Komentari

apk.blog.hr

Dodaj komentar (26)

Marketing

  • S unutarnje strane...

    Ovo (možda) nema veze s temom. U Slobodnoj Dalmaciji su objavili članak o labirintima - http://www.slobodnadalmacija.hr/Mozaik/tabid/80/articleType/ArticleView/ar ticleId/53842/Default.aspx

    avatar

    10.05.2009. (21:16)    -   -   -   -  

  • LA-LA

    Onome tko ne razumije, tko ne doživljava u sebi smisao izrečenih riječi u postu - sve i izgleda kao pričica jer za njega to nije stvarnost.
    Teško je uvijek ako tako želimo... uvijek se može naći neki razlog! :-) Ponekad su razlozi vanjski, a ponekad unutarnji... no, ako na one vanjske ne odgovorimo našim unutarnjim mirom, usredotočenim u sadašnjem trenutku, sumnjam da će težina otići...
    Ponekad je teško jer ne znamo kako bismo se ponašali u krugu nekih ljudi koji nam stvaraju nervozu, jer nismo ostali prirodni iako oko nas nije možda baš ''prirodna'' situacija , hoću reći, teško je ako ne znamo u sebi sačuvati mir bez obzira na vanjske okolnosti...
    Teško je ako se zbog vlastitog neznanja tj. straha ne usudimo nešto učiniti a trebali bismo jer nam tako kaže naš unutarnji osjećaj... Teško je kad nas netko ne razumije, kad nam radi loše iza leđa... Teško je kad nemamo snage da nastavimo dalje... Teško je ponekad jer se volimo smatrati patnicima... Teško je kad ne vjerujemo drugima, kada se ne možemo nekome povjeriti... Teško je... ah... pa i vremena su danas teška... Eto, može se i to naše ''teško svagdašnje'' protezati tako cijeli život... pa i više života... dok ne shvatimo... dok se ne upali lampica... (ponekad ta lampica brzo i pregori...)
    Upravo tu je zamka, jer nismo usredotočeni na sadašnji trenutak. Odnosno, usredotočeni smo na težinu tog trenutka, kao što si napisao - taj ''sada'' je postao težak - jer smatramo da su sve to što nas muči opravdani razlozi i da to tako mora biti... kao da smo pod hipnozom...
    A zapravo taj sadašnji trenutak je toliko lagan, slobodan i u njemu uopće ne mora biti ničeg lošeg, ako tako želimo, ako to loše odbacimo - naročito brige!

    Eto, i ja bih na ''planinu mudraca'' pa pišem pričice... :-))

    avatar

    11.05.2009. (00:57)    -   -   -   -  

  • Neca

    Ne pokušavajte mijenjati svijet, mijenjate sebe. I ne budite sumnjičavi, to nikako. Počnite vjerovati..., život će se poboljšati prema vašim očekivanjima. I zato, ne šparajte novce za crne dane, jer tada će definitivno doći. Živite u sadašnjosti i vjerujte u mogućnosti...., bez ijednog A ŠTO AKO? Takva pitanja nas koče i stagniramo na mjestu. Samo se opustite i vjerujte i da, usredotočite svoje misli na pozitivne stvari: "ako izgubim posao naći ću drugi", i zaista vjerujte u to.
    Sretno!

    avatar

    11.05.2009. (08:57)    -   -   -   -  

  • Dax

    ...doista ne mislimo tako, pa smo valjda zato i sretni ;-)

    avatar

    11.05.2009. (10:54)    -   -   -   -  

  • marin

    Ako sam išta naučio u ovih 10tak godina koliko se bavim duhovnošću, onda je to da unutarnji osjećaj sreće i zadovoljstva ne mora ovisiti o izvanjskim okolnostima, tako da se svakog jutra probudim sretan, jednostavno zato jer sam živ, jer postojim i jer mogu dijeliti ovaj prekrasni, stvoreni svijet s drugima.

    Onaj tko želi kukati, taj će uvijek naći razlog za kuknjavu, a onaj tko želi biti sretan to zaista može biti i bez razloga. To je ionako prirodno stanje našeg uma i duše.

