Neki dan sam vodila našu malu kujicu na sterilizaciju (bilo mi ju je muka gledati kako se jedva vukla skotna onako sićušna i iscrpljena, a oštenila ih je 7) i pomislila, vidiš, ne samo mi žene, nego i ženske životinje prečesto trpe jer su ženskog roda. Žao mi je i nje onako ranjene i izgubljene, a samo je draga životinjica u našoj obitelji. Muški su mnogo toga ipak pošteđeni. Mnogi od njih i onog bola u srcu, jer ne osjećaju tako duboko kao mi žene. Ali ne žalim što sam žena, unatoč svim fizičkim bolima (one su bar imale svrhu- svako rađanje donosi na svijet nešto daleko vrijednije nego bol koja ga donosi), pa ni onim puno dubljim bolima, kada ti se duša lomi. Znam kako ti je. Ali znam i da će Bog dati da se promjeni, da bude bolje nego misliš. Šuti. Moli. Mi ne možemo same. Slabe smo. Ali Bog može, ne samo da vjerujem i znam, potpuno sam sigurna zbog svega što mi je već u životu tako milostivo učinio! Često ja sama više nisam znala kako dalje. Molila sam plaćući, iz srca. I Bog je činio čuda! I danas čini. Moj se muž nije vratio. Ali djeca su postala pravi ljudi, a bili su na posve krivim putevima. I možda se i nije trebao vratiti. Ali mislim da tvoj treba biti tu uz vas. Mislim da vas voli. A Bog će pobijediti to što je u njemu loše, samo šuti, moli i vjeruj! Neka vas Bog uistinu blagoslovi sve, neka vaša obitelj bude čvrsta utvrda zaštićena Božjom ljubavlju i milošću. Bog je jači od svakog zla! Sretno, srno! Tvoj će jelen biti opet jaka zaštita tebi i vašoj djeci, s Božjom pomoći! A utvrda vjere spriječiti će ijednom tigru pristup vašem ognjištu.
15.12.2008. (13:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fališ mi ljubi..... draga...srna možda jest malo preplašena, plaha...možda i pobjegne.....malo..samo malo....ali, nekako....previše ta srna ima snage, kao svaka žena, previše ljubavi, volje i želje...da uvijek obuzda tigra...svojim šarmom, svojom ljepotom, svojom ljubavi...... draga... nekako, uz tvoju vjeru u Anđele, siguran sam..... bit će sve dobro...bit će...vidjet ćeš...osjećam to..jer nekako, nekao zagrljaj, iako bez riječi...ali pun nekih osjećaja on daje nadu.... u njemu, u kratkim ali snažnim riječima treba tražiti snagu... i neka tvoje škrinjice sa osmjesima... neka, lijepo je biti nasmijan i budi takva, kad fali..iz škrinice...a kad je viška...spremi u škrinjicu:))) topli ti pozdrav šaljem:)
15.12.2008. (13:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hej "srno malena" ovaj post je stvarno slikovit i pun osjecaja i prekrasna tema za razmišljanje. Ovo što se tebi događa, tješi se ako možeš, je stvarnost 90 % obitelji, na žalost. Došla su neka glupa vremena da se svi međusobno otuđujemo i izbjegavamo jedni druge pa i one najmilije nekad, kao što su roditelji i djeca. Mislim da je tu jako puno krivice u nama samima, ali, po mome, najveci krivac je ta situacija koja vlada oko nas i previše djeluje na nas same, što je normalno. Nekada su naši starci imali sigurnu egzistenciju i nisu morali misliti na to, znali su da ce zaraditi mirovinu, pa su bili opušteni, družili su se i posjecivali, dok danas neznaš što donosi sutra. Pozdrav, pa opet navrati na moj blog.
