Nedavno sam sa jednim svojim razredom obrađivala (ili pokušala obraditi) jednu temu vezanu uz glad u svijetu. Nažalost, sat mi je propao jer je svega dvoje njih našlo tu temu zanimljivom! Radi se inače o sedamnaestogodišnjacima. Mislim da si povukla dobru paralelu. Duhovna glad vuče za sobom potrebu nahranjivanja samog sebe materijalnim stvarima (kod nekoga je to doslovno hrana, kod nekoga shopping, kod nekoga kockanje...) No ljudima kao da duhovnost nije ni važna, malo tko se trudi poboljšati se na toj razini. To mogu djelomično opravdati činjenicom da svakodnevica "preuzme", treba misliti o preživljavanju od prvog do prvog, o plaćanju režija, niti ne ostane puno mjesta za duhovnost. Ali po mom, duhovnost je puno više od institucionalizirane religije, ona je razmišljanje o sebi, svjesnost o svojim manama i pokušaj mijenjanja istih. Jako malo ljudi znam koji su u tom smislu duhovni, i sve sam sretnija što sam upoznala i taj mali broj. Nema to možda ni puno veze s religijom, iako religija često radi u "pozadini", pa je njen utjecaj jak iako nije očito vidljiv (a možda ga ni sami nismo svjesni).
Jednom sam pročitala jedan zanimljiv i naoko jednostavan savjet, vezan uz mijenjanje vlastitog stava i percepcije: "Promatraj jedan dan sve ljude koje sretneš kao da su svi oni djeca Božja." Pozdrav ti.
16.10.2008. (07:13)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Bas sam tako nesto napisala na blogu Tyche! Meni taj nas altruizam lici na salonsko revolucionarstvo. Humani smo samo do granice do koje to nas ne dekomodira. Ili je humani rad, donacije, volontiranje samo umirivanje savjesti? Retorika... Opet, mozda je bolje uraditi i malo, nego nista.
16.10.2008. (07:14)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ja inače nisam za to da oni s puno novca moraju davati više od onih s malo. Zato sam da mogu ako žele, ali nije opravdano da okolina od njih to bezrezervno očekuje. Ako je čovjek bio sposoban, na ovaj ili onaj način, i zaradio si novac, on ga ima pravo trošiti na što želi, a ne mora ni kunu dati u humanitarne svrhe. Ide njemu na savjest, naravno, ali nema se pravo to od njega očekivati. Jer isto tako bi on mogao kritizirati nekoga s manje novca i predbacivati mu zašto nije bio dovoljno sposoban da se obogati pa da pomaže potrebitima. To je dvosmjerna ulica. A duhovna hrana... nekome je potrebna, nekome nije, netko nije svjestan da mu je potrebna, a netko se često predozira. Svakome je duhovna hrana nešto drugo, to je tema u temi, prekompleksna za jedan komentar. Bojim se to komentirati jer... što ako su meni, recimo, knjige duhovna hrana, nekome je molitva, a nekome trećem to je TV: Nemam pravo tog trećeg smatrati duhovno plitkom osobom jer možda ga baš to "puni". Ustvari, znaš tko je, po meni, duhovna osoba? Svatko tko uspijeva pozitivan duh uspješno širiti oko sebe, u pravcu drugih ljudi. :)
16.10.2008. (10:24)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"Pa što ti to treba? Moraš se odmoriti, a ne trpiti još i tuđu djecu?"
Ja ovakve komentare slusam neprekidno (od nekoliko istih ljudi) i vec su mi dojadili. Pogotovo jer ljudi koji sve kroz interes i materijalno gledaju ne razumiju bit tih nekih situacija i radnji i misle samo kako se to ne isplati.
I manje je bitno zasto netko pomaze, bitnije je da se pomaze. Da nekome nakon toga bude lakse. Ne vjerujem da je to umirivanje savjesti. Jer bi to pretpostavljalo losu savjest. Volonteri su divni ljudi koji obicno nemaju nimalo losu savjest jer nisu nista skrivili nego imaju zelju na tren svijet uciniti ljepsim mjestom na zivot.
