eto....pročitah post, dok jednom rukom držim telefon i pričam s tobom..... :) ugl. dobar post....i dosta zaje-situacija....ali, dobro, ništa novo, već smo to sve prožvakali kod kuće oči u oko (lol) ovijeh dana.....no dobro...požuruješ me na telefonu, pa ću i ovaj koment kratki bezvezni privesti kraju....sou....guten nacht.... :)
19.09.2008. (00:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
nisam pametna što reći na ovo o psiholozima. ali možda je i trebalo potaknuti djecu da izbace te negativne osjećaje. jer, ako su tako izgledali nakon razgovora s psiholozima, to znači da je to sve bilo u njima, samo to nisu pokazivali na van. a kako je to netko izvukao iz njih odmah na početku, manje su šanse da se ti osjećaji natalože i počnu ih gušiti... ma, sad baljezgam, ali u neku ruku i znam o čemu govorim. imala sam 17 godina kada mi je poginuo 14-godišnji bratić s kojim sam bila bliska, malac mi je bio poput mlađeg brata. i žao mi je što se netko nije tada, ili tjedan, ili mjesec poslije sjetio odvesti me psihologu. jer svima sam djelovala kao da to dobro podnosim. a ustvari me iznutra izjedao iracionalni osjećaj krivnje, i kad sam pukla mjesecima kasnije, pukla sam do kraja. ionako periodično sklona deprama i crnjacima, postala sam potpuno autodestruktivna, pola godine se trudila uništavati se na sve moguće načine, jedva se izvukla iz svega toga mjesecima kasnije... a da je netko izvukao sve to iz mene na početku, možda ta situacija ne bi postala tempirana bomba koja mi je pola godine kasnije raznijela život na komadiće... vedrije teme: drago mi je da ti je razred dobar. a što se transformacije tiče - ja se ne mogu načuditi koliko su se petaši promijenili u samo 3 mjeseca. ovi u maloj školici postali su zvjerčice!
19.09.2008. (00:52)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
ja bih takve roditelje koji ne daju djecu po prilagođenom programu tukla ko volove u kupusu. mislim, ima djece koja su za specijalizirane institucije, a oni ne daju niti prilagođeni program. ali zato znam i jedan pozitivan primjer: obiteljski prijatelji imaju kćerkicu koja ja psihički potpuno zdrava, no kasni s emocionalnim razvojem nekoliko godina. u školu je krenula godinu dana kasnije, razrednu nastavu je prošla integrirano, ali kada je trebala preći u više razrede, poslali su ju u, pučki rečeno, "specijalnu" školu. malecka napreduje, socijalizra se, i postoje šanse da, kako su joj dopustili da se razvija svojim tempom, umjesto da su ju prisilno integrirali u redovni školski sustav koji bi ju iz dana u dan stavljao u situacije s kojima se nije u stanju nositi (samo promisli koliko bi kolega imalo živaca i strpljenja nositi se s djetetom u petom razredu koje je na nivou 9-godišnjaka, i kakvog bi to traga ostavilo na to dijete). uglavnom, malecka se savršeno prilagođava, škola joj nije stres, završit će ju bez problema, a velike su šanse da u pubertetu sustigne svoje vršnjake.
19.09.2008. (18:15)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
jesi možda u osijeku studirala? :D no, drago mi je da bar netko razumije kako je to kada ti sat i pol bude zlo od jednog hamburgera kojeg je netko pojeo u učionici, a miomiris ostao... smijem tebi plakati na ramenu? mrzim tu naslovnicu... opet su mi to napravili. prvi put su mi "smjestili" zelenoj i neiskusnoj, peti-šesti post mi je pao na naslovnicu, i imala sam 50-tak komentara, od kojih su mnogi ličili na ove sada (a nisam pisala o pušenju). sada mi "smjeste" flash, i opet me razjarena rulja razapinje (u, jeee, koja aliteracija... ili asonanca? ne sjećam se više... :D) a ja blogić pišem čisto da si pročistim glavu, i rado pročitam par komentarčića stalnih gostiju i kolega, ali ovakva "popularnost"... kome to treba?
