Komentari

uvod.blog.hr

Dodaj komentar (9)

Marketing

  • davor

    Ovog sam ljeta dosta čitao Žižeka. U nekim me stvarima iznenadio, u nekim razveselio, neke mi pojasnio, neke nisam razumio. Ali u jednoj me izrazito nervirao: a to je uporni sentiment spram komunističkog nasljeđa, koji čak poziva na gestu (makar i posve praznu) ''ponavljanja Lenjina''. Dakle, u vezi s njegovim početnim navodom: dopuštao to Žižek ili ne, teror je izravna posljedica revolucionarnog projekta. Taj projekt nije bio ''za dobrobit svih'' nego za totalnu vlast grupice koja je za sebe smatrala da ima izravan uvid u povijesnu nužnost i odlučnost da taj uvid sprovede u djelo. I, ne najmanje važno, stalno vađenje na ''antifašizam'' je nikakav argument: čak i ako dopustimo da je netko možda bio još gori, to ne čini komunistička klanja nesporno nevinih, a za ''bratstvo svih'' nimalo opravdanijima.

    avatar

    01.11.2008. (20:01)    -   -   -   -  

  • činovnik

    Naravno, nema opravdanja, ali je zanimljiva boljševička moralna samouvjerenost da su zločini dopustivi u ime konačnog cilja. U stvari, ova samouvjerenost je logična. Boljševik 'zna' kako svijet objektivno funkcionira (marksizam, te lenjinizam i ostale derivacije su smatrane znanošću); on 'zna' koji su izvori nepravdi i kako ih ukloniti; on 'zna' kamo društveni razvoj smjera i kako ga ubrzati; on 'zna' što je u općem interesu; konačno, on 'zna' da velika većina ljudi sve to ne zna… I kako da ne bude radikalan i revolucionaran? Zar bi trebao prepustiti eksploatatorima i neznalicama da vode glavnu riječ? Zar bi trebao dopustiti perpetuiranje nepravdi i ostaviti većinu u dubokom snu lažne svijesti? Kada bi boljševik to sve samo promatrao i ne činio ništa, on bi bio slabić, gnjida. A budući ostvarivanje općeg interesa neće ići milom, onda će ići silom. I tako ono što je ostalim ljudima neetično boljševicima postaje 'druga etika'.

    Uvijek me hvata vrtoglavica i lagana nevjerica kada čitam sve te podatke o milionima žrtvovanih ljudi. To mi djeluje pomalo nestvarno. Mislim, znam da su brojke (približno) točne, ali teško mi je potpuno osvijestiti masovnost i organiziranost tih ubijanja. Staljin je to dobro formulirao: «Smrt jednog čovjeka je tragedija. Smrt milijuna je statistika.»

    avatar

    03.11.2008. (15:10)    -   -   -   -  

  • davor

    Da... Čini mi se da je na filosofskoj razini osnovni problem postavljanje neke filosofije povijesti iznad etike. Pa se tada svako zlo može utilitaristički opravdavati time da će u povijesnom razvoju to zlo dovesti do nekog većeg dobra. Odnosno, da se radi o onome što je Hegel nazvao ''lukavstvom duha''. Sloterdijk to spominje usput citirajući Camusov ''pametni sažetak Hegelovog amoralizirajućeg utjecaja na mišljenje revolucionara u 19. i 20. stoljeću'' u rečenici: ''Svaki moral postaje privremenim''. I Heideggerova nacistička epizoda bi se mogla sagledati u tom svjetlu, odustajanja od nadređenosti etike nad filosofijom povijesti.

    avatar

    04.11.2008. (18:01)    -   -   -   -  

  • davor

    Čujem prigovor ovom postu da nije filosofski nego historičarski. Da bi filosofski govor o komunizmu trebao razmatrati samu ideju, a ne njeno zastranjenje u ovim ili onim državama. Ipak, ovaj post je - rekoh već - reakcija (prije svega) na Žižeka i Badioua, koje sam malo više čitao u zadnje vrijeme. Badiou kaže jasno i glasno, u jednom tekstu (Philosophy and the 'death of communism') u kojem baš pokušava provesti takvo odvajanje komunizma od država koje su se nazivale komunističkima, ''we communists... or in the other words: We faithfull to the event of October '17.'' Žižek u istom tom duhu svoju knjigu naziva Repeating Lenin. Ali, cijela stvar je u tome da nije revolucija na početku bila ,,za bratstvo i dobrobit svih'' da bi onda kasnije zastranila, nego sama revolucija već jest klanje pokrenuto od militantne skupine sa ciljem preuzimanja totalne vlasti (''Tragedija je počela već u prvim danima Ruske revolucije...''). Dakle, sama revolucija 1917. je već upravo ono što se događalo i kasnije. Staljin je taj koji je bio vjeran ''događaju'' Oktobra '17.

