Komentari

lanxsatura.blog.hr

Dodaj komentar (41)

Marketing

  • Dinaja

    tužno.a ovaj tvoj fotozapis bi se mogao prodavati kao monografija nekih sudbina...........ugodan ti dan želim..........:-)))

    avatar

    27.01.2009. (08:11)    -   -   -   -  

  • ljelja

    Treba preživjeti dan za danom, i svaki uboga dan izabrati odluku u skladu sa savjesti.

    avatar

    27.01.2009. (08:14)    -   -   -   -  

  • champs-elysees

    Nisam nikad bila ni u jednoj sinagogi, kroz tvoj post kao da jesam.

    avatar

    27.01.2009. (09:12)    -   -   -   -  

  • Majstorica s mora

    Potpisujem Dinaju, prevrijedan tekst da ga čitamo samo mi na blogu...
    I nikad mi neće biti jasno kako čovjek može biti toliko krvoločan da je u stanju sve te strahote osmisliti i napraviti...

    avatar

    27.01.2009. (09:40)    -   -   -   -  

  • jimbo

    Ako smijem dodati samo, grčka riječ 'holokaust' je prijevod hebrejske riječi 'alah' (nešto se uspinje) a nalazimo je u grčkom prijevodu Biblije, Septuaginti i to u knjizi Levitskog zakona (holokaust označava žrtve paljenice). RKC izbjegava korištenje ovog izraza, kao i čini mi se općenito židovska zajednica a koristi se izraz "šoah" kako si i navela.
    Inače, odličan tekst, mučno je svjedočiti ispovijestima genocidima, ja sam imao nekoliko puta priliku slušat svjedoke Srebrenice i sve to poprimi jednu drugu dimenziju kada se pretvori iz statistike u formu svjedočanstva.

    avatar

    27.01.2009. (09:53)    -   -   -   -  

  • Brunx

    Opravdanja za ubijanje, mučenje, zlostavljanje jednostavno nema. Meni je to nepojmljivo i nezamislivo. Možda moje moždane vijuge nisu dovoljno razvijene da shvate to, ali tako mi se i sviđa jer ne mogu ne želim to shvatiti. Znam samo da je to naprosto prestrašno.
    Poznajem jednog gospodina - koji sad ima 90 godina, a koji je bio u Auschwitzu i preživio. Prije jedno dvije godine gostovao je u emisiji Arisa Angelisa na radio Sljemenu "Ljudi 20. stoljeća" i tada sam čula cijelu priču...jer naravno, nikda nije volio nama djeci pričati o tome.
    To je prestrašno, kako su mu odvukli majku i sestru na jednu stranu, a njega i oca na drugu.. A izvukao se samo svojom mudrušću.
    Gledajući kroz ovaj tvoj tekst, sloboda i sigurnost su zbilja relativni pojmovi, onda sada ili bilo kada.

    Nikada nisam bila u sinagogi i to mi je žao, ali nisam imala prilike....nadam se da će se i to promijeniti....
    Fotografije su prekrasne....a Munchov Krik na početku je fenomenalno uklopljen.
    Svaka čast na ovom postu. Zasluženo si na cool listi :)
    Pozdrav lijepi

    avatar

    27.01.2009. (11:00)    -   -   -   -  

  • morska zvijezda

    Bila sam u Auswitzu i ostala bez rijeci jednako kao i sada.

    avatar

    27.01.2009. (19:44)    -   -   -   -  

  • chablis

    Neke su sudbine jako teške. Čitajući preuzimamo dio toga.

    avatar

    27.01.2009. (21:36)    -   -   -   -  

  • mirjam

    ... Krenuli smo u sunčano poslijepodne, novim lijepim doživljajima ususret,
    ali, uvjerena sam, noseći sa sobom svatko svoj kamen, veći ili manji,
    kao trajni podsjetnik na viđeno i doživljeno. ...

    Da,bila sam ...
    I vidjela ...
    I ne bih više išla ...
    Ne ponovilo se !!!
    ...
    Tako si to napisala da nemam riječi,
    osim divljenja i veliko
    HVALA !!!

    BTB !!!
    I njima,
    pokoj vječni !
    Počivali u miru Božjem !

