Sve češće boravim na tvom blogu otkad sam ga negdje otkrila i sviđa mi se to što pišeš. :-) A sad o mitovima...hm, da, teško je to pitanje da li postoje zaista srodne duše i da li nađe svatko svoju u ovom životu??? Često sam se i sama pitala to pitanje. Osobno mislim da sam svoju srodnu pronašla :-)))))), ali kako to, nažalost, često bude, vrlo brzo sam je izgubila. Ne, nije to bio moj muž, niti je bio moj ljubavnik...ali bio je "nešto". Iako smo vrlo brzo shvatili da smo jedno drugome srodne duše, još brže smo ostali bez svega...sada moja duša luta svijetom sama čekajući da se sa svojom srodnom dušom opet nađe...negdje. I slažem se da se sudbina vrlo često upetlja i svoje prste provuče kako nam ne bi olakšala posao, ali srodnost, o kojoj pišeš, ne može i ne smije ostati neprepoznata. Jedino je problem što ljudi vrlo često nisu dovoljno jaki, hrabri ni odlučni da uhvate prst sudbine za cijelu ruku... Ali definitivno se slažem kad kažeš da takve duše ne mogu svijetom hodati odvojeno!!! Potpisujem! Topli pozdrav :-)
18.01.2009. (15:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prolaznica
E, da...i pjesma ti je prekrasna...tužno je kad čuješ da "tišina glasno pada", i svi se ponekad pitamo da li pripadamo ovome svijetu...ali odgovore trebamo potražiti u nama samima :-))) i nikad ne sumnjati da smo svi ovdje iz nekog opravdanog razloga, a pogotovo da ne zaboravimo da smo ovdje u prolazu i da ovo vrijeme trebamo iskoristiti za sve ljepote svijeta i života što ih on pruža...prekratko smo ovdje da bismo vrijeme provodili u tugovanju...
18.01.2009. (15:38)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Aha... Možda svakog dana prođeš kraj srodne duše ali to ne znaš jer joj ne piše na čelu. I možda nikad nećeš ni saznati. Ne čini li to cijelu stvar potpuno besmislenom? Mislim, tražiti nekoga za koga je teško vjerojatno da ćeš ga ikad naći. Valjda sve zavisi o niti od kojih smo satkani, od onoga što nam je zapravo važno. Ima za svakoga poklopac. Ja sam svoj pronašao u životu. I napustio iz nekih glupih ili manje glupih razloga. Valjda je najveća nesreća da svoj poklopac pronađeš u sasvim pogrešnom periodu života. I onda se nadaš da ima još takvih poklopaca, ali... Ne vjeruješ baš. Jer si za sve te silne godine i kroz sva ta silna upoznavanja i "probe" pronašao samo jedan. Jedan jedini.
19.01.2009. (02:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznanik
O, da, postoje srodne duše, itekako! Ljudi s kojima se razumijemo pogledom, s kojima možemo uživati i u tišini, koji vole slične knjige, filmove, uopće sličan način provođenja vremena...U čijem društvu osjećamo mir. Samo što dolazimo do pitanja želimo mi zapravo taj mir i u muško-ženskim odnosima? Ili nas zapravo privlači baš nemir, izazov suprotnosti, uzbuđenje novog, nedoživljenog, svakakva iznenađenja? Tako niti legenda o privlačnosti bad gay's nije baš bez osnova upravo radi toga, mada Razumom gledano uopće nije logična, ha? Doista mislim da Nemir, grozničavost, pomaknuto stanje, čine esenciju sexualne privlačnosti, uzbuđenja.....mada, velim, kadikad nam se učini da želimo suprotno. Ili je to razlika između zaljubljenosti i ljubavi? Voljeti nekoga stabilno, godinama, živjeti ugodno u njegovu društvu, očito je ipak jedno, a izgarati u nemiru, lomiti se od podivljalih leptirića je nešto ipak drugo! Svi želimo prvo, ali nas zapravo privlači, s vremena na vrijeme i neodoljivo, baš ovo drugo, je li? The Game.... Pa bi idealno bilo imati prijatelja (muža/ ženu???) srodnu dušu, a ljubavnika iz druge sfere, a? Sastaviti to...hm,hm, već je u domeni premije na lutriji....jednom ili nijednom...u životu!!!
20.01.2009. (08:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@prolaznice - lijepo si to sve napisala. Žao mi je da se sudbina "poigrala" s vama i razdvojila vas...ali baš o tome sam i pisala. Međutim, vrlo često ta "srodnost" ako se i prepozna, ostane zanemarena zbog xy drugih stvari... p.s. drago mi je da ti se sviđa pjesma :-))
@ uomo - kažeš "svaki lonac ima poklopac?" :-) pa tako i srodna duša drugu? vidiš ti si svoju našao i kažeš napustio je? i nikad više našao drugu? zato jer je "srodna duša" uistinu samo jedna...jedan i jedina. ostalo mogu biti tek blijeda kopija, ali... ali i sam si to shvatio...očito prekasno, nažalost...ali...
@poznaniče - zanimljivo razmišljanje u svakom slučaju. :-) leptiriće o kojima pričaš, sigurna sam da smo svi u životu bar jednom osjetili. One prave i divlje, jednom i nikad više. Ili ih možda neki nikada i neće. I lijepo je kad ti "leptirići" daju snagu neslućenih razmjera da se vineš do neslućenih visina, ali vrlo često i vrlo brzo LEPTIRIĆI SE PRETVARAJU U GRČEVE i svatko normalan poželi neki mir... zaljubljenost i ljubav - velika razlika. činjenica je da se kao mladi zaljubljujemo najčešće u "celofan",a kasnije, AKO SMO USPJELI SAZRIJETI, trebali bismo se znati zaljubljivati u SADRŽAJ PAKETA...a to je onda ono što traje... ovo o kombinaciji prijateljice/prijatelja kao srodne duše i ljubavnice koja diže adrenalin - tipična je (po mojem) muška nezrela mašta koja rijetko ili gotovo nikada u stvarnom životu ne opstane...jer je neminovno da osobu, koja te toliko smiruje, pruža ti mir i razumije te, počneš ipak gledati na neki drugi način... a kad se leptiri pretvore u grčeve (a vjeruj mi, pretvore se) to postane mučno i naporno...
svatko normalan poželi u životu imati uza se nekoga s kime će gledati u istom smjeru...
pozdrav :-)
20.01.2009. (09:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prica o srodnim dusama svakako je romanticna ali ona ne bi postojala da nema racionalnih elemenata koji ju potvrdjuju a vezani su za nas svakodnevni zivot. Srodne duse koje traze jedna drugu, ponekad je nadju a kad je nadju onda se izgube jer se nesto postavi izmedju njih pa ih sprijeci u ostvarenju trajne srece. Ponekad to nije slucaj. Prica ima i svoje mnogobrojne filmske i knjizevne realizacije.
Prica samo potvrdjuje da su ljudi dusevna bica. Nitko nije dokazao da dusa postoji - postoji slutnja, vjerovanje, intuicija koja nas vodi takvom zakljucku. Ali nitko nije niti opovrgnuo da dusa ne postoji. Racionalni dokazi tu puno ne pomazu ali ostaje cinjenica (dokazana u znanstvenom eksperimentu) da u trenutku smrti svaki covijek izgubi tocno 21 gram vlastite tezine. Sto je to i gdje tocno nedostaje taj 21 gram, to jos nije otkriveno.
U svakom slucaju neuronska mreza u nasoj glavi djeluje kao racunalo. Kako racunalo predstavlja hardware koji be softwarea nema ulogu, u svakom slucaju po logici mora postojati neka vlastita volja (a svi znamo da ona postoji) koja svemu tome daje smisao. U sirem smislu je mozemo nazvati dusom.
Pozdrav is Bocacciograda
20.01.2009. (11:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznanik
Palchy...oprosti, ali držiš predavanje na temu "Kako bi trebalo biti". Ne znam baš je li exkluzivno muška maštarija imati oboje, i leptiriće i spokoj. Možda se mi samo malo manje libimo razmatrati vjerojatniju opciju, da to ne nalazimo u istoj osobi! Ja se slažem da nam treba u životu srodna duša, da nam je ugodno s njom, ali naprosto ne vjerujem da žene koje su jednom osjetile prave leptiriće više to ne požele, zadovolje se mirom....čak i s čovjekom koji je u stanju ispuniti dobro ostalih 95% njihova života...nekako ne vjerujem. Sasvim druga je priča mogu li i žele li se zaustaviti razumom, ali iskreno sumnjam da ne požele, da im ne padne na pamet, ili ih ponese....bilo kada do pod starost. Zbilja se toga odreknu, izgube potrebu.....Naprosto, sve moje iskustvo se ne slaže s tim....
20.01.2009. (19:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ Dragi moj Boccaccio, upravo o postojanju i nepostojanju duše sam jednom i pisala u jednom svom postu (Bitno je očima nevidljivo)...i spomenula da zaista ne znamo kako duša izgleda, ali itekako možemo reći za nekoga "čovjek s dušom" ili "čovjek bez duše". Jer uistinu su bitne stvari oku nevidljive. Zato se valjda i dogodi da dvije srodne duše hodaju ovim svijetom, a nikad se i ne prepoznaju...osim u nekim iznimnim slučajevima kad im se to dogodi, pa kad ih i sudbina (ili oni sami) pusti u miru...
@ Poznaniče...oprosti, nisam mislila da moj odgovor na komentar bude shvaćen kao "predavanje". Ne mislim uopće da je to ekskluzivno muška maštarija...Ali budimo realni, zar zaista misliš(te) da žene u jednoj osobi uvijek pronađu sve??? Hah...zabluda! Ali, s onih 95%, zrela osoba se itekako "zadovolji". Zašto pod navodnike? Jer to ne znači "zadovoljiti se"...čovjek se "zadovolji" nečim što je tek mrvicu OK...a kad je 95% toga dobro, zar svemu tome okrenuti leđa zbog onih 5% što će nam netko pružiti??? Dakle, prihvatiti 1 dan raja i 5 dana pakla i tako unedogled (to je onaj dio kad se leptiri pretvaraju u konstante grčeve), a "odbaciti" nešto gdje je 95% toga dobro??? Ne znam, meni to djeluje nezrelo malo. Bez obzira dolazilo s muške ili ženske strane. Žao mi je da su se tvoja iskustva pokazala upravo takvima - da ne vjeruješ da se netko može zaustaviti razumom...ali, može... Jer ono po čemu se i razlikujemo od nekih drugih vrsta je upravo taj INSTINKTIVNI DIO I RACIO...Sretan je onaj tko RACIO zna uključiti onda kada treba... Samo, naravno nije na meni da bilo koga, pa tako ni tebe, uvjeravam u nešto u što sam ne može vjerovati...vrijeme ionako uvijek pokaže ispravnost naših odabira za sve....
p.s. I nemoj mi se toliko ljutiti :-))) "morat" ćeš mi kavu platiti :-))) pusa i pozdrav :-)
20.01.2009. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jebale vas srodne duše, to je obična pizdarija kojom tješe nedojebane ucviljene samce da ima nade za njih, pardon my french :))))
meni su sve žene bile srodne, dok nisu otišle, onda bi došla nova srodna, evo i sad sam u braku sa fantastičnom ženom koja je moja srodna duša
dok me ne prevari ili ostavi ili nešto treće ili ja nju, onda ću naći novu srodnu dušu, pa ima ih k'o govana ako malo bolje potražiš
ili mi je sadašnja žena stvarno srodna duše, sad sam jebeno zbunjen !!!
