potpuno si u pravu ja ponekad nešto planiram ali nisam ti ja u tome ozbiljna jer sam svjesna da samo danas odista POSTOJI žao mi je draga moja prijateljice što to proživljavaš, ovdje sam sa svojom kumom koja mi je draga proživljavala carcinom koji joj je oteo oca....preteško je to nepravedno i tužno da gore ne može biti ali to je nažalost stvarnost i neminovnost života pozdrav s otoka
24.10.2008. (08:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žao mi je zbog tvoje tuge. Sve što si napisala istina je, samo što smo mi ljudi nezahvalni prema životu i ne znamo cijeniti ono što imamo dok ne izgubimo.
24.10.2008. (15:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poznajem taj osjećaj - i moj je ujak bolestan i bori se s bolešću. nedavno je bio na drugoj trasplataciji koštane srži i veoma je loše to podnio. bude li mu potrebna još jedna, ne znam što će biti ... teško je gledati kad se naši najbliži muče, a ne možeš im pomoći. ta bespomoćnost me najviše boli... drži se... :))
25.10.2008. (10:55)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se s tobom. Treba živjeti u sadašnjosti jer jedino u sadašnjosti možeš provesti još trenutaka sa svojim ujkom. Sadašnjost ima moć da ti ublaži bar malo tu tugu koju osjećaš. Pozdrav
26.10.2008. (18:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
santal777
žao mi je...uvijek tako biva..odlaze nam oni najdraži i najmiliji a mi nemoćni...pusa, drž se
24.10.2008. (07:38) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
saraja azra
potpuno si u pravu ja ponekad nešto planiram ali nisam ti ja u tome ozbiljna jer sam svjesna da samo danas odista POSTOJI
žao mi je draga moja prijateljice što to proživljavaš, ovdje sam sa svojom kumom koja mi je draga proživljavala carcinom koji joj je oteo oca....preteško je to nepravedno i tužno da gore ne može biti ali to je nažalost stvarnost i neminovnost života
pozdrav s otoka
24.10.2008. (08:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dinaja
teško je kada pate oni koje volimo...........poznam taj osjećaj i mislim da znam kako ti je....:-)))
24.10.2008. (11:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
zvijezda nova
Žao mi je zbog tvoje tuge. Sve što si napisala istina je, samo što smo mi ljudi nezahvalni prema životu i ne znamo cijeniti ono što imamo dok ne izgubimo.
24.10.2008. (15:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
poezija duše
poznajem taj osjećaj - i moj je ujak bolestan i bori se s bolešću. nedavno je bio na drugoj trasplataciji koštane srži i veoma je loše to podnio. bude li mu potrebna još jedna, ne znam što će biti ... teško je gledati kad se naši najbliži muče, a ne možeš im pomoći. ta bespomoćnost me najviše boli... drži se... :))
25.10.2008. (10:55) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Hemera
Slažem se s tobom. Treba živjeti u sadašnjosti jer jedino u sadašnjosti možeš provesti još trenutaka sa svojim ujkom. Sadašnjost ima moć da ti ublaži bar malo tu tugu koju osjećaš. Pozdrav
26.10.2008. (18:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...