A što s onim jedinstvom koje nije prisilno, koje je dobrovoljno, ali zatvoreno u krugu simpatija... i tu može biti sučeljavanja, ali ne zdravog i pravog...U takvom ozračju simpatija prožima svih i sve, a simpatija je obostrana naklonost i razumijevanje između osoba, sposobnost da se dijele tuđi osjećaji...kolikogod takva ozračja bila ugodna, mislim da nisu dobra, a ima ih više od onih drugih.
20.02.2009. (08:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravne vrste ljubavi (naklonost, prijateljstvo, žudnja) mogu pomoći vršenju djela kršćanske ljubavi, ali samo ako od njih ne napravimo idole, ako smo dakle istinski slobodni (usp. Iv 8,36). Sviđa mi se kako je to objasnio C.S.Lewis u knjizi "The Four Loves" (u mom prijevodu):
"Bez sumnje, naše su 'davajuće ljubavi' uistinu slične Božjoj ljubavi; u mjeri u kojoj su neograničene i neumorne u davanju. Sve što pjesnici izrekli o njima je istina. Njihova radost, energija, strpljenje, spremnost na opraštanje, želja da se učini dobro voljenoj osobi - sve je to stvarno i sve je to prekrasna slika Božanskog života. U pravu smo kad u njenom prisustvu zahvaljujemo Bogu koji nam je dao takvu moć. Može se reći, posve jasno i istinito, da su oni koji ljube "blizu" Bogu. Ali naravno, to je "bliskost po sličnosti". Ona neće sama po sebi proizvesti "bliskost približavanja". Sličnost nam je darovana. Ona nije nužno povezana sa sporim i bolnim približavanjem Bogu koje mora biti naš vlastiti (iako potpomognut) zadatak. Međutim, sličnost je blještava (i zasljepljujuća), i skloni smo pomiješati Slično i Isto. Možemo našim ljubavima dati ono bezuvjetno predanje koje dugujemo samo Bogu. Tada one postanu bogovi, a zatim - demoni. Tada nas unište, a unište i sebe same. Jer naravne ljubavi kojima dopustimo da postanu bogovi ne ostaju ljubavi. Iako ih i dalje zovu ljubavima, one zapravo postaju komplicirani oblici mržnje."
20.02.2009. (08:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Naravne vrste ljubavi (naklonost, prijateljstvo, žudnja) mogu pomoći vršenju djela kršćanske ljubavi, ali samo ako od njih ne napravimo idole, ako smo dakle istinski slobodni
Jeste li vi, Timoteju, uspjeli, jeste li istinski slobodni i još nešto, razumijete li vi to što ste preveli?
Meni bi draže bilo pročitati vaš stav, vaše mišljenje, jer ovako kako ste napisali vi ste samo rekli kako vam se sviđa nečije objašnjenje, a to nije ništa ili gotovo ništa (tko je objasnio, gdje je objasnio i kako je objasnio).
Mnogima se Lewisovo objašnjenje može sviđati, rijetki će posegnuti za knjigom, a gotovo nitko neće svojim iskustvo pridonijeti spoznavanju istine.
20.02.2009. (09:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. (1 Iv 1,10)
Tko god misli da je dosegao istinsku slobodu i savršenu kršćansku ljubav teško se samozavarava. Budući da nitko od nas nije istinski slobodan svi griješimo protiv ljubavi, svi nekoga ili nešto idoliziramo, najčešće sami sebe.
Naravno da je daleko od shvaćanja neke istine do potpune implementacije iste u vlastitom životu. Pozvani smo na savršenost i nužno je težiti joj, ali isto tako je nužno poznavati svoju slabost i grešnost, nemogućnost da svojim snagama izvršimo što želimo. Utoliko ćemo se više otvoriti Božjoj milosti i snazi njegovoga Duha.
I na kraju, nikad mi neće biti jasni ljudi koji "vlastitim" mišljenjima pridaju neku posebnu važnost. Mene isključivo zanima što je istina, i ako shvatim da neko moje mišljenje nije istinito, istog časa ga se odričem. Zar bih citirao Lewisa da se ne slažem s njime? A isto vrijedi i za sve drugo što sam stavio na blog.