21.01.2009. (12:22)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznanik
Kava rado! I ne ljutim se, tek zanesem diskusijom...ako je tako zazvučalo! Racio iznad svega, a? Kako to gordo zvuči....No, je li baš presretan onaj tko po njemu proživi život...hm,hm...dobro, da se nađemo na sredini. Dopustiti ću da proživi život jako ugodno nesretan, a ti dopusti da prava sreća, osjećaj da je cijeli Svijet naš, ipak ne dolazi od logičnog zaključivanja, racia, nego baš od leptirića, osjećaja da letimo! I da nas je tada baš briga razlikujemo li se od životinja, hoćemo li spržiti krila, ili pak tresnuti na zemlju, po starom aksiomu da sve što se diže mora i pasti...ili bar spustiti se! Može??? Ha,ha,ha.... PS Još mi jedino nije jasno kako netko mlad poput tebe može biti tako siguran da leptirići baš UVIJEK moraju preći u grčeve? Ja sam, naime, vjerojatno prilično stariji, a još se uvijek nadam.... Da, da, svjestan sam pri tome da optimistu i budalu dijeli tek jako tanka linija....a ipak!
21.01.2009. (19:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
@ OOOOOOOOOOO, Pošteni :-) pa dugo te nije bilo kod mene ;-)) Ali, nažalost, moram ti reći, da me komentar malo razočarao...očekivala sam više od tebe...a onda, opet, i nije neočekivano da netko tko je u sretnom braku (a valjda jesi??? :-D) i može drukčije razmišljati...samo mislim, ipak, da si malo falio poantu cijele priče i daljnje rasprave...tebi se sve svodi na slaganje do trenutka "prevare, odlaska i slično", ali ono o čemu sam ja htjela pričati je "ona jedna viša razina na kojoj se dvoje ljudi nadopunjavaju bez obzira u kakvom su odnosu...makar i platonskom" pa da ne razumijem odlaske ili nespajanje takvih "nadopunjavanja"...samo to... ali u svakom slučaju, uvijek mi je drago "vidjeti" te na mom blogu ;-) pozzzz
@ A sad ti, Poznaniče :-) Već sam mislila da sam te svojim "napadima" otjerala ili jednostavno izazvala neki revolt pa si odlučio "ušutjeti"...naime u zadnje vrijeme mi "tjeranje" ljudi od sebe ide predobro (možda ćeš pomisliti: "Nije ni čudo ako ovako i inače napadaš :-) i ako imaš ovakve stavove" :-D ...al nažalost, opet, to sam ja pa kome se svidim nek ostane, kome ne... dalje se zna...mogu se "modelirati", ali ne i mijenjati) Svakako mi je drago da si opet navratio :-) A vidim i za kavu si raspoložen :-)) Hm? E sad je to već nešto opasno :-)) No, šalu na stranu :-) Ma, ionako nisam neko društvo za kavu, trenutno ovako "feministički" raspoložena :-))) Ajmo se vratiti našoj "raspravi"...Ja nisam mislila doslovno po RACIU živjeti i proživjeti život...malo si me pogrešno shvatio... Ja se slažem da je leptiriće prekrasno osjećati...prekrasno je letjeti do oblaka...pa i preko njih...znam jer sam ih osjetila...i ne kažem to samo zato da kažem, nego zaista znam o čemu pričam... Ali ovo si dobro primijetio: sve što se digne, mora i pasti :-))) ili se spustiti...a kod leptirića to su često grčevi...jer najčešće ti leptirići ne dolaze ni od čega što ima veze sa stvarnošću... A mi ipak živimo na ZEMLJI...ne ni u Raju ni u Paklu...život trebamo živjeti i proživjeti tu na ZEMLJI...a za to "preživljavanje" nisu dovoljni instinkti nego i racio...(nadam se da bar donekle kužiš što želim reći) Ja sam se "ulovila" na onih tvojih 95% i 5%...Meni to zaista zvuči kao tražiti kruha povrh pogače (gdje je 95% naravno pogača, a ovih 5% kruh)...a to se zove nezasitnost... A kažeš kako netko mlad poput mene može ovako razmišljati??? Hm...hvala na komplimentu o mladosti :-) ali ne čine čovjeka mladim ili starim godine, nego iskustvo koje nosi...i to ne mislim na brojnost iskustva, nego na "kvalitetu" iskustva... U konačnici (ako si poslušao pjesmu) ja bih ipak voljela naći nekog uz koga ću se puno smijati, tko će se uz mene smijati, s kime ću se i pogledom razumjeti, s kime ću u istom smjeru gledati, a kada bilo kome od nas dođe "kišni dan" da imamo snage izvući sunce i osmijeh na lice...i to sve da mijenjam zbog leptira koji neminovno odlete, tresnu, a onda....? Što sa stvarima koje treba rješavati na prizemnoj razini???
Uhhhhhhhh...ovo je tako teško..vidim da bi naša kava bila jaaaaaaaaaaakkkkkkkkooooo duga... :-))) a tko zna, možda bi skužili da si ti JIN mome JANGU :-))))
No, mala šala.... :-))
p.s. kažeš da si mali ipak stariji i da se nadaš? vidiš, i Uomo je čovjek koji ima očito neke godine i prilično iskustvo iza sebe pa se ipak složio da je samo jednom našao svoju srodnu dušu...jednom i nikad...(koju je priznaje napustio iz više ili manje glupih razloga, ali...) a i Prolaznica...iako kod nje ne kužim što ih je razdvojilo???
pozzz
21.01.2009. (21:41)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznanik
JIn i Jang, mda, nikada ne znaš unaprijed, je li? Ha,ha,ha... Uomo je ipak, ruku na srce, bar sada, jedan razočaran i ogorčen čovjek. To jest ne bih ga baš uzimao kao mjerilo....kao da je već odustao, mislim... Ne pokušavam opisati raj, nisam utopist i svjestan sam da se oko mnogih stvari u životu možemo zadovoljiti s nečim PRIBLIŽNO onakvim kako bi doista htjeli, da možemo tako živjeti PRILIČNO zadovoljni, SKORO sretni. Skeptik sam samo u svezi vremena, dugog vremena. Pitam se može li takvo stanje "držati vodu" veći dio života ili ipak nezadovoljstvo raste, umjesto da se smanjuje, da nestaje. U prijevodu...može li dobar partner baš definitivno zatvoriti horizonte, zadovoljiti, ili se pak ipak stalno vraćamo na najsnažnija životna iskustva, proživljavamo ih ponovo. I ubijamo svoj život, ali i partnerov, koji možda niti ne shvaća za što je "kriv", da nikada neće biti onaj pravi samo stoga što naprosto nije "srodna duša", poklopac, što god.... Čini mi se da su ti odnosi rijetko iskreno definirani, da 70, 90 ili koliko posto zadovoljstva rađa nesreću za onoga drugog, da se njemu ruši život ni krivom ni dužnom, da on ima pravo na sve...ili bar znati da je na djelu RACIONALNA nagodba njegova partnera sa samim sobom, a da on može birati...trebao bi moći. Prihvatiti nagodbu ne daje pravo uskratiti partneru pravo da nađe pravoga, 100% ! Sve u svemu, ne vjerujem u mogućnost da je išta manje od svega put ka dugotrajnoj sreći, a oprostiti ćeš, tipični ženski bezobrazluk i navika (mada, OK, ne i sasvim exluzivno ženski) je laganje o tome, uvjeravanje da je manje dovoljno.....puno bi manje nesreće, mislim, bilo da se postotak, stupanj zadovoljstva jasno pokaže. Uza sav rizik da na kraju ostanemo sami.... Dapače, čini mi se, Palchy, da mi zapravo slično mislimo. Jer ako te netko nasmijava čitav život, razvedrava ti dane, otvara i ispunjava ti dušu, taj će ti sigurno izazivati i leptire u trbuhu, kad, tad, će mu uspjeti i da poletiš, da ti se učini da živiš u oblacima...strast se to zove, ha?
22.01.2009. (10:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mozda je mit, a mozda i stvarnost. Sve je moguce...
Pozdrave ti ostavljamo...
