Prvi put sam na tvome blogu,slučajno sam naišla na njega i pročitala ga,sviđa mi se način na koji pišeš,a što se tiče ovoga posta,ja sam jedna od onih kojoj se sve vdi na faci,i jednostavno ne znam glumiti,niti to volim kad netko glumi...
19.09.2008. (14:50)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Nije uvijek vazno, sto drugi kazu. Sve je to subjektivno. I zasto uvijek i pred svakom skrivati svoje osjecaje i svoja raspolozenja? Sve je to dio Tebe i vise simpaticno nego povrsna gluma. Samo se treba znati, kome se smijes otvoriti i kome mozes pokazati sebe. A za ostalih Te ne treba ni biti briga.
19.09.2008. (19:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ljudi vjerojatno prepoznaju osobe koje mogu okrivljavati za sve, navikneš se na to, a drugi vide da ti mogu to činiti i znaju da nećeš ništa poduzeti. Nažalost... svi imaju svojih problema. Neki većih, drugi manjih, ali svi ih imaju. Neki se s vremenom upletu u svoje probleme i više ne razumiju jedan drugoga. Bolje je jednostavno se pokupiti, umjesto da glumiš nešto što nisi. Možda te iskrenost košta dosta toga, ali barem ti je savjest čista i vrlo dobro znaš tko si i što si. Ne volim lagati i izbjegavam to kad god mogu. Možda neke stvari zakompliciram, ali barem sam načisto sama sa sobom.
20.09.2008. (15:10)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
A doći će vrijeme kad ćeš opet moći nositi roze naočale. No, ja sam mislila da se one nose samo onda kada doista sve jest u redu.. a ne onda kad želimo sakriti da stvari nisu u redu i prikazati ih drugačije. ;) Usput, ne valja sve probleme riješavati kroz smijeh. Pokušala sam, jednostavno ne ide. ;)
20.09.2008. (16:01)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Što je to zaista ljubav i gdje se nalaze te granice između zaljubljenosti i ljubavi ostati će izvor debata dok god nas ima..mislim da je bitno da smo u vezi sretni, zadovoljni, da razmirice rješavamo i bez obzira na sve probleme i dalje uspjevamo održati onu početnu strast i zaljubljenost..a sve ono što drugi govore,možda je i dobro poslušati, ali ne treba uvijek uzimati te stvari u negativnom kontekstu..
20.09.2008. (16:37)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvo što mi je palo na pamet: kada zapravo volimo nekoga ?..., kada na jazz koncertu, zbog harmonike i violine , bez grižnje savjesti ugasimo mobitel., jer onda volimo najprije sebe, a to je osnova za dalje.
20.09.2008. (20:45)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Uf, cini mi se da sam taman propustila onaj ljepsi dio tvog zivota u posljednje vrijeme. Bas sam kontala da cu procitati neki lijepi zaljubljeni post, kad ono opet problemi. Trebat ce mi malo da uhvatim konce ali hocu :)
22.09.2008. (10:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Žao mi je što ti je tako teško. Nadam se da će proći brzo, jer nijedna kiša ne može vječno padati. Nađi snage u nečem što te veseli. Sigurno ima toga. (Nadam se da nisi dobila dojam da sam licemjerna. To nikako ne želim biti i zato se i jesam onako preispitala, a kad jednako kritiziram sebe kao i druge, mislim da to nije licemjerno. Hvala što si navratila). Pozdrav, Ciao!
22.09.2008. (15:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jos jedan blog jedne studentice
Prvi put sam na tvome blogu,slučajno sam naišla na njega i pročitala ga,sviđa mi se način na koji pišeš,a što se tiče ovoga posta,ja sam jedna od onih kojoj se sve vdi na faci,i jednostavno ne znam glumiti,niti to volim kad netko glumi...
19.09.2008. (14:50) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
mala_sanja
Nije uvijek vazno, sto drugi kazu. Sve je to subjektivno. I zasto uvijek i pred svakom skrivati svoje osjecaje i svoja raspolozenja? Sve je to dio Tebe i vise simpaticno nego povrsna gluma. Samo se treba znati, kome se smijes otvoriti i kome mozes pokazati sebe. A za ostalih Te ne treba ni biti briga.
19.09.2008. (19:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Miss independent
Ljudi vjerojatno prepoznaju osobe koje mogu okrivljavati za sve, navikneš se na to, a drugi vide da ti mogu to činiti i znaju da nećeš ništa poduzeti.
Nažalost... svi imaju svojih problema. Neki većih, drugi manjih, ali svi ih imaju. Neki se s vremenom upletu u svoje probleme i više ne razumiju jedan drugoga.
Bolje je jednostavno se pokupiti, umjesto da glumiš nešto što nisi. Možda te iskrenost košta dosta toga, ali barem ti je savjest čista i vrlo dobro znaš tko si i što si. Ne volim lagati i izbjegavam to kad god mogu. Možda neke stvari zakompliciram, ali barem sam načisto sama sa sobom.
20.09.2008. (15:10) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Gospodarica lažova
A doći će vrijeme kad ćeš opet moći nositi roze naočale. No, ja sam mislila da se one nose samo onda kada doista sve jest u redu.. a ne onda kad želimo sakriti da stvari nisu u redu i prikazati ih drugačije. ;)
Usput, ne valja sve probleme riješavati kroz smijeh. Pokušala sam, jednostavno ne ide. ;)
20.09.2008. (16:01) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
miu..
Što je to zaista ljubav i gdje se nalaze te granice između zaljubljenosti i ljubavi ostati će izvor debata dok god nas ima..mislim da je bitno da smo u vezi sretni, zadovoljni, da razmirice rješavamo i bez obzira na sve probleme i dalje uspjevamo održati onu početnu strast i zaljubljenost..a sve ono što drugi govore,možda je i dobro poslušati, ali ne treba uvijek uzimati te stvari u negativnom kontekstu..
20.09.2008. (16:37) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
walkingcloud
Prvo što mi je palo na pamet:
kada zapravo volimo nekoga ?..., kada na jazz koncertu, zbog harmonike i violine , bez grižnje savjesti ugasimo mobitel., jer onda volimo najprije sebe, a to je osnova za dalje.
20.09.2008. (20:45) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
walkingcloud
A tvoj grijeh, što si Ti Ti , divna je grešna stvar:))
Zamisli da ti to netko oduzme.
Želim ti mir u Metropoli, odakle god da bježiš:)
20.09.2008. (20:47) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mrvicak
Pozdrave ti ostavljamo...
20.09.2008. (22:16) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
riba
Uf, cini mi se da sam taman propustila onaj ljepsi dio tvog zivota u posljednje vrijeme. Bas sam kontala da cu procitati neki lijepi zaljubljeni post, kad ono opet problemi. Trebat ce mi malo da uhvatim konce ali hocu :)
22.09.2008. (10:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
assilletta
Žao mi je što ti je tako teško. Nadam se da će proći brzo, jer nijedna kiša ne može vječno padati. Nađi snage u nečem što te veseli. Sigurno ima toga.
(Nadam se da nisi dobila dojam da sam licemjerna. To nikako ne želim biti i zato se i jesam onako preispitala, a kad jednako kritiziram sebe kao i druge, mislim da to nije licemjerno. Hvala što si navratila).
Pozdrav, Ciao!
22.09.2008. (15:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...