Želim Ti dobrodošlicu u mali svijet najdubljih i najiskrenijih misli skrivenih u svakome od nas .. i one, kao da su dio knjge o kojoj govoriš, kao, kao da je na ovim stranicama već započeta ta knjiga... samo, trebamo ju nastaviti, proširiti, njegovati.... Topli ti pozdrv ostavljam
28.10.2008. (11:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dobrodošao! ne pišem knjigu, ali imam blog... nitko ga ne mora čitati, nitko ga neće šutnuti kao odbačenu knjigu, a mnogi će doći, ostaviti trag, poneki sjesti, pričati samnom, smijati se, plakati... i vredniji je od knjige, stvara prijateljstva, virtualna i stvarna...
topli pozdrav!
28.10.2008. (11:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sada sam naučila što znači Kopofob. Mislim da niste Kopofob čim ste otvorili blog jer on ipak zahtijeva određeni napor. I dobro da niste jer i ne treba biti, sigurna sam da rad ne škodi dugovječnosti. Moja nona ima 96 godina i odlično se drži iako se zaista naradila u životu. Ugodan dan želim+sunčani pozdrav!:-)
28.10.2008. (14:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Srdačnu dobrodošlicu u blogosferu želim:))..Kakve su to tužne misli, sin treba živjeti duplo za majku i za oca, tko će drugi pokazati sve čari svijeta njima, kroz čije će oči gledati?:))....Da je klaun znao ne bi se skrivao ispod šminke i radoznalih osmijeha koji ga netom traže u daljinama dugim, nepreglednim, u šumama pustim, hladnim. Velik pozdrav od mene i dobrodošlica još jednom, naravno:)
28.10.2008. (14:32)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobrodošao. Pročitala sam tvoju pjesmu nekoliko puta. Učinak je isti. Gane me do suza svaki put. A, knjiga ... ma mi smo svi knjige na dvije noge i svi se mi otvorimo i damo katkad čitati dobronamjernu čitaču... Radujem se da si i ti odškrinuo zlatovez svojih korica :-))
28.10.2008. (15:30)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Možda imaš pravo... Imam ih tri napisane, odavno napisane, još 70 -ih...i samo ih je čitao jedan moj stari prijatelj...
Pa ti si slavna osoba:pjesme ti pjeva Jusić ... onda je pjevao na skalinama u Dubrovniku i neprestano mu se nešto događalo sa gitarom.......uh..što sam ostario...:)
28.10.2008. (16:03)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
da...clowni su vječita djeca...spremni nasmijavati druge i prikrivati svoju tugu.... drago mi je da imam čast 'upoznati' te.... mislim da je tvoj uglazbljeni text mnogo vrijedniji jer danas to svatko radi...a onda - samo oni baš dobri....;)
28.10.2008. (17:05)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobrodošao, pjesniče i pripovjedaču života svoga! Rado ću svraćati, upoznavati tvoja sjećanja, ovaj početak puno obećaje i garantira trajanje. Koliko živjeti? Zar itko od nas to zna? Genetika više nije garancija za dugovječnost, jer svojim životima urezali smo neke nove brazde, drugačije od onih naših predaka. Vjeruj u život,u bolje sutra, a znam da vjeruješ, jer zaista ponekad nije važno koliki mu je vijek trajanja. Ponekad pojedem jogurt kojem je istekao vijek trajanja i ...vjeruj mi, bude ukusan. :-)))
28.10.2008. (18:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Lijep pozdrav! Nisam znao da ste Vi napisali te stihove. Ibrica je za mene svojevremeno bio uzvišena umjetnička osobnost, ali i danas ga jako poštujem. Životni put mu nije bio lak. Što se knjige tiče, složio bih se, jer pisanje uistinu jača koncentraciju. Ne znam, možda dnevnički zapisi ili memoari? Poanta je, čini mi se, u tome da čovjek ostvari maksimalan fokus na sebe, da pronađe istinskog sebe. To je jedan od najtežih zadataka u svijetu gdje se toliko njeguju samoobmane i laži.
28.10.2008. (20:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i ja sam pomislila da bi svatko trebao negdje zapisati, spremiti. ostaviti trag za sobom. jer prostor u kojem smo živjeli zauzmu neki drugi, stvari koje smo voljeli i koristili izgube značenje, a oni koji su nas voljeli imaju svoju sliku o nama.
28.10.2008. (22:18)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
užitak mi je bio čitati ove stihove kod dinaje, a učinak je i danas jednak. želim prvo poželjeti dobrodoščicu na blog. a onda - odmah u glavu! obzirom da je poveznica zemlja hercegova, moram pitati koji kraj, koje mjesto... sjećam se da mi je jednom rekla kako je jednog proljeća u Hercegovini spoznala da svatko nosi Arkadiju u sebi i u surovom kamenjaru zavoljela tamne oči boja sna, oči jednog Hercegovca... tamo voda doista dolazi iz zemlje, a vrela su tako okrijepljujuća i za tijelo i za dušu... drago mi je da te uputila na mene. baš sam se pitala kakav je njen dječak očiju boje sna, kakav je onaj koji je zaslužio toliko ljubavi... :))
28.10.2008. (22:51)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Pjesma mi se jako sviđa, a ideja o knjizi... ma u redu, možda bi to pomoglo kao svojevrsna terapija, no mgogi ljudi nisu iskreni niti sami sa sobom . Meni je pisanje i tepaija i zadovoljstvo,. Na kraju ti želim reći nešto i o godinama. Dok sam bila puno mlađa mislila sam da treba živjeti 100 na sat i mlad umrijeti, a sad više ne žurim .... ima još dosta toga što želim, ali svejedno ne bih htjela kao moje obje bake do 92. ipak malo previše, pozdrav !