22.01.2009. (13:23)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prolaznica
o, djeco, draga! :-) (uzimam si pravo da VAS tako zovem s obzirom da sam žena nadomak 60-ih :-) ) oko čega se vi ovdje natežete??? Palchy je obradila tak jednu divnu temu...a rasprava je krenula u sasvim drugom smjeru... Kao prvo, moram reči da Palchy krasno razmišlja! Ali...premlada si Palchy za takvo razmišljanje...nadam se samo da ono ne dolazi iz tvojih nekih gorkih iskustava???Ako da, onda mi je zaista žao zbog takvih iskustava. Ali malo je mladih ljudi koji tako razmišljaju kao ti, a kao rezultat toga vidimo toliko prekinutih dugih veza...i još gore, brakova. Znam jer sam i sama sve to prošla...leptire, ali i srodnu dušu. Prolazniče, ti si, nemoj se ljutiti, ali očigledno, još ipak nedovoljno zreo za neke "ozbiljne" stvari??? Jer ovako kako ti razmišljaš može razmišljati samo netko tko nikada nije onako uistinu volio...meni se čini da si do sada samo za leptirima trčao i kad bi se oni ugasili, "ugasio" si se i ti, a i tvoja veza. To je ono što zovu zaljubljenost, ludost, strast...a takvo stanje ne može trajati vječno...i ako se ne pretvori u ljubav (znaš ono kad nekoga voliš i "balavog" s temperaturom 40), tu prestaje sve...leptiri krepaju, a veza se prekida. Oprosti mi, ako griješim! Osobno sam sa svojih 30ak ušla u brak koji je bio "zasnovan" na leptirima, strasti, zaljubljenosti...zanemarili smo sve oko sebe i krenuli u to "ludilo". Dobili smo ubrzo dvoje krasne djece...Ali što? Vrlo brzo smo se s naših "oblaka" morali spustiti na Zemlju (a to je Palchy dobro shvatila - živi se na Zemlji) i naši su leptiri postali okovani lisicama materijalnog svijeta (uh, što me lupa pjesnićki izraz :-D). Leptiri su poćeli slabije letjeti, a uskoro su i umrli. I koliko god se trudili oživjeti ih, nije nam uspjelo. Ja sam pred sobom vidjela tek blijedu sjenu čovjeka u kojeg sam se tako ludo zaljubila...a isto tako i on u mene...iako smo oboje bili praktično oni isti ljudi kad smo i krenuli u sve...dakle nitko se nije radikalno promjenio...ali u fazi "leptirića" sve to nismo prmječivali...ili nismo htjeli primjetiti... i otišli smo svak na svoju stranu... nakon nekoliko godina u moj je život opet ušao "netko"...opet vulkan i erupcija...ali sada sam imala 2 djece koje je trebalo staviti na noge...nisam se više mogla igrati...i iako teško, ali oduprla sam se tome svemu i nastavila svoj život...sama... a onda, u mojim srednjim 40im došao je "ON"...nečujno, tiho...kao neko smirenje...zapravo kao prijatelj...razumjeli smo se pogledom, tješili razgovorom...bez vulkana, bez erupcije...ni sa jedne strane...a onda...nešto se dogodilo...sinovi su ga zavoljeli...za moje je našao vremena jednako kao za svoju djecu iz propalog braka...a meni je bio društvo za razne prigode, pomoć kad god sam je trebala... ali, dogodilo se i nešto više...sa strahom s obje strane...strah da ne uništimo ono što imamo...predivno prijateljstvo koje nas je povezivalo...nikad nismo požalili...a i strast se rodila kakvu nismo uopče očekivali... Međutim, "netko gore" se jednog dana ružno poigrao s nama...i nije nam dozvolio da starost dočekamo zajedno...ali sretna sam što sam ga imala u svom životu...tihu, srodnu dušu...
zato, draga Palchy, po onome što sam pročitala na tvom blogu, mogu zaključiti da si jedna iznimna žena...jer kako bi inače sve to nosila u sebi??? A tko to ne zna prepoznati, slijep je...nadajmo se samo da nikada i neče progledati jer će mu biti žao, sigurna sam...a onaj tko dobije ovo sve što nosiš u sebi, bit će sretan čovjek! A ako si sigurna da si našla srodnu dušu i da te napustila...srodne duše se ne napuštaju...one su na ovaj ili onaj način uvijek prisutne u našem životu. Teško je i tužno znati da nisu uz nas...ali neke su stvari u "nekim drugim rukama" A ti, Prolazniče, nadam se da uživaš u svojim leptirima...ako ne, da češ uživati...ali isto tako da češ brzo shvatiti da leptiri ne žive dugo...kako oni pravi (životinje) tako ni ovi...možda se baš zato i zovu leptirići??? Jesi li ikad o tome mislio???
A vas dvoje ako smijem primjetiti ste pravu sapunicu razvili pišuči na ovom blogu :-)) Možda bi stvarno trebali na tu kavu otići pa se pošteno porazgovarati :-)))
Pozdrav ljudi... :-)
22.01.2009. (22:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Woooooooooooow..pa ovdje je prava mala čajanka dok mene nema :-))) Al neka je...volim kad se ljudi "druže kod mene" :-))
Hmmm...od koga krenuti??? :-) Ajmo od žena...na muškarce ću se kasnije "okomiti" :-))
Prolaznice, čitajući tvoju priču (životnu) pomalo me rastužila (PMS, valjda pa sam malo cendravija nego inače...mene tako pukne...umjesto na nervozu i živce :-D)...zapravo, ne znam što bih rekla osim da je tvoj jedan od brojnih primjera (brak) što se dogodi kad leptiri nestanu...kad slete...kad se umore od letenja... Ali, vidiš...ti si našla svoju srodnu dušu i uživali ste...iako se niste odmah prepoznali u onom nekom drugačijem obliku od prijateljskog... (mislim da sam u svom odgovoru Prolazniku napisala da je neminovno da se srodne duše vremenom počnu drukčije gledati???) Žao mi je, zaista, da je tako završilo...ali vidim, ti se ipak možeš smijati ZATO ŠTO SE DOGODILO! I svaka ti čast na tome!!! Što se tiče mojih razmišljanja, dobro si pogodila...da, dolaze iz mojih iskustava...vidiš, i ti imaš "hvalospjeve" za mene, iako pojma nemaš kakva sam, tko sam, što sam...A zamisli kakve "hvalospjeve" imaju oni koji me poznaju...Samo, ima jedan "mali" problem - malo sam se umorila od tih hvalospjeva koje uvijek dobivam, a tek nekoliko trenutaka nakon toga gledam toj istoj osobi leđa...koja postaju sve dalja i dalja i dalja...dok posve ne nestanu... To čovjeka umori...učini da posumnjaš u svoju "posebnost, iznimnost,..." Iako nikada nisam posumnjala u svoje kvalitete...Ali ipak...povremeno...neminovno je...
Poznaniče... :-)) Kad tebe vidim odmah mi osmijeh na licu...znaš li zašto? Pitam jer ja nemam pojma :-)) A čini se da na sve moje "sumnje", svako moje mišljenje, pitanje, ti imaš odgovor :-)) (jin i jang?) :-))) Dakle, ovako, o kakvom uskraćivanju bilo čega ti pričaš??? Pa opće je poznata stvar da nitko nikoga nije mogao nekoga vezati uza se koliko god to želio ako taj drugi nije htio ostati...ako misli da je negdje netko bolji...ili da kažem "bolji"? Znači, kad netko odluči otići, otići će. Naravno da svatko ima pravo na svoju sreću...Iako će možda na tom putu povrijediti one koji to najmanje zaslužuju...ali to je ona ljudska "sebičnost" ili što već... A ljubav je sve samo ne sebična...barem ne bi trebala biti... Ali, ako smijem primijetiti, zapravo ti je dobro pitanje Prolaznica uputila kad te pitala: Jesi li ikada u životu, do sada, volio bezuvjetno???Volio uz vrline i mane???Volio nečije dobre i loše dane? Sigurna sam da si vrline i dobre dane volio...ali što je s onom lošijom stranom? Za to ne trebaju "leptirići", za to treba odluka, hrabrost...a to je nešto što se zove ljubav...poznato??? (oprosti ako zvučim pomalo grubo, ali kao i ti, unesem se u "raspravu" :-D) A što se tiče ovog mišljenja o Uomu, ne znam po čemu si to zaključio??? Ovako čitajući tebe, ja dobivam dojam jedne vrlo "izgubljene" osobe...osobe na nekom raskolu...raskrižju... lijevo - livada sa šarenim leptirima, desno - mir, tišina, srodna duša... Možda da ostaneš na raskršću, pa se možda to dvoje kroz neko "stoljeće" spoje? :-)) Pa imaš oboje??? Nemoguće...Ali snovi su besplatni..."I ja ću budan sanjati..." Oprosti mi, još jednom, na cinizmu...ali jednostavno, ne mogu si pomoći :-)) (valjda uistinu zato svi i pobjegnu od mene??? :-(( )
No, mi smo stvarno pravu "Odiseju" razvili ovdje... :-))) Jin i Jang? hmmm...da...nikad ne znaš unaprijed, kako ti kažeš...a vjeojatno nikada nećemo ni saznati... :-))))) pusa ;-)
22.01.2009. (23:07)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uh ja taman promislio kako se nešto može komentirati na ovoj temi, a onda vidim da se razvila diskusija koja je pokazala zavidnu šarolikost realnog. Ali koja je i pokazala koliko je još mogućeg šarenila. Po iskustvima i po maštanjima i filozofijama... Pa postane nezahvalno i potražiti odgovor na tvoja pitanja. Sreo sam više srodnih duša. Koje to više nisu. Za neke sam znao od prvog dana da to jesu. Pa to više nisu. Kako? Zašto? Pa valjda zbog toga što svi imamo neke svoje sinusoide, pa tako i onih naših navodnih 21 gram duše koju zaista imamo. Valjda i duša, kao dio nas nije neka konstanta već ima te svoje sinusoide. A onda se po parovima znaju razići jer, možda im frekvencije ipak nisu iste, iako su srodne ili naprosto nisu imali sreće da se sretnu u vrijeme kad se amplitude podudaraju. Jer da su se sreli.... samo nekoliko minuta ranije, možda bi sve bilo drugačije. Sudbina? Nazovimo je kako hoćeš. Sudbina ili splet okolnosti. I onda? Da li srodnu dušu treba ocijeniti i shvatiti tek kad sve ovo prođe, u trenutku dok se spremamo napustiti svijet, ili ih treba sada već okarakterizirati kao srodne ili nesrodne? Mislim da se broji tek na kraju. Kad je već kasno da se izreagira. Do tada bi valjda trebalo samo prihvatiti i vjerovati u svaku onu za koju promislimo da je srodna duša. Ili voljeti bez obzira na proračune o srodnosti.
Postavila si gore jednu jako zanimljivu rečenicu: .".. Ali budimo realni, zar zaista misliš(te) da žene u jednoj osobi uvijek pronađu sve??? Hah...zabluda!" I opasnu. Jer priču o srodnosti duša tako prebacuješ u neke druge priče. A duša (bez obzira što je imenica ženskog roda), nije valjda različita kod muškaraca i žena.
Ajd... valjda ću drugi put s malo više koncentracije upratit priču, nadam se da ću ti onda pružiti zadovoljstvo i boljeg komentara
23.01.2009. (00:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vjerujem u srodne duše ali ne znam smijem li vjerovati i u to da uvijek uspiju kad se pronađu. Jer kao što si i sama tekla prst sudbine se umiješa, poigra sa nama , duše se razdvoje, pa opet spajaju, jer ne mogu jedna bez druge, ali dokle to može ići ?