21.09.2008. (13:27)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
i tebe muče sinusi? moji su se počeli cijediti još prije 10-tak dana, a sada ponovno imam jutarnja gušenja, nakon što se probudim a njima još ne zazvoni budilica... ali bolje i to nego začepljeni (imala prije par godina dvije zime za redom, glavobolje u p.m.) a nego što reći takvima poput gospon zida? idu mi na jetru takvi samoprozvani "jezični policajci". bez lažne skromnosti, smatram da gramatikom i pravopisom vladam sasvim pristojno (i to su mi godinama potvrđivali raznorazni ljudi, uključujući i komisije na srednjoškolskim natjecanjima iz hrvatskog - gdje mi je - da se pohvalim - državno pobjeglo za siću bodova), a pogotovo kad se uzme u obzir i profesionalna deformacija - tj. 5 godina trojezičnog životav- sad, ne znam koja si kombinacija, povijesti ili njemački, ali u svakom slučaju ćeš znati o čemu govorim. ako si njemački, onda znaš kako se pričalo - pukneš prvu riječ koje se sjetiš, a sad - na kojem je jeziku, to je manje bitno, kad svi razumiju sva tri, a ako si povijest, onda te vjerojatno moja "rulja" izluđivala.
21.09.2008. (19:31)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Najprije, zahvaljujem na lijepom komentaru kod mene na blogu. Drugo, nadam se da će Tvoje zdravstveno stanje (sinusi) vvrlo brzo doći u potpunu normalu. A sada se moram osvrnuti na Tvoj post. Dirnula si me neizmjerno sa svojim opisom nesreće i razmišljanjima, kao i posjetom malim ranjenicima u bolnici. Jako ih je to veselilo, i uvjerena sam da si samo pridonijela njihovom bržem oporavku. Što se psihologa tiče - valjda znaju kako i što smiju i mogu napraviti...Nadajmo se! Tvoj mopsić je predivan; a vidim ponaša se gospodski - baš kao moja Goldie! :)))) Knjiga je odlična, i neće Ti sigurno biti žao potrošiti stotinjak kuna na nju! Pusa, pozdrav i nadam se da ćemo ovime ostati i nadalje u blogo-kontaktu! Veselim se! Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
23.09.2008. (10:49)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
shvatila sam da je najbolje pustiti prošli post i raspravu oko njega da tiho umre - a to je najlakše ako izbacim nešto novo za moje stalne goste, koji ne dolaze k meni preko linka s naslovnice - a k tome sam imala i novu temicu. kako fašistoidnim sportašima (sestra mi je na difu - što da ti više o opsesivnosti, sportu i fašistoidnosti kažem?) ne možeš dokazati da nekim ljudima sport ne pričinjava zadovoljstvo, ili opsesivnim veganima da ti voliš papati meseka, i da je to tvoje ustavno pravo, tako niti nepušačima ne možeš objasniti zašto pušimo. a još manje im možeš objasniti kako nije ugodno kada te šutnu van da "grebeš po balkonskim vratima", i da ne želiš trovati nikoga, već samo pravo da zapališ svoju cigaretu na nekom normalnom mjestu (s temperaturom u plusu), bez da ti netko pokušava skinuti glavu zbog toga.... no, kao što rekoh, die, post, die. :D hvala ti na savjetu za opisne - ne bi povjerovala, ali točno to sam počela ovog tjedna i raditi. raditi bilješkice za one za koje sam primjetila nešto. (evo, recimo, jedne stvari koju bi actually mogli poučavati na faksu: kako raditi opisne ocjene. koristilo bi mi više od sintaksi) e, mi u velikoj školi ne samo da imamo full-time pedagoginju i full-time psihologinju, već je jedan dječak s ADHD-om čak dobio svoju vlastitu stručnu suradnicu u nastavi! (i svejedno, na 700 djece, to je premalo). a mala školica je tek prošle godine dobila stručnu pedagoginju - s tim da je sirota pedagoginjica samo na pola radnog vremena, drugu polovinu odrađuje u nastavi - tj. radi dva posla. sve je super ako škola ima pedagoge koji zbilja rade svoj posao - kao u obje moje škole (iako sam se nagledala i onih drugih, kroz vlastito školovanje). doduše, jedna je zelena, a druga nabrijana - no bolje i to nego da ih boli neka stvar, ne?
23.09.2008. (23:33)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prvi put sam na tvom blogu i mogu ti reći da mi se svidio. Hm, sviđaju mi se izgleda tičerski blogovi, pošto redovno pratim i Tičericu i Akademsku stranputicu, a imam i prijateljice uživo s istim zanimanjem. :) Vidim da živiš u blizini Osijeka, ako se ne varam? Za ovu nesreću sada prvi put čujem i doista je grozno naći se u takvoj situaciji, bio ti razrednik, prijatelj ili roditelj takvog djeteta... :( Svatko to nekako podnosi na tsvoj način, psihološka pomoć može dobro doći, ali, baš kao što kažeš, ne treba ju forsirati jer neće svakome biti nužna, pošto neka djeca radije stvari probavljaju sama i više ih drže u sebi. Čini mi se da se tvoji učenici mogu radovati što te imaju za učiteljicu (ja bih da sam još u školi) i želim ti da ne odustaneš od bloga i pišeš ga što duže i upornije te neka te veseli. A ja, vratit ću se po još. ;) Pozdrav od Kinky!
