Primi moju sućut zbog prijatelja. Zaprepastio me ovaj tvoj post. Zašto? Zato što sam prije pet minuta spremala krevet i proleti mi kroz glavu rečenica "smrt je dio života". Onda, idem pogledati ima li što novo na tvom blogu, a tu me dočeka ista rečenica. Što je to, slučajnost ili...? U svakom slučaju neobično.
26.02.2009. (23:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xxx
Jebes Tebe... A volio bi da provedemo par bezbriznih noci... Gledajuc na zvijezde bez... Jebanja... To je ljudski... A nekad kurac povuce u dubinu..., a ne znas zasto... I dobro je... Svrsavas i on... I opet se mazite i gledate na treperajuce zvijezde... Ugriz za grlo... Jezik u tvojem uhu... Moli te da volis... Shvacas Univerzalnu Istinu... Kao malo koja...
27.02.2009. (09:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
u pravilu još istražujem, i preispitujem sama sebe u što vjerovati, i sama proučavam slične knjige (bilo je u mojem postu što trenutno čitam), a imam u planu i knjigu koju si navela Život poslije života i slične činjenica je da želim vjerovati da poslije ima nećeg, da se smrću ne završava sve, jer koji bi bio smisao s druge strane opet, taj život poslije života je baš ono što čovjek želi, nije li baš zbog te čovjekove želje nastalo sveukupno vjerovanje života poslije... ima previše pitanje, pokušam umiriti svoje misli istraživanjem, no pravu istinu ćemo saznati kad dođe za to vrijeme
27.02.2009. (11:16)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
iskrena sućut svima kojima će nedostajati Robert, tvoj prijatelj
iako vjerujemo (barem neki od nas) da smrt nije kraj teško se nosimo sa time jer osjećamo prazninu,osoba nam nedostaje
umrijeti moramo jer smo se rodili,što nastane,mora i nestati, takav je zakon,ali neki od nas vjeruju da smo postajali i prije rođenja, znači postajat ćemo i poslije smrti,u stvari zato se i rodimo da bi umrli, da bi doživjeli to iskustvo, jer mi smo u osnovi bez tjelesna bića,cijeli život je priprema za smrt,zato ne znamo kad ćemo umrijeti,to je na neki način dogovor između nas i stvoritelja,mnogim ljudima se svidi na zemlji ili moraju odraditi neke stvari ponovo pa se vraćaju ponovo na zemlju (reinkarnacija)
jedan od najvećih humorističkih pisaca razdoblja Tokugawa (1600-1868), Jippensha Ikku (1765-1831) napisao je pjesmu prije vlastite smrti:
Od ovog ću se svijeta sada rastati.Uz miris tamjana postat ću konačno pepeo - Pa,zdravi bili !
hvala tebi,zadovoljstvo je komunicirati s nekim poput tebe otvorenim za komunikaciju i nove spoznaje,osvježenje si za blogosferu i protuteža svemu nekulturnom i nehumanom što zagađuje realnost kao i ovaj virtalni svijet
bilježim se sa štovanjem : )
27.02.2009. (20:47)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti svoj život - Slučajnost ili? Pa, zar već funkcioniramo na višim razinama, draga moja? :-))) Afrodita - Da, čovjek se želi nadati... Jer teško može pojmiti svoj kraj! I ja se nadam jer u tome ne vidim nikakve štete. Ako je doista kraj, onda je svjedno jesam li se nadala ili ne. Ako poslije života nastavljamo trajati, onda ni moja nada nije bila uzaludna. Štoviše, možda me ta nada učinila boljom i odgovornijom osobom... Gajo - Možda i je. Možda i nije. :-))) Nihon - Hvala na divnom komentaru. Uvijek te lijepo čitati. Hvala na zanimljivom linku.