Kad sam krenula ovdje i prvo volontirala u starackom domu i to da sam radila pa i one najgore poslove tamo neki su sa dozom gadjenja i dignutom obrvom rekli jel mi ne bi bilo pametnije doma citati knjigu? Osim sto je meni tad pomoglo znati da sam korisna i pomazem, od tamo datira moje najiskrenije i najjace prijateljstvo ovdje.
Duhovna hrana? Trenuci, djecji osmjeh, zadovoljna mica kako prede u mom krilu, smjeh sa prijateljima, osjecaj da ne zivim od danas do sutra da imam cilj, kad on doense ruzu doma na jedan obican utorak i cvrsto me zagrli i kaze nakon svih ovih godina da sam ja najbolje sto mu se dogodilo. To je moja duhovna hrana. I recimo autogeni trening.
16.10.2008. (12:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kako dobar komentar od kinky, prvi njegov dio i cijeli od JJA. upravo to imanje naprama onih koji nemaju nekako stalno moja dilema i uvijek sam imala zbog toga griznju savjesti. danas na to gledam drugacije, mozda je kriv muz koji mi uvijek kaze da mi je komunizam isprao mozak po tom pitanju :) sto se umirivanja savjesti tice, ne vjerujem da ljudi koji volontiraju to cine zbog umirivanja savjesti. prije mi se cini da su ponekad milodari jedno umirivanje savjesti. tesko je procjeniti kada a kada se doista radi o davanju jer si svjestan da sam imas i previse. kao sto to puno bogatasa danas cini. ono cega se nismo dotakli u svim ovim pricama o siromastvu je novi trend holivudskih zvjezda: posvajanje sirocica.
17.10.2008. (18:02)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
An(t)onimka, vjerujem da je teško takve teme približiti djeci ili mladim ljudima. Moje uvjerenje je da su te teme u domaji nekako još udaljenije, premda je standrad ljudi niži. To stalno ponavljam, jer mi se čini kao paradoks, ali vjerojatno ima to svoje razloge i u ratu i u vsrti socijalizma kojega smo imali i td.....Možda da im jednostavno "nametneš" na početku temu, a onda ih kroz predavanje privučeš..ja jesam za to da mladi sami ikažu što ih zanima, ali ovu temu vidim kao nešto "obavezno", što ne bi prepuštala njihovom odabiru hoće li se obraditi ili ne (mođda sam krivo shvatial tvoj komentar, pa me ispravi ako jesam). Istina ej ovo što pišeš za duhovnos u svakodnevici, izgubi se negdje među računima i obavezama...Premda vjerujem dkada bi sestvari obrnuto postavile i računi i obaveze bi drukčiej izgledali...ali to je područje slobodne volje, možemo i imamo pravo mijenjati sebe, a drugi mogu indirektno od nas "dotaknuti", nametanje bi bilo opet u suprotnosti s nekim duhovnim pricnipima)))
Kalista, pročitala sam tvoj komentar i jako si dobro detektirala problem. Postoje flaster-rješenja koja su kratkoročna (davanje novčića), a postoje i ona koja idu u korijen i koja su vezana uz neki organizirani pokret koji probleme ne rješava po principu neorganizirane kratkoročen pomoći, već ide u strukture i gradi platformu tako da se ljudima u potrebi napravi platforma tako da si mogu i sami pomoći uz poticaj...NA žalost taj drugi princip sam upoznala tek ovdje u Austriji i to u jednom crkvenom sestrinstvu koej stvarno odlično funkcionira . Dugoročna rješenja su u takvim organizacijama, po meni. LAi i svkodnevana mala pomoč sigurno iam smisla, pa čak i ako je dio "umirivanaj savjesti" što jednim dijelom sigurno stoji....))))
Četiri Gospe, hvala ti...