29.10.2008. (07:48)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kad bijah djevojčica, moja mi je učiteljica upisala u spomenar:
žića knjiga još ti je bijela sva zlatan rub djetinjstva je kruni gledaj jednoć, kad se napuni da za sadržaj ne bude te strah ...
danas, kad se zlatni rub djetinjstva prometnuo u srebro, nije me strah ni škrabotina ni packi ...jedino čega me je danas strah je da sam neke listove ostavila neispisanima, da sam neke počela ispisivati suviše kasno ...
29.10.2008. (08:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dobar dan i dobrodošao! Ideja s pisanjem knjige je izvrsna. Pa nismo li mi na blogu upravo počeli pisati tu knjigu? Ne baš sistematski, ali ipak pisati. Znači potreba je u svima nama postojala, iako je nismo možda prepoznali kao knjigu...ali da pisanje pomaže koncentraciji to sam i sama primijetila i pisanje mi je mnogo pomoglo. Pa čak kad je ponekad i konfuzno ipak pomaže... Očekujemo tvoj novi post . Srdačan pozdrav.......))))))))))
29.10.2008. (09:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
smotani
Želim Ti dobrodošlicu u mali svijet najdubljih i najiskrenijih misli skrivenih u svakome od nas .. i one, kao da su dio knjge o kojoj govoriš, kao, kao da je na ovim stranicama već započeta ta knjiga... samo, trebamo ju nastaviti, proširiti, njegovati....
Topli ti pozdrv ostavljam
28.10.2008. (11:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
između jave i sna
dobrodošao!
ne pišem knjigu, ali imam blog... nitko ga ne mora čitati, nitko ga neće šutnuti kao odbačenu knjigu, a mnogi će doći, ostaviti trag, poneki sjesti, pričati samnom, smijati se, plakati... i vredniji je od knjige, stvara prijateljstva, virtualna i stvarna...
topli pozdrav!
28.10.2008. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
clownovi ne stare
oni u osmijehu dječaka
i pjesnika
traju ...
brišu suze iz umornog oka
i u srcu
neumornom ...
... zauvijek kucaju ... :-)
http://www.youtube.com/watch?v=kGdZEIYMuS0
28.10.2008. (13:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mendula
Sada sam naučila što znači Kopofob. Mislim da niste Kopofob čim ste otvorili blog jer on ipak zahtijeva određeni napor. I dobro da niste jer i ne treba biti, sigurna sam da rad ne škodi dugovječnosti. Moja nona ima 96 godina i odlično se drži iako se zaista naradila u životu.
Ugodan dan želim+sunčani pozdrav!:-)
28.10.2008. (14:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Barbara
Srdačnu dobrodošlicu u blogosferu želim:))..Kakve su to tužne misli, sin treba živjeti duplo za majku i za oca, tko će drugi pokazati sve čari svijeta njima, kroz čije će oči gledati?:))....Da je klaun znao ne bi se skrivao ispod šminke i radoznalih osmijeha koji ga netom traže u daljinama dugim, nepreglednim, u šumama pustim, hladnim. Velik pozdrav od mene i dobrodošlica još jednom, naravno:)
28.10.2008. (14:32) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
necutako
hvala ti sto si otvorio svoj prozorcic prijateljstva prema nama.....zelim ti lijep dan..:)
28.10.2008. (14:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvijezda nova
Želim ti dobrodošlicu u blogosferu. Čini mi se da će te biti zanimljivo čitati.
28.10.2008. (14:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vitae...
Dobrodošao. Pročitala sam tvoju pjesmu nekoliko puta.
Učinak je isti. Gane me do suza svaki put.
A, knjiga ... ma mi smo svi knjige na dvije noge
i svi se mi otvorimo i damo katkad
čitati dobronamjernu čitaču...
Radujem se da si i ti odškrinuo zlatovez svojih korica :-))
28.10.2008. (15:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
misko
Možda imaš pravo...
Imam ih tri napisane, odavno napisane, još 70 -ih...i samo ih je čitao jedan moj stari prijatelj...
Pa ti si slavna osoba:pjesme ti pjeva Jusić ... onda je pjevao na skalinama u Dubrovniku i neprestano mu se nešto događalo sa gitarom.......uh..što sam ostario...:)
28.10.2008. (16:03) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Decy
welcome u naš svijet......:))
da...clowni su vječita djeca...spremni nasmijavati druge
i prikrivati svoju tugu....
drago mi je da imam čast 'upoznati' te....
mislim da je tvoj uglazbljeni text mnogo vrijedniji
jer danas to svatko radi...a onda - samo oni baš dobri....;)
28.10.2008. (17:05) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
VJETROVI TUGE
....nadam se da cu tvojim putem......