P.S. Prijatelj kojem sam posvetila post (iz razloga koji su samo nama znani!) srećom nije osoba koju spominjem na početku posta. :-))))
27.02.2009. (20:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Zanimljive su to teme. Mislim da ima neku fazu (ili faze koje se povremeno javljaju) kad razmišlja o tim pitanjima, temama i dilemama. I sama sam čitala neke knjige o tome, između ostalog i one o ljudima koji su doživjeli NDE. Uistinu se možemo zapitati što bi bilo da imamo točne i konkretne odgovore na ta pitanja; kakav bi bio naš odnos prema životu, prema drugima. Hm...možda je s jedne strane i bolje da nemamo odgovore. A s druge...tko zna...možda bi nekad bilo bolje i lakše da znamo... Ah, znam da ništa ne znam. ;-)
27.02.2009. (22:40)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Čitala sam spomenutu knjigu prije nekoliko godina, potaknuta brojnim pričama u medijima. No, koliko god čitala i proučavala, ja kao ni nitko drugi, nećemo dokučiti tu tajnu. I sigurno bi bilo mnogo drugačije živjeti kad bismo znali što nas čeka. Ovako, ostaju nam tek nagađanja ili vjerovanja, dok ne dođe onaj dan kad će svatko od nas saznati odgovor na to vječno pitanje.
28.02.2009. (01:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
I ja u obitelji imam slučaj povratka iz tunela nakon kliničke smrti,ali on i dalje ne zna u što vjeruje i što ga čeka iza vrata.Da znamo bi li drugačije živjeli?Ne znam...ne vjerujem,mislim da bi čovjek uvijek isplivao ovakav kakav je i sad bez grižnje savjesti i straha od suda što ga čeka. Pitanja bez odgovora...mene iskreno strah nepoznatog Pozdrav topli ostavljam:)
28.02.2009. (09:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
sad baš razmišljam o svojoj baki. žena je tri puta bila klinički mrtva (sreća u nesreći, svaki put joj pacemaker otišao awol na pola zagrebačke bolnice u kojoj se liječi zadnjih 40 godina, što je prilično nevjerojatno ako uzmeš u obzir da živi na drugom kraku hrvatske), ali kaže da nikakvo gledanje odozgo, tunele sa svjetlom niti slične stvari nije doživjela. zna samo da joj se vrtilo u glavi, onda ništa, a onda se budila malo spržena i malo razrezana.
28.02.2009. (12:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...ne kaže se samo tako šutnja je zlato,bit će još priča, sve u svoje vrijeme,hvala na glazbenom broju,moji su favoriti - slijedeći slažem se s tobom da jedni bez drugih ne možemo i da smo, tek kad smo zajedno, cjelina...sve to stoji,ali me smeta taj fenomen krda koji je danas vidljiv više nego ikad i situacija u kojoj je cijeli globalni svijet doveen do ruba,a pogledamo li tko su na vodećim pozicijama u svijetu, to su uglavnom muškarci,a ako im se pridruži i neka žena kao da poludi zajedno s njima (primjeri kod nas - jaca od hadezea ili vesna pusić....),
baš sam jučer gledao u odličnoj emisiji "reporteri",koju by the way vodi žena,Mirjana Rakić,a prikazana je borba za goli život naroda u južnoj americi koji uzgajaju kokino lišće jer ih izjednačavaju sa narko-dilerima koji proizvode i prodaju kokain...a to su ustvari dva potpuno različita svijeta...i opet su tu dvije žene,koje imaju vlastite obitelji,a riskiraju vlastite živote da bi obranile osnovnu egzistenciju najsiromašnijih,a bore se protiv narko kartela,ljevičarskih gerilskih grupa,desničarskih para-vojski, državnih i vladinih postrojbi vojske i policije,američke hegemonije...suluda sitiuacija...