18.10.2008. (09:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica, slažem se stobom, nemamo pravo od drugih nešto očekivati. Ono što sam napisala u postu bilo je u smjeru onoga što često čujem od ljudi, ne nekog mojeg očekivanja. Zapravo...napisala sam da bi oni koji imaju više trebali davati više, imaš pravo....pa radim ispravak...."Možda se od njih očekuje da daju više..." A slažem se da ta očekivanja ako dolaze sa strane nemaju veze sa pravim darivanjem iz vlastitog srca. Premda nisu svi oni koji su bogati došli do bogatstva samo poštenim radom (vjerujem da u domaji ima dosta primjera nakon rata za to) kao što nisu niti svi siromašni to (P)ostali zbog lijenosti (sposobnost zarade isto niej svima jedanko bliska).... Mislim da je ključna riječ solidarnost.... Pročitala sam i tvoj koemnar o siromapštvu kod tichy i vidim da si za individualnu pomoć, a ne onu koja ide preko organizacija (konkretno spominješ crkvu kao vrlo lošu djeliteljicu pomoči), Ja sam ovdje u jednoj crkvenoj organizaciji koja je tu pomoć strukturalno tako dobro organizirala da ide u korijen rješavanja probleam i to tako da utječe i na zakone i politiku...enam ništa od onoga da prvo podijele među sobom,a ostatke onda potrebitima...baš obrnuto. Očito su tvoji primjeri iz Crkve neki drugi, premda vidim da imaš bogato negativno iskustvo i vjerujem da ih isto ima...kao što ima i onih koji pomažu individualno i opet to rade na neki "krivi način". Ne bih tako genaralizirala, tim više što sam dožćivjela ovo jako pozitivno iskustvo jedne crkveen organizacije. Slažem se da duhovna hrana svakome moeže biti nešto drugo i to stvarno poštujem...premda bih razlikovala duhovnost koja se hrani televizijom od one koja se hrani meditacijom ili nekim jednostavno različitim principima i stupnjevima. Pa se onda i razlkuju tipovi duhovnosti, a i njezini učinci... I na kraju se s tvojom definicijom o duhovnim osobama, mogu samo složiti)))
18.10.2008. (10:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
JJA, o volontiranju sam ti već napsiala...O razloziam pomaganja i volontiranja se može možda individualno više reći nešto pametno. Možda se radi jednim dijelom i zbog vlastite savjesti, ne zato što je loša, već zato da ju "nahranimo" i ne vidim u tome ništa loše...bitan je cilj,a to je pomoći drugeme kao što i sama kažeš. Ovo što pišeš za duhovnu hranu razumijem, premda ja osobno razlikujem svoju emotivno-psihološku hranu i to bi bilo ovo o čemu ti pišeš i onu duhovnu koja nekako još nadilazi tu emocionalnu. Premda se nekada i prekpapaju, pa dječji osmjeh sigurno moze biti i duhovna hrana, premda na drukčiji nacin od meditacije ili molitve.
lipa mare, i meni su nekada komentari "najslađi dio nekog posta". Kapitalizam i komunizam mogu po meni jednako zastarniti u odnosu prema siromaštvu...Ne mislim da bogati moraju nužno imati grižnju savjeti, posbeno ako su novce pošteno zaradili (što god to značilo). Ono što me uvijek nanovo "fascinira" je činjenica da oni koji imaju više često znaju bolje "zmuljati" sistem, pa ne prijaviti svoja realna primanja...Ili npr. vrlo konkretan primjer nekih naših gastiča koji se prijavljuju i ovdje i u Hrvatskoj na porodilnji (znaš onu foru s prijavljivanjem kod nekoga u privatnoj firmi kao čistačica i sl kada pa mjeseci uplačuješ davanja a onda primaš porodiljsku naknadu u domaji) premda ju dobivaju i ovdje u Austriji... To su i emni predlagali i čak me s šuđenjem geldali kada sam rekal da mi to niej u redu...jel kao zakaj ne...uezti lovu od države? To su situacije koje isto utječu na neko opće stanje, a ne gledaju se uvijek kao nešto nemoralno....)))
