Komentari

merkat.blog.hr

Dodaj komentar (17)

Marketing

  • don branko

    pozdrav

    avatar

    07.01.2009. (18:24)    -   -   -   -  

  • ossimpleljubica

    S onim što podrazumijeva majčinske osjećaje se rađa. To je Božji dar, kao i djeca. Nije uvijet ni roditi djecu, nego ih voljeti i podići, odgojiti - u srcu.

    avatar

    08.01.2009. (19:59)    -   -   -   -  

  • osmijeh1

    Iz najvećeg bola rađa se najveća ljubav...uvik mi bude malo žao muških, što ne mogu osjetiti majčinstvo...ali ništa zato...kasnije imaju priliku, cijeli život za roditeljstvo...pa prijatelju kreni i ti u tu avanturu...mislim , da bi bio divan roditelj...:))))))

    avatar

    08.01.2009. (22:15)    -   -   -   -  

  • cruce

    Slažem se s osmijehom da bi bio super tata! :-)

    avatar

    08.01.2009. (22:22)    -   -   -   -  

  • Ema

    Možda tata svima a ne samo njima.:)))
    (ove dvije me ponukale na komentar, sutra ću o postu)

    avatar

    08.01.2009. (23:07)    -   -   -   -  

  • merkat

    @ossimpleljubica
    potpisujem. ova zadnja rečenica je toliko istinita.

    @osmijeh
    slažem se, baš nam je to isus pokazao. čuh nedavno ( valjd na misi ) da je kod najveće boli Bog najbliže. a On je Ljubav. o roditeljstvu, ako se sjećaš što smo pričali na kavi- da bi ja ugušio djecu ! ;)))

    @cruce
    to je vrlo upitno. jednom sam u nekom filmu čuo za ljubav od koje bi i pas umro ! ,)))))))
    valjda se misli na onu dosadnu, prebrižnu, paranoičnu...:)))))))))))
    vjerujem da za odgoj je najpotrebnija umjerenost u svemu. nešto kao kod piramide zdrave prehrane. dozovliti uvjetno rečeno lošega u malim količinama, boljeg više a najboljeg bez mjere. o tom bi se dalo raspravljati.

    @ema
    s tobom se najviše slažem ali dosta o meni, ajmo malo o mom autu ! hahahahahahaha

    avatar

    09.01.2009. (08:42)    -   -   -   -  

  • Ema

    Teško mi je bilo što reći o postu, divim se ženama koje su ovoliko požrtvovne i ljube ovako savršeno.

    avatar

    09.01.2009. (10:23)    -   -   -   -  

  • osmijeh1

    Pa, Merkat kako te sluša auto, jeli slucajno na plin:):):):)...i dobro bi mi došla iznenadna kava u jutarnje sate...da malo pobignem s posla...i tako imam puno prikovremenih...:):):):):)ma opet ne mogu odolit...:):):) lakše mi te zamislit da "gusis"(ljubavlju) malog Merkatica, nego da se idem ispovjedit kod tebe...a tko zna, čudni su putevi Božji, možda baš tebe čekam za dobru i duboku ispovijed...

    avatar

    10.01.2009. (22:01)    -   -   -   -  

  • merkat

    @osmijeh, a morat ću navratit "doli". sam kako sad stoje stvari, na proljeće. :(
    ispovijed je jedino što me privlači ali to nije dovoljno. nebi htio da me netko krivo shvati ali meni je svećenstvo za rođene lidere, pomalo i ljude s jakim egom. opet s jakom poniznošću. tj. mjerom. ako fali i jedno od toga, nije dobro. odlučnost je bitna. i tajming. kak se veli, odi jedan korak unazad, odi i drugi, ali radije umri nego da napraviš i treći korak. to čak fali i svećenicima. samouvjerenosti. pasivno držanje i stalno defanziva i ispričavanje nije dobra. jasno da ne treba bit nagao. balans je bitan s naglaskom na odlučnošću i preuzimanjem odgovornosti. i biti spreman primiti sva poniženja za svoja uvjerenja. ono, reći svoje pa me pljujte koliko hoćete i neću reći drugačije taman me razapeli. eh, sve to ja nisam ;)))))
    bolje da je malo svećenika ali pravih. a merkatići, to nije do mene. kako se Bogu svidi. jedna prijateljica mi jednom reče- ne molim se za ništa određeno, nego za Božju volju, da ju prepoznaš. ako ništa ne uspijem, uvijek mogu pilit drva u udruzi i razvozit. to je čist ok.
    inache, kad smo kod mog auta ( čačinog ) cinculator mi je prdnul, gefufna grebe po razdjelniku getribe a krajnici samo što nisu otpali. pragovi su doduše dobri ali bi im lakiranje dobrodošlo....