    Lijep pozdrav ...

    avatar

    27.01.2009. (23:04)    -   -   -   -  

  • Palomine Zvijezdice

    samo cu te u tisini pozdraviti....
    :-)

    avatar

    27.01.2009. (23:14)    -   -   -   -  

  • Santea

    Draga Aquaria ja sam zanijemila...

    avatar

    28.01.2009. (00:15)    -   -   -   -  

  • posoljeni zrak

    kad ti oduzmu tu neku sigurnost koju smo osjetili još u majčinoj utrobi i kasnije, više manje, kroz odrastanje i već kao odrasli... valjda je to ono što zovemo - gubitak tla pod nogama, gubitak oslonca, gubitak ne znam čega....
    uvijek sam iznova bez riječi kad se radi o ovoj temi. i čitala sam o tome. i gledala. baš nedavno nešto. mislim da nisu vjerovali da bi im se moglo nešto loše dogoditi. ta, bili su obični građani. vjernici.

    hvala ti za ovoliko podataka. neću više ni o čemu osim - sva hrpa onih cipela skinuta je s nogu... koliki su to mrtva, nepokretna tijela?

    i ne razumijem da i danas, i danas - da, neki smatraju da je rat, da je ubijanje način rješavanja problema. mislim da je to ponajprije prokletstvo. čini se da tiho čuči u počiniteljima i kad se najmanje nadaju - zaskoči ih... :((

    noćni pozdrav ostavljam!

    ps - i skoro zaboravih... nisam bila nikada u sinagogi, uvijek me to zanimalo, baš kao i džamija. uopće si ne mogu protumačiti tu svoju radoznalost ili interes... voljela bih, ali ne znam da li će se ostvariti..

    avatar

    28.01.2009. (00:29)    -   -   -   -  

  • bivša apstinentica

    Nema se tu što dodati na sve što je napisano... Teško i mučno, prokleto... Ali zlo je sastavni dio čovjeka i čovječanstva, vječni dualitet dobra i zla. Bilo je stravičnih razdoblja u povijesti, a bojim se da će ih uvijek i biti, dokle god ne stigne kraj našoj vrsti. Ako me sjećanje dobro služi, i u hinduizmu su tri aspekta boga - stvaratelj, održavatelj i razaratelj...

    avatar

    28.01.2009. (04:24)    -   -   -   -  

  • Sanja ...

    Ovaj tvoj post natjerao mi je suze na oči. Možda baš zato što sam jutros u razmišljanjima koje sam objavila kod sebe. Grozim se toga da zbog vjerskih, nacionalnih i drugih nevažnih razlika prestajemo biti ljudi i prestajemo biti isti. Slike Holokausta, sarajevske tržnice i nekih drugih užasa koje mi ljudi radimo u ime tko zna čega u meni izazivaju bol do povraćanja...bol koju teško podnosim.
    LJudi koji su oko mene ne razumiju da bih ja i u sinagogi i u džamiji klekla i pomolila se "mom" Bogu, da budemo isti, da budemo jedno i nije važno kako ćemo se zvati. Možda me to čini lošijim katolikom, ali nadam se boljim čovjekom.
    Hvala ti za ovako predivan post i pomalo ti zavidim što nisam i sama zavirila u te prostore.

    avatar

    28.01.2009. (08:29)    -   -   -   -  

  • GAJINE GLUPOSTI

    obožavam kad mogu neko svoje znanje upotpuniti i kad još to netko iz prve ruke zna napisati, koliko je post odlićan, toliko me deprimira, jer ova današnja klinčadija o tome nema pojma......hvala ti na svemu napisanom

    avatar

    28.01.2009. (12:47)    -   -   -   -  

  • More ljubavi

    Kako je post ubitačno dug za čitanje evo tek osvrt na ono što stigoh pročitati.
    U ljudskoj je duši i dobro i zlo. Kada će koje prevagnuti ponekada ovisi tek o trenutku i zaluđenosti. Koliko god analizirali ludilo rata njega će uvijek biti. Ono što ne razumijem je "prepuštanje sudbini" bez obzira kuda nas ona vodila. Siguran sam da mene nitko ne bi vodio kao pitomu ovčicu pod nož. I nije daleko od istine bila tvoja sugovornica kada je rekla tko im kriv. Prepustiti se klanju pa onda kriviti krvnika, ne priznajuči time i svoju slabost tek je bježanje od samoga sebe.
    Moju glavu možeš uzeti ali budi uvjeren da ju neću dati besplatno. Pitanje je čija će prva pasti. Koliko bi više vojnika za racije bilo potrebno, koliko bi ljudi manje bilo odvedeno u logore da su na takav način razmišljali?
    Pozdrav u ime oboje

    avatar

    28.01.2009. (13:42)    -   -   -   -  

  • slatko grko

    nažalost dobro si rekla postoje odgovori ali ne oni koji išta odgovaraju, nema objašnjenja za neke stvari jer što je to u čovjeku da postane gori od ikakve beštije.
    A sigurnost je relativan pojam i to dobro znamo :))

    avatar

    28.01.2009. (14:06)    -   -   -   -  

  • borut

    Ma nema se tvome postu nista "dodati ili ispraviti ili dopuniti ", a potrudit cu se da ga procitaju i neki koji suholokaust, cudom, prezivjeli!

    avatar

    28.01.2009. (18:16)    -   -   -   -  

  • rU

    ja sam aušvic obišla jedne ledene zime, bilo je -20, a meni su u mislima lebdjela pomodrjela stopala onih ljudi čije su cipele ležale na hrpi ...