    Vjerujem da mi je i prakticiranje duhovnih tehnika i totalna promjena svjetonazora pomogla da sagledavam stvari na drugačiji način. I opet, svaki korak moramo ipak na kraju sami napraviti. I da dobijemo na lotu trebamo ispunit listić, zar ne?

    avatar

    12.05.2009. (13:17)    -   -   -   -  

  • Senči

    Osobe o kojima Adrian govori kao onima netaknutima od svake krize mogle bi biti osobe koje se nisu poistovjetile sa svojom osobnom krizom. One znaju da kriza postoji, da je trenutak loš i dopuštaju lošem trenutku da bude upravo takav kakav je. Usput se nadaju ili nekima načinom znaju da loša vremena ne traju zadugo. To je vjerajatno pozitvan stav i pozitivan odnos prema lošoj situaciji. Mudri ljudi dopuštaju da sve kroz njih prođe. I dobro i loše. Moguće je stvar naprosto u razumijevanju. Događa se i gotovo.

    Obrnuto, osobe suprotnog svjetonazora nisu gore napisano, ne misle da se radi o trenutku, bore se s njim pa se spetljaju u njega, za njih loša vreman traju beskrajno i nikad ne staju, situacija je loša i valja joj pokloniti svu svoju pažnju, ne razumiju i rastežu je kao žvakaću gumu.

    Ne znam, ali mi se čini da svi mi živimo po načelu sve su sretne ljubavi nalik jedna na drugu (šta se tu ima pričati) a svaka nesretna nesretna je na svoj način ( e tu bi se moglo svašta ispričati). Ja se ne bavim duhovnošču toliko dugo kao Marin, ja svoj svjetonazor tek mijenjam, ali moram reći da nije lako. One osobe iz drugog pasusa puno su mi bliže, ali onima iz prvog težim.

    avatar

    12.05.2009. (14:46)    -   -   -   -  

  • Etta

    Ajme, zakon su vam ova zadnja dva članka. Zakon, zakon. :) pusa svima

    avatar

    13.05.2009. (19:05)    -   -   -   -  

  • angels do cry

    uistinu šteta što tako malo ljudi to razumije....
    Pozdrav!

    avatar

    16.05.2009. (15:54)    -   -   -   -  

  • putnik

    Tvoje rijeci u ovoj temi su me podstakle na to da te pitam kako si se ti nasao u duhovnosti?
    Na koji si nacin dosao do spoznaja koje imas? Spominjes negdje Ganesha,
    da li su to bile vizije, snovi, desavanja na javi ili neki konkretni ucitelj, knjige ili sta?
    Da li postoji nacin na koji bilo koji pojedinac koji tezi duhovnom znanju,istinskom i izvornom znanju,moze doci do njega bez da ide u Indiju, trazi gurue?
    Bila bih ti veoma zahvalna za odgovor.

    avatar

    16.05.2009. (18:36)    -   -   -   -  

  • S unutarnje strane...

    @putnik: Moj put je poznat. Odavno. Mnogo prije ovog imena. Za ovo drugo pitanje, dao si mi težak zadatak. U komentaru jednog posta na blogu odgovoriti na pitanje koje može i treba promijeniti život? Ok, neću ustuknuti od izazova: Za tebe i druge: ne morate ići u Indiju. Ne morate ići nikuda. Ali učiti morate. I potražiti vodsto kad ne znate kuda i kako dalje. Ipak, zaboravite većinu onog što ste čuli o guruima - većina je samo manipulacija. Put je sklizak, a opet, ako imate malo želje i imalo pameti u glavi, širom je otvoren.

    avatar

    16.05.2009. (20:16)    -   -   -   -  

  • kety

    Koliko mudrosti, istine, izazova, nada , sumnji i poticaja se može izreći sa nekoliko biranih riječi. Ali po komentarima vidim da ih različite osobnosti tumače i doživljavaju na različite načine. Vjerojatno je to povezano sa našim dosadašnjim iskustvom, a i stanjem duha u trenu --SADA. Uvijek se najteže prihvaća ono što bi možda bilo najbolje. Zašto da bude jednostavno kad može bit komplicirano? A mi smo majstori komplikacija !! Jako volim ove teme i sve ljude koji se bave njima, a imaju snage biti luć na vjetru. Pozdrav

    avatar

    17.05.2009. (10:42)    -   -   -   -  

  • putnik

    Hvala na odgovoru, mada se ne moras ogranicavati da odgovoris u vidu komentara, mozes u vidu posta, bilo bi konkretnije. Ovako, izbjegao si ono sto me bas konkretno zanimalo..Ipak jos jednom hvala.

