Komentari

07morsky08.blog.hr

Dodaj komentar (6)

Marketing

  • romantales

    Upravo se otuširah nakon što sam cijeli dan brala masline ... još 17 stabala je ostalo za berbu, čudo jedno koliko ih je, do sada nisam vidjela da su ikada bile tako rodne. O okusu ulja neću raspravljati, jedino želim naglasiti da ovisi o vrsti masline i podneblju u kojem raste. Moje ulje s brežuljaka Lazija ne može biti istog okusa kao ono na nekom od naših otoka sa masline koja raste uz more. O kemijskom sastavu, pak možemo raspravljati, isto kao i cijeni. Ono što mene osobno raduje je da sve više naših domaćih proizvođača nosi odmah masline na preradu, što se obiru dok nisu posve zrele i tamne i što sve više naših ulja nosi posebne oznake kvalitete, što je extradjevičansko.
    Branje maslina nije posebno naporan posao, dosadan jeste, najveća je muka postavljati mreže pod stabla, a moje su jako velike, 6x6 m, kao što niti briga oko maslina nije toliko zahtjevan posao kao što neki žele prikazati, nastojeći opravdati visoke cijene ulja. Maslina je stablo koje oprašta i godine nebrige, dovoljno ju je nakon toga dobro obrezati i rodit će. Istrani su se uglavnom okrenuli proizvodnji fruttato ulja, od skoro zelenih maslina, pa je i razumljivo da je cijena visoka i takvu cijenu ne može tražiti netko (uključujući i mene) tko proizvodi ulje od srednje ili zrelih maslina.
    Iskreno se nadam da će Hrvatska postati veći proizvođač maslinovog ulja i to onog kvalitetnog, extradjevičanskog, te da će cijena domaćih proizvođača konačno pasti na realnu mjeru, tako da i Hrvati konačno počnu jesti zdravo maslinovo ulje.

    avatar

    23.10.2008. (18:56)    -   -   -   -  

  • file

    @romantales - Tvoja je priča bajka za nas, to znaš i sama. Ali zašto bismo se uopće trebali mjeriti s jednom Italijom, "uljnom" velesilom? Trebamo naći svoj put.

    avatar

    24.10.2008. (14:05)    -   -   -   -  

  • romantales

    Hrvatska se ne treba mjeriti, iskreno niti može, ni s Italijom niti bilo kojim drugim velikim proizvođačem ulja. Potrošnja od jedva jedvice 2 litre maslinovog ulja po glavi stanovnika dovoljno govori o tome što se jede u našoj zemlji (uglavnom rafinirano ulje repice ili suncokreta).
    Put je jedan jedini, dati podsticaje onima koji se žele i mogu baviti maslinarstvom, a tržište je cijeli svijet. Uz kvalitetu koju u zadnje vrijeme postižu naši mladi maslinari, napuštajući stare postupke opravdavane tradicijom, kao npr. potapanje maslina u more ili branje posve zrelog ploda, ne treba se bojati da će ulje ostati neprodano. Doduše, o cijeni bismo mogli raspravljati i koliko je visoka cijena domaćeg ulja (domaćeg u smislu malog proizvođača, ne industrijski botiljirano) u Hrvatskoj opravdana ... znam da bih po cijeni po kojoj ja prodajem, mogla sve prodati u roku dva dana i prilično ga i prodam u Hrvatskoj, upravo jer im cijena odgovara i znaju da i od mene kupuju domaće ulje, samo uzgojeno na stranom terenu ;-)

    avatar

    24.10.2008. (15:46)    -   -   -   -  

  • Katja

    Ne bi ni ja tila pametovat, al...Eto, sudjelujen aktivno na susretima maslinara, napisala san brošuru o tome. Nema hrvatske autohtone masline, u tijeku je skupljanje podataka o vrstama koje kod nas rastu a ima ih na tisuće. Za sada se zna koje vrste su na našem tlu najdulje (te se smatraju našima, al nije dokazano da su autohtone) i da se razlikuju od talijanskih i grčkih.

    avatar

    25.10.2008. (00:11)    -   -   -   -  

  • gustirna

    Je, Austro-Ugarska je poticala puno toga, uglavnom šta je bilo u interesu države, ali nisu zaboravljali ljudima sagradit škole po otocima (da ne iseljavaju na kopno), kamene svjetionike za sigurnu plovidbu, kamene rive i mulove za sigurno pristajanje i iskrcavanje.
    negdje su poticali sadnju maslina, a negdje sadnju vinograda. Npr. na Visu je akcent bija stavljen na vinograde i proizvodnju vina, pa su težaci i vlasnici zemljišta čak vadili masline kako bi na istom terenu posadili lozu. Na Mljetu je A-U poticala sadnju borove šume,i osnovala svoju Šumariju na otoku. Uglavnom ljudi koji su živili na otocima imali su priliku preživit od mukotrpnog rada svojih ruku, a njihova dica su imala škole. Ipak, mnogi su odselili čim im se pružila prilika, jer živit od zemlje uvik je bilo popraćeno teškim radom.
    Ima jedna uzrečica - Loza je kako i žena-triba je stalno pazit i njegovat da bi ti dobro dala, a i tada je pitanje. Maslina je kako mati - ne moraš je ni pogledat, uvik će ti dat.
    Pozdrav! :-))
    p.s. - ni ja ih ne volin brat, a nikad u ditinjstvu nisan brala masline. Moji na Visu ih nisu imali, samo grožđe

    avatar

    25.10.2008. (19:08)    -   -   -   -  

  • file

    @romantales - dobro kažeš, sve. U cijenu se neću petljati, nikad nisam prodavala, ali i dalje mislim da za pravo, dobro dalmatinsko maslinovo ulje, u usporedbi s cijenama "u regiji" cijena od 70-80 kn nije skupa... lako meni reći, kad ga ne kupujem, ali budući da sad trošimo dvadesetak litara zadnjeg prošlogoodišnjeg, možda prominim ploču...:)))
    @Katja - hvala ti na informacijama, ne razumin se, ali ako sorta koja tisuću godina raste u nekom podneblju nije autohtona, onda meni nije ništa jasno. I što je to uopće autohtona biljka? Odnekud je morala doći... :)))
    @gustirna - ti si me dobro nadopunila u tom dijelu. A-U je bila, po svemu sudeći, jako pametna i poticala ono što najbolje ide na nekom terenu ( na Visu bi bilo smrtni grih zapustit vinovu lozu) i još davala za to i infrastrukturu... I dobro si primjetila, nisu samo države krive za pustošenje otoka, krivi su (smo) ljudi koji hrle za lakšim životom. Krivi ili "krivi"... :)))

    avatar

    27.10.2008. (11:49)    -   -   -   -  

  •  
učitavam...