23.01.2009. (01:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznanik
Vidi, Prolaznice, na žalost sam ti po godinama bliži nego Palchy, po iskustvu rekao bih i ponešto "stariji"! Pa ću si uzeti pravo malko docirati. Naime ti pišeš da leptirići nisu tako bitni, a zatim kao tri najznačajnija iskustva u životu navodiš svoje leptiriće?!? Kako god do njih došlo i zvala ih ti strast ili kako već... Dakle, jedina naša razlika jest u tvojoj tvrdnji da leptirići MORAJU umrijeti. Nikada se neću s tim složiti, dapače, uvijek ću ih smatrati neophodnom komponentom u svakoj vezi, odnosno svaku vezu bez njih, jelom bez soli! Znajući da jako gladnom i to može biti OK.....NEKO vrijeme. A jesam li volio? O, da, bar dva puta iznimno, do kraja, bez obzira što nam se nije posrećilo, posložilo ostalo, da traje! I još podosta malo manje, ili donekle tako...ili sam tada samo imao takav dojam. Ali me nikada nije uznemirilo niti obeshrabrilo kada se pokazalo da nije tako, uvijek imajući na umu nemilosrdnu statistiku koja nije na mojoj, ičjoj strani.... Palchy, draga, jako me raduje navući ti osmjeh na lice! Zašto je tako? He, he,he...vjerojatno prilično jednostavno, stoga jer osjećaš da te "slušam", pažljivo slušam, što nije osobito često, a zatim i da te bar pokušavam razumjeti. Naravno i stoga jer osjećaš da mi se sviđa to što "razumijevam"..... A raskrižje...naravno, pa dapače, ja volim svaki svoj dan smatrati novim raskrižjem. Obzirom da mi je život stjecajem raznih oklnosti ispao bezbrižan bar s nekih praktičnih strana, dopuštam si luksuz željeti na slijedećem raskrću livadu punu šarenih leptirića, na kojoj mojoj srodna duša u tišini baš rasprostire dekicu....ha.ha,ha....Što je je, znam poželjeti, ha?
23.01.2009. (08:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prolaznica
uhhhh..ovoje postalo komplicirano za pratiti :-) Ali vjerojatno uveseljavamo Palchy svojim komentarima...možda i razbistrimo neka njena razmišljanja ili joj ih još bolje zamutimo??? :-) Jadnaaaaaa :-)))
Slažem se s Lobo...
A Prolazniče...generacijo??? :-) Malo si pogrešno shvatio...ovo s leptirima...ali svatko uzme ono što mu odgovara u određenom trenutku pa si tako sad i ti iz cijele priče izvukao ono što ti je pasalo, ostalo si zanemario... :-) U tim godinama kojima jesi lijepo je da još imaš kondicije trćati za leptirima... (osim ako uistinu nisi zapravo mlađi puno...ali nema veze...ako smo generacija onda te ne dam Palchy, ideš sa mnom na kavicu!!! :-) )
A tebi i Palchy to tako dobro ide..to slaganje i razumijevanje...da ja zaista ne znam što
23.01.2009. (09:57)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prolaznica
uhhhh..ovoje postalo komplicirano za pratiti :-) Ali vjerojatno uveseljavamo Palchy svojim komentarima...možda i razbistrimo neka njena razmišljanja ili joj ih još bolje zamutimo??? :-) Jadnaaaaaa :-)))
Slažem se s Lobo...
A Prolazniče...generacijo??? :-) Malo si pogrešno shvatio...ovo s leptirima...ali svatko uzme ono što mu odgovara u određenom trenutku pa si tako sad i ti iz cijele priče izvukao ono što ti je pasalo, ostalo si zanemario... :-) U tim godinama kojima jesi lijepo je da još imaš kondicije trćati za leptirima... (osim ako uistinu nisi zapravo mlađi puno...ali nema veze...ako smo generacija onda te ne dam Palchy, ideš sa mnom na kavicu!!! :-) )
A tebi i Palchy to tako dobro ide..to slaganje i razumijevanje...da ja zaista ne znam što ćekate s tom kavicom....??? Pa vidš da je puca PMS???? :-))
Ne znam zašto mi je komentar "pojelo"??? :((
pozdrav svima...
23.01.2009. (09:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
...a što reć...ima srodnih duša, ima, ima... eto ja ih imam 4....(a samo prije godinu dana mislila sam da postoji samo jedna)hahahaha.. ..sve su mi jako drage, ispunjuju me...i zajedno čine cjelinu od 100%....naravno da ona koja je stalno uz mene čini 97 % mog života a one tri svaka po 1 %....i ....zajedno čine cjelinu...
i da one uvijek dođu u pravo vrijeme, ne treba ih tražiti...kada smo spremni za njih one se odjednom pojave..
23.01.2009. (10:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prolaznica
Napokon kraj!!! Da, da...još radim, pa??? :-) Pa da dovršim započeto... Pojelo mi komentar u slanju, a napisala sam cjeli roman...pukla sam... Ajde da probam vratiti misli...iako mislim da je nemoguče...
Ah, da...Prolazničekako se već ne umoriš od tolikog trčanja...u našim godinama nije lako. Ili imaš neku mladu ždrebicu s kojom treniraš??? Hehehehehe :-))) A pogrešno si shvatio ono moje s leptirima...definitivno...jesi li pročitao zadnje...o srodnoj duši??? nije tu bilo leptira....to je ona neka "druga vrsta strasti" ali nikako strast o kakvoj ti pričaš... A kažeš da si čak 2 puta iskreno volio??? Hmmm..kaj i ti imaš dvoje djece??? :-)))) Neznam, ali nisam te baš doživjela kao nekoga tko je uopče do sada osjetio onu pravu, duboku, iskrenu ljubav...u svim njezinim oblicima...ljubav koja je hrabra i jaka oduprjeti se svim iskušenjima koje život nosi... Opet, ISPRIČAVAM SE AKO GRJEŠIM...
Palchy...malena...manje cinizma...netreba ti toga još!!! Znam da je tako lakše kroz život...ili se čini lakše...misliš da si "nedodirljiva", da te nitko ne može povrjediti, gradiš "tihe nevidljive zidove" oko sebe...ali pusti ponekad nekoga da preskoči taj tvoj zid...ne možeš uvijek u svojoj kuli biti sama i braniti svoju "tvrđavu"... a unatoč zidu, ljudi prodru unutra...a onda nisi spremna...i budeš povrjeđena...bolje je biti otvoren i SPREMAN NA SVE - sreću, ljubav, bol, tugu, odlazak...
A za sad...tko zna...možda da ti, Poznanik i ja odemo na kavicu??? :-)) Vino? Čaj? Ehhhh...zamisli buke i rasprave!!! ;-)
23.01.2009. (16:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobro...ovdje se opet partijalo bez mene cijeli dan vidim!!!! Grrrrrrrrr :-))) al lijepo je doći doma po zapadnjačkom stilu - obavljen radni dan, nakon toga dobra rekreacija (ispucavanje svega iz sebe na vrlo aktivnom igranju odbojke ;-) - neslućena je snaga danas izlazila iz mene dok sam lupala po onoj lopti :))) ; a onda tuširanje i kod frizerke... o daaaaaa...postala sam nadomak onome što sam uvijek mrzila :-))) ali ne smijem reći što :)) al recimo da idem otkrivati je li istina da se "one" uistinu bolje zabavljaju??? :-)))))
A vidim, vi ste se na poslu dosađivali svi? Baš lijepo...
@Loby, moja, što da ti kažem nego da se s tobom uvijek do sad slažem... Drago mi je da si svratila ;-) @malena - ti ne oskudijevaš u srodnim dušama...uistinu si bogata osoba :-)) svaka čast
@Prolaznice - šteta za "pojedeni" kom...vjerujem da je bio dobar...a vidiš ti kako se "moj Poznanik" stalno vraća, ha? Nešto ga drži ovdje da ni sam ne zna što? :-)
@Poznaniče - kažeš ti "razumiješ me i shvaćaš...slušaš"...hmmm...pa gdje si bio cijelog mog života? :-)) Ah, kažeš blizu 60ih? Hm...možda promijenim svoje mišljenje o razlici u godinama pa počnem drukčije razmišljati...osim, ako baš kako je i Prolaznica rekla, si ti zapravo puno mlađi...iskreno, ni meni ne "zvučiš" kao neki "iskusni tatek" :-)))) Sorry...Al ne "zvučiš" stariji od 40!!!! Al ovdje svatko može imati koliko želi ;-) Biti što želi...Ipak je ovo virtuala ;-))) Svejedno, volim vidjeti kad si tu...nadam se da nećeš tako brzo nestati (osim ako te "otjeram"...to mi jako dobro ide, inače ;-D)
pusaaaaa ;-)
23.01.2009. (17:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznanik
Bliži Prolaznici nego tebi Palchy ne znači baš 60....srećom (sorry Prolaznice!). Čak niti 50, ali niti daleko....Doduše, volim se osjećati i manje od tvoje procjene, he,he,he...kadikad mi i uspije. Prolaznice, ovo s dvoje djece je malo presarkastično. Kao što malko cjepidlačiš s vrstama strasti..... Palchy, umalo postaješ što? Morao sam, inače, ponešto naučiti o ženama s godinama, a među ostalime svakako jest i to da žene vole i cijene pažnju. Još bolje, držim da današnje žene, mada ne vidim razloga, još uvijek to cijene kao nešto neobično, nešto što im ne pripada. Kao da nisu svjesne da su najdivnija pojava uopće i da im prirodno pripada najveća pažnja. Dobar, stari, patrijarhalni odgoj valjda.... Nisam inače još primjetio kojim to tako efikasnim metodama tjeranja raspolažeš, barataš, pa ću za sada ostati! PS Usput, Prolaznice, kao i u svim sportovima, i u ovome je 95% trening, a ostalo talent....oko ždrebica mislim....
23.01.2009. (18:58)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
oooooo, Poznaniče, mi smo tu "zajedno"??? Nije li to divno?? :))
A metode tjeranja? Upoznaj me pa ćeš saznati vrlo brzo :-)))) Tako sam divna i krasna (tako kažu) da svi odluče otići :-))))))))))))))
P.S. Eh, da, Poznaniče, nije da umalo postajem nego sam postala...blondie ;-))
navodno se one bolje zabavljaju pa da vidimo...nadam se da mi je i hidrogen i mozak dovoljno spržio da se ponašam u skladu s bojom kose :-)) jer hebeš boju kose ako se ne ponašaš u skladu s njom :-)))))))))))))
23.01.2009. (19:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prolaznica
Sve češće boravim na tvom blogu otkad sam ga negdje otkrila i sviđa mi se to što pišeš. :-)
A sad o mitovima...hm, da, teško je to pitanje da li postoje zaista srodne duše i da li nađe svatko svoju u ovom životu??? Često sam se i sama pitala to pitanje. Osobno mislim da sam svoju srodnu pronašla :-)))))), ali kako to, nažalost, često bude, vrlo brzo sam je izgubila. Ne, nije to bio moj muž, niti je bio moj ljubavnik...ali bio je "nešto". Iako smo vrlo brzo shvatili da smo jedno drugome srodne duše, još brže smo ostali bez svega...sada moja duša luta svijetom sama čekajući da se sa svojom srodnom dušom opet nađe...negdje.