    avatar

    17.05.2009. (20:52)    -   -   -   -  

  • pero

    dajte ljudi pa kakvi gurui,kakva Indija...pa mi smo Hrvati, većinom Katolici, što fali našoj vjeri,našoj crkvi??mislim da se kroz nju može duhovno rasti i napredovati do razine prosvijetljenja!nemojmo tražiti kruha preko pogače

    avatar

    18.05.2009. (09:56)    -   -   -   -  

  • Kishor

    Meni je ova kriza došla kao blagoslov, prislila me da se vratim Istini, srži duhovnosti na koju sam uslijed svojih slabosti zaboravio. U biti znao sam za Istinu ,ali samo površinski, izgubio sam bit. Prije godinu dana odlučno sam napravio rezove u svom životu kao što su davanje otkaza sa relativno dobro plaćenog i sigurnog posla i krenuo u neizvjesnost partnerstva sa prijateljem, razišao sam se sa ženom i vratio u Zagreb ispunjen pozitivnom vibrom, vjerom u ostvarivanje života ispunjenog radošću, ljubavlju, blagostanjem. Iako sam još na početku svjesnog odabira puta ka samospoznaji prihvatio da očekivanja umanjuju radost opet sam bio pun očekivanja ostvarivanja velikog uspjeha u poslu. I baš po dolasku u Zg svijet se zaljuljao uslijed financijske krize, i počelo je moje 'ribanje' koje me natjeralo da se sjetim učenja koja se podudaraju sa Adrianovim tekstom, većinu tog znanja sam i prije 'znao', ali očito samo površinski, ova kriza mi je bila neophodna da ta učenja integriram duboko u sebe.
    Kako sam se sve češće svijestan Istine što rezultira unutarnjim zadovoljstvom i osjećajem da sve ide svojim tokom, da sam sve što mi dolazi u život u biti sam prizvao , da mi sve situacije koje su me dovodile do očaja služe kao prilika da otpustim dijelove sebe koji mi ne služe za moje najveće, najuzvišenije i najbolje dobro, promijenila se i situacija na poslu, dobili smo novi 'zdravi' projekt.... Isplati se pogledati u ogledalo i suočiti se sa dijelovima sebe koji vam ne trebaju.

    avatar

    18.05.2009. (10:31)    -   -   -   -  

  • S unutarnje strane...

    @putnik: razmislit ću o tome... :-)

    @pero: kad ne bi znao da se šališ... :-)

    @kishor: ko što kažeš, krize služe upravo tome - ako imaš što gledati. Kad nemaš, nema ni kriza, ali to je već druga priča... :-)

    avatar

    18.05.2009. (12:51)    -   -   -   -  

  • ivan

    odma da se opravdan nisan čitao ostale komentare i unaprijed se ispričavam ako nekog ponavljam ovo pišem u luđačkoj ''priši'', (vrag odnia prišu :)
    ja meditiran već neko vrijeme i super mi ej tehnika koja mi je doslovno promjenila život al ako govorimo o financijskoj krizi smatram to drugim vidom jedne jedinstvene energije da pojednostavnim meditacija mi je pomogla lakše nosit teret al teret je još tu ili još likovitije to je samo melem na ranu libralnog kapitalizma u kojem radim i funkcijoniram al ne riješava primarni problem
    Adriane svi te i pošujemo i tvoj pur relativno poznajemo al ti si da ne misliš da te napadamo baš jedan pravi kotačić te vrste sistema svoj talent i postignuće ''prodaješ'' nama koji do toga nismo još došli daleko voliš posal od kojeg živiš volim i ja svoj al ne mogu od njega normalno živit, tvojeje okruženje super, samo se sijeti onog posta o predstavljanju prve knjige Janeza Drnovšeka i onog gospodina koji mu je ponudia da će mu izdat već izdanu knjigu pa promisli na nas koji u takvoj atmosferi radimo svakodnevno od 8,
    a i nekad više sati dnevno

    avatar

    19.05.2009. (16:18)    -   -   -   -  

  • S unutarnje strane...

