Komentari

vicx.blog.hr

Dodaj komentar (12)

Marketing

  • Metalka

    hmm da imas pravo..blagdani su vec dosta isfurani i gube bit..materijalizam, teški.neznam kako ljudima ne dosadi svake godine isponova..dobro postoje iznimke ali ipak... ii da zanimljiv post...staklo..sviđa mi se

    avatar

    22.12.2008. (10:27)    -   -   -   -  

  • poezija duše

    ah, čini se da nikad neću do kraja pročitati tvoj blog... negdje sam na otprilike polovici one prve priče i oduševljena sam, ali nikako da ovih dana odvojim vrijeme za blog. zato sam si to lijepo isprintala pa ću za blagdane, kad obavim sve posjete, imati što čitati zavaljena u krevetu, umotana u toplu ljubičastu dekicu, uz neku tihu laganu muziku i šalicu dobre kave, dok miriše bor i svježe ispečeni kruh... u mislima se već opuštam, ali još preostaje tri dana poštenog rada, zato - pozdrav! svako ti dobro želim, obilje zdravlja, sreće i spokoja... :))

    avatar

    22.12.2008. (13:08)    -   -   -   -  

  • Cora

    A ja sve to ovako vidim; postoje dvije, međusobno ovisne strane. Ne opstaju jedna bez druge, ne osjećaju sreću jedna bez druge, postoje na suprotnim stranama stakla i svaka strana teži razbijanju spomenute pregrade, ali niti jedna strana nikada neće shvatiti, odnosno priznati sama sebi da je to staklo ipak od nekog nelomljivog materijala. Bilo bi odviše dosadno kad bi netko uspio prouzročiti lom.
    To je kao sa čitanjem misli. Nije li poanta života, odnosno umjetnost življenja u pogađanju?

    =)

    avatar

    22.12.2008. (19:15)    -   -   -   -  

  • viam inveniam

    Ljubav građena na strasti kao temelju nije Ljubav.
    To je površna zaljubljenost, nepojmljiva kratka privlačnost, erupcija trenutne obostrane podatnosti, nazovi kako hoćeš. Možeš ih imati koliko hoćeš i kad hoćeš.
    Izvan granica takve ljubavi počinje Ljubav. Ona je JEDNA. Ili NIJEDNA.

    Osmijeh:)

    avatar

    22.12.2008. (19:59)    -   -   -   -  

  • slatco

    Puno toga je skriveno u priči... izdvajam: ''stvarnost nam je izjebana licemjerjem'' i ''lako je slijepima, površnima''...
    Staklo.... neki su neopredjeljeni je li to tekućina ili čvrsta tvar... da, upravo tako... ali ipak skriva dosta toga...
    Što je to stvarno što se događa? Da, čudno pitanje... sex i bez sexa... što one žele, što mi želimo... s koje strane se ispunjavaju želje...
    A kad smo već u blizini ženskog bića, ima nešto što mi se ne sviđa... vremenom sve više i više ženskih postaje muškarasto... gubi se ženstvenost... topi li se to staklo... no, ne znam odgovore, samo sam u letu... i idem dalje :)

    avatar

    22.12.2008. (22:00)    -   -   -   -  

  • teuta

    Ja bih napisala nešto slično kao i slatco, što će reći da bih malo filozofirala hahaha (oprosti slatco, samo se šalim).
    U biti, postavlja se zaista pitanje što je realnost, zar ne? Mi ljudi, znamo si itekako zakomplicirati život a samo treba uzeti što mu je ponuđeno ali na pravi način.

    Ne, nismo bile iznenađene na susretu, sve se odvijalo baš u pravom smjeru od samog početka.

    Pozdravček i cmokkkk.

    avatar

    22.12.2008. (23:03)    -   -   -   -  

  • The Man

    Duboko razmisljas, no lako te se razumije sto je znak
    inteligentnih misli.
    Podsjecas me na jednu zgodnu malecku Grkinju sa faksa.
    Netko je postavio pitanje, (na Engleskom mi to malo bolje
    zvuci, no pokusat cu izabrati prave rijeci)...
    Sta bi se dogodilo kad bi jedna neodoljiva sila naletjela na
    jednu neodoljivu barijeru...?
    Nas pet, sest, kao razmislja sta bi rekli, a malecka ispali u tri sekunde.
    Kad bi neodoljiva sila naletjela na neodoljivu barijeru..., rezultat bi
    bio jedna neodoljiva situacija...!

    avatar

    23.12.2008. (04:35)    -   -   -   -  

  • Dinaja

    Univerzum svijetla i staklo.
    Promatram tračak svijetla koji je prošao kroz staklo na mom prozoru i osvjetljava jednu sliku na zidu. Pretpostavljam da je svijetlost do sudaranja sa staklom bila val pun malenih iskrećih čestica, prolazeći kroz male pore stakla kao čestica postala ponovo val i udarajući o staklo slike vraća se kao val u moje oči. Tu na ulazu u moju svijest ona se ponovo raščlanjuje i tako dodiruje moje moždane ćelije i stvara sliku u mojoj glavi.
    Slika je lijepa, boginja lova pred svojim hramom blješti obasjana sunčevim svijetlom. Zatvaram oči. Ulazim u vječno svijetlo mog malog univerzuma. Slika je još uvijek tu. Vidim boginju pogleda usmjerenog u daljinu, prepoznajem njen profil, razlikujem boje pejsaža koji je umjetnik vjerovatno gledao svojim unutarnjim okom i osvjetlio svojom unutarnjom svijetlošću. Otvaram oči, sunčani trag još uvijek obasjava sliku, ali sada vidim i svoje lice u slici. Reflektirani zraci sunca su se zaustavili na meni i ja se odjednom nalazim pored boginje pred njenim hramom i u ovom trenutku postajem dio pravremena. Sunce u Efezu sija istom snagom i oživljava prostor ispunjen prošlošću.

    avatar

    23.12.2008. (05:37)    -   -   -   -  

  • ROCK_ANGEL

    eeei...
    slazem se stebom..nisam bas od price...al vartit cu se ja...=)
    novi postek =)

    avatar

    23.12.2008. (10:39)    -   -   -   -  

  • lobotomya

    Staklo nam i otkriva i skriva, pitanje je što u određenom trenutku (ne ) želimo vidjeti . Često je odraz nas samih pa i onoga što ne želimo da drugi vide. Za mene je ljubav gotovo isto što i strast, jer bez nje nema ljubavi.
    Lijepo se provedi i želim ti sretnu Novu !

    avatar

    23.12.2008. (14:24)    -   -   -   -  

  • babs

    Staklo kao ogledalo nas i svega oko nas, kadkada iskrivljeno, kadkada ne, pitanje je što mi želimo vidjeti u njemu.Bez strasti nema ljubavi, a bez ljubavi ima strasti :)

    avatar

    23.12.2008. (21:21)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...