Kako od ovih pustinja s ljudima učiniti šume? Meni se ovo nameće kao imperativ. Mora li svaka jedinka bijegom pokušati pronaći svoju svrhu, razlog ili smisao? Iako je bijeg radikalan i rezolutan, on je ipak, prije svega nesvjesno povlačenje pred jačim i snažnijim uzurpatorom. Zar se ne bi trebalo oprijeti sili? Pobjeći ću i tako ću pronaći istinu u sebi, ali samo za sebe. Ako svoju istinu pokušavam nekome dati, tada sam prorok samo sa svojom istinom. Pred uzurpatorom i njegovom golemom mašinerijom ja sam lažni prorok. Humanom ekstrakcijom svi proroci bit će na marginama dnevnih pametovanja, a margine će uskoro biti odbačene kao nepotrebne. Kako od ovih pustinja s ljudima učiniti šume?
26.03.2009. (00:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije nekog vremena (mjesec ili tako nešto) sam si skinuo "Walden" s neta i počeo s čitanjem... neka druga aktivnost mi je odvukla pažnju i zanemario sam tu izvrsnu knjigu... tvoj post mi je podsjetnik da nastavim s čitanjem. Hvala :o)) Thoreau mi je jedna fascinantna osoba... neka vrsta uzora... Emerson je napisao odličan esej o njemu pa nije loše i to pročitati... pozdrav
26.03.2009. (11:35)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam namjeravao bijeg kao pojedinačni izbor staviti na niže mjesto. Svakako mu ne pripada takvo mjesto. Ali, kako je svaki pojedinac dio zajednice u jednom vremenu i prostoru, gdje traži i samoodređenje i samopotvrdjivanje, nužno je, smatram, da kroz takvu poziciju djeluje i usmjerava svoje napore za boljitkom, ne samo sebe, već svih. Jer opća prihvaćenost nekih životnih načela utječe i na naša osobna. Kada se nadju u koliziji, osobna načela stradavaju. Kako smo svjedoci erozije ne samo općih životnih načela, već i osobnih koji su nametnuti silom jačega brojnošću istomišljenja, zar ne bismo osobnim primjerima trebali podstrekavati povratak zdravih, naravnih i humanih načela življenja? Treba li u takvom djelovanju tražiti istomišljenike, ili jednostavno neuvjetovanim apeliranjem tražiti zdrave uši? U svakom slučaju, mišljenja sam, kako će se stvoriti zbrojem svih pojedinačnih napora jedna kritična masa koja će bilo revolucionarnim, bilo evolucijskim metodama, staviti u prvi plan ljudskog bivanja kakvoću, te da će kolikvoću zamijeniti svjesnost nužnosti ravnomjerne raspoređenosti životnih dobara ove civilizacije. Inače, utrnut ćemo se poput Atlantide. Svaki pojedinačni izbor puta, različit i specifičan sam po sebi, svakako je dobrodošao, ako mu je cilj opći boljitak.
26.03.2009. (15:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ova tema ima jednu slobodnu širinu razumijevanja. Iskoristit ću tu širinu usporedbom bjegunca (koji je toliko mnogo opjevan u literaturi i umjetnosti uopće, u istoj mjeri koliko i "povratak") sa tisuću radnika koji sklapaju granate u jednoj tvornici. Kako će radnik nakon 8 sati nadničarenja u preostalih 16 sati doprinijeti da mu život bude bolji? Muče li ga snovi o tome koliko se života nasilno ugasi ispaljenjem samo jedne granate koju je on sastavio? Ili si pronalazi mir u matematičkoj činjenici kako će granate od preostalih 999 radnika ubiti daleko više ljudi no što će to učiniti jedna njegova? Ili uopće neće o tome razmišljati, već će se kulturno i duhovno uzdizati? Još jedan fakat. Ispred tih 1000 radnika stoje desetci doktora znanosti i inžinjera koji će svojom akademskom obrazovanošću doprinijeti preciznosti i razornosti ubilačke namjere. A neosporna činjenica je kako u tom začaranom krugu sudioništva u zločinačkoj namjeri svi samo zarađuju za svoj kruh. Zar to nije paradoks? A svaki čovjek bi samo htio dostojanstveno živjeti nikoga ne povrjeđujući, a nekmoli ubijajući.
26.03.2009. (21:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MISTRESS ANCKSUNAMUN
Very nice:)
U meni je prašuma, a ne šuma, lutam..