01.03.2009. (14:20)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mogu se više složiti s tobom! Čini se kao da su se za najveća sranja (politička, ekonomska, vjerska...) u povijesti ljudskog roda specijalizirali upravo muškarci. Žene koje mogu opstati na visokim položajima u takvom "muškom" svijetu moraju biti dvostruko pametnije, ambicioznije, sposobnije, i beskompromisnije od muškaraca na istim položajima... No, u prirodi žene je (obzirom na fiziologiju njezinog mozga, odnosno jače razvijene centre desne polutke) da budu nježne, a ne okrutne, zaštitničke, a ne agresivne, intuitivne, a ne racionalne i logične, da budu majke (i ljubavnice), a ne ratnice... Ali zabrinuta sam kao i ti. Jer ne znam koliko još duboko treba potonuti ovaj svijet prije no što krene prema svjetlosti koja dopire odozgo. Prije no što čovjek spozna što jest i što treba ostvariti za svog života... Ali nemoj da utonemo u bad! Let's chill out a bit!
P.S. Kodo sam, naravno, već slušala!Nevjerojatna energija, senzacionalni glazbenici! Bili su u Osijeku prošle godine, al' pitaj me sad zašto nisam otišla na koncert?
01.03.2009. (20:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sućut... Smrt je uvijek tema koja me rastužuje. I nikad nisam našla ništa lijepog u njoj. Doista su intrigantne istočnjačke religije. Ponekad se zamislim nad time. Pa si razmišljam - koliko je istočnjačka medicina dala rješenja koja su nadišla medicinu koju mi poznajemo, a oni je upražnjavaju nekoliko tisuća godina... Možda onda ima nešto i u toj njihovoj religiji gdje duša postaje bezvremenska i poprima nove oblike... Pa ta silni doživljaji vantjelesnog posmatranja sebe sama na rubu smrti... Pa istovjetne priče i doživljaji posjeta vanzemaljaca... Iako se naš zdravi razum protivi, tko zna, možda ima nešto u tome... Pozdravček :)))
03.03.2009. (00:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Fanny - Hvala što si došla! Ja si isto mislim, dok god smo živi ne možemo biti sigurni u odgovor i zato nas smrt dijelom plaši, a dijelom nam golica dušu. A što se tiče razuma, koliko god da se protivi, toliko se i nada. Jer mislim da je u prirodi je čovjeka da ne želi zauvijek nestati! Do sljedećeg čitanja, lijepi pozdrav i tebi :D! Mateja - Hvala ti na posjeti i drago mi je da ti se sviđa moj novi dizz! :D
03.03.2009. (13:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ovaj post me opet dirnul, ali znaš zakaj, zato kaj moji idu rano spavati, aja se mučim sa svojim demonima, i dok oni meni vele laku noć, ja njima velim vidimo se ujutro ako ne umrem, onda se bogeci splaše, a ja im velim da se nemaju kaj brinuti, da sam kao lesi koji se vraća kući, da u noći mislim jedno, da ujutro mrzim kad se zbudim jer sam još živ, ali nakon prvih pol sata nervoze , jutarnje, ipak volim kaj sam pregrmil još jednu noć, jedan dan i da je ipak lijep život!
03.03.2009. (13:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Primi sućut zbog gubitka prijatelja .Lijepo si obradila svima zanimljivu temu. Meni je umrla draga poznanica , sutra je sahrana ... Zato zadnjih dana neprekidno razmišljam o životu i smrti ...
03.03.2009. (16:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Živjeti svoj život
Primi moju sućut zbog prijatelja.
Zaprepastio me ovaj tvoj post.
Zašto?
Zato što sam prije pet minuta spremala krevet i proleti mi kroz glavu rečenica "smrt je dio života".
Onda, idem pogledati ima li što novo na tvom blogu, a tu me dočeka ista rečenica. Što je to, slučajnost ili...?
U svakom slučaju neobično.
26.02.2009. (23:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
xxx
Jebes Tebe...
A volio bi da provedemo par bezbriznih noci...
Gledajuc na zvijezde bez...
Jebanja...
To je ljudski...
A nekad kurac povuce u dubinu..., a ne znas zasto...
I dobro je...
Svrsavas i on...
I opet se mazite i gledate na treperajuce zvijezde...
Ugriz za grlo...
Jezik u tvojem uhu...
Moli te da volis...
Shvacas Univerzalnu Istinu...
Kao malo koja...
