Kod mene je to sve isprepleteno , kao što su i osjećaji dok čitam ovaj odlomak ... Nekada sam bila svoja , po bilo koju cijenu ... a nekada mi se činilo da me mijese , kao glinu ...
19.02.2009. (13:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znamo koliko smo bogati zbog jednostavne činjenice što smo zdravi. Često to saznamo tek kada je prekasno. A čovjek se prilagođava svim stanjima u svom životu, prevelika je njegova volja za opstanak, i uvijek će tražiti svjetlo na kraju tunela, pa ma kako tunel mračan bio.
19.02.2009. (15:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne znam mogu li na ovo reći nešto pametno. Blizu nas je dom za nezbrinutu djecu, ondje je dosta djece koje su roditelji ostavili kada su zasnovali nove obitelji ili otišli za svojom srećom, a njih ostavili u njihovoj nesreći. Znam da su ljudi nekada slijepi, da čine nesuvisle stvari, da je puno teže ostati i brinuti, odgajati, znam da neki nemaju snage, ali i da mnogi odu iz sebičnosti i neodgovornosti. I znam koliko to boli one koji ostaju. Zato ne podržavam neodgovornost i "pravo" na vlastitu sreću, maštovitost, nesputanost, jer to pravo jedne osobe ugrožava živote više drugih, a na kraju ni toj osobi ne donosi sreću.
21.02.2009. (20:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam čitala knjigu, nažalost, pa ne mogu dati smislen komentar. Ali uvijek se sjetim kako mi je mama (liječnica) pričala da ljudi koji se suoče sa smrću gotovo redovito dobiju nagon za preživljavanjem, postaju žilaviji, jači...
23.02.2009. (00:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
žubor vode
Kod mene je to sve isprepleteno , kao što su i osjećaji dok čitam ovaj odlomak ...
Nekada sam bila svoja , po bilo koju cijenu ... a nekada mi se činilo da me mijese , kao glinu ...
19.02.2009. (13:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvijezda nova
Ne znamo koliko smo bogati zbog jednostavne činjenice što smo zdravi. Često to saznamo tek kada je prekasno. A čovjek se prilagođava svim stanjima u svom životu, prevelika je njegova volja za opstanak, i uvijek će tražiti svjetlo na kraju tunela, pa ma kako tunel mračan bio.
19.02.2009. (15:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
LIjepo je rekla draga zvjezdica, uvijek tražimo svjetlo na kraju tunela, koliko god tunel mračan bio.
Vjeruj, TO znam.
Ljepo te ozdravljam, još ljepše ti želim ovo hladno, zimsko veče.
19.02.2009. (18:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bajkoviti snovi
Lijepo...Ugodna večer i vikend!
20.02.2009. (21:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lučica
Čitala.pozdrav tebi
20.02.2009. (21:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Ne znam mogu li na ovo reći nešto pametno. Blizu nas je dom za nezbrinutu djecu, ondje je dosta djece koje su roditelji ostavili kada su zasnovali nove obitelji ili otišli za svojom srećom, a njih ostavili u njihovoj nesreći. Znam da su ljudi nekada slijepi, da čine nesuvisle stvari, da je puno teže ostati i brinuti, odgajati, znam da neki nemaju snage, ali i da mnogi odu iz sebičnosti i neodgovornosti. I znam koliko to boli one koji ostaju. Zato ne podržavam neodgovornost i "pravo" na vlastitu sreću, maštovitost, nesputanost, jer to pravo jedne osobe ugrožava živote više drugih, a na kraju ni toj osobi ne donosi sreću.
21.02.2009. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
meani
Jedna mi je frendica spominjala tu knjigu neki dan. Valjda će i na mene doći red u knjižnici za posuditi. Konstantno je kod nekog na posudbi.
22.02.2009. (12:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
aquaria
Guba ima danas drugačije lice, da. I teže ju je prepoznati, tim više što najprije moramo pogledati sebe. Pozdrav veliki, draga moja :)
22.02.2009. (17:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bivša apstinentica
Nisam čitala knjigu, nažalost, pa ne mogu dati smislen komentar. Ali uvijek se sjetim kako mi je mama (liječnica) pričala da ljudi koji se suoče sa smrću gotovo redovito dobiju nagon za preživljavanjem, postaju žilaviji, jači...
23.02.2009. (00:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
pozdrav s otoka
nisam čitala
23.02.2009. (07:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sa dva prsta po tipkovnici
Nisam ni ja čitao tu knjigu,sory.Mogu ti samo osmjeh ostaviti :-)))
23.02.2009. (22:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...