15.12.2008. (15:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zoki
Tako si osjećajno napisala ovaj post,puna želje za ljubavlju i sretnim danima,ali nada ipak umire zadnja,pa i zagrljaj bez riječi je ipak zagrljaj.Možemo ga protumačiti kako želimo ,na način da se osjetiš voljenom ili ipak kao znak..nedostaješ mi...:-))I smij se..smij..smijeh je lijek,a vidim njega uz tvoju dječicu ne fali:-)) Nasmiješeni pozdrav od mene:-))
15.12.2008. (17:25)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana7: draga Julijana, znaš, u životu mi je uvijek nekim čudom pojave stvari, ljudi ili događaji, koji me pokrenu dalje kad sam na koljenima...hvala što si se pojavila :) ...
pravila života: vjerujem da puno obitelji ima i gore probleme...ali, svakom je njegov križ najteži...no, da nam Bog da mrvicu samo da ga "cvaknemo", tko zna bi li premostili nabujalu rijeku :) ... tako neka ga! ... ali da ga vučem na koljenima trenutno, vučem! ... ne zaboravljajući biti zahvalna na veselih i zdravih 5! :) Hvala tebi na posjeti ... i do čitanja :)
zoki: drago mi je što si čini se "osjetio" moj post...i hvala na osmjehu, evo, spremam ga u škrinjicu :) ...
smotani:...hvala na toplom pozdravu i riječima... btv, nastavno na tortu od čokolade...e, pa, zamjena je stigla jučer...jedno od mojih 5, uz komentar, "izgledaš umorno, uzmi, možda ti bude bolje"...pružilo mi čokoladnog djeda mraza :))...možeš i zamisliti, ma, nema te bijele kave, konjaka, čokoladne torte, atmosfere ni muzike...a bilo je baš i u pravo vrijeme! :) ...topli pozdrav i tebi....btv nisi namjerno na zadnjem mjestu, ali s razlogom :) ... malo sam off teme, pa...
16.12.2008. (09:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
E, moja srno...
Neki dan sam vodila našu malu kujicu na sterilizaciju (bilo mi ju je muka gledati kako se jedva vukla skotna onako sićušna i iscrpljena, a oštenila ih je 7) i pomislila, vidiš, ne samo mi žene, nego i ženske životinje prečesto trpe jer su ženskog roda. Žao mi je i nje onako ranjene i izgubljene, a samo je draga životinjica u našoj obitelji. Muški su mnogo toga ipak pošteđeni. Mnogi od njih i onog bola u srcu, jer ne osjećaju tako duboko kao mi žene. Ali ne žalim što sam žena, unatoč svim fizičkim bolima (one su bar imale svrhu- svako rađanje donosi na svijet nešto daleko vrijednije nego bol koja ga donosi), pa ni onim puno dubljim bolima, kada ti se duša lomi. Znam kako ti je. Ali znam i da će Bog dati da se promjeni, da bude bolje nego misliš. Šuti. Moli. Mi ne možemo same. Slabe smo. Ali Bog može, ne samo da vjerujem i znam, potpuno sam sigurna zbog svega što mi je već u životu tako milostivo učinio! Često ja sama više nisam znala kako dalje. Molila sam plaćući, iz srca. I Bog je činio čuda! I danas čini. Moj se muž nije vratio. Ali djeca su postala pravi ljudi, a bili su na posve krivim putevima. I možda se i nije trebao vratiti. Ali mislim da tvoj treba biti tu uz vas. Mislim da vas voli. A Bog će pobijediti to što je u njemu loše, samo šuti, moli i vjeruj! Neka vas Bog uistinu blagoslovi sve, neka vaša obitelj bude čvrsta utvrda zaštićena Božjom ljubavlju i milošću. Bog je jači od svakog zla! Sretno, srno! Tvoj će jelen biti opet jaka zaštita tebi i vašoj djeci, s Božjom pomoći! A utvrda vjere spriječiti će ijednom tigru pristup vašem ognjištu.