Miss A
25.03.2009. (22:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Kako od ovih pustinja s ljudima učiniti šume? Meni se ovo nameće kao imperativ. Mora li svaka jedinka bijegom pokušati pronaći svoju svrhu, razlog ili smisao? Iako je bijeg radikalan i rezolutan, on je ipak, prije svega nesvjesno povlačenje pred jačim i snažnijim uzurpatorom. Zar se ne bi trebalo oprijeti sili? Pobjeći ću i tako ću pronaći istinu u sebi, ali samo za sebe. Ako svoju istinu pokušavam nekome dati, tada sam prorok samo sa svojom istinom. Pred uzurpatorom i njegovom golemom mašinerijom ja sam lažni prorok. Humanom ekstrakcijom svi proroci bit će na marginama dnevnih pametovanja, a margine će uskoro biti odbačene kao nepotrebne. Kako od ovih pustinja s ljudima učiniti šume?
26.03.2009. (00:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ze_le_na
...obožavam čitati! ...hvala ti na preporuci! :) ... malo sam pročitala o knjizi - čini se izuzetna - veliki zagrljaj ti ostavljam...
26.03.2009. (10:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
izvorni život
Prije nekog vremena (mjesec ili tako nešto) sam si skinuo "Walden" s neta i počeo s čitanjem... neka druga aktivnost mi je odvukla pažnju i zanemario sam tu izvrsnu knjigu... tvoj post mi je podsjetnik da nastavim s čitanjem. Hvala :o)) Thoreau mi je jedna fascinantna osoba... neka vrsta uzora... Emerson je napisao odličan esej o njemu pa nije loše i to pročitati... pozdrav
26.03.2009. (11:35) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
La Boîte noire
Korisno je naći knjigu vodilju.I živjeti sa njenim duhom.
A ti meni nikada nećeš dosaditi možeš dolaziti svaki dan sa deset komentara ako poželiš.:)
26.03.2009. (14:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Nisam namjeravao bijeg kao pojedinačni izbor staviti na niže mjesto. Svakako mu ne pripada takvo mjesto. Ali, kako je svaki pojedinac dio zajednice u jednom vremenu i prostoru, gdje traži i samoodređenje i samopotvrdjivanje, nužno je, smatram, da kroz takvu poziciju djeluje i usmjerava svoje napore za boljitkom, ne samo sebe, već svih. Jer opća prihvaćenost nekih životnih načela utječe i na naša osobna. Kada se nadju u koliziji, osobna načela stradavaju. Kako smo svjedoci erozije ne samo općih životnih načela, već i osobnih koji su nametnuti silom jačega brojnošću istomišljenja, zar ne bismo osobnim primjerima trebali podstrekavati povratak zdravih, naravnih i humanih načela življenja? Treba li u takvom djelovanju tražiti istomišljenike, ili jednostavno neuvjetovanim apeliranjem tražiti zdrave uši? U svakom slučaju, mišljenja sam, kako će se stvoriti zbrojem svih pojedinačnih napora jedna kritična masa koja će bilo revolucionarnim, bilo evolucijskim metodama, staviti u prvi plan ljudskog bivanja kakvoću, te da će kolikvoću zamijeniti svjesnost nužnosti ravnomjerne raspoređenosti životnih dobara ove civilizacije. Inače, utrnut ćemo se poput Atlantide. Svaki pojedinačni izbor puta, različit i specifičan sam po sebi, svakako je dobrodošao, ako mu je cilj opći boljitak.
26.03.2009. (15:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meroveus
Ova tema ima jednu slobodnu širinu razumijevanja. Iskoristit ću tu širinu usporedbom bjegunca (koji je toliko mnogo opjevan u literaturi i umjetnosti uopće, u istoj mjeri koliko i "povratak") sa tisuću radnika koji sklapaju granate u jednoj tvornici. Kako će radnik nakon 8 sati nadničarenja u preostalih 16 sati doprinijeti da mu život bude bolji? Muče li ga snovi o tome koliko se života nasilno ugasi ispaljenjem samo jedne granate koju je on sastavio? Ili si pronalazi mir u matematičkoj činjenici kako će granate od preostalih 999 radnika ubiti daleko više ljudi no što će to učiniti jedna njegova? Ili uopće neće o tome razmišljati, već će se kulturno i duhovno uzdizati? Još jedan fakat. Ispred tih 1000 radnika stoje desetci doktora znanosti i inžinjera koji će svojom akademskom obrazovanošću doprinijeti preciznosti i razornosti ubilačke namjere. A neosporna činjenica je kako u tom začaranom krugu sudioništva u zločinačkoj namjeri svi samo zarađuju za svoj kruh. Zar to nije paradoks? A svaki čovjek bi samo htio dostojanstveno živjeti nikoga ne povrjeđujući, a nekmoli ubijajući.
26.03.2009. (21:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...