    avatar

    16.11.2008. (13:32)    -   -   -   -  

  • drazen pavlic

    Revolucija je počela iz ideala. Marx i Engels su u svoje vrijeme odbacivali mogućnost da se u Rusiji odigra proleterska revolucija, jer ta zemlja jedva da je imala nešto radničke klase. Njihova koncepcija predviđala je izbijanje revolucije u situaciji oštrog proturječja razvijenih proizvodnih snaga (znanosti i tehnike) i zaostalih proizvodnih odnosa (Kapitalskog načina proizvodnje). Kasnije su se "teoritričari" real socijalizma trudili opravdati rusku revoluciju, koja se odigrala prije nego su sazreli uvjeti za nju. Primjerice, rusko društvo i ekonomija bili su planski, te je u njihovoj sitaciji bilo nemoguće nastupanje cikličkih ekonomskih kriza itd. Mnogi zapadni intelektualci su tijekom Velike ekonomske krize 1929-33. povjerovali da je sovjetski model doista u prednosti pred kapitalizmom.
    Revolucija je počela iz ideala, a kasnije se pretvorila u tehniku vladanja. Trocki je Lenjinu ubrzo nakon osvajanja vlasti rekao da bi se Boljševici trebali vratiti u ilegalu. Jer još nije bilo njihovo vrijeme.

    avatar

    19.11.2008. (12:51)    -   -   -   -  

  • Viktor

    Ja mislim da moramo odvajati Marxa i Engelsa od Lenjina i ostala bagra. Revolucija je bila krvava, Lenjin i Staljin i Tito su bili krvnici i zlihovci, ali ne smijemo zbog toga da optužimo Marxa. To vam je isto kao obivnuti Isusa za krstaških ratova.

    avatar

    21.11.2008. (02:46)    -   -   -   -  

  • davor

    Nevolje započinju najkasnije s Lenjinovim konceptom ''Partije kao avangarde radničke klase'' iz 1902. Ukratko: proleterijat nema dovoljno razvijenu klasnu svijest pa njegov interes (kojega on sam nije svjestan) mora artikulirati Komunistička partija, dakle jedna skupina profesionalnih revolucionara, i to u smjeru revolucije i diktature proleterijata.
    Drugim riječima: jedna militantna skupina sama sebe proglašava za isključivog namjesnika Povijesne Nužnosti, pa uslijed toga dokida bilo kakve etičke principe ne bi li preuzela totalnu vlast za sebe, kao isključivog posjednika Svijesti o Povijesnoj Nužnosti.
    To je taj Lenjinov ideal iz kojega započinje revolucija. I taj ''ideal'' se nastavlja tijekom čitavog trajanja komunističkih režima i u svim ostalim komunističkim revolucijama u 20. stoljeću. Pozivanje na nasljeđe tih pokreta je tema o kojoj je ovdje riječ, ne Marx/Engels. I tu se slažem sa Sloterdijkom: ono jednako je nedopustivo koliko i pozivanje na nasljedovanje fašističkih pokreta istog tog mračnog stoljeća.

    avatar

    21.11.2008. (11:27)    -   -   -   -  

  • lucija9

    Davore, pozdravljam te. Hvala na nastavak mog komentara.
    Eto! I to sam dotakla u komentaru….vrijeme …koje nas udalji…od onoga što želimo raditi…, o čemu želimo misliti…, biti svoji…,biti sa samim sobom.
    Veslam ja u tom pravcu, dohvatim vrijeme…, ali ga zaokružit ne uspijevam. Uvijek preskačem ponešto. Kaže mi bratić, sve je kako dopuštamo, valjda je u pravu, ali dvojna sam, kako spominješ u tekstu, i tu jedna ja uvjeravam drugu ja, pa se izmjenjuju mišljenja i pa pametnija popusti, a ponekad gluplja je pametnija i nema snage, neda joj se, jer unatoč optimizmu, posumnjamo čemu trud kad sva ide u …ništa. U ovim „zlatnim godinama“, kada nemam straha od velikog brata i buntovnica budem. Pirova pobjeda. Jedino ostane vrckasti smiješak: moj glas = jedan glas više! (jer da nije, jedan glas manje je mnogo više-manje….!)
    Potreslo me je isčitavanje postova s kojima sam u zaostatku.,Zatim ponavljanje gradiva zbog povezivanja već izrečenog. Komentari su biseri i sad na klizalištu „…izama“ kao da se meni, osobno urušilo sve…Zaista pomislim da bi bilo bolje najprije „imati“, a zatim „biti“. I od „imanja“ kupiti vlastiti otok i otići u miru i biti svoj…
    Puno pozdrava!

    avatar

    29.11.2008. (13:42)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...