pulicer... eto s riječi na djela, jel tak? Moj engleski nije više kao nekad, zasjenio ga njemački...eto, odmah se izgovaram...Bum pogledala
18.10.2008. (10:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nisam imala neku ideju posebnu u glavi kako bi se trebao moj komentar shvatiti, pa ga time sigurno nisi shvatila krivo. Samo sam, eto, bila malo začuđena što mlade to ne zanima, kao ni uostalom brdo drugih bitnih stvari. Ali u pravu si da bi ih se trebalo na neki način prisiliti, nisam ni ja nešto kad tako lako odustajem.:)
18.10.2008. (18:34)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svatko kreće od sebe. Plaćam poreze i doprinose prema zakonima države u kojoj živim. Znam ljude koji sudjeluju u sivoj ekonomiji, zakidaju ljude oko sebe godišnje sa po nekoliko desetaka tisuća kuna i naravno ne ćele o tome pričati, ali kada daju 50 kuna nekome onda o tome pričaju nekoliko godina. Poštivanjem zakona (ali doista toč inim s financijama) svoj sam dug potrebitima prema zakonu odradila. Ostalo je moja dodatna volja. Ali, živeći u Hrvatskoj naučih da Bogu Božje, a caru carevo znači tipfehler u Bibliji jer mnogi koji ližu oltare će, možda, Bogu dati božje, a caru carevo nikada (a ja se pitam mogu li takovi i Bogu dati božje, ali odgovora nemam).
Držah mnogima instrukcije i ne uzeh niti kune. Bila su to djeca iz obitelji slaboga materijalnoga stanja (barem po papirima). Jesu li cijenili izvlačenje od pada razreda nisam sigurna, ali ja sam sa srcem posao odradila i nije mi žao i ne nabijam to nikome od njih danas na nos makar oni varajući državu i ljude oko sebe žive bolje no ja (možda ja mirnije spavam). Stvari i odjeću koju ne trebam više dajem okolo (jednom Caritasu i to je bila neugodnost). Brinula sam se o starima i nemoćnima (doduše vlastitima) i nemam snage više za to, ali zato znam prosjediti sat-dva tjedno kod susjede kojoj naprosto treba društvo i slušam njene priče i sjećanja na prošlost (ima se tu što naučiti od gospođe od 80 godina).
Činimo li dobro zbog vlastite savjesti ili zbog okruženja, ili činimo jer smo naprosto dobri. Često čovjek pomogne pa dobije šamar poslije. To boli. Hvalisanje kako smo pomogli je najgore. Pomogni i idi dalje, posebice ako to stvara zadovoljstvo. Često pomoć ne stvara zadovljstvo ne stoga što traži vrijemei energiju nego zato što znamo da da naš trud nije dostatan da se problem riješi već je samo kap u moru potreba. Možda kap čini jezero i more, ali ako ne bud edrugih kapi ima li i naša vrijednost.
19.10.2008. (10:08)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mogu reći da sama nikad nikome (čak i meni nepoznatom, ali primjetnom jedino radi postojanja tv-a) nešto ne predbacujem. Ali ipak suštinu svojih misli temeljim na sebi i onome što mogu JA učiniti. Ne razumijem mišljenja tipa "što može moja kuna", "što može moj glas", "što mogu ja kao pojedinac". I to ne samo kada je solidarnost u pitanju, nego i šire. Mišljenja sam da svatko od nas ima dovoljno prostora pod svojim dijelom svemira da pomiče stvari na bolje. Što se pak onog duhovnoga tiče, znam za one teorije koje tvrde da je darivanje drugih zapravo sebičnost, jer time usrećujemo druge, a onda i sebe što je krajnji cilj. Pa neka, ja onda volim posjedovati tu vrstu sebičnosti. :) Moram dodati još za kraj - stoji mi tu pred očima, nastolu, prazna opća uplatnica za pomoć za misije. Nije da baš i prije nismo Moj Netko i ja mogli odvojiti koju kunu, ali čekam božićno vrijeme da se pojača priliv sredstava :) pa da može i odliv biti veći. :) Inače, kad govorimo o organizacijama za pomoć potrebnima (siromašnima, bolesnima, usamljenima), svatko ima izbor kome vjerovati, kome ne. Kome dati, kome ne. Postoje crkvene udruge, postoji Crveni Križ, Unicef. Ima načina. Ne vjerujem da itko može sumnjati baš u sve. To onda ipak više pripisujem škrtosti. :)
25.10.2008. (09:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
An(t)onimka
Nedavno sam sa jednim svojim razredom obrađivala (ili pokušala obraditi) jednu temu vezanu uz glad u svijetu. Nažalost, sat mi je propao jer je svega dvoje njih našlo tu temu zanimljivom! Radi se inače o sedamnaestogodišnjacima.
