenosti sa sudbinom nositi na licu stalno!

    I ja vas grlim.
    Tea

    avatar

    24.05.2009. (20:46)    -   -   -   -  

  • martin84

    drag gđa. Marija, po prvi put Vam se javljam ali sam na josipovom blogu često, navratim da vidim jeste šta napisali.....strašno drago mi bude kad vidim da se netko mog brace sjetio i bio mu na grobiću, tako mi je drago da su se sjetili i Josipa,.....to je za nas obitelj strašno dirljivo,ali vjerovatno je i njima bilo jer Josipova stolica je bila prazna.....Razumijem da je majkama strašno teško, pokušavam što više biti uz mamu, ali ipak brata nitko ne može zamjeniti.....a nemogu gledati toliku bol patnju....da bar mogu nekako pomoći i mojoj majci i Vama ostalim majkama...ali nemogu.....kad bi ih mogla vratiti...sve bi dala..... lijep pozdrav od Martine....posjetite i moj blog martin84mojblog.hr

    avatar

    24.05.2009. (21:00)    -   -   -   -  

  • jos jedan blog jedne studentice

    Zaista lijepa gesta, vjerujem da Vam puno znači...Uskoro ću i ja na petogodišnjicu mature, u lipnju mi je i rođendan, prije par dana sam razmišljala o zadnjem rođendanu kada nas je bilo troje, sada to više nije to i to boli...Ostavljam topli pozdrav...

    avatar

    24.05.2009. (21:21)    -   -   -   -  

  • Stelina mama

    Josipova rečenica: " Za petogodišnjicu mature, tko zna gdje će tko biti" sada ima tako drugačiji smisao od onog na koji je on mislio kada ju je izgovarao.... Sigurna sam da je mislio kako će većina prijatelja iz generacije negdje graditi karijeru, svijati svoja gnijezda, imati već i djecu, možda i otputovati izvan zemlje u potrazi za boljim životom....
    sve..........samo ne ovo..........
    Žao mi je draga Marija i Vlado.
    Žao jako, jer znam kako boli.
    Moja bi Stelica sada završavala četvrti razred. Na jesen krenula u novu avanturu života.......novi korak, novo razdoblje i novi početak.......
    A nikad više....
    Neće čak biti u ničijem sjećanju više na nekim budućim godišnjicama mature.......jer neće s nikim ni maturirati.......

    avatar

    25.05.2009. (12:30)    -   -   -   -  

  • Petra

    strašno...svakim danom se događaju prometne nesreče, a mladi pogibaju u njoj...sve više je mladih osoba poginulo tuđom krivicom...logično je brza vožnja,alkohol ali u ovim slučajevima ne...tu su krivi ljudi koji nepaze šta rade i unište tako mlade živote...mlade živote koji su tek propupali u pravi život...život pun osječaja,ljubavi i želje za životom...
    josipova majka...budite sretni (znam da niste i nemože te biti) ali za josipa...
    pozzzz.petra

    avatar

    25.05.2009. (18:39)    -   -   -   -  

  • Stiv Naglav

    Draga moja Marija! Znam da Ti je teško , i ne znam što bi Ti uopće napisla, jer sam i sama puna tuge, a znam i da me razumiješ. Moja je Teutica danas imala krizmu, pa su mi emocije još više proradile. Samo se pitam čemu smo to zaslužile! pune Te pozdravljami želim da skupiš snage za dalje. Nives

    avatar

    30.05.2009. (20:42)    -   -   -   -  

  • jos jedan blog jedne studentice

    Hvala Vam na komentaru, iste godine smo Josip i ja rođeni...Ova kiša koja pada danas samo povećava tugu...Baš sam se zapitala kakvo li je na Nebu vrijeme?Znam nije to od neke važnosti,ali eto zapitala sam se... Pozdrav

    avatar

    01.06.2009. (20:32)    -   -   -   -  

  • kecoland

    evo i mi smo tu............ostavljamo samo tužni trag..

    pozdrav..

    avatar

    13.06.2009. (21:51)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se