    avatar

    11.01.2009. (00:17)    -   -   -   -  

  • Ema

    Evo opet mene, ali moram dodati nešto na ovaj tvoj zadnji komentar. Upoznala sam te. Ne samo kroz riječi, duboke i umne, kojih si bogat. Upoznala sam te kroz djela. Vidjeh tvoju odlučnost, tvoje djelovanje. Baš TI nisi pasivna osoba i skačeš u vatru kad ugledaš nepravdu. Tada skačeš ne gledajuć ljudska mišljenja, oštar si kad treba pa zbog tog svog snažnog karaktera i snage, od mnogih i neshvaćen. Imaš dar odijeliti pogrešku od čovjeka, tj ljubiti ga i dalje jednako, bez obzira na ono što čini. Imaš narav žestoku, baš lidersku. Osjetila sam od tebe duhovnu pomoć, jednu pronicljivost koja se ne boji reći mi kad griješim i to naizgled bez milosti. Bez milosti za grijeh, ali sućutno prema jadnom grešniku. Ja tu vidim odlike jako dobrog svećenika. Druga je stvar ako ti ne osjećaš poziv, to je drugo. Onda ne smiješ biti svećenik. Ali ako osjećaš, onda je protivljenje Bogu gledati u svoje nedostatke i reći; to je za druge. Zar neće On nadoknaditi što nedostaje ako Ga moliš? Zar nije dovoljno biti Njegovo maleno sredstvo, oslonjen na Njega, pouzdan da On zna zašto odabire onoga koji se smatra potpuno nesposobnim? Zar nije veći onaj maleni koji se divi svećeničkom pozivu i strepi da nije dostojan, da će proigrati tu milost? Zar to nije budnost na koju smo svi pozvani a svećenici posebno?Zar nisu takvi najbolji, za razliku od onih koji su samouvjereni i bahati, prepuni ega? Mene takvi svećenici plaše, koji su sigurni u sebe. Pravi svećenik treba biti nesiguran u sebe, pa će napredovati, pa će znati svakom biti sve! Ja volim kad svećenik pokazuje na Boga, kad nije zapreka, kad njegova ljubav otvara pogled grešniku prema Bogu, kad njegovo milosrđe ukazuje na Božje milosrđe, i kad vidim da je čovjek, ponizan i predan Bogu. Od veličina nedodirljivih ništa ne primamo, a potrebni smo...duše i srca...da nam pomognu otvarati se, radovati se, predavati se Bogu, osmišljavati svoju patnju, oplemenjivati trpljenje. Ti imaš srce, znanje, karizmu, tih a opet snažan, oštar i blag, prirodan, neopterećen formom i ljudskim obzirima. I malenost u kojoj ne prepoznaješ ništa dobro u sebi, zato i jesi više Božji. No, tu je potrebno moliti da ti taj pogled u sebe koji ti kazuje da je svećeništvo za neke bolje, izraženije, da ti takav pogled ipak ne zamrači pogled u volju Božju. Još jednom ponavljam, ti znaš voditi dušu, imaš taj dar. Tu pomoć sam jako osjetila i pred snagom i jasnoćom tvojih riječi, koje ne povlađuju, ni sama nisam mogla zatvoriti oči pred istinom. Eto, ja imam duhovnu korist od tebe, i vjerujem da bi moge duše imale. Neke stvari si mi potpuno razjasnio, ma nisi ni svjestan. Nema druge nego moliti zbilja da te Bog povede gdje te želi....da prepoznaš i ideš gdje si Mu najkorisniji.

    "....balans je bitan s naglaskom na odlučnošću i preuzimanjem odgovornosti. i biti spreman primiti sva poniženja za svoja uvjerenja. ono, reći svoje pa me pljujte koliko hoćete i neću reći drugačije taman me razapeli. eh, sve to ja nisam ;)))))" e i tu griješiš! Ovdje si upravo opisao sebe, a ja sam to VIDJELA, doživjela. Govorio si svoje po cijenu da te popljuju,i nisi odustajao. I ta sposobnost da ljubiš dalje ljude koji te popljuju, i da ne gledaš hoće li te shvatiti ovi ii oni, ta sposobnost ljubavi u tebi da ostane netaknuta za svih...to je isto dar potreban svakome, a posebno svećeniku. Eto, odužih i reći ćeš da lupetam, ali i ja govorim istinu što god tko mislio o tome. To sam od tebe naučila.

    avatar

    11.01.2009. (11:07)    -   -   -   -  

  • merkat

    A ludače ! ;))))