Mislim da si povukla dobru paralelu. Duhovna glad vuče za sobom potrebu nahranjivanja samog sebe materijalnim stvarima (kod nekoga je to doslovno hrana, kod nekoga shopping, kod nekoga kockanje...) No ljudima kao da duhovnost nije ni važna, malo tko se trudi poboljšati se na toj razini. To mogu djelomično opravdati činjenicom da svakodnevica "preuzme", treba misliti o preživljavanju od prvog do prvog, o plaćanju režija, niti ne ostane puno mjesta za duhovnost. Ali po mom, duhovnost je puno više od institucionalizirane religije, ona je razmišljanje o sebi, svjesnost o svojim manama i pokušaj mijenjanja istih. Jako malo ljudi znam koji su u tom smislu duhovni, i sve sam sretnija što sam upoznala i taj mali broj. Nema to možda ni puno veze s religijom, iako religija često radi u "pozadini", pa je njen utjecaj jak iako nije očito vidljiv (a možda ga ni sami nismo svjesni).
Jednom sam pročitala jedan zanimljiv i naoko jednostavan savjet, vezan uz mijenjanje vlastitog stava i percepcije: "Promatraj jedan dan sve ljude koje sretneš kao da su svi oni djeca Božja."
Pozdrav ti.
16.10.2008. (07:13) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kalista
Bas sam tako nesto napisala na blogu Tyche! Meni taj nas altruizam lici na salonsko revolucionarstvo. Humani smo samo do granice do koje to nas ne dekomodira. Ili je humani rad, donacije, volontiranje samo umirivanje savjesti? Retorika...
Opet, mozda je bolje uraditi i malo, nego nista.
16.10.2008. (07:14) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Četiri Gospe sibol Hrvatstva
predivan post
16.10.2008. (07:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Ja inače nisam za to da oni s puno novca moraju davati više od onih s malo. Zato sam da mogu ako žele, ali nije opravdano da okolina od njih to bezrezervno očekuje. Ako je čovjek bio sposoban, na ovaj ili onaj način, i zaradio si novac, on ga ima pravo trošiti na što želi, a ne mora ni kunu dati u humanitarne svrhe. Ide njemu na savjest, naravno, ali nema se pravo to od njega očekivati. Jer isto tako bi on mogao kritizirati nekoga s manje novca i predbacivati mu zašto nije bio dovoljno sposoban da se obogati pa da pomaže potrebitima. To je dvosmjerna ulica.
A duhovna hrana... nekome je potrebna, nekome nije, netko nije svjestan da mu je potrebna, a netko se često predozira. Svakome je duhovna hrana nešto drugo, to je tema u temi, prekompleksna za jedan komentar. Bojim se to komentirati jer... što ako su meni, recimo, knjige duhovna hrana, nekome je molitva, a nekome trećem to je TV: Nemam pravo tog trećeg smatrati duhovno plitkom osobom jer možda ga baš to "puni".
Ustvari, znaš tko je, po meni, duhovna osoba? Svatko tko uspijeva pozitivan duh uspješno širiti oko sebe, u pravcu drugih ljudi. :)
16.10.2008. (10:24) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jja
"Pa što ti to treba? Moraš se odmoriti, a ne trpiti još i tuđu djecu?"
Ja ovakve komentare slusam neprekidno (od nekoliko istih ljudi) i vec su mi dojadili. Pogotovo jer ljudi koji sve kroz interes i materijalno gledaju ne razumiju bit tih nekih situacija i radnji i misle samo kako se to ne isplati.
I manje je bitno zasto netko pomaze, bitnije je da se pomaze. Da nekome nakon toga bude lakse.
Ne vjerujem da je to umirivanje savjesti. Jer bi to pretpostavljalo losu savjest. Volonteri su divni ljudi koji obicno nemaju nimalo losu savjest jer nisu nista skrivili nego imaju zelju na tren svijet uciniti ljepsim mjestom na zivot.
Kad sam krenula ovdje i prvo volontirala u starackom domu i to da sam radila pa i one najgore poslove tamo neki su sa dozom gadjenja i dignutom obrvom rekli jel mi ne bi bilo pametnije doma citati knjigu? Osim sto je meni tad pomoglo znati da sam korisna i pomazem, od tamo datira moje najiskrenije i najjace prijateljstvo ovdje.