    ponekad pomislimo kako su se svi užasi već dogodili, a onda nas život opovrgne ...
    užasna je smrt pojedinca, no kad netko odluči istrijebiti cijelu jedno naciju, dok drugi dugo gledaju, nadajući se kako užas neće stići do njihova dvorišta, to doista nagoni na nijemi krik, poput onog muchova, pogotovu kad shvatiš da se sve može ponoviti, da se i ponavlja, u različitim razmjerima, na različitim krajevima svijeta. a čim se događa nekomu, bilo komu, znaj da se može dogoditi i tebi ...

    sigurnost? shvatimo da je nema u onom trenutku kad shvatimo da nas materino naručje ne može zaštiti od svega. shvatimo da nema sigurnosti, no da nam ipak osjećaj sigurnosti i vjere, barem na trenutak, može pružiti nečiji otvoreni pogled, pružena ruka, zagrljaj, neka gesta koja uspijeva prevazići egoizam i isključivost ...

    p.s. onaj iritantni 'pop-up' izluđivao je i mene jutros, aquaria.
    do sada su barem bili toliko pristojni da stave crveni križić kojim ga možeš iskjučiti, no ovaj je bio poput dosadne muhe koja se ne da otjerati.

    sa sličicama na dnu stranice sam se uspjela vremenom, iako nerado, pomiriti. doživljavam ih kao dosadnjaka na pragu ...
    no, ovo je prevršilo svaku mjeru, kao da ti netko nepozvan vršlja stanom, prepadajući i uznemirujući i goste i domaćina ... :-(

    avatar

    28.01.2009. (19:04)    -   -   -   -  

  • rU

    i, pošto su tvoji postovi, aquaria, obično tako poticajni da ih je nemoguće komentirati tako da komentar ne bude iritantno predug, uzet ću riječ još jednom.

    čitala sam nedavno jedan tekst u kojem je preživjeli u holokostu rekao: ubila nas je nada ...
    doista, mogu shvatiti da su se nadali kako takav užas nije moguć, zatim da ne može potrajati, pa da će pomoć stići, da će uspjeti preživjeti ...

    no, kako preživjeti ako izgubiš svaku nadu i vjeru u ljude i u 'drugima' gledaš samo stvarne i potencijalne neprijatelje?

    avatar

    28.01.2009. (19:20)    -   -   -   -  

  • fra gavun

    Nije lako ostaviti komentar kod tebe jer, naprosto, ne znam što napisati. Ovo što nam ti daruješ je fascinantno, krasno. Lijepo te pozdravljam. :)

    avatar

    28.01.2009. (19:27)    -   -   -   -  

  • smotani

    Draga Aquaria... komentar, osvrt...na ovako duboki, osjećajan tekst pun poštovanja i pijeteta prema stradalima, isprepleten vlastitim slikama života koje su se kao neka pojašnjenja uklopila u ovaj tekst, teško je dati.....
    teško je uopće i zamisliti na sve te grozote...a kamoli shvatiti... da, istina je....i.. dok smo svi osuđivali Holokaust u Europi su se događali novi, drugačiji Holokausti..i niko ih nije primječivao, Za posjeta Izraelu razgovarao sam sa mnogim židovima o njihovoj sudbini, upoznao sam neke drage Ruske židove koji su bježeči od tamošnje politike vratili se u Domovinu.... i znaš, fascinantno je bilo kada mi je u jednom trenutku, prijatelj, Mihael rekao..."znaš, i vi Hrvati imali ste svoj Holokaust...koji nije trajao samo za Domovinskog rata,," tada sam ga pogledao, i znaš.... bio sam ponosan taj tren što toliko znam o Holokaustu jer, posramio bi me, koliko je on kroz naš rat zavolio našu Domovinu, upoznao našu povijest, i način na koji je vukao paralele između naših povijesti.....
    samo bi rekao...ne ponovilo se nikada, nikome i ni u kojem obliku!
    Topli ti pozdrav ostavljam...:)

    avatar

    28.01.2009. (20:04)    -   -   -   -  

  • misko

    I je li čovječanstvo što naučilo?
    Nije!
    Potomci preživjelih, onih koje se nastojalo potpuno uništiti, danas nastoje druge uništiti. Pakleni krug!
    Žao mi je, znam kako ovo zvuči, ali ja to tako doživljavam.

    Pozdrav lijepi!

    avatar

    28.01.2009. (21:39)    -   -   -   -  

  • OTISAK srca

    samo je u Bogu SIGURNOST - u njegovim rukama...

    "U dlanove sam te svoje urezao, svagda si mi pred očima.
    Pa ako bi koja majka i zaboravila čedo svoje - ja tebe zaboraviti neću." Iz

    avatar

    28.01.2009. (22:28)    -   -   -   -  

  • greeneyes

    ma kakva sigurnost... hvala za "šetnju" s tobom kroz post

    avatar

    29.01.2009. (09:17)    -   -   -   -  

učitavam...