Komentari

josipbeljan.blog.hr

Dodaj komentar (10)

Marketing

  • Stelina mama

    I tebe grlim na daljinu....
    Da bar ove sve dane možemo jednostavno preskočiti....zatvoriti oči i čekati u mraku da sve prođe....

    avatar

    06.12.2008. (19:22)    -   -   -   -  

  • Marija Beljan

    E da da možemo, ali ne možemo. Moramo gledati kako se drugi raduju, a mi plačemo...

    avatar

    06.12.2008. (19:58)    -   -   -   -  

  • Paulinina mama

    Najstrašnija i najtužnija spoznaja da ništa promjeniti ne možemo, mi roditelji koji smo uvjek
    znali našoj djeci pomoć i rješiti problem sada smo nijemi i bespomoćni. I tako sada i dovjeka....
    A koliko snage treba za svaki novi dan , a pogotovo za dane koji dolaze?

    avatar

    06.12.2008. (21:14)    -   -   -   -  

  • jos jedan blog jedne studentice

    Teško je biti sretan u ove dane kad je u srcu velika praznina, i kad se čeka povratak, i nakon 5 godina koliko Ona nije tu...
    Hvala Vam na lijepom komentaru, zagrljaj Vam ostavljam.

    avatar

    07.12.2008. (11:33)    -   -   -   -  

  • Stiv Naglav

    Draga moja, sve je pretužno i tako jadno. Ostavljam Ti tople pozdrave i drži se !

    avatar

    07.12.2008. (16:46)    -   -   -   -  

  • Željka

    Draga Marija, samo da ti ostavim pozdrav i da znaš da puno ljudi svaki dan misli na tebe.
    Ne može ti nažalost nitko pomoći, ali znaj da imaš prijatelje.

    Željka

    avatar

    08.12.2008. (02:12)    -   -   -   -  

  • kecoland

    Da ponavljam samo riječi "Steline mame" ništa više nije potrebno da!

    avatar

    08.12.2008. (21:52)    -   -   -   -  

  • Stiv Naglav

    Je imaš pravo moja Marija. Naše djece nema a njihove ubice žive i dalje kao da se nije dogodilo ništa. Nadam se i vijerujem da će ih ipak ,tko zna kad stići božja kazna, jer to su učinili ne zaslužuju ništa drugo.Moja tuga i bol je pretvorena u mržnju. Muka mi je od cijelog sistema.

    avatar

    10.12.2008. (19:35)    -   -   -   -  

  • emocija

    Sjećam se dobro trenutaka, kada je moja kći bila već djevojčica od kojih 9 godina i još uvijek vjerovala u Sv. Nikolu. Iako mi je to bilo smiješno, tada sam osjećala ganuće da je radosna zbog poklona, bez obzira kakvi oni bili. I to mi strašno nedostaje, ta njezina radost, ta moja radost u darivanju.... Od sveg sjaja ja sad okrećem glavu, sad skrećem pogled, jer mi sjaj bljedi zbog suza, jer me sve guši radi bola. Kako li sam samo zavidna drugima koji ne poznaju ovaj pakao, koji su sada kao nekad mi..... Najljepši poklon dobili smo rođenjem svoje djece a sada, a sada ne možemo više niti poklanjati.

    avatar

    13.12.2008. (18:53)    -   -   -   -  

  • Uranova Pikula

    preteško shvaćam!

    avatar

    15.12.2008. (15:41)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...