Duhovna hrana? Trenuci, djecji osmjeh, zadovoljna mica kako prede u mom krilu, smjeh sa prijateljima, osjecaj da ne zivim od danas do sutra da imam cilj, kad on doense ruzu doma na jedan obican utorak i cvrsto me zagrli i kaze nakon svih ovih godina da sam ja najbolje sto mu se dogodilo. To je moja duhovna hrana. I recimo autogeni trening.
16.10.2008. (12:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
fotkam, kuham, putujem...
kako dobar komentar od kinky, prvi njegov dio i cijeli od JJA. upravo to imanje naprama onih koji nemaju nekako stalno moja dilema i uvijek sam imala zbog toga griznju savjesti. danas na to gledam drugacije, mozda je kriv muz koji mi uvijek kaze da mi je komunizam isprao mozak po tom pitanju :)
sto se umirivanja savjesti tice, ne vjerujem da ljudi koji volontiraju to cine zbog umirivanja savjesti. prije mi se cini da su ponekad milodari jedno umirivanje savjesti. tesko je procjeniti kada a kada se doista radi o davanju jer si svjestan da sam imas i previse. kao sto to puno bogatasa danas cini.
ono cega se nismo dotakli u svim ovim pricama o siromastvu je novi trend holivudskih zvjezda: posvajanje sirocica.
17.10.2008. (18:02) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pulicer
Tko zna engleski, a zeli pomoci i usput se zabaviti neka da doprinos gladnma znanjem engleskog ovdje: http://freerice.com/index.php
17.10.2008. (23:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
An(t)onimka, vjerujem da je teško takve teme približiti djeci ili mladim ljudima. Moje uvjerenje je da su te teme u domaji nekako još udaljenije, premda je standrad ljudi niži. To stalno ponavljam, jer mi se čini kao paradoks, ali vjerojatno ima to svoje razloge i u ratu i u vsrti socijalizma kojega smo imali i td.....Možda da im jednostavno "nametneš" na početku temu, a onda ih kroz predavanje privučeš..ja jesam za to da mladi sami ikažu što ih zanima, ali ovu temu vidim kao nešto "obavezno", što ne bi prepuštala njihovom odabiru hoće li se obraditi ili ne (mođda sam krivo shvatial tvoj komentar, pa me ispravi ako jesam).
Istina ej ovo što pišeš za duhovnos u svakodnevici, izgubi se negdje među računima i obavezama...Premda vjerujem dkada bi sestvari obrnuto postavile i računi i obaveze bi drukčiej izgledali...ali to je područje slobodne volje, možemo i imamo pravo mijenjati sebe, a drugi mogu indirektno od nas "dotaknuti", nametanje bi bilo opet u suprotnosti s nekim duhovnim pricnipima)))
Kalista, pročitala sam tvoj komentar i jako si dobro detektirala problem. Postoje flaster-rješenja koja su kratkoročna (davanje novčića), a postoje i ona koja idu u korijen i koja su vezana uz neki organizirani pokret koji probleme ne rješava po principu neorganizirane kratkoročen pomoći, već ide u strukture i gradi platformu tako da se ljudima u potrebi napravi platforma tako da si mogu i sami pomoći uz poticaj...NA žalost taj drugi princip sam upoznala tek ovdje u Austriji i to u jednom crkvenom sestrinstvu koej stvarno odlično funkcionira . Dugoročna rješenja su u takvim organizacijama, po meni. LAi i svkodnevana mala pomoč sigurno iam smisla, pa čak i ako je dio "umirivanaj savjesti" što jednim dijelom sigurno stoji....))))
Četiri Gospe, hvala ti...
18.10.2008. (09:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
Kinky Kolumnistica, slažem se stobom, nemamo pravo od drugih nešto očekivati. Ono što sam napisala u postu bilo je u smjeru onoga što često čujem od ljudi, ne nekog mojeg očekivanja. Zapravo...napisala sam da bi oni koji imaju više trebali davati više, imaš pravo....pa radim ispravak...."Možda se od njih očekuje da daju više..." A slažem se da ta očekivanja ako dolaze sa strane nemaju veze sa pravim darivanjem iz vlastitog srca.