27.09.2008. (11:29)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
bubnjar trenč mortara (a.k.a. tonkpils)
eto....pročitah post, dok jednom rukom držim telefon i pričam s tobom..... :) ugl. dobar post....i dosta zaje-situacija....ali, dobro, ništa novo, već smo to sve prožvakali kod kuće oči u oko (lol) ovijeh dana.....no dobro...požuruješ me na telefonu, pa ću i ovaj koment kratki bezvezni privesti kraju....sou....guten nacht.... :)
19.09.2008. (00:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
nisam pametna što reći na ovo o psiholozima. ali možda je i trebalo potaknuti djecu da izbace te negativne osjećaje. jer, ako su tako izgledali nakon razgovora s psiholozima, to znači da je to sve bilo u njima, samo to nisu pokazivali na van. a kako je to netko izvukao iz njih odmah na početku, manje su šanse da se ti osjećaji natalože i počnu ih gušiti... ma, sad baljezgam, ali u neku ruku i znam o čemu govorim. imala sam 17 godina kada mi je poginuo 14-godišnji bratić s kojim sam bila bliska, malac mi je bio poput mlađeg brata. i žao mi je što se netko nije tada, ili tjedan, ili mjesec poslije sjetio odvesti me psihologu. jer svima sam djelovala kao da to dobro podnosim. a ustvari me iznutra izjedao iracionalni osjećaj krivnje, i kad sam pukla mjesecima kasnije, pukla sam do kraja. ionako periodično sklona deprama i crnjacima, postala sam potpuno autodestruktivna, pola godine se trudila uništavati se na sve moguće načine, jedva se izvukla iz svega toga mjesecima kasnije... a da je netko izvukao sve to iz mene na početku, možda ta situacija ne bi postala tempirana bomba koja mi je pola godine kasnije raznijela život na komadiće...
vedrije teme: drago mi je da ti je razred dobar. a što se transformacije tiče - ja se ne mogu načuditi koliko su se petaši promijenili u samo 3 mjeseca. ovi u maloj školici postali su zvjerčice!
19.09.2008. (00:52) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
ja bih takve roditelje koji ne daju djecu po prilagođenom programu tukla ko volove u kupusu. mislim, ima djece koja su za specijalizirane institucije, a oni ne daju niti prilagođeni program. ali zato znam i jedan pozitivan primjer: obiteljski prijatelji imaju kćerkicu koja ja psihički potpuno zdrava, no kasni s emocionalnim razvojem nekoliko godina. u školu je krenula godinu dana kasnije, razrednu nastavu je prošla integrirano, ali kada je trebala preći u više razrede, poslali su ju u, pučki rečeno, "specijalnu" školu. malecka napreduje, socijalizra se, i postoje šanse da, kako su joj dopustili da se razvija svojim tempom, umjesto da su ju prisilno integrirali u redovni školski sustav koji bi ju iz dana u dan stavljao u situacije s kojima se nije u stanju nositi (samo promisli koliko bi kolega imalo živaca i strpljenja nositi se s djetetom u petom razredu koje je na nivou 9-godišnjaka, i kakvog bi to traga ostavilo na to dijete). uglavnom, malecka se savršeno prilagođava, škola joj nije stres, završit će ju bez problema, a velike su šanse da u pubertetu sustigne svoje vršnjake.
19.09.2008. (18:15) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Mama u alarmu
A kakva je to točno nesreća bila, ako ti nije teško opisivati? Strašno je sve to o čemu pišeš. Jadničci mali...
19.09.2008. (23:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
jesi možda u osijeku studirala? :D no, drago mi je da bar netko razumije kako je to kada ti sat i pol bude zlo od jednog hamburgera kojeg je netko pojeo u učionici, a miomiris ostao...
smijem tebi plakati na ramenu? mrzim tu naslovnicu... opet su mi to napravili. prvi put su mi "smjestili" zelenoj i neiskusnoj, peti-šesti post mi je pao na naslovnicu, i imala sam 50-tak komentara, od kojih su mnogi ličili na ove sada (a nisam pisala o pušenju). sada mi "smjeste" flash, i opet me razjarena rulja razapinje (u, jeee, koja aliteracija... ili asonanca? ne sjećam se više... :D) a ja blogić pišem čisto da si pročistim glavu, i rado pročitam par komentarčića stalnih gostiju i kolega, ali ovakva "popularnost"... kome to treba?