    @Ivan; I, Ivane, što misliš, da li takva atmosfera stvara tebe ili ti stvaraš takvu atmosferu? I dalje, ako od toga što radiš ne možeš živjeti, zašto to radiš? I ako ne možeš živjeti od onog što voliš, da li je za to kriv netko drugi ili ti sam? Uglavnom, izgovaraš se Ivane. Izgovore je lako naći. Radije se zamisli i poduzmi ozbiljne korake za ozbiljnu promjenu.

    Pisao sam i o ljudima koji su počeli živjeti svoj san (nisam jedini, na sreću). Ni jedan od njih se nije žalio da mu je teško i to ne kad su uspjeli, već ranije, mnogo ranije, u vremenu teškoća kad bi svi drugi odustajali. Što ti misliš da je meni cijelo vrijeme bilo lako? Kad sam počinjao, svi oko mene su se hvatali za glavu: "Jesi li ti lud? Pa od čega ćeš živjeti?" I još danas se hvataju, ne shvaćajući da ja jednako tako mogu živjeti i od zraka. NIje me briga. Ni za što, osim za ono što radim. I radio bih to kad ne bih morao raditi (što ni ne moram). I ne zanima me ništa drugo osim smisla i vrijednosti toga što činim.

    Što ti to govori? Da su drugi dali vrijednost mojem radu? Ma kakvi! Da je do drugih, do sistema, ne bi ja radio svoj posao ni par mjeseci. On u očima drugih nema nikave vrijednosti. Ono što mu daje vrijednost je... što, Ivane? Što ili tko daje vrijednost mojem radu?

    I što ili tko će dati vrijednost tvom radu? Tko je za to odgovoran?

    I sad, umijesto da oni koji još nisu naučili u čemu je stvar, logično povežu uzročno (radi ono što voiiš, cijeni ono što radiš) s posljedničnim (materijalna nagrada), oni se stalno nešto koprcaju i ništa ne čine.

    Dosta je Ivane, dragi, moj. Krize su ovdje da nas podsjete kako nismo napravili ništa. Recimo ti. Što zapravo želiš raditi? Što bi radio kad ne bi morao raditi? I, ako već radiš to što voliš, zašto ne možeš adekvatno naplatiti svoj rad?

    Hoćeš se kladiti da napamet znam sve izgovore koje ćeš nabrojiti? I znat ću ih tako dugo dok neću više ništa čuti od tebe osim - ah, shvatio sam, sad je u redu!

    avatar

    19.05.2009. (20:21)    -   -   -   -  

  • kukavica

    Hvala Adriane na odgovoru Ivanu, jer pogađa u sridu i puno nas se u njemu može prepoznati. Britko, oštro i nadahnjujuće. Mijenjaš stil pisanja?