27.02.2009. (09:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
afrodita
u pravilu još istražujem, i preispitujem sama sebe u što vjerovati, i sama proučavam slične knjige (bilo je u mojem postu što trenutno čitam), a imam u planu i knjigu koju si navela Život poslije života i slične
činjenica je da želim vjerovati da poslije ima nećeg, da se smrću ne završava sve, jer koji bi bio smisao
s druge strane opet, taj život poslije života je baš ono što čovjek želi, nije li baš zbog te čovjekove želje nastalo sveukupno vjerovanje života poslije...
ima previše pitanje, pokušam umiriti svoje misli istraživanjem, no pravu istinu ćemo saznati kad dođe za to vrijeme
27.02.2009. (11:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
GAJINE GLUPOSTI
smrt je kraj!!!!
27.02.2009. (11:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
iskrena sućut svima kojima će nedostajati Robert,
tvoj prijatelj
iako vjerujemo (barem neki od nas) da smrt nije kraj teško
se nosimo sa time jer osjećamo prazninu,osoba nam nedostaje
umrijeti moramo jer smo se rodili,što nastane,mora i nestati,
takav je zakon,ali neki od nas vjeruju da smo postajali i prije rođenja,
znači postajat ćemo i poslije smrti,u stvari zato se i rodimo da bi umrli,
da bi doživjeli to iskustvo, jer mi smo u osnovi bez tjelesna bića,cijeli
život je priprema za smrt,zato ne znamo kad ćemo umrijeti,to je na neki
način dogovor između nas i stvoritelja,mnogim ljudima se svidi na zemlji ili
moraju odraditi neke stvari ponovo pa se vraćaju ponovo na zemlju (reinkarnacija)
jedan od najvećih humorističkih pisaca razdoblja Tokugawa (1600-1868),
Jippensha Ikku (1765-1831) napisao je pjesmu prije vlastite smrti:
Od ovog ću se svijeta
sada rastati.Uz miris tamjana
postat ću konačno pepeo -
Pa,zdravi bili !
* odnos prema smrti kod japanaca
pozdrav tebi : )
27.02.2009. (15:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
hvala tebi,zadovoljstvo je komunicirati s nekim poput tebe
otvorenim za komunikaciju i nove spoznaje,osvježenje si za
blogosferu i protuteža svemu nekulturnom i nehumanom što
zagađuje realnost kao i ovaj virtalni svijet
bilježim se sa štovanjem : )
27.02.2009. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Živjeti svoj život - Slučajnost ili? Pa, zar već funkcioniramo na višim razinama, draga moja? :-)))
Afrodita - Da, čovjek se želi nadati... Jer teško može pojmiti svoj kraj! I ja se nadam jer u tome ne vidim nikakve štete. Ako je doista kraj, onda je svjedno jesam li se nadala ili ne. Ako poslije života nastavljamo trajati, onda ni moja nada nije bila uzaludna. Štoviše, možda me ta nada učinila boljom i odgovornijom osobom...
Gajo - Možda i je. Možda i nije. :-)))
Nihon - Hvala na divnom komentaru. Uvijek te lijepo čitati. Hvala na zanimljivom linku.
P.S. Prijatelj kojem sam posvetila post (iz razloga koji su samo nama znani!) srećom nije osoba koju spominjem na početku posta. :-))))
27.02.2009. (20:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Koraljka
Žao mi je zbog odlaska tvog prijatelja.
Imam u obitelji slučaj povratka iz tunela, priča je ista kao i kod većine ostalih.
No, i dalje ne znam što će biti poslije života.
27.02.2009. (21:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Zanimljive su to teme. Mislim da ima neku fazu (ili faze koje se povremeno javljaju) kad razmišlja o tim pitanjima, temama i dilemama. I sama sam čitala neke knjige o tome, između ostalog i one o ljudima koji su doživjeli NDE. Uistinu se možemo zapitati što bi bilo da imamo točne i konkretne odgovore na ta pitanja; kakav bi bio naš odnos prema životu, prema drugima. Hm...možda je s jedne strane i bolje da nemamo odgovore. A s druge...tko zna...možda bi nekad bilo bolje i lakše da znamo... Ah, znam da ništa ne znam. ;-)
27.02.2009. (22:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Big Blue
Htjedoh reći: Mislim da mnogi imaju neku fazu (...) kad razmišljaju o tim pitanjima...