I slažem se da se sudbina vrlo često upetlja i svoje prste provuče kako nam ne bi olakšala posao, ali srodnost, o kojoj pišeš, ne može i ne smije ostati neprepoznata. Jedino je problem što ljudi vrlo često nisu dovoljno jaki, hrabri ni odlučni da uhvate prst sudbine za cijelu ruku...
Ali definitivno se slažem kad kažeš da takve duše ne mogu svijetom hodati odvojeno!!! Potpisujem!
Topli pozdrav :-)
18.01.2009. (15:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
prolaznica
E, da...i pjesma ti je prekrasna...tužno je kad čuješ da "tišina glasno pada", i svi se ponekad pitamo da li pripadamo ovome svijetu...ali odgovore trebamo potražiti u nama samima :-))) i nikad ne sumnjati da smo svi ovdje iz nekog opravdanog razloga, a pogotovo da ne zaboravimo da smo ovdje u prolazu i da ovo vrijeme trebamo iskoristiti za sve ljepote svijeta i života što ih on pruža...prekratko smo ovdje da bismo vrijeme provodili u tugovanju...
18.01.2009. (15:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
uomo homini lupus
Aha... Možda svakog dana prođeš kraj srodne duše ali to ne znaš jer joj ne piše na čelu. I možda nikad nećeš ni saznati. Ne čini li to cijelu stvar potpuno besmislenom? Mislim, tražiti nekoga za koga je teško vjerojatno da ćeš ga ikad naći.
Valjda sve zavisi o niti od kojih smo satkani, od onoga što nam je zapravo važno. Ima za svakoga poklopac. Ja sam svoj pronašao u životu.
I napustio iz nekih glupih ili manje glupih razloga. Valjda je najveća nesreća da svoj poklopac pronađeš u sasvim pogrešnom periodu života. I onda se nadaš da ima još takvih poklopaca, ali... Ne vjeruješ baš. Jer si za sve te silne godine i kroz sva ta silna upoznavanja i "probe" pronašao samo jedan. Jedan jedini.
19.01.2009. (02:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznanik
O, da, postoje srodne duše, itekako! Ljudi s kojima se razumijemo pogledom, s kojima možemo uživati i u tišini, koji vole slične knjige, filmove, uopće sličan način provođenja vremena...U čijem društvu osjećamo mir.
Samo što dolazimo do pitanja želimo mi zapravo taj mir i u muško-ženskim odnosima? Ili nas zapravo privlači baš nemir, izazov suprotnosti, uzbuđenje novog, nedoživljenog, svakakva iznenađenja? Tako niti legenda o privlačnosti bad gay's nije baš bez osnova upravo radi toga, mada Razumom gledano uopće nije logična, ha?
Doista mislim da Nemir, grozničavost, pomaknuto stanje, čine esenciju sexualne privlačnosti, uzbuđenja.....mada, velim, kadikad nam se učini da želimo suprotno. Ili je to razlika između zaljubljenosti i ljubavi? Voljeti nekoga stabilno, godinama, živjeti ugodno u njegovu društvu, očito je ipak jedno, a izgarati u nemiru, lomiti se od podivljalih leptirića je nešto ipak drugo! Svi želimo prvo, ali nas zapravo privlači, s vremena na vrijeme i neodoljivo, baš ovo drugo, je li? The Game....
Pa bi idealno bilo imati prijatelja (muža/ ženu???) srodnu dušu, a ljubavnika iz druge sfere, a? Sastaviti to...hm,hm, već je u domeni premije na lutriji....jednom ili nijednom...u životu!!!
20.01.2009. (08:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
@prolaznice - lijepo si to sve napisala. Žao mi je da se sudbina "poigrala" s vama i razdvojila vas...ali baš o tome sam i pisala.
Međutim, vrlo često ta "srodnost" ako se i prepozna, ostane zanemarena zbog xy drugih stvari...
p.s. drago mi je da ti se sviđa pjesma :-))
@ uomo - kažeš "svaki lonac ima poklopac?" :-) pa tako i srodna duša drugu? vidiš ti si svoju našao i kažeš napustio je? i nikad više našao drugu? zato jer je "srodna duša" uistinu samo jedna...jedan i jedina. ostalo mogu biti tek blijeda kopija, ali...
ali i sam si to shvatio...očito prekasno, nažalost...ali...
@poznaniče - zanimljivo razmišljanje u svakom slučaju. :-) leptiriće o kojima pričaš, sigurna sam da smo svi u životu bar jednom osjetili. One prave i divlje, jednom i nikad više. Ili ih možda neki nikada i neće.
I lijepo je kad ti "leptirići" daju snagu neslućenih razmjera da se vineš do neslućenih visina, ali vrlo često i vrlo brzo LEPTIRIĆI SE PRETVARAJU U GRČEVE i svatko normalan poželi neki mir...
zaljubljenost i ljubav - velika razlika. činjenica je da se kao mladi zaljubljujemo najčešće u "celofan",a kasnije, AKO SMO USPJELI SAZRIJETI, trebali bismo se znati zaljubljivati u SADRŽAJ PAKETA...a to je onda ono što traje...
ovo o kombinaciji prijateljice/prijatelja kao srodne duše i ljubavnice koja diže adrenalin - tipična je (po mojem) muška nezrela mašta koja rijetko ili gotovo nikada u stvarnom životu ne opstane...jer je neminovno da osobu, koja te toliko smiruje, pruža ti mir i razumije te, počneš ipak gledati na neki drugi način...
a kad se leptiri pretvore u grčeve (a vjeruj mi, pretvore se) to postane mučno i naporno...
svatko normalan poželi u životu imati uza se nekoga s kime će gledati u istom smjeru...
pozdrav :-)
20.01.2009. (09:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bocaccio
Prica o srodnim dusama svakako je romanticna ali ona ne bi postojala da nema racionalnih elemenata koji ju potvrdjuju a vezani su za nas svakodnevni zivot. Srodne duse koje traze jedna drugu, ponekad je nadju a kad je nadju onda se izgube jer se nesto postavi izmedju njih pa ih sprijeci u ostvarenju trajne srece. Ponekad to nije slucaj. Prica ima i svoje mnogobrojne filmske i knjizevne realizacije.
Prica samo potvrdjuje da su ljudi dusevna bica. Nitko nije dokazao da dusa postoji - postoji slutnja, vjerovanje, intuicija koja nas vodi takvom zakljucku. Ali nitko nije niti opovrgnuo da dusa ne postoji. Racionalni dokazi tu puno ne pomazu ali ostaje cinjenica (dokazana u znanstvenom eksperimentu) da u trenutku smrti svaki covijek izgubi tocno 21 gram vlastite tezine. Sto je to i gdje tocno nedostaje taj 21 gram, to jos nije otkriveno.
U svakom slucaju neuronska mreza u nasoj glavi djeluje kao racunalo. Kako racunalo predstavlja hardware koji be softwarea nema ulogu, u svakom slucaju po logici mora postojati neka vlastita volja (a svi znamo da ona postoji) koja svemu tome daje smisao. U sirem smislu je mozemo nazvati dusom.
Pozdrav is Bocacciograda
20.01.2009. (11:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznanik
Palchy...oprosti, ali držiš predavanje na temu "Kako bi trebalo biti". Ne znam baš je li exkluzivno muška maštarija imati oboje, i leptiriće i spokoj. Možda se mi samo malo manje libimo razmatrati vjerojatniju opciju, da to ne nalazimo u istoj osobi! Ja se slažem da nam treba u životu srodna duša, da nam je ugodno s njom, ali naprosto ne vjerujem da žene koje su jednom osjetile prave leptiriće više to ne požele, zadovolje se mirom....čak i s čovjekom koji je u stanju ispuniti dobro ostalih 95% njihova života...nekako ne vjerujem. Sasvim druga je priča mogu li i žele li se zaustaviti razumom, ali iskreno sumnjam da ne požele, da im ne padne na pamet, ili ih ponese....bilo kada do pod starost. Zbilja se toga odreknu, izgube potrebu.....Naprosto, sve moje iskustvo se ne slaže s tim....
20.01.2009. (19:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
@ Dragi moj Boccaccio, upravo o postojanju i nepostojanju duše sam jednom i pisala u jednom svom postu (Bitno je očima nevidljivo)...i spomenula da zaista ne znamo kako duša izgleda, ali itekako možemo reći za nekoga "čovjek s dušom" ili "čovjek bez duše". Jer uistinu su bitne stvari oku nevidljive. Zato se valjda i dogodi da dvije srodne duše hodaju ovim svijetom, a nikad se i ne prepoznaju...osim u nekim iznimnim slučajevima kad im se to dogodi, pa kad ih i sudbina (ili oni sami) pusti u miru...
@ Poznaniče...oprosti, nisam mislila da moj odgovor na komentar bude shvaćen kao "predavanje". Ne mislim uopće da je to ekskluzivno muška maštarija...Ali budimo realni, zar zaista misliš(te) da žene u jednoj osobi uvijek pronađu sve??? Hah...zabluda!
Ali, s onih 95%, zrela osoba se itekako "zadovolji". Zašto pod navodnike? Jer to ne znači "zadovoljiti se"...čovjek se "zadovolji" nečim što je tek mrvicu OK...a kad je 95% toga dobro, zar svemu tome okrenuti leđa zbog onih 5% što će nam netko pružiti???
Dakle, prihvatiti 1 dan raja i 5 dana pakla i tako unedogled (to je onaj dio kad se leptiri pretvaraju u konstante grčeve), a "odbaciti" nešto gdje je 95% toga dobro???
Ne znam, meni to djeluje nezrelo malo. Bez obzira dolazilo s muške ili ženske strane.
Žao mi je da su se tvoja iskustva pokazala upravo takvima - da ne vjeruješ da se netko može zaustaviti razumom...ali, može...
Jer ono po čemu se i razlikujemo od nekih drugih vrsta je upravo taj INSTINKTIVNI DIO I RACIO...Sretan je onaj tko RACIO zna uključiti onda kada treba...