Premda nisu svi oni koji su bogati došli do bogatstva samo poštenim radom (vjerujem da u domaji ima dosta primjera nakon rata za to) kao što nisu niti svi siromašni to (P)ostali zbog lijenosti (sposobnost zarade isto niej svima jedanko bliska)....
Mislim da je ključna riječ solidarnost....
Pročitala sam i tvoj koemnar o siromapštvu kod tichy i vidim da si za individualnu pomoć, a ne onu koja ide preko organizacija (konkretno spominješ crkvu kao vrlo lošu djeliteljicu pomoči),
Ja sam ovdje u jednoj crkvenoj organizaciji koja je tu pomoć strukturalno tako dobro organizirala da ide u korijen rješavanja probleam i to tako da utječe i na zakone i politiku...enam ništa od onoga da prvo podijele među sobom,a ostatke onda potrebitima...baš obrnuto.
Očito su tvoji primjeri iz Crkve neki drugi, premda vidim da imaš bogato negativno iskustvo i vjerujem da ih isto ima...kao što ima i onih koji pomažu individualno i opet to rade na neki "krivi način". Ne bih tako genaralizirala, tim više što sam dožćivjela ovo jako pozitivno iskustvo jedne crkveen organizacije.
Slažem se da duhovna hrana svakome moeže biti nešto drugo i to stvarno poštujem...premda bih razlikovala duhovnost koja se hrani televizijom od one koja se hrani meditacijom ili nekim jednostavno različitim principima i stupnjevima.
Pa se onda i razlkuju tipovi duhovnosti, a i njezini učinci...
I na kraju se s tvojom definicijom o duhovnim osobama, mogu samo složiti)))
18.10.2008. (10:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
MonoperajAnka
JJA, o volontiranju sam ti već napsiala...O razloziam pomaganja i volontiranja se može možda individualno više reći nešto pametno.
Možda se radi jednim dijelom i zbog vlastite savjesti, ne zato što je loša, već zato da ju "nahranimo" i ne vidim u tome ništa loše...bitan je cilj,a to je pomoći drugeme kao što i sama kažeš.
Ovo što pišeš za duhovnu hranu razumijem, premda ja osobno razlikujem svoju emotivno-psihološku hranu i to bi bilo ovo o čemu ti pišeš i onu duhovnu koja nekako još nadilazi tu emocionalnu. Premda se nekada i prekpapaju, pa dječji osmjeh sigurno moze biti i duhovna hrana, premda na drukčiji nacin od meditacije ili molitve.
lipa mare, i meni su nekada komentari "najslađi dio nekog posta". Kapitalizam i komunizam mogu po meni jednako zastarniti u odnosu prema siromaštvu...Ne mislim da bogati moraju nužno imati grižnju savjeti, posbeno ako su novce pošteno zaradili (što god to značilo).
Ono što me uvijek nanovo "fascinira" je činjenica da oni koji imaju više često znaju bolje "zmuljati" sistem, pa ne prijaviti svoja realna primanja...Ili npr. vrlo konkretan primjer nekih naših gastiča koji se prijavljuju i ovdje i u Hrvatskoj na porodilnji (znaš onu foru s prijavljivanjem kod nekoga u privatnoj firmi kao čistačica i sl kada pa mjeseci uplačuješ davanja a onda primaš porodiljsku naknadu u domaji) premda ju dobivaju i ovdje u Austriji...
To su i emni predlagali i čak me s šuđenjem geldali kada sam rekal da mi to niej u redu...jel kao zakaj ne...uezti lovu od države? To su situacije koje isto utječu na neko opće stanje, a ne gledaju se uvijek kao nešto nemoralno....)))
pulicer... eto s riječi na djela, jel tak? Moj engleski nije više kao nekad, zasjenio ga njemački...eto, odmah se izgovaram...Bum pogledala
18.10.2008. (10:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
An(t)onimka
Nisam imala neku ideju posebnu u glavi kako bi se trebao moj komentar shvatiti, pa ga time sigurno nisi shvatila krivo. Samo sam, eto, bila malo začuđena što mlade to ne zanima, kao ni uostalom brdo drugih bitnih stvari. Ali u pravu si da bi ih se trebalo na neki način prisiliti, nisam ni ja nešto kad tako lako odustajem.:)
18.10.2008. (18:34) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Svasta nesto.