27.02.2009. (23:40) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
*****
Čitala sam spomenutu knjigu prije nekoliko godina, potaknuta brojnim pričama u medijima. No, koliko god čitala i proučavala, ja kao ni nitko drugi, nećemo dokučiti tu tajnu. I sigurno bi bilo mnogo drugačije živjeti kad bismo znali što nas čeka. Ovako, ostaju nam tek nagađanja ili vjerovanja, dok ne dođe onaj dan kad će svatko od nas saznati odgovor na to vječno pitanje.
28.02.2009. (01:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Santea
I ja u obitelji imam slučaj povratka iz tunela nakon kliničke smrti,ali on i dalje ne zna u što vjeruje i što ga čeka iza vrata.Da znamo bi li drugačije živjeli?Ne znam...ne vjerujem,mislim da bi čovjek uvijek isplivao ovakav kakav je i sad bez grižnje savjesti i straha od suda što ga čeka.
Pitanja bez odgovora...mene iskreno strah nepoznatog
Pozdrav topli ostavljam:)
28.02.2009. (09:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
sad baš razmišljam o svojoj baki. žena je tri puta bila klinički mrtva (sreća u nesreći, svaki put joj pacemaker otišao awol na pola zagrebačke bolnice u kojoj se liječi zadnjih 40 godina, što je prilično nevjerojatno ako uzmeš u obzir da živi na drugom kraku hrvatske), ali kaže da nikakvo gledanje odozgo, tunele sa svjetlom niti slične stvari nije doživjela. zna samo da joj se vrtilo u glavi, onda ništa, a onda se budila malo spržena i malo razrezana.
28.02.2009. (12:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
iskreno saučešće, i mene je prije par dana, vidjela si na blogu, nešto slično zateklo, jednostavno, ne možeš biti spreman
28.02.2009. (14:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
SATAN ŠAKIĆ
zanimljivo
ja ipak mislim da smrt je kraj , nema dalje
no ko to zna , kad umrem mozda cu vise znati
01.03.2009. (11:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mushin munen
...ne kaže se samo tako šutnja je zlato,bit će još priča,
sve u svoje vrijeme,hvala na glazbenom broju,moji su favoriti - slijedeći
slažem se s tobom da jedni bez drugih ne možemo i da smo, tek kad
smo zajedno, cjelina...sve to stoji,ali me smeta taj fenomen krda koji
je danas vidljiv više nego ikad i situacija u kojoj je cijeli globalni svijet
doveen do ruba,a pogledamo li tko su na vodećim pozicijama u svijetu,
to su uglavnom muškarci,a ako im se pridruži i neka žena kao da
poludi zajedno s njima (primjeri kod nas - jaca od hadezea ili
vesna pusić....),
baš sam jučer gledao u odličnoj emisiji "reporteri",koju by the way
vodi žena,Mirjana Rakić,a prikazana je borba za goli život naroda u
južnoj americi koji uzgajaju kokino lišće jer ih izjednačavaju sa
narko-dilerima koji proizvode i prodaju kokain...a to su ustvari dva potpuno
različita svijeta...i opet su tu dvije žene,koje imaju vlastite obitelji,a riskiraju
vlastite živote da bi obranile osnovnu egzistenciju najsiromašnijih,a bore se
protiv narko kartela,ljevičarskih gerilskih grupa,desničarskih para-vojski,
državnih i vladinih postrojbi vojske i policije,američke hegemonije...suluda
sitiuacija...