    avatar

    20.05.2009. (08:18)    -   -   -   -  

  • Zvonimir

    Nije lako izaći iz obrazaca straha u koje smo uhvaćeni. Ljudi žive u uvjerenju da posao kojim se bavimo mora biti patnja i vječna borba kojom trebamo osigurati egzistenciju, a ishod je uvijek neizvjestan i pitanje je što će se dogoditi sutra. Hoćemo li imati od čega živjeti i hraniti svoju obitelj. Već tisućama godina čovječanstvo funkcionira na zabludi da je život patnja, očaj, neizvjesnost i vječna borba za opstanak u kojoj samo najjači pobjeđuju. Međutim, radi se o grešci. Naša civilizacija se temelji na pogrešnoj ideji koja je u stvari iluzija. Život je zapravo veličanstvena igra kojoj je jedini cilj širenje blaženstva. Mi se ne moramo boriti da bi preživjeli, naša egzistencija nam je dana sama po sebi i osigurana je samim našim postojanjem. Ljudi su to zaboravili. A zaborav je donio strah od života koji nas drži paralizirane u neživotu. Djelujemo na temelju pogrešnog programa i naravno, kreiramo upravo to što jesmo i time dobivamo materijalnu potvrdu našeg straha. Čovječanstvo ze vrti u začaranom krugu iluzije koju doživljamo kao stvarnu. Pa da li je moguće izaći iz tog sumanutog vrtuljka koji se tako brzo okreće? Naravno da je, pa ljudi o kojima Adrian govori izašli su iz njega. Došli su do mjesta na kojem strah ne postoji. Pa dobro, ako je tako, što trebamo učiniti da se izađe iz tog programa straha? Trebamo učiniti - ništa. Da, upravo to - da bi došli do izvora na kojem niti jedan program ne djeluje, trebamo za početak barem 2 puta dnevno po dvadesetak minuta raditi ništa. Zvuči glupavo i neozbiljno, ali nije baš tako jednostavno kako se čini. A opet to je najjednostavija i najefikasnija stvar koju možemo napraviti za svoj rast. Ako je netko zainteresiran kako se to radi, predlažem mu da ode na kratki tečaj integralne meditacije koji se krajem mjeseca održava u Zagrebu (detalji su na DA siteu).

    avatar

    20.05.2009. (11:06)    -   -   -   -  

  • S unutarnje strane...

    Zahvaljujem Zvonimiru na lijepoj rekapitulaciji!

    @kukavica: A ja mislio da sam oduvijek bio takav! :-)))

    Danas mi došao jedan komentar na ovo što pisuckam, a u njoj jedna lijepa rečenica: "Ne grizi moj prst, pogledaj kuda ti pokazuje." Dakle, Viva, to je baš prava stvar!

    avatar

    20.05.2009. (11:30)    -   -   -   -  

  • 21

    Zvonimir je to genijalno napisao. Jako lijepo. :)) Isprintat ću taj komentar i dati svim svojim ljudima da pročitaju. :)) A i sama ću ga čitati kad zaboravim ono čega bih uvijek trebala biti svjesna. I više se nikad neću prepuštati očaju. :) Ni zbog čega.

    avatar

    21.05.2009. (00:43)    -   -   -   -  

  • angel of harlem s.p.

    Zvonimir for President! :-))))

    avatar

    21.05.2009. (08:28)    -   -   -   -  

  • 43

    Malo bih elaborirala na ovu izjavu " S unutarnje strane..."
    "I, Ivane, što misliš, da li takva atmosfera stvara tebe ili ti stvaraš takvu atmosferu?"

    Prvo sto je meni postalo kristalno jasno u poslednje vrijeme je cinjenica da je neko u samom zacetku "New Age" pokreta nesto pobrkao ili namjerno izokrenuo cinjenice i visak je samo presao na drugu krajnost gdje se namucenom ljudskom rodu sada pripisuje "sva odgovornost kreacije" dok smo se u proslosti smatrali zrtvama sila koje su izvan nas samih ( Bog, vremenske prilike, karma, drustveno uredjenje, smrt, bolest...).
    Manipulacija i potcinjavanje koristeci osjecaj krivice, samo druga strana medalje!

    Na moju veliku zalost, New Age pokret je pustio korijene i pipke koji zadiru u slojeve i koji nisu bas previse obavijesteni o suptilnim razlikama u ucenjima pa su ljudi zbunjeni, nisu u stanju razluciti istinsku informaciju od ciste manipulacije pa je nastao pravi "buckuris" pravila koja se savijaju prema potrebi onih koji su u situaciji da profitiraju na stetu onih koji samo povrsno pristupaju duhovnosti.

    Moje osobno iskustvo je takvo, a vjerujem da ce se i vecina vas sloziti da smo mi, ljudska bica
    "ucesnici u ko-kreaciji".

    Cinjenica je da smo mi ti koji pridonosimo kreiranju situacija, ali nismo 100% mi ti koji kreiramo situacije jer bi nas to vec odavno stavilo u jedan drugaciji Univerzum, ili bolje receno "Solo-verzum" i svaka jedinka bi imala svoj svijet potpuno neovisan o bilo kome drugome i bilo cemu drugome sto nas okruzuje i to bi bila uzasno osamljena egzistencija...