20.02.2009. (10:21)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ako se s nekim slažemo, onda to znači da idemo s njim "pod ruku" tim zajedničkim putem, pa ako je taj put pravi, za nas je, onda, ako smo kršćani, nastojati i druge privući tom putu.
Put mora imati uporišta, mora biti prepoznatljiv, pa vas ja pitam: Tko daje snagu putu?
Nije li to Duh Sveti prisutan u nama, na putu...nažalost, našim putevima uglavnom upravljaju naši duhovi...hm, naši?
Što znači slagati se s čim? Ne znači li to da ako se s čim slažemo da to i podržavamo, pa ako podržaavamo ono što je dobro, prirodno je da se to dobro širi...nažalost, u najviše slučajeva sve se završi ili s ugodnim druženjem ili s razlazom...
Slaganje radi slaganja nije ništa sve dok se ne provodi u praksi...dok ne zaživi.
Po sistemu "paše mi ne paše" zbližavamo se i razilazimo.
20.02.2009. (11:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Puno novih tema otvaraš, a znaš da ne želim nadugo i naširoko raspravljati putem komentara. Posebno je to nepotrebno (i pomalo smiješno) danas, kad paralelno razgovaramo i putem gmaila. ;-)
Smisao ovog gore posta ionako je u nečemu drugom. Namijenjen je mojim dragim TT-ovcima, a posebno tamošnjem "župniku". :-)
20.02.2009. (12:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timoteju, onda to i naznačite, kada je namijenjeno samo nekima, a kada svima...istaknite da se zna...mislim, ja to znam da se nikako ne mogu uklopiti u smisao...
20.02.2009. (12:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro opisana zajednica iz koje sam otišla, upravo iz takvih razloga.;propisana ljubav, prisilno jedinstvo, zapravo jednoumlje. Ne misliti, ne govoriti, pokriti se ušima i pljeskati, umrtviti savjest i samo pokorno slijediti pa i kad je ludost u pitanju, zažmiriti i pustiti. Ne, hvala.
20.02.2009. (19:42)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
A što s onim jedinstvom koje nije prisilno, koje je dobrovoljno, ali zatvoreno u krugu simpatija... i tu može biti sučeljavanja, ali ne zdravog i pravog...U takvom ozračju simpatija prožima svih i sve, a simpatija je obostrana naklonost i razumijevanje između osoba, sposobnost da se dijele tuđi osjećaji...kolikogod takva ozračja bila ugodna, mislim da nisu dobra, a ima ih više od onih drugih.
20.02.2009. (08:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Naravne vrste ljubavi (naklonost, prijateljstvo, žudnja) mogu pomoći vršenju djela kršćanske ljubavi, ali samo ako od njih ne napravimo idole, ako smo dakle istinski slobodni (usp. Iv 8,36). Sviđa mi se kako je to objasnio C.S.Lewis u knjizi "The Four Loves" (u mom prijevodu):
"Bez sumnje, naše su 'davajuće ljubavi' uistinu slične Božjoj ljubavi; u mjeri u kojoj su neograničene i neumorne u davanju. Sve što pjesnici izrekli o njima je istina. Njihova radost, energija, strpljenje, spremnost na opraštanje, želja da se učini dobro voljenoj osobi - sve je to stvarno i sve je to prekrasna slika Božanskog života. U pravu smo kad u njenom prisustvu zahvaljujemo Bogu koji nam je dao takvu moć. Može se reći, posve jasno i istinito, da su oni koji ljube "blizu" Bogu. Ali naravno, to je "bliskost po sličnosti". Ona neće sama po sebi proizvesti "bliskost približavanja". Sličnost nam je darovana. Ona nije nužno povezana sa sporim i bolnim približavanjem Bogu koje mora biti naš vlastiti (iako potpomognut) zadatak. Međutim, sličnost je blještava (i zasljepljujuća), i skloni smo pomiješati Slično i Isto. Možemo našim ljubavima dati ono bezuvjetno predanje koje dugujemo samo Bogu. Tada one postanu bogovi, a zatim - demoni. Tada nas unište, a unište i sebe same. Jer naravne ljubavi kojima dopustimo da postanu bogovi ne ostaju ljubavi. Iako ih i dalje zovu ljubavima, one zapravo postaju komplicirani oblici mržnje."