Samo, naravno nije na meni da bilo koga, pa tako ni tebe, uvjeravam u nešto u što sam ne može vjerovati...vrijeme ionako uvijek pokaže ispravnost naših odabira za sve....
p.s. I nemoj mi se toliko ljutiti :-))) "morat" ćeš mi kavu platiti :-)))
pusa i pozdrav :-)
20.01.2009. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pošteni
jebale vas srodne duše, to je obična pizdarija kojom tješe nedojebane ucviljene samce da ima nade za njih, pardon my french :))))
meni su sve žene bile srodne, dok nisu otišle, onda bi došla nova srodna, evo i sad sam u braku sa fantastičnom ženom koja je moja srodna duša
dok me ne prevari ili ostavi ili nešto treće ili ja nju, onda ću naći novu srodnu dušu, pa ima ih k'o govana ako malo bolje potražiš
ili mi je sadašnja žena stvarno srodna duše, sad sam jebeno zbunjen !!!
21.01.2009. (12:22) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznanik
Kava rado! I ne ljutim se, tek zanesem diskusijom...ako je tako zazvučalo! Racio iznad svega, a? Kako to gordo zvuči....No, je li baš presretan onaj tko po njemu proživi život...hm,hm...dobro, da se nađemo na sredini. Dopustiti ću da proživi život jako ugodno nesretan, a ti dopusti da prava sreća, osjećaj da je cijeli Svijet naš, ipak ne dolazi od logičnog zaključivanja, racia, nego baš od leptirića, osjećaja da letimo! I da nas je tada baš briga razlikujemo li se od životinja, hoćemo li spržiti krila, ili pak tresnuti na zemlju, po starom aksiomu da sve što se diže mora i pasti...ili bar spustiti se! Može??? Ha,ha,ha....
PS Još mi jedino nije jasno kako netko mlad poput tebe može biti tako siguran da leptirići baš UVIJEK moraju preći u grčeve? Ja sam, naime, vjerojatno prilično stariji, a još se uvijek nadam.... Da, da, svjestan sam pri tome da optimistu i budalu dijeli tek jako tanka linija....a ipak!
21.01.2009. (19:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
@ OOOOOOOOOOO, Pošteni :-) pa dugo te nije bilo kod mene ;-))
Ali, nažalost, moram ti reći, da me komentar malo razočarao...očekivala sam više od tebe...a onda, opet, i nije neočekivano da netko tko je u sretnom braku (a valjda jesi??? :-D) i može drukčije razmišljati...samo mislim, ipak, da si malo falio poantu cijele priče i daljnje rasprave...tebi se sve svodi na slaganje do trenutka "prevare, odlaska i slično", ali ono o čemu sam ja htjela pričati je "ona jedna viša razina na kojoj se dvoje ljudi nadopunjavaju bez obzira u kakvom su odnosu...makar i platonskom" pa da ne razumijem odlaske ili nespajanje takvih "nadopunjavanja"...samo to...
ali u svakom slučaju, uvijek mi je drago "vidjeti" te na mom blogu ;-)
pozzzz
@ A sad ti, Poznaniče :-)
Već sam mislila da sam te svojim "napadima" otjerala ili jednostavno izazvala neki revolt pa si odlučio "ušutjeti"...naime u zadnje vrijeme mi "tjeranje" ljudi od sebe ide predobro (možda ćeš pomisliti: "Nije ni čudo ako ovako i inače napadaš :-) i ako imaš ovakve stavove" :-D ...al nažalost, opet, to sam ja pa kome se svidim nek ostane, kome ne... dalje se zna...mogu se "modelirati", ali ne i mijenjati)
Svakako mi je drago da si opet navratio :-)
A vidim i za kavu si raspoložen :-)) Hm? E sad je to već nešto opasno :-)) No, šalu na stranu :-) Ma, ionako nisam neko društvo za kavu, trenutno ovako "feministički" raspoložena :-)))
Ajmo se vratiti našoj "raspravi"...Ja nisam mislila doslovno po RACIU živjeti i proživjeti život...malo si me pogrešno shvatio...
Ja se slažem da je leptiriće prekrasno osjećati...prekrasno je letjeti do oblaka...pa i preko njih...znam jer sam ih osjetila...i ne kažem to samo zato da kažem, nego zaista znam o čemu pričam...
Ali ovo si dobro primijetio: sve što se digne, mora i pasti :-))) ili se spustiti...a kod leptirića to su često grčevi...jer najčešće ti leptirići ne dolaze ni od čega što ima veze sa stvarnošću...
A mi ipak živimo na ZEMLJI...ne ni u Raju ni u Paklu...život trebamo živjeti i proživjeti tu na ZEMLJI...a za to "preživljavanje" nisu dovoljni instinkti nego i racio...(nadam se da bar donekle kužiš što želim reći)
Ja sam se "ulovila" na onih tvojih 95% i 5%...Meni to zaista zvuči kao tražiti kruha povrh pogače (gdje je 95% naravno pogača, a ovih 5% kruh)...a to se zove nezasitnost...
A kažeš kako netko mlad poput mene može ovako razmišljati??? Hm...hvala na komplimentu o mladosti :-) ali ne čine čovjeka mladim ili starim godine, nego iskustvo koje nosi...i to ne mislim na brojnost iskustva, nego na "kvalitetu" iskustva...
U konačnici (ako si poslušao pjesmu) ja bih ipak voljela naći nekog uz koga ću se puno smijati, tko će se uz mene smijati, s kime ću se i pogledom razumjeti, s kime ću u istom smjeru gledati, a kada bilo kome od nas dođe "kišni dan" da imamo snage izvući sunce i osmijeh na lice...i to sve da mijenjam zbog leptira koji neminovno odlete, tresnu, a onda....?
Što sa stvarima koje treba rješavati na prizemnoj razini???
Uhhhhhhhh...ovo je tako teško..vidim da bi naša kava bila jaaaaaaaaaaakkkkkkkkooooo duga... :-))) a tko zna, možda bi skužili da si ti JIN mome JANGU :-))))
No, mala šala.... :-))
p.s.
kažeš da si mali ipak stariji i da se nadaš?
vidiš, i Uomo je čovjek koji ima očito neke godine i prilično iskustvo iza sebe pa se ipak složio da je samo jednom našao svoju srodnu dušu...jednom i nikad...(koju je priznaje napustio iz više ili manje glupih razloga, ali...)
a i Prolaznica...iako kod nje ne kužim što ih je razdvojilo???
pozzz
21.01.2009. (21:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznanik
JIn i Jang, mda, nikada ne znaš unaprijed, je li? Ha,ha,ha...
Uomo je ipak, ruku na srce, bar sada, jedan razočaran i ogorčen čovjek. To jest ne bih ga baš uzimao kao mjerilo....kao da je već odustao, mislim...
Ne pokušavam opisati raj, nisam utopist i svjestan sam da se oko mnogih stvari u životu možemo zadovoljiti s nečim PRIBLIŽNO onakvim kako bi doista htjeli, da možemo tako živjeti PRILIČNO zadovoljni, SKORO sretni. Skeptik sam samo u svezi vremena, dugog vremena. Pitam se može li takvo stanje "držati vodu" veći dio života ili ipak nezadovoljstvo raste, umjesto da se smanjuje, da nestaje. U prijevodu...može li dobar partner baš definitivno zatvoriti horizonte, zadovoljiti, ili se pak ipak stalno vraćamo na najsnažnija životna iskustva, proživljavamo ih ponovo. I ubijamo svoj život, ali i partnerov, koji možda niti ne shvaća za što je "kriv", da nikada neće biti onaj pravi samo stoga što naprosto nije "srodna duša", poklopac, što god.... Čini mi se da su ti odnosi rijetko iskreno definirani, da 70, 90 ili koliko posto zadovoljstva rađa nesreću za onoga drugog, da se njemu ruši život ni krivom ni dužnom, da on ima pravo na sve...ili bar znati da je na djelu RACIONALNA nagodba njegova partnera sa samim sobom, a da on može birati...trebao bi moći. Prihvatiti nagodbu ne daje pravo uskratiti partneru pravo da nađe pravoga, 100% !
Sve u svemu, ne vjerujem u mogućnost da je išta manje od svega put ka dugotrajnoj sreći, a oprostiti ćeš, tipični ženski bezobrazluk i navika (mada, OK, ne i sasvim exluzivno ženski) je laganje o tome, uvjeravanje da je manje dovoljno.....puno bi manje nesreće, mislim, bilo da se postotak, stupanj zadovoljstva jasno pokaže. Uza sav rizik da na kraju ostanemo sami....
Dapače, čini mi se, Palchy, da mi zapravo slično mislimo. Jer ako te netko nasmijava čitav život, razvedrava ti dane, otvara i ispunjava ti dušu, taj će ti sigurno izazivati i leptire u trbuhu, kad, tad, će mu uspjeti i da poletiš, da ti se učini da živiš u oblacima...strast se to zove, ha?
22.01.2009. (10:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mrvicak
Mozda je mit, a mozda i stvarnost. Sve je moguce...
Pozdrave ti ostavljamo...
22.01.2009. (13:23) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prolaznica
o, djeco, draga! :-) (uzimam si pravo da VAS tako zovem s obzirom da sam žena nadomak 60-ih :-) )
oko čega se vi ovdje natežete??? Palchy je obradila tak jednu divnu temu...a rasprava je krenula u sasvim drugom smjeru...
Kao prvo, moram reči da Palchy krasno razmišlja! Ali...premlada si Palchy za takvo razmišljanje...nadam se samo da ono ne dolazi iz tvojih nekih gorkih iskustava???Ako da, onda mi je zaista žao zbog takvih iskustava. Ali malo je mladih ljudi koji tako razmišljaju kao ti, a kao rezultat toga vidimo toliko prekinutih dugih veza...i još gore, brakova. Znam jer sam i sama sve to prošla...leptire, ali i srodnu dušu.
Prolazniče, ti si, nemoj se ljutiti, ali očigledno, još ipak nedovoljno zreo za neke "ozbiljne" stvari??? Jer ovako kako ti razmišljaš može razmišljati samo netko tko nikada nije onako uistinu volio...meni se čini da si do sada samo za leptirima trčao i kad bi se oni ugasili, "ugasio" si se i ti, a i tvoja veza. To je ono što zovu zaljubljenost, ludost, strast...a takvo stanje ne može trajati vječno...i ako se ne pretvori u ljubav (znaš ono kad nekoga voliš i "balavog" s temperaturom 40), tu prestaje sve...leptiri krepaju, a veza se prekida.