01.03.2009. (14:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Ne mogu se više složiti s tobom! Čini se kao da su se za najveća sranja (politička, ekonomska, vjerska...) u povijesti ljudskog roda specijalizirali upravo muškarci. Žene koje mogu opstati na visokim položajima u takvom "muškom" svijetu moraju biti dvostruko pametnije, ambicioznije, sposobnije, i beskompromisnije od muškaraca na istim položajima... No, u prirodi žene je (obzirom na fiziologiju njezinog mozga, odnosno jače razvijene centre desne polutke) da budu nježne, a ne okrutne, zaštitničke, a ne agresivne, intuitivne, a ne racionalne i logične, da budu majke (i ljubavnice), a ne ratnice...
Ali zabrinuta sam kao i ti. Jer ne znam koliko još duboko treba potonuti ovaj svijet prije no što krene prema svjetlosti koja dopire odozgo. Prije no što čovjek spozna što jest i što treba ostvariti za svog života...
Ali nemoj da utonemo u bad! Let's chill out a bit!
P.S. Kodo sam, naravno, već slušala!Nevjerojatna energija, senzacionalni glazbenici! Bili su u Osijeku prošle godine, al' pitaj me sad zašto nisam otišla na koncert?
01.03.2009. (20:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kizzy
onda si sigurno pročitala "svjedočanstvo"
ako nisi, svrati po link..................;o))
02.03.2009. (14:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Kizzy Najljepše se zahavaljujem na informaciji i na fantastičnom linku. Pusa :D!
02.03.2009. (17:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fanny
Sućut...
Smrt je uvijek tema koja me rastužuje. I nikad nisam našla ništa lijepog u njoj.
Doista su intrigantne istočnjačke religije. Ponekad se zamislim nad time. Pa si razmišljam - koliko je istočnjačka medicina dala rješenja koja su nadišla medicinu koju mi poznajemo, a oni je upražnjavaju nekoliko tisuća godina...
Možda onda ima nešto i u toj njihovoj religiji gdje duša postaje bezvremenska i poprima nove oblike...
Pa ta silni doživljaji vantjelesnog posmatranja sebe sama na rubu smrti...
Pa istovjetne priče i doživljaji posjeta vanzemaljaca...
Iako se naš zdravi razum protivi, tko zna, možda ima nešto u tome...
Pozdravček :)))
03.03.2009. (00:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MaŁŁa Mateja Barišič
jbt ja se uplašila tog tvog diizzzzića al je super svarti i komaj super blog.....
03.03.2009. (12:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bastet
Fanny - Hvala što si došla! Ja si isto mislim, dok god smo živi ne možemo biti sigurni u odgovor i zato nas smrt dijelom plaši, a dijelom nam golica dušu. A što se tiče razuma, koliko god da se protivi, toliko se i nada. Jer mislim da je u prirodi je čovjeka da ne želi zauvijek nestati! Do sljedećeg čitanja, lijepi pozdrav i tebi :D!
Mateja - Hvala ti na posjeti i drago mi je da ti se sviđa moj novi dizz! :D
03.03.2009. (13:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
GAJINE GLUPOSTI
ovaj post me opet dirnul, ali znaš zakaj, zato kaj moji idu rano spavati, aja se mučim sa svojim demonima, i dok oni meni vele laku noć, ja njima velim vidimo se ujutro ako ne umrem, onda se bogeci splaše, a ja im velim da se nemaju kaj brinuti, da sam kao lesi koji se vraća kući, da u noći mislim jedno, da ujutro mrzim kad se zbudim jer sam još živ, ali nakon prvih pol sata nervoze , jutarnje, ipak volim kaj sam pregrmil još jednu noć, jedan dan i da je ipak lijep život!
03.03.2009. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Primi sućut zbog gubitka prijatelja .Lijepo si obradila svima zanimljivu temu.
Meni je umrla draga poznanica , sutra je sahrana ... Zato zadnjih dana neprekidno razmišljam o životu i smrti ...
03.03.2009. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ista kao prije
voljela bih vjerovati da smrt nije kraj,ali.....pitam se...žao mi je zbog tvoj prijatelja....
03.03.2009. (17:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...