20.02.2009. (08:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Naravne vrste ljubavi (naklonost, prijateljstvo, žudnja) mogu pomoći vršenju djela kršćanske ljubavi, ali samo ako od njih ne napravimo idole, ako smo dakle istinski slobodni
Jeste li vi, Timoteju, uspjeli, jeste li istinski slobodni i još nešto, razumijete li vi to što ste preveli?
Meni bi draže bilo pročitati vaš stav, vaše mišljenje, jer ovako kako ste napisali vi ste samo rekli kako vam se sviđa nečije objašnjenje, a to nije ništa ili gotovo ništa (tko je objasnio, gdje je objasnio i kako je objasnio).
Mnogima se Lewisovo objašnjenje može sviđati, rijetki će posegnuti za knjigom, a gotovo nitko neće svojim iskustvo pridonijeti spoznavanju istine.
20.02.2009. (09:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Reknemo li da nismo zgriješili, pravimo ga lašcem i riječi njegove nema u nama. (1 Iv 1,10)
Tko god misli da je dosegao istinsku slobodu i savršenu kršćansku ljubav teško se samozavarava. Budući da nitko od nas nije istinski slobodan svi griješimo protiv ljubavi, svi nekoga ili nešto idoliziramo, najčešće sami sebe.
Naravno da je daleko od shvaćanja neke istine do potpune implementacije iste u vlastitom životu. Pozvani smo na savršenost i nužno je težiti joj, ali isto tako je nužno poznavati svoju slabost i grešnost, nemogućnost da svojim snagama izvršimo što želimo. Utoliko ćemo se više otvoriti Božjoj milosti i snazi njegovoga Duha.
I na kraju, nikad mi neće biti jasni ljudi koji "vlastitim" mišljenjima pridaju neku posebnu važnost. Mene isključivo zanima što je istina, i ako shvatim da neko moje mišljenje nije istinito, istog časa ga se odričem. Zar bih citirao Lewisa da se ne slažem s njime? A isto vrijedi i za sve drugo što sam stavio na blog.
20.02.2009. (10:21) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Što to znači slagati se s kim ili s čim?
Ako se s nekim slažemo, onda to znači da idemo s njim "pod ruku" tim zajedničkim putem, pa ako je taj put pravi, za nas je, onda, ako smo kršćani, nastojati i druge privući tom putu.
Put mora imati uporišta, mora biti prepoznatljiv, pa vas ja pitam: Tko daje snagu putu?
Nije li to Duh Sveti prisutan u nama, na putu...nažalost, našim putevima uglavnom upravljaju naši duhovi...hm, naši?
Što znači slagati se s čim? Ne znači li to da ako se s čim slažemo da to i podržavamo, pa ako podržaavamo ono što je dobro, prirodno je da se to dobro širi...nažalost, u najviše slučajeva sve se završi ili s ugodnim druženjem ili s razlazom...
Slaganje radi slaganja nije ništa sve dok se ne provodi u praksi...dok ne zaživi.
Po sistemu "paše mi ne paše" zbližavamo se i razilazimo.
20.02.2009. (11:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
Puno novih tema otvaraš, a znaš da ne želim nadugo i naširoko raspravljati putem komentara. Posebno je to nepotrebno (i pomalo smiješno) danas, kad paralelno razgovaramo i putem gmaila. ;-)
Smisao ovog gore posta ionako je u nečemu drugom. Namijenjen je mojim dragim TT-ovcima, a posebno tamošnjem "župniku". :-)
20.02.2009. (12:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Valentina
Timoteju, onda to i naznačite, kada je namijenjeno samo nekima, a kada svima...istaknite da se zna...mislim, ja to znam da se nikako ne mogu uklopiti u smisao...
20.02.2009. (12:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Dobro opisana zajednica iz koje sam otišla, upravo iz takvih razloga.;propisana ljubav, prisilno jedinstvo, zapravo jednoumlje. Ne misliti, ne govoriti, pokriti se ušima i pljeskati, umrtviti savjest i samo pokorno slijediti pa i kad je ludost u pitanju, zažmiriti i pustiti. Ne, hvala.
20.02.2009. (19:42) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
milord55
Još jednom priupitajmo Gospodina.
23.02.2009. (14:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...