Oprosti mi, ako griješim!
Osobno sam sa svojih 30ak ušla u brak koji je bio "zasnovan" na leptirima, strasti, zaljubljenosti...zanemarili smo sve oko sebe i krenuli u to "ludilo". Dobili smo ubrzo dvoje krasne djece...Ali što? Vrlo brzo smo se s naših "oblaka" morali spustiti na Zemlju (a to je Palchy dobro shvatila - živi se na Zemlji) i naši su leptiri postali okovani lisicama materijalnog svijeta (uh, što me lupa pjesnićki izraz :-D). Leptiri su poćeli slabije letjeti, a uskoro su i umrli. I koliko god se trudili oživjeti ih, nije nam uspjelo. Ja sam pred sobom vidjela tek blijedu sjenu čovjeka u kojeg sam se tako ludo zaljubila...a isto tako i on u mene...iako smo oboje bili praktično oni isti ljudi kad smo i krenuli u sve...dakle nitko se nije radikalno promjenio...ali u fazi "leptirića" sve to nismo prmječivali...ili nismo htjeli primjetiti...
i otišli smo svak na svoju stranu...
nakon nekoliko godina u moj je život opet ušao "netko"...opet vulkan i erupcija...ali sada sam imala 2 djece koje je trebalo staviti na noge...nisam se više mogla igrati...i iako teško, ali oduprla sam se tome svemu i nastavila svoj život...sama...
a onda, u mojim srednjim 40im došao je "ON"...nečujno, tiho...kao neko smirenje...zapravo kao prijatelj...razumjeli smo se pogledom, tješili razgovorom...bez vulkana, bez erupcije...ni sa jedne strane...a onda...nešto se dogodilo...sinovi su ga zavoljeli...za moje je našao vremena jednako kao za svoju djecu iz propalog braka...a meni je bio društvo za razne prigode, pomoć kad god sam je trebala...
ali, dogodilo se i nešto više...sa strahom s obje strane...strah da ne uništimo ono što imamo...predivno prijateljstvo koje nas je povezivalo...nikad nismo požalili...a i strast se rodila kakvu nismo uopče očekivali...
Međutim, "netko gore" se jednog dana ružno poigrao s nama...i nije nam dozvolio da starost dočekamo zajedno...ali sretna sam što sam ga imala u svom životu...tihu, srodnu dušu...
zato, draga Palchy, po onome što sam pročitala na tvom blogu, mogu zaključiti da si jedna iznimna žena...jer kako bi inače sve to nosila u sebi??? A tko to ne zna prepoznati, slijep je...nadajmo se samo da nikada i neče progledati jer će mu biti žao, sigurna sam...a onaj tko dobije ovo sve što nosiš u sebi, bit će sretan čovjek! A ako si sigurna da si našla srodnu dušu i da te napustila...srodne duše se ne napuštaju...one su na ovaj ili onaj način uvijek prisutne u našem životu. Teško je i tužno znati da nisu uz nas...ali neke su stvari u "nekim drugim rukama"
A ti, Prolazniče, nadam se da uživaš u svojim leptirima...ako ne, da češ uživati...ali isto tako da češ brzo shvatiti da leptiri ne žive dugo...kako oni pravi (životinje) tako ni ovi...možda se baš zato i zovu leptirići??? Jesi li ikad o tome mislio???
A vas dvoje ako smijem primjetiti ste pravu sapunicu razvili pišuči na ovom blogu :-))
Možda bi stvarno trebali na tu kavu otići pa se pošteno porazgovarati :-)))
Pozdrav ljudi... :-)
22.01.2009. (22:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
Woooooooooooow..pa ovdje je prava mala čajanka dok mene nema :-))) Al neka je...volim kad se ljudi "druže kod mene" :-))
Hmmm...od koga krenuti??? :-)
Ajmo od žena...na muškarce ću se kasnije "okomiti" :-))
Prolaznice, čitajući tvoju priču (životnu) pomalo me rastužila (PMS, valjda pa sam malo cendravija nego inače...mene tako pukne...umjesto na nervozu i živce :-D)...zapravo, ne znam što bih rekla osim da je tvoj jedan od brojnih primjera (brak) što se dogodi kad leptiri nestanu...kad slete...kad se umore od letenja...
Ali, vidiš...ti si našla svoju srodnu dušu i uživali ste...iako se niste odmah prepoznali u onom nekom drugačijem obliku od prijateljskog... (mislim da sam u svom odgovoru Prolazniku napisala da je neminovno da se srodne duše vremenom počnu drukčije gledati???)
Žao mi je, zaista, da je tako završilo...ali vidim, ti se ipak možeš smijati ZATO ŠTO SE DOGODILO! I svaka ti čast na tome!!!
Što se tiče mojih razmišljanja, dobro si pogodila...da, dolaze iz mojih iskustava...vidiš, i ti imaš "hvalospjeve" za mene, iako pojma nemaš kakva sam, tko sam, što sam...A zamisli kakve "hvalospjeve" imaju oni koji me poznaju...Samo, ima jedan "mali" problem - malo sam se umorila od tih hvalospjeva koje uvijek dobivam, a tek nekoliko trenutaka nakon toga gledam toj istoj osobi leđa...koja postaju sve dalja i dalja i dalja...dok posve ne nestanu...
To čovjeka umori...učini da posumnjaš u svoju "posebnost, iznimnost,..." Iako nikada nisam posumnjala u svoje kvalitete...Ali ipak...povremeno...neminovno je...
Poznaniče... :-))
Kad tebe vidim odmah mi osmijeh na licu...znaš li zašto? Pitam jer ja nemam pojma :-)) A čini se da na sve moje "sumnje", svako moje mišljenje, pitanje, ti imaš odgovor :-)) (jin i jang?) :-)))
Dakle, ovako, o kakvom uskraćivanju bilo čega ti pričaš???
Pa opće je poznata stvar da nitko nikoga nije mogao nekoga vezati uza se koliko god to želio ako taj drugi nije htio ostati...ako misli da je negdje netko bolji...ili da kažem "bolji"?
Znači, kad netko odluči otići, otići će. Naravno da svatko ima pravo na svoju sreću...Iako će možda na tom putu povrijediti one koji to najmanje zaslužuju...ali to je ona ljudska "sebičnost" ili što već...
A ljubav je sve samo ne sebična...barem ne bi trebala biti...
Ali, ako smijem primijetiti, zapravo ti je dobro pitanje Prolaznica uputila kad te pitala: Jesi li ikada u životu, do sada, volio bezuvjetno???Volio uz vrline i mane???Volio nečije dobre i loše dane?
Sigurna sam da si vrline i dobre dane volio...ali što je s onom lošijom stranom? Za to ne trebaju "leptirići", za to treba odluka, hrabrost...a to je nešto što se zove ljubav...poznato???
(oprosti ako zvučim pomalo grubo, ali kao i ti, unesem se u "raspravu" :-D)
A što se tiče ovog mišljenja o Uomu, ne znam po čemu si to zaključio??? Ovako čitajući tebe, ja dobivam dojam jedne vrlo "izgubljene" osobe...osobe na nekom raskolu...raskrižju...
lijevo - livada sa šarenim leptirima, desno - mir, tišina, srodna duša...
Možda da ostaneš na raskršću, pa se možda to dvoje kroz neko "stoljeće" spoje? :-)) Pa imaš oboje??? Nemoguće...Ali snovi su besplatni..."I ja ću budan sanjati..."
Oprosti mi, još jednom, na cinizmu...ali jednostavno, ne mogu si pomoći :-))
(valjda uistinu zato svi i pobjegnu od mene??? :-(( )
No, mi smo stvarno pravu "Odiseju" razvili ovdje... :-)))
Jin i Jang? hmmm...da...nikad ne znaš unaprijed, kako ti kažeš...a vjeojatno nikada nećemo ni saznati... :-)))))
pusa ;-)
22.01.2009. (23:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
treba mi sklonište od buke
uh
ja taman promislio kako se nešto može komentirati na ovoj temi, a onda vidim da se razvila diskusija koja je pokazala zavidnu šarolikost realnog. Ali koja je i pokazala koliko je još mogućeg šarenila. Po iskustvima i po maštanjima i filozofijama...
Pa postane nezahvalno i potražiti odgovor na tvoja pitanja.
Sreo sam više srodnih duša. Koje to više nisu. Za neke sam znao od prvog dana da to jesu. Pa to više nisu.
Kako? Zašto?
Pa valjda zbog toga što svi imamo neke svoje sinusoide, pa tako i onih naših navodnih 21 gram duše koju zaista imamo. Valjda i duša, kao dio nas nije neka konstanta već ima te svoje sinusoide. A onda se po parovima znaju razići jer, možda im frekvencije ipak nisu iste, iako su srodne ili naprosto nisu imali sreće da se sretnu u vrijeme kad se amplitude podudaraju. Jer da su se sreli.... samo nekoliko minuta ranije, možda bi sve bilo drugačije.
Sudbina?
Nazovimo je kako hoćeš. Sudbina ili splet okolnosti.
I onda? Da li srodnu dušu treba ocijeniti i shvatiti tek kad sve ovo prođe, u trenutku dok se spremamo napustiti svijet, ili ih treba sada već okarakterizirati kao srodne ili nesrodne?
Mislim da se broji tek na kraju. Kad je već kasno da se izreagira.
Do tada bi valjda trebalo samo prihvatiti i vjerovati u svaku onu za koju promislimo da je srodna duša. Ili voljeti bez obzira na proračune o srodnosti.
Postavila si gore jednu jako zanimljivu rečenicu: .".. Ali budimo realni, zar zaista misliš(te) da žene u jednoj osobi uvijek pronađu sve??? Hah...zabluda!"
I opasnu. Jer priču o srodnosti duša tako prebacuješ u neke druge priče. A duša (bez obzira što je imenica ženskog roda), nije valjda različita kod muškaraca i žena.
Ajd... valjda ću drugi put s malo više koncentracije upratit priču, nadam se da ću ti onda pružiti zadovoljstvo i boljeg komentara
23.01.2009. (00:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
Vjerujem u srodne duše ali ne znam smijem li vjerovati i u to da uvijek uspiju kad se pronađu. Jer kao što si i sama tekla prst sudbine se umiješa, poigra sa nama , duše se razdvoje, pa opet spajaju, jer ne mogu jedna bez druge, ali dokle to može ići ?
