Komentari

kolegicamica.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Uranova Pikula

    jao razniježila si me, ovih sam dana u nekoj zbrci, totalnoj, sama se borim s nekim mislima o djetinjstvu, pogotovo pred rođendan, uvijek me to jako zahvati, ne znam ni sama gdje sam momentalno, nit na nebu, nit na zemlji, samo znam da idem, da hodam koračam, i onda vidim svoje roditelje, pa ih zagrlim, i nekako oni su uvijek tu, zagrle me, pruže podršku, a opet, taj moj svijet koji nosim u sebi je tako dalek...ponekad to zna malo rastužiti, no to tako ide...valjda!
    veliki pozdrav i pusa :-) žao mi je što nisam tu kao što sam nekad bila, ali nažalost vrijeme nam ide ili ne ide pod ruku :-) bar u smislu bloganja...čuvaj se :-)

    avatar

    11.02.2009. (19:36)    -   -   -   -  

  • Vitae...

    Te ruke za nas nikad ne stare .. prelijepu si im priču posvetila .
    I tako je lijepo čitati retke iz kojih izbija i toplina i sigurnost i ljepota.
    Katkad se uistinu treba vratiti u te mirne oaze djetinjstva ... osnažiti se u njima
    Pusa , Mico

    avatar

    11.02.2009. (19:53)    -   -   -   -  

  • Ana

    Bog živi! O super, i ti si ponovo tu...
    Ma slika je ono, ajde de... Al kad bude neka sa velikim smajlom onda ću ju stavit... nisam ja melankolična inače ko na slici.. hehehe ali ipak da se vidi tko je taj pokemon! heheh pozdrav! BTB :D

    avatar

    11.02.2009. (21:52)    -   -   -   -  

  • zoccao

    Tvoj opis roditeljskog doma i emocije koje prenosiš smiruju čitatelja. Lijepo napisano.
    Volim doći ovdje. Praznik za oči. Rijedak smisao za ilustracije. Kao da ih gledaš stotine i onda nevjerojatnom preciznošću i osjećajem odabireš pravu.
    Lijepi pozdrav.

    avatar

    11.02.2009. (23:46)    -   -   -   -  

  • windfuckersister

    Voljela bih da sam malo profinjenija i da imam poetskog dara pa da mogu ostaviti komentar dostojan ovog posta. Ovako, sve što bih napisala odskakalo bi svojom suhoparnošću i grubošću. Vitae, ovo se odnosi i na tvoje postove. Samo da znate da vas obje pratim i čitam, samo ne komentiram.

    And now something completly different.... nemam tvoj mail pa te ovim putem podsjećam da je u pripremi drugi, sada već tradicionalni susret blogera u Rijeci.

    avatar

    12.02.2009. (12:37)    -   -   -   -  

  • *Kora*

    Dobro zvuči, toplina i sigurnost.
    Nije li to baš ono što bi trebali svi ponijeti iz roditeljskog doma!?

    avatar

    12.02.2009. (17:39)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Dok sam došla do tebe ti već otišla i vratila se...

    avatar

    13.02.2009. (12:46)    -   -   -   -  

  • mushin munen

    uistinu je teško ostaviti komentar na razini ovog
    čarobnog teksta

    ...sumnjam da su ono "naše" kockice

    avatar

    13.02.2009. (17:37)    -   -   -   -  

  • Ringišpil

    ah..što reći...falila si mi.

    avatar

    14.02.2009. (16:14)    -   -   -   -  

  • boco san

    Bodljica je 100 na sat pa ne stigne puno , ali ostavljamo ti pusu i baš nam je drago da si se vratila , :-))))) uf zaboravila pusu ..evo velika pusa tebi i snjegoviću

    avatar

    15.02.2009. (08:28)    -   -   -   -  

  • rU

    a ja se tamo mogu vratiti samo u sjećanju ...
    no, ipak ... te me ruke još uvijek dočekaju toplinom ...

    avatar

    15.02.2009. (16:42)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    "U toj zemlji lebdim bez težine, cipele mi ne dotiču tla, vrpce same pronalaze put do uvojaka, a oprava je ispeglana i još topla od iskusnog glačala."
    Divan opis doma!

    avatar

    16.02.2009. (20:50)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...