    Virtualni svijet je problem jer tu čovjek ili laže sebe i druge ili ostavlja svoje srce kakvo je, jer mu je lakše pod krinkom anonimnosti ili poluanonimnosti biti bez straha od direktnosti i otvorenosti., nego inaće uživo. No, najveća caka je u tome što slika koju daje ovjde je često teško primjenjiva u životu. A život se vrednuje, za njega će nas pitati a ne za riječi potrošene kako bi se nekome dokazali i svidjeli. Makar nesvjesno to radili. Dobro, tebe poznajem uživo i jedna si od par osoba s kojima potpuno opušteno mogu pričati o svemu. To je posebna kategorija gdje možeš biti ono što želiš biti, ali pazi, tu su isključene kategorije mnogih životnih problema koje podnosimo svakodnevno s ukućanima, kolegama. Kako je tehnički rečeno da je neki sustav jak onoliko koliko je jaka njegova najslabija karika, tako se usuđujem reći da je mjerilo naše čovječnosti jednako onome kakvi smo tamo gdje nam je najteže a ne kakvi smo s onima s kojima uživamo.
    Mogu ti jedino reći da me veseli ovo tvoje ohrabrenje riječima jer vjerujem da tako misliš ( bez obzira što si u zabludi ) ali sam sretan najviše što sam uspio uz druženje s ljudima kao ti i velikim dijelom posvećenim ljudima shvatiti svoje ograničenosti i greške i što donekle znam kako trebam i gdje napredovati te što mijenjati. Tu su vjeruj mi jako korisne kritike. Objasniti ću ti detalje kad se vidimo ili prek telefona . Sretan sam i za milost što mogu uvijdeti svoje slabosti ( ne sve naravno ) jer bez toga nema napredka. Kontemplativni redovi u osami pronalaze prvo svoje grešnosti s kojima se jako dramatično suočavaju te dolazi do čišćenja duše ili kod nekih najuspješnijih do tamne noći duše ( sv. Ivan od Križa ) koja je put ka svetosti na koju smo svi do jednoga pozvani. Ovo što mi radimo u nekom tzv. polusvjesnom stanju jest dobro i samo put. Prva stepenica. Po toj svjesnosti ćemo biti suđeni. Čovjek koji ima obitelj i mnoge obveze ne može imati neku jako duboku bistrinu sebe i okoline, ali baš zato me zadivljuje kada neke osobe jednostavnošću ( ti i magdalena npr. ) stoje uz bok ljudima koji godinama žive u samoći s Bogom. Nije ovo vraćanje komplimenata, nego moj iskreni stav koji sam sad imao priliku reći. To su dvije stvari koje me podjednako impresioniraju. Zatvoreni i otvoreni svijet te njihovi plodovi. Recimo dva najekstermnija reda - Kartuzijanci i Terezijanke. Sveti posvećeni ljudi i majke, roditelji, samci. Ta sprega kontemplacije i aktivnog života. To me impresionira. Sve je ustvari vrlo slično. Samo su druga stanja svijesti, darovi. A opet mi kao ljudi ostajemo uza sve sami s svojom voljom koju priklanjamo koliko želimo dobru i/ili zlu. Gdje god bili. Samo moramo prepoznati svoje mjesto i dati sve od sebe. Naši putevi nisu Božji putevi....treba dakle pronaći Božji i hrabro ići njime. Kao Janica kad je jednom rekla " ja bum se spustila pa kaj bu- bu ! " A spustila se mnogo puta, polomila i vraćala nazad. I bila najbolja. Ovo zadnje me inspiriralo dopisivanje s jednom časnom iz Bosne sinoć.
    Jesam malo zabrijao sad, a ? O čemu smo ono pričali ?
    Aha, o mom autu.....

    avatar

    11.01.2009. (12:26)    -   -   -   -  

  • Ema

    Radi se samo o tome imaš li poziv ili ne. I za tim treba ići, to razlučiti, jer to će biti volja Božja za tebe, koju trebaš kroz molitvu, na koljenima, otkriti. A svijest o svojoj grešnosti neophodna je da bismo se mijenjali. A mijenjat se neophodno je svakom čovjeku, tako i svakom svećeniku. Ako se ne mijenjamo, mi ne koračamo na duhovnom putu. Koračati...mi nikad ne znamo na ovom putu koliko je to naprijed a koliko nazad. Kažeš naši putevi nisu Božji putevi...Želim ti da pronađeš Božji put i koračaš njime hrabro. Eto, to nek bude molitva za tebe, uvijek iznova dok te ne vidim na tom putu, koji god bio. Pozdrav.
    Ludača.

