Te dragocjene susrete, jedra tvoje lađe, prepoznat ćeš po tome što tvoj život čine spokojnijim i u toj spokojnosti zahvalnijim i zahtjevnijim (Stjepan Lice).
14.01.2009. (10:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A ako te dragocjene susrete ne budeš imao, nećeš ih dakako prepoznati, jer nećeš imati što prepoznati. Koja je svrha cijele ove priče kad čovjek tu ništa ne može, nego se radi isključivo o milosti Božjoj? Zanimljivo je po tom pitanju pročitati npr. Chapter 98 odavde. Da se razumijemo - to je katekizam sv. Augustina, crkvenog naučitelja. Čovjek jasno kaže da Bog može i zlu volju čovjeka obratiti ako hoće, a ako neće da nikakva dobra volja ili djela od strane čovjeka ne mogu to promijeniti, ali da je to svejedno pravedno jer smo svi rođeni pod osudom istočnoga grijeha. To bi bilo grijeha onog Adama kojeg se ja bar ne sjećam, niti se sjećam ikakvog svog utjecaja na taj njegov čin. Briljantno.
(Usput, ako je ovaj moj komentar na ikakav način u suprotnosti s onim "čemu služe komentari na blogu", neka se slobodno briše.)
14.01.2009. (11:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Istina! Vjera je susret s Isusom. Bez tog osobnog susreta nema vjere. Oduvijek sam katolkinja, ali sam tek prije 4 godine doživjela taj susret. Tek od tada mogu reći da se vjera rodila u meni, spustila se iz uma, odgoja, tradicije u moje srce. Ono prije bilo je mrtvo. Nisam ništa razumjela, nisam živjela po vjeri u kojoj sam odgajana, nije dopirala do mene. Vjera jest dar, milost, no potreba je pristanak, bez mog DA Bog me ne bi silio. Kad se dogodio taj susret došao je moj ODABIR. Preda mnom je stajalo birati novi život, na novim temeljima, s novim razumjevanjem, s novim obavezama, s novim težinama, ili ostati u onom lagodnom, lakšem, ali što dušu ostavlja praznom. Odabrala sam prihvatiti dar koji mi se daje; obraćenje srca i od tada to obraćenje srca traje. Svaki dan se događa, svaki dan se moram truditi. Bog nas ne oslobađa našeg truda, da. Niti nam oduzima slobodu volje. Svaki dan smo pred odabirima, svaki dan odlučujemo, nikad nismo sigurni (zato Isus kaže; budni budite!) i obraćenje je zapravo tek početak puta.
14.01.2009. (22:04)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" (Iv 3,3)
"Da se Isus i tisuću puta rodio u Betlehemu, ako se nije rodio u tebi, za tebe je njegov dolazak uzaludan!" (Sv. Bernard)
Rečeno nam je i ovo: "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se." (Mt 7,7-8) Međutim, do susreta s Bogom ne može doći niti našom voljom niti protiv naše volje. Bog izabire trenutak svog pohođenja, do nas je samo da budemo otvoreni. A činjenica jest - najčešće nismo...
"Ne postoji nijedan trenutak kad se Bog ne objavljuje. Čini se kao da se većina toga u našem životu događa slučajno. Od vremena do vremena Bog pokazuje svoju prisutnost vrlo jasno, ponekad vidimo tu crvenu nit i tada Bogu zahvaljujemo. Ali on je uvijek s nama, sve govori o njemu. Postoji stalan kontinuitet Božjeg djelovanja. "Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov." (Ps 121,4) Mi ponajčešće spavamo. Da, naša vjera spava. Ne otkrivamo ništa neobično. A zapravo: sve je neobično i važno." (Wilfrid Stinissen, OCD)
14.01.2009. (23:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
silenzia
Te dragocjene susrete, jedra tvoje lađe, prepoznat ćeš po tome što tvoj život čine spokojnijim i u toj spokojnosti zahvalnijim i zahtjevnijim (Stjepan Lice).
14.01.2009. (10:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
TS
A ako te dragocjene susrete ne budeš imao, nećeš ih dakako prepoznati, jer nećeš imati što prepoznati. Koja je svrha cijele ove priče kad čovjek tu ništa ne može, nego se radi isključivo o milosti Božjoj? Zanimljivo je po tom pitanju pročitati npr. Chapter 98 odavde. Da se razumijemo - to je katekizam sv. Augustina, crkvenog naučitelja. Čovjek jasno kaže da Bog može i zlu volju čovjeka obratiti ako hoće, a ako neće da nikakva dobra volja ili djela od strane čovjeka ne mogu to promijeniti, ali da je to svejedno pravedno jer smo svi rođeni pod osudom istočnoga grijeha. To bi bilo grijeha onog Adama kojeg se ja bar ne sjećam, niti se sjećam ikakvog svog utjecaja na taj njegov čin. Briljantno.
(Usput, ako je ovaj moj komentar na ikakav način u suprotnosti s onim "čemu služe komentari na blogu", neka se slobodno briše.)
14.01.2009. (11:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ema
Istina! Vjera je susret s Isusom. Bez tog osobnog susreta nema vjere. Oduvijek sam katolkinja, ali sam tek prije 4 godine doživjela taj susret. Tek od tada mogu reći da se vjera rodila u meni, spustila se iz uma, odgoja, tradicije u moje srce. Ono prije bilo je mrtvo. Nisam ništa razumjela, nisam živjela po vjeri u kojoj sam odgajana, nije dopirala do mene. Vjera jest dar, milost, no potreba je pristanak, bez mog DA Bog me ne bi silio. Kad se dogodio taj susret došao je moj ODABIR. Preda mnom je stajalo birati novi život, na novim temeljima, s novim razumjevanjem, s novim obavezama, s novim težinama, ili ostati u onom lagodnom, lakšem, ali što dušu ostavlja praznom. Odabrala sam prihvatiti dar koji mi se daje; obraćenje srca i od tada to obraćenje srca traje. Svaki dan se događa, svaki dan se moram truditi. Bog nas ne oslobađa našeg truda, da. Niti nam oduzima slobodu volje. Svaki dan smo pred odabirima, svaki dan odlučujemo, nikad nismo sigurni (zato Isus kaže; budni budite!) i obraćenje je zapravo tek početak puta.
14.01.2009. (22:04) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Timotej
"Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!" (Iv 3,3)
"Da se Isus i tisuću puta rodio u Betlehemu, ako se nije rodio u tebi, za tebe je njegov dolazak uzaludan!" (Sv. Bernard)
Rečeno nam je i ovo: "Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se." (Mt 7,7-8) Međutim, do susreta s Bogom ne može doći niti našom voljom niti protiv naše volje. Bog izabire trenutak svog pohođenja, do nas je samo da budemo otvoreni. A činjenica jest - najčešće nismo...
"Ne postoji nijedan trenutak kad se Bog ne objavljuje. Čini se kao da se većina toga u našem životu događa slučajno. Od vremena do vremena Bog pokazuje svoju prisutnost vrlo jasno, ponekad vidimo tu crvenu nit i tada Bogu zahvaljujemo. Ali on je uvijek s nama, sve govori o njemu. Postoji stalan kontinuitet Božjeg djelovanja. "Ne, ne drijema i ne spava on, čuvar Izraelov." (Ps 121,4) Mi ponajčešće spavamo. Da, naša vjera spava. Ne otkrivamo ništa neobično. A zapravo: sve je neobično i važno." (Wilfrid Stinissen, OCD)
14.01.2009. (23:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...