21.09.2008. (13:27) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
i tebe muče sinusi? moji su se počeli cijediti još prije 10-tak dana, a sada ponovno imam jutarnja gušenja, nakon što se probudim a njima još ne zazvoni budilica... ali bolje i to nego začepljeni (imala prije par godina dvije zime za redom, glavobolje u p.m.)
a nego što reći takvima poput gospon zida? idu mi na jetru takvi samoprozvani "jezični policajci". bez lažne skromnosti, smatram da gramatikom i pravopisom vladam sasvim pristojno (i to su mi godinama potvrđivali raznorazni ljudi, uključujući i komisije na srednjoškolskim natjecanjima iz hrvatskog - gdje mi je - da se pohvalim - državno pobjeglo za siću bodova), a pogotovo kad se uzme u obzir i profesionalna deformacija - tj. 5 godina trojezičnog životav- sad, ne znam koja si kombinacija, povijesti ili njemački, ali u svakom slučaju ćeš znati o čemu govorim. ako si njemački, onda znaš kako se pričalo - pukneš prvu riječ koje se sjetiš, a sad - na kojem je jeziku, to je manje bitno, kad svi razumiju sva tri, a ako si povijest, onda te vjerojatno moja "rulja" izluđivala.
21.09.2008. (19:31) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki 2
Najprije, zahvaljujem na lijepom komentaru kod mene na blogu. Drugo, nadam se da će Tvoje zdravstveno stanje (sinusi) vvrlo brzo doći u potpunu normalu.
A sada se moram osvrnuti na Tvoj post. Dirnula si me neizmjerno sa svojim opisom nesreće i razmišljanjima, kao i posjetom malim ranjenicima u bolnici. Jako ih je to veselilo, i uvjerena sam da si samo pridonijela njihovom bržem oporavku.
Što se psihologa tiče - valjda znaju kako i što smiju i mogu napraviti...Nadajmo se!
Tvoj mopsić je predivan; a vidim ponaša se gospodski - baš kao moja Goldie! :))))
Knjiga je odlična, i neće Ti sigurno biti žao potrošiti stotinjak kuna na nju!
Pusa, pozdrav i nadam se da ćemo ovime ostati i nadalje u blogo-kontaktu! Veselim se!
Pusa, pozdrav od Luki+Goldie
23.09.2008. (10:49) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
tičerica
shvatila sam da je najbolje pustiti prošli post i raspravu oko njega da tiho umre - a to je najlakše ako izbacim nešto novo za moje stalne goste, koji ne dolaze k meni preko linka s naslovnice - a k tome sam imala i novu temicu. kako fašistoidnim sportašima (sestra mi je na difu - što da ti više o opsesivnosti, sportu i fašistoidnosti kažem?) ne možeš dokazati da nekim ljudima sport ne pričinjava zadovoljstvo, ili opsesivnim veganima da ti voliš papati meseka, i da je to tvoje ustavno pravo, tako niti nepušačima ne možeš objasniti zašto pušimo. a još manje im možeš objasniti kako nije ugodno kada te šutnu van da "grebeš po balkonskim vratima", i da ne želiš trovati nikoga, već samo pravo da zapališ svoju cigaretu na nekom normalnom mjestu (s temperaturom u plusu), bez da ti netko pokušava skinuti glavu zbog toga.... no, kao što rekoh, die, post, die. :D
hvala ti na savjetu za opisne - ne bi povjerovala, ali točno to sam počela ovog tjedna i raditi. raditi bilješkice za one za koje sam primjetila nešto. (evo, recimo, jedne stvari koju bi actually mogli poučavati na faksu: kako raditi opisne ocjene. koristilo bi mi više od sintaksi)
e, mi u velikoj školi ne samo da imamo full-time pedagoginju i full-time psihologinju, već je jedan dječak s ADHD-om čak dobio svoju vlastitu stručnu suradnicu u nastavi! (i svejedno, na 700 djece, to je premalo). a mala školica je tek prošle godine dobila stručnu pedagoginju - s tim da je sirota pedagoginjica samo na pola radnog