    avatar

    11.01.2009. (12:39)    -   -   -   -  

  • merkat

    Tako treba moliti. Ne da bude lako i lijepo, nego da se ispuni Božja volja i da se izdrži do kraja i podnese što više.
    Sramota me što se Ludače slabo sjetim ali Ludnice obavezno. Popravit ću i to. Treba molit za sve a ne samo za one za koje mislimo da treba.

    avatar

    11.01.2009. (19:19)    -   -   -   -  

  • Ema

    Hahaha lipo si nas nazva, nema šta hahahahahahha

    avatar

    11.01.2009. (20:04)    -   -   -   -  

  • pčelica maja

    mogu samo citirat:''Ljubav nikad ne prestaje''

    ps. malo sam pratila komentare i mogu se samo složit s Emom

    avatar

    11.01.2009. (21:41)    -   -   -   -  

  • merkat

    Zasto muskarac ne moze imat novinsku kolumnu o ljubavnim jadima?

    Dragi Stjepane:

    nadam se da mi mozes pomoci. Neki dan sam krenula na posao a muz je ostao doma gledat TV kao i obicno. Prosla sam mozda par stotina metara niz ulicu i motor automobila mi se jednostavno ugasio i stao. Pjeske sam se vratila doma da pitam muza za pomoc. Kada sam stigla doma nisam mogla vjerovati ocima. Moj muz je obukao moje visoke pete i tanga gacice, nasminkao se i ogledavao u zrcalu. Imam 32 godine, a moj muz 34 i zajedno smo vec 12 godina. Kada sam ga pitala sto radi rekao je da je obukao moje gacice jer nije mogao pronaci svoje. Kad sam ga pitala za sminku slomio se i priznao mi da nosi moje stvari zadnjih 6 mjeseci. Rekla sam mu da prestane ili cu ga ostaviti. Prije 6 mjeseci dobio je otkaz na poslu i postao depresivan.
    Volim ga jako, ali otkad sam mu dala ultimatum jedva da razgovaramo. Molim te, pomozi!

    Ivana

    Draga Ivana:

    Moze biti puno uzroka zatajenja motora nakon kratke voznje. Pocnite s pregledom dovoda goriva. Ako je cist, provjerite drzace na vakuum pumpi.
    Ako to ne pomogne, moze biti da je sama pumpa pokvarena i ne daje dovoljan pritisak injektoru.

    Stjepan     ;))))))))))))))))))))))))))

    Što se tiće Božjih stvari...
    Slažem se s ovim opisom poniznosti za svećenika ali smatram da itekako treba biti odlučan i samouvjeren ali jasno, u stvari za koje je to nužno. Kombinacija takvog ponašanja je presudna. "Budite mudri ako zmije i dobri kao golubi "!
    Ako je svećenik sav u poniznosti moguće je da se to toliko isforsira da dođe od lažne poniznosti gdje se pokušava u svemu biti ponizan. Danas kad glasna manjina agresivnošću terorizira tihu većinu, nužno je biti jasan, samouvjeren i odlučan. Zato posebno cijenim don Kaćunka koji je prilično direktan i teološki besprijekoran. Nek ga budale kritiziraju koliko hoće, nije nužno da se svima svidi. Istina je jedna i na kraju će pobijediti. Zato s njom treba ići hrabro.
    Ako je svećenik samo ponizan, bez odlučnosti, ne može na dulje staze funkcionirati. Rasture ga samo babe koje su po svim mogućim i nemogućim molitvenim skupinama i koje vole se u sve paćat i organizirat pod krinkom pomoći i dobrih djela ( a ustvati imaju preveliku potrebu nekoga gnjavit a doma im to ne dozvole ), a gdje su još ostale strukture, javnost....To nije samo problem kod svećenika nego kod svakoga. Ne može svatko sve i nužno je razabrati što i koliko činiti. Kome reći da ili i još je bitnije kome reći NE.
    Ta mudrost se zadobija poniznim klanjanjem pred Bogom te se i dobija sigurnost i odlučnost. Posljednja su vremena. Valja ići sa štitom ili na štitu. Radikalno. Ne "zaostalo" kao u srednjem vijeku, nego još zaostalije, kao pravi kršćani prije 2000 godina !
    Poniznost dati oneme tko ju zaslužuje i kome je potrebna a odlučnost također.
    "Bože daj mi snage da mijenjam što se da promijeniti, spoznaju da prepoznam što se ne da promijeniti i mudrosti da shvatim razliku između to dvoje "!

    avatar

    12.01.2009. (11:11)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...