*.................:))
28.10.2008. (17:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
gustirna
Dobrodošao, pjesniče i pripovjedaču života svoga!
Rado ću svraćati, upoznavati tvoja sjećanja, ovaj početak puno obećaje i garantira trajanje.
Koliko živjeti? Zar itko od nas to zna? Genetika više nije garancija za dugovječnost, jer svojim životima urezali smo neke nove brazde, drugačije od onih naših predaka.
Vjeruj u život,u bolje sutra, a znam da vjeruješ, jer zaista ponekad nije važno koliki mu je vijek trajanja. Ponekad pojedem jogurt kojem je istekao vijek trajanja i ...vjeruj mi, bude ukusan. :-)))
28.10.2008. (18:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
promatram, razmišljam
Pjesma izmami suzu u oko ...
A Knjiga ... NOSIMO je u sebi, sa sobom, svuda !
Kad bi bar češće OTVARALI njene stranice ...
Osmjeh ti poklanjam i tihu, radosnu ovu listopadsku noć ti želim.
28.10.2008. (18:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tajanstveni hram
dobro nam došao :))) pjesma je zbilja divna, ali više od toga divna je iskrenost koja teče iz tvojih riječi, malo je ljudi koji su kadri za istinu :))
28.10.2008. (18:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
vedjak
Lijep pozdrav! Nisam znao da ste Vi napisali te stihove. Ibrica je za mene svojevremeno bio uzvišena umjetnička osobnost, ali i danas ga jako poštujem. Životni put mu nije bio lak. Što se knjige tiče, složio bih se, jer pisanje uistinu jača koncentraciju. Ne znam, možda dnevnički zapisi ili memoari? Poanta je, čini mi se, u tome da čovjek ostvari maksimalan fokus
na sebe, da pronađe istinskog sebe. To je jedan od najtežih zadataka u svijetu gdje se toliko njeguju samoobmane i laži.
28.10.2008. (20:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
svismoisti
i ja sam pomislila da bi svatko trebao negdje zapisati, spremiti. ostaviti trag za sobom. jer prostor u kojem smo živjeli zauzmu neki drugi, stvari koje smo voljeli i koristili izgube značenje, a oni koji su nas voljeli imaju svoju sliku o nama.
28.10.2008. (22:18) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
užitak mi je bio čitati ove stihove kod dinaje, a učinak je i danas jednak. želim prvo poželjeti dobrodoščicu na blog. a onda - odmah u glavu! obzirom da je poveznica zemlja hercegova, moram pitati koji kraj, koje mjesto... sjećam se da mi je jednom rekla kako je jednog proljeća u Hercegovini spoznala da svatko nosi Arkadiju u sebi i u surovom kamenjaru zavoljela tamne oči boja sna, oči jednog Hercegovca... tamo voda doista dolazi iz zemlje, a vrela su tako okrijepljujuća i za tijelo i za dušu...
drago mi je da te uputila na mene. baš sam se pitala kakav je njen dječak očiju boje sna, kakav je onaj koji je zaslužio toliko ljubavi... :))
28.10.2008. (22:51) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
lobotomya
Pjesma mi se jako sviđa, a ideja o knjizi... ma u redu, možda bi to pomoglo kao svojevrsna terapija, no mgogi ljudi nisu iskreni niti sami sa sobom . Meni je pisanje i tepaija i zadovoljstvo,. Na kraju ti želim reći nešto i o godinama. Dok sam bila puno mlađa mislila sam da treba živjeti 100 na sat i mlad umrijeti, a sad više ne žurim .... ima još dosta toga što želim, ali svejedno ne bih htjela kao moje obje bake do 92. ipak malo previše, pozdrav !
29.10.2008. (07:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
dobro ti jutro pjesniče života............ hajde napiši svoj sljedeći post.........:-))))))))
29.10.2008. (08:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
rU
kad bijah djevojčica, moja mi je učiteljica upisala u spomenar:
žića knjiga još ti je bijela sva
zlatan rub djetinjstva je kruni
gledaj jednoć, kad se napuni
da za sadržaj ne bude te strah ...
danas, kad se zlatni rub djetinjstva prometnuo u srebro, nije me strah ni škrabotina ni packi ...jedino čega me je danas strah je da sam neke listove ostavila neispisanima, da sam neke počela ispisivati suviše kasno ...
29.10.2008. (08:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
dordora2
Dobar dan i dobrodošao!
Ideja s pisanjem knjige je izvrsna. Pa nismo li mi na blogu upravo počeli pisati tu knjigu? Ne baš sistematski, ali ipak pisati. Znači potreba je u svima nama postojala, iako je nismo možda prepoznali kao knjigu...ali da pisanje pomaže koncentraciji to sam i sama primijetila i pisanje mi je mnogo pomoglo. Pa čak kad je ponekad i konfuzno ipak pomaže...
Očekujemo tvoj novi post .
Srdačan pozdrav.......))))))))))
29.10.2008. (09:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...