Svatko kreće od sebe. Plaćam poreze i doprinose prema zakonima države u kojoj živim. Znam ljude koji sudjeluju u sivoj ekonomiji, zakidaju ljude oko sebe godišnje sa po nekoliko desetaka tisuća kuna i naravno ne ćele o tome pričati, ali kada daju 50 kuna nekome onda o tome pričaju nekoliko godina. Poštivanjem zakona (ali doista toč inim s financijama) svoj sam dug potrebitima prema zakonu odradila. Ostalo je moja dodatna volja. Ali, živeći u Hrvatskoj naučih da Bogu Božje, a caru carevo znači tipfehler u Bibliji jer mnogi koji ližu oltare će, možda, Bogu dati božje, a caru carevo nikada (a ja se pitam mogu li takovi i Bogu dati božje, ali odgovora nemam).
Držah mnogima instrukcije i ne uzeh niti kune. Bila su to djeca iz obitelji slaboga materijalnoga stanja (barem po papirima). Jesu li cijenili izvlačenje od pada razreda nisam sigurna, ali ja sam sa srcem posao odradila i nije mi žao i ne nabijam to nikome od njih danas na nos makar oni varajući državu i ljude oko sebe žive bolje no ja (možda ja mirnije spavam). Stvari i odjeću koju ne trebam više dajem okolo (jednom Caritasu i to je bila neugodnost). Brinula sam se o starima i nemoćnima (doduše vlastitima) i nemam snage više za to, ali zato znam prosjediti sat-dva tjedno kod susjede kojoj naprosto treba društvo i slušam njene priče i sjećanja na prošlost (ima se tu što naučiti od gospođe od 80 godina).
Činimo li dobro zbog vlastite savjesti ili zbog okruženja, ili činimo jer smo naprosto dobri. Često čovjek pomogne pa dobije šamar poslije. To boli. Hvalisanje kako smo pomogli je najgore. Pomogni i idi dalje, posebice ako to stvara zadovoljstvo. Često pomoć ne stvara zadovljstvo ne stoga što traži vrijemei energiju nego zato što znamo da da naš trud nije dostatan da se problem riješi već je samo kap u moru potreba. Možda kap čini jezero i more, ali ako ne bud edrugih kapi ima li i naša vrijednost.
19.10.2008. (10:08) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
pegy
Ne mogu reći da sama nikad nikome (čak i meni nepoznatom, ali primjetnom jedino radi postojanja tv-a) nešto ne predbacujem. Ali ipak suštinu svojih misli temeljim na sebi i onome što mogu JA učiniti. Ne razumijem mišljenja tipa "što može moja kuna", "što može moj glas", "što mogu ja kao pojedinac". I to ne samo kada je solidarnost u pitanju, nego i šire. Mišljenja sam da svatko od nas ima dovoljno prostora pod svojim dijelom svemira da pomiče stvari na bolje. Što se pak onog duhovnoga tiče, znam za one teorije koje tvrde da je darivanje drugih zapravo sebičnost, jer time usrećujemo druge, a onda i sebe što je krajnji cilj. Pa neka, ja onda volim posjedovati tu vrstu sebičnosti. :) Moram dodati još za kraj - stoji mi tu pred očima, nastolu, prazna opća uplatnica za pomoć za misije. Nije da baš i prije nismo Moj Netko i ja mogli odvojiti koju kunu, ali čekam božićno vrijeme da se pojača priliv sredstava :) pa da može i odliv biti veći. :) Inače, kad govorimo o organizacijama za pomoć potrebnima (siromašnima, bolesnima, usamljenima), svatko ima izbor kome vjerovati, kome ne. Kome dati, kome ne. Postoje crkvene udruge, postoji Crveni Križ, Unicef. Ima načina. Ne vjerujem da itko može sumnjati baš u sve. To onda ipak više pripisujem škrtosti. :)
25.10.2008. (09:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
OT
:) Operacija Trijumf
29.10.2008. (01:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...