15.12.2008. (13:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
fališ mi ljubi..... draga...srna možda jest malo preplašena, plaha...možda i pobjegne.....malo..samo malo....ali, nekako....previše ta srna ima snage, kao svaka žena, previše ljubavi, volje i želje...da uvijek obuzda tigra...svojim šarmom, svojom ljepotom, svojom ljubavi...... draga... nekako, uz tvoju vjeru u Anđele, siguran sam..... bit će sve dobro...bit će...vidjet ćeš...osjećam to..jer nekako, nekao zagrljaj, iako bez riječi...ali pun nekih osjećaja on daje nadu.... u njemu, u kratkim ali snažnim riječima treba tražiti snagu... i neka tvoje škrinjice sa osmjesima... neka, lijepo je biti nasmijan i budi takva, kad fali..iz škrinice...a kad je viška...spremi u škrinjicu:)))
topli ti pozdrav šaljem:)
15.12.2008. (13:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pravila zivota
Hej "srno malena" ovaj post je stvarno slikovit i pun osjecaja i prekrasna tema za razmišljanje. Ovo što se tebi događa, tješi se ako možeš, je stvarnost 90 % obitelji, na žalost. Došla su neka glupa vremena da se svi međusobno otuđujemo i izbjegavamo jedni druge pa i one najmilije nekad, kao što su roditelji i djeca. Mislim da je tu jako puno krivice u nama samima, ali, po mome, najveci krivac je ta situacija koja vlada oko nas i previše djeluje na nas same, što je normalno. Nekada su naši starci imali sigurnu egzistenciju i nisu morali misliti na to, znali su da ce zaraditi mirovinu, pa su bili opušteni, družili su se i posjecivali, dok danas neznaš što donosi sutra.
Pozdrav, pa opet navrati na moj blog.
15.12.2008. (15:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zoki
Tako si osjećajno napisala ovaj post,puna želje za ljubavlju i sretnim danima,ali nada ipak umire zadnja,pa i zagrljaj bez riječi je ipak zagrljaj.Možemo ga protumačiti kako želimo ,na način da se osjetiš voljenom ili ipak kao znak..nedostaješ mi...:-))I smij se..smij..smijeh je lijek,a vidim njega uz tvoju dječicu ne fali:-))
Nasmiješeni pozdrav od mene:-))
15.12.2008. (17:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Julijana
Ako želiš, javi mi se na mail, imam nešto za tebe, možda ti pomogne.
Puno sreće, snage, mira i radosti tebi i svima tvojim uistinu iz srca želim!
16.12.2008. (06:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ze_le_na
Julijana7: draga Julijana, znaš, u životu mi je uvijek nekim čudom pojave stvari, ljudi ili događaji, koji me pokrenu dalje kad sam na koljenima...hvala što si se pojavila :) ...
pravila života: vjerujem da puno obitelji ima i gore probleme...ali, svakom je njegov križ najteži...no, da nam Bog da mrvicu samo da ga "cvaknemo", tko zna bi li premostili nabujalu rijeku :) ... tako neka ga! ... ali da ga vučem na koljenima trenutno, vučem! ... ne zaboravljajući biti zahvalna na veselih i zdravih 5! :) Hvala tebi na posjeti ... i do čitanja :)
zoki: drago mi je što si čini se "osjetio" moj post...i hvala na osmjehu, evo, spremam ga u škrinjicu :) ...
smotani:...hvala na toplom pozdravu i riječima... btv, nastavno na tortu od čokolade...e, pa, zamjena je stigla jučer...jedno od mojih 5, uz komentar, "izgledaš umorno, uzmi, možda ti bude bolje"...pružilo mi čokoladnog djeda mraza :))...možeš i zamisliti, ma, nema te bijele kave, konjaka, čokoladne torte, atmosfere ni muzike...a bilo je baš i u pravo vrijeme! :) ...topli pozdrav i tebi....btv nisi namjerno na zadnjem mjestu, ali s razlogom :) ... malo sam off teme, pa...
16.12.2008. (09:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...