    Sa tom teorijom bi sva druga ucenja postala nepotrebna - Feng Shui, koga briga za tisuce godina mudrosti skupljene observacijama kad mi sve kreiramo bez obzira sto nas okruzuje, Astrologija - koja svrha, Rasa Tehnike - nepotrebne, ko bi se vise trudio pisati knjige - ko bi ih citao kad smo samo-dostatni i negiramo interakciju i utjecaj i sila izvan nas samih...itd. itd.

    Da smo zaista takvi 100% kreatori svoje stvarnosti puno vise ljudi bi danas bili i miloneri jer nam je na umu novac - nekima manjak ali velikom broju je i blagostanje na pameti, pa jos uvijek nisu milioneri!

    Znaci moc manifestiranja zeljenog nije moc nego virtuoznost. Manifestiranje kao takvo se sastoji od jako puno komponenata, sto u nama samima sto izvan nas jer ne mozemo izgubiti iz vida opcu medjupovezanost Univerzuma na svim nivoima.

    Mi smo i antena i odasiljac, prilicno precizan ako se potrudimo da izostrimo signal :-)

    Stoga je nasa duznost kao svjesnog bica podizanje svijesti i sirenje znanja o tim utjecajima, o tome kako djelujemo jedni na druge, kako nase najskrivenije misli i zelje mogu doprinijeti ili odmoci kako nasim osobnim potrebama, planovima i stvarnosti, tako i svima oko nas...

    To vise nije tajna, ljudska vrsta postaje sve osjetljivija, sve vise zapazamo sto se odigrava na energetskim nivoima koji jesu nevidljivi ali vise nisu tajni... nemojmo se zavaravati da su nase misli samo nase...da su nase emocije samo poznate nama... ;-)))

    Isto tako su radjeni eksperimenti o otjecaju grupe na pojedinca, pozitivnom i negativnom, utjecaju putem misli i emocija i cinjenica je da je pojedincu potrebna izuzetna samodisciplina i vitalnost da bi odrzao nivo svijesti s kojim je usao u ekspeiment.

    Na kraju bih zaista samo rekla da je samodisciplina jako vazna, razvijanje svijesti o uvjerenjima i emocijama koje nas pokrecu i svakodnevnom "prociscavanju" istih -
    mentalna i emocionalna higijena uz onu fizickog tijela je nesto bez cega se vise ne moze funkcionirati,
    svakodnevna da naglasim,
    a izbor je osoban kako cete to izvoditi.
    Zatim svijest o sadasnjem trenutku u kojem jesmo jer nas to odrzava u centru, sve drugo ce vas kao centrifugalna sila povuci ka vanjskim rubovima i ako zamislite taj kotac vremena, jasno vam je da je najbolja i najstabilnija pozicija u centru, sredini, cim se otisnete prema vanjskom rubu zavrtice vam se u glavi jer ce kotac vrtiti vas :-)))

    To je ono: nema vremena, zurba, stres, moram raditi, a uzalud jer nigdje kraja, nigdje ne stizem, zaglavio sam na poslu koji mrzim, ali kako prezivjeti... to kotac vrti nas, ali ljudska bica imaju moc savijanja linearnog vremena i ta iluzija kaosa se rasprsi kao mjehur od sapunice...
    jedino sto nam nedostaje je hrabrost da si priznamo da nas je strah uputiti se prema sredini, centru kotaca
    jer onda bi se morali suociti sa puno toga u nasim zivotima sto nije ni blizu nasem standardu i onome o cemu smo sanjali da cemo biti, raditi, ostvarivati, posjedovati...

    Suocavanje sa istinom o nama samima i rascjepu izmedju onoga sto mislimo da jesmo i onoga sto ustavri jesmo... je bolan proces ali vrijedan svake suze i graske znoja jer ono sto ce se pojaviti iz tame je najsjajnija i njajasnija slika nase prave prirode, istinsko rodjenje...