23.01.2009. (01:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznanik
Vidi, Prolaznice, na žalost sam ti po godinama bliži nego Palchy, po iskustvu rekao bih i ponešto "stariji"! Pa ću si uzeti pravo malko docirati. Naime ti pišeš da leptirići nisu tako bitni, a zatim kao tri najznačajnija iskustva u životu navodiš svoje leptiriće?!? Kako god do njih došlo i zvala ih ti strast ili kako već... Dakle, jedina naša razlika jest u tvojoj tvrdnji da leptirići MORAJU umrijeti. Nikada se neću s tim složiti, dapače, uvijek ću ih smatrati neophodnom komponentom u svakoj vezi, odnosno svaku vezu bez njih, jelom bez soli! Znajući da jako gladnom i to može biti OK.....NEKO vrijeme. A jesam li volio? O, da, bar dva puta iznimno, do kraja, bez obzira što nam se nije posrećilo, posložilo ostalo, da traje! I još podosta malo manje, ili donekle tako...ili sam tada samo imao takav dojam. Ali me nikada nije uznemirilo niti obeshrabrilo kada se pokazalo da nije tako, uvijek imajući na umu nemilosrdnu statistiku koja nije na mojoj, ičjoj strani....
Palchy, draga, jako me raduje navući ti osmjeh na lice! Zašto je tako? He, he,he...vjerojatno prilično jednostavno, stoga jer osjećaš da te "slušam", pažljivo slušam, što nije osobito često, a zatim i da te bar pokušavam razumjeti. Naravno i stoga jer osjećaš da mi se sviđa to što "razumijevam".....
A raskrižje...naravno, pa dapače, ja volim svaki svoj dan smatrati novim raskrižjem. Obzirom da mi je život stjecajem raznih oklnosti ispao bezbrižan bar s nekih praktičnih strana, dopuštam si luksuz željeti na slijedećem raskrću livadu punu šarenih leptirića, na kojoj mojoj srodna duša u tišini baš rasprostire dekicu....ha.ha,ha....Što je je, znam poželjeti, ha?
23.01.2009. (08:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prolaznica
uhhhh..ovoje postalo komplicirano za pratiti :-)
Ali vjerojatno uveseljavamo Palchy svojim komentarima...možda i razbistrimo neka njena razmišljanja ili joj ih još bolje zamutimo??? :-) Jadnaaaaaa :-)))
Slažem se s Lobo...
A Prolazniče...generacijo??? :-)
Malo si pogrešno shvatio...ovo s leptirima...ali svatko uzme ono što mu odgovara u određenom trenutku pa si tako sad i ti iz cijele priče izvukao ono što ti je pasalo, ostalo si zanemario... :-)
U tim godinama kojima jesi lijepo je da još imaš kondicije trćati za leptirima... (osim ako uistinu nisi zapravo mlađi puno...ali nema veze...ako smo generacija onda te ne dam Palchy, ideš sa mnom na kavicu!!! :-) )
A tebi i Palchy to tako dobro ide..to slaganje i razumijevanje...da ja zaista ne znam što
23.01.2009. (09:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prolaznica
uhhhh..ovoje postalo komplicirano za pratiti :-)
Ali vjerojatno uveseljavamo Palchy svojim komentarima...možda i razbistrimo neka njena razmišljanja ili joj ih još bolje zamutimo??? :-) Jadnaaaaaa :-)))
Slažem se s Lobo...
A Prolazniče...generacijo??? :-)
Malo si pogrešno shvatio...ovo s leptirima...ali svatko uzme ono što mu odgovara u određenom trenutku pa si tako sad i ti iz cijele priče izvukao ono što ti je pasalo, ostalo si zanemario... :-)
U tim godinama kojima jesi lijepo je da još imaš kondicije trćati za leptirima... (osim ako uistinu nisi zapravo mlađi puno...ali nema veze...ako smo generacija onda te ne dam Palchy, ideš sa mnom na kavicu!!! :-) )
A tebi i Palchy to tako dobro ide..to slaganje i razumijevanje...da ja zaista ne znam što ćekate s tom kavicom....??? Pa vidš da je puca PMS???? :-))
Ne znam zašto mi je komentar "pojelo"??? :((
pozdrav svima...
23.01.2009. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
.malenimoj
...a što reć...ima srodnih duša, ima, ima...
eto ja ih imam 4....(a samo prije godinu dana mislila sam da postoji samo jedna)hahahaha..
..sve su mi jako drage, ispunjuju me...i zajedno čine cjelinu od 100%....naravno da ona koja je stalno uz mene čini 97 % mog života a one tri svaka po 1 %....i ....zajedno čine cjelinu...
i da one uvijek dođu u pravo vrijeme, ne treba ih tražiti...kada smo spremni za njih one se odjednom pojave..
23.01.2009. (10:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prolaznica
Napokon kraj!!! Da, da...još radim, pa??? :-)
Pa da dovršim započeto...
Pojelo mi komentar u slanju, a napisala sam cjeli roman...pukla sam...
Ajde da probam vratiti misli...iako mislim da je nemoguče...
Ah, da...Prolazničekako se već ne umoriš od tolikog trčanja...u našim godinama nije lako. Ili imaš neku mladu ždrebicu s kojom treniraš??? Hehehehehe :-)))
A pogrešno si shvatio ono moje s leptirima...definitivno...jesi li pročitao zadnje...o srodnoj duši??? nije tu bilo leptira....to je ona neka "druga vrsta strasti" ali nikako strast o kakvoj ti pričaš...
A kažeš da si čak 2 puta iskreno volio???
Hmmm..kaj i ti imaš dvoje djece??? :-))))
Neznam, ali nisam te baš doživjela kao nekoga tko je uopče do sada osjetio onu pravu, duboku, iskrenu ljubav...u svim njezinim oblicima...ljubav koja je hrabra i jaka oduprjeti se svim iskušenjima koje život nosi...
Opet, ISPRIČAVAM SE AKO GRJEŠIM...
Palchy...malena...manje cinizma...netreba ti toga još!!! Znam da je tako lakše kroz život...ili se čini lakše...misliš da si "nedodirljiva", da te nitko ne može povrjediti, gradiš "tihe nevidljive zidove" oko sebe...ali pusti ponekad nekoga da preskoči taj tvoj zid...ne možeš uvijek u svojoj kuli biti sama i braniti svoju "tvrđavu"...
a unatoč zidu, ljudi prodru unutra...a onda nisi spremna...i budeš povrjeđena...bolje je biti otvoren i SPREMAN NA SVE - sreću, ljubav, bol, tugu, odlazak...
A za sad...tko zna...možda da ti, Poznanik i ja odemo na kavicu??? :-)) Vino? Čaj?
Ehhhh...zamisli buke i rasprave!!! ;-)
23.01.2009. (16:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
Dobro...ovdje se opet partijalo bez mene cijeli dan vidim!!!! Grrrrrrrrr :-)))
al lijepo je doći doma po zapadnjačkom stilu - obavljen radni dan, nakon toga dobra rekreacija (ispucavanje svega iz sebe na vrlo aktivnom igranju odbojke ;-) - neslućena je snaga danas izlazila iz mene dok sam lupala po onoj lopti :))) ; a onda tuširanje i kod frizerke...
o daaaaaa...postala sam nadomak onome što sam uvijek mrzila :-))) ali ne smijem reći što :))
al recimo da idem otkrivati je li istina da se "one" uistinu bolje zabavljaju??? :-)))))
A vidim, vi ste se na poslu dosađivali svi? Baš lijepo...
@Loby, moja, što da ti kažem nego da se s tobom uvijek do sad slažem...
Drago mi je da si svratila ;-)
@malena - ti ne oskudijevaš u srodnim dušama...uistinu si bogata osoba :-)) svaka čast
@Prolaznice - šteta za "pojedeni" kom...vjerujem da je bio dobar...a vidiš ti kako se "moj Poznanik" stalno vraća, ha? Nešto ga drži ovdje da ni sam ne zna što? :-)
@Poznaniče - kažeš ti "razumiješ me i shvaćaš...slušaš"...hmmm...pa gdje si bio cijelog mog života? :-))
Ah, kažeš blizu 60ih? Hm...možda promijenim svoje mišljenje o razlici u godinama pa počnem drukčije razmišljati...osim, ako baš kako je i Prolaznica rekla, si ti zapravo puno mlađi...iskreno, ni meni ne "zvučiš" kao neki "iskusni tatek" :-))))
Sorry...Al ne "zvučiš" stariji od 40!!!! Al ovdje svatko može imati koliko želi ;-) Biti što želi...Ipak je ovo virtuala ;-)))
Svejedno, volim vidjeti kad si tu...nadam se da nećeš tako brzo nestati (osim ako te "otjeram"...to mi jako dobro ide, inače ;-D)
pusaaaaa ;-)
23.01.2009. (17:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Poznanik
Bliži Prolaznici nego tebi Palchy ne znači baš 60....srećom (sorry Prolaznice!). Čak niti 50, ali niti daleko....Doduše, volim se osjećati i manje od tvoje procjene, he,he,he...kadikad mi i uspije.
Prolaznice, ovo s dvoje djece je malo presarkastično. Kao što malko cjepidlačiš s vrstama strasti.....
Palchy, umalo postaješ što? Morao sam, inače, ponešto naučiti o ženama s godinama, a među ostalime svakako jest i to da žene vole i cijene pažnju. Još bolje, držim da današnje žene, mada ne vidim razloga, još uvijek to cijene kao nešto neobično, nešto što im ne pripada. Kao da nisu svjesne da su najdivnija pojava uopće i da im prirodno pripada najveća pažnja. Dobar, stari, patrijarhalni odgoj valjda....
Nisam inače još primjetio kojim to tako efikasnim metodama tjeranja raspolažeš, barataš, pa ću za sada ostati!
PS Usput, Prolaznice, kao i u svim sportovima, i u ovome je 95% trening, a ostalo talent....oko ždrebica mislim....
23.01.2009. (18:58) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
palchy
oooooo, Poznaniče, mi smo tu "zajedno"???
Nije li to divno?? :))
A metode tjeranja? Upoznaj me pa ćeš saznati vrlo brzo :-))))
Tako sam divna i krasna (tako kažu) da svi odluče otići :-))))))))))))))
P.S. Eh, da, Poznaniče, nije da umalo postajem nego sam postala...blondie ;-))
navodno se one bolje zabavljaju pa da vidimo...nadam se da mi je i hidrogen i mozak dovoljno spržio da se ponašam u skladu s bojom kose :-)) jer hebeš boju kose ako se ne ponašaš u skladu s njom :-)))))))))))))
23.01.2009. (19:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...