    Budite blagi prema sebi i drugima jer svi smo u istoj ucionici ...

    avatar

    23.05.2009. (07:55)    -   -   -   -  

  • Zvonimir

    Pa stvaramo li mi našu stvarnost u potpunosti, ili samo u nekom postotku? Odgovor ovisi o mjestu s kojeg se promatramo. Ako pod "ja" podrazumijevamo našu osobnost koja uglavnom sebe doživljava odvojenu od ostatka univerzuma, onada ona zaista ne može biti u potpunosti svjesna onoga što kreira. Međutim, mi nismo samo ta osobnost, zarobljena u skučeni software uma koji raspolaže s jako malo podataka i uskom sposobnošću percepcije. Ono što večina ljudi misli da jesmo je samo odraz naše stvarne prirode u materijalnom postojanju. MI smo na sreću, puno, puno veći od toga. Ono što MI stvarno jesmo nalazi se na izvoru svekolike kreacije koju naša osobnost samo propuša u materijalni univerzum. Mogli bi reći da smo "mi" samo kist u rukama vrhovnog majstora, a ONA je u stvari ono što MI jesmo - potpuni kreatori.

    avatar

    23.05.2009. (13:46)    -   -   -   -  

  • 43

    Samo sam zeljela naglasiti da iako jesmo "kist" u rukama vrhovnog majstora, a vrhovni majstor jeste ono sto mi jesmo - potpuni kreatori -
    onda ne smijemo zaboraviti da svaka individua, ali bas svaka jeste isto to!
    Ovo sto vi i ja znamo i cega smo svjesni, veliki broj ljudi ne moze ni pojmiti jer poznaju samo jednu stvarnost (ralozi su brojni zasto je to tako)

    Medjutim, ovdje je rijec o svaljivanju krivice na pojedinca koji je izmucen, preplasen i nesvjestan, tipa: "sam si kreirao SVE sto je u tvom zivotu"- sto nas opet dovodi u poziciju totalne odvojenosti jer kako mozemo zaboraviti da kako god smo mi sami kao individue kreatori svoje stvarnosti tako smo kreatori i ucesnici u kreiranju stvarnosti svih drugih oko nas kao sto su i svi drugi ucesnici u kreiranju nase stvarnosti isto tako. Da ne postoji to "preklapanje" interesa, osobnih dimenzija, osobnih kreacija, "treca dimenzija" nikad ne bi ni postojala - dimenzija koja nam je omogucila upravo tu spoznaju - da nismo samo nasa fizicka tijela i da smo medjupovezani - nego bi nas evolutivni duhovni put bio sasvim drugaciji...

    Ne bih sad ulazila u raspravu zasto i kako smo dospjeli u stanje guste tvari trece dimenzije i kuda krecemo od ove tocke, nije ni mjesto ni vrijeme,

    moja poanta je bila da se s blagoscu odnosimo jedni prema drugima, oni "probudjeni" narocito prema onima koji su jos uvijek u dubokom transu i kaosu (ko ga je kreirao u ovom slucaju je manje bitno) jer nesvjesnost jeste nesvjesnost i dok ne dodje do "budjenja" - krivice nema - a budjenje je nesto sto se dogadja individualno za svaku jedinku i to ne mozemo pozurivati, nemamo ni pravo.

    Mi samo mozemo asistirati i sa blagoscu se odnositi prema tim izmucenim dusama i nadati se da ce jako brzo dostici kriticnu tocku gdje ce spoznaja biti sledeca logicna stepenica.

    Ako je nasa osobna svijest na visoko - frekventnom nivou onda cesto nije potrebno nista ni reci.
    Mozemo se osloniti na teoriju "entrainment" ili ti ga uskladjivanja i ako smo u stanju odrzavati nivo svijesti bez obzira sto se oko nas dogadja, (to je izuzetno naporan business :-)) ) onda ce se promjene poceti dogadjati i spoznaja ce biti spontana.

    To je prvi test za sve one koji se smatraju duhovno probudjenima - da li zaista i primjenjujete sve ono sto znate o sebi kao multidimenzionalnom bicu, drugima kao multidimenzionalnim bicima i medjupovezanosti Univerzuma kao takvog?

    avatar

    23.05.2009. (20:08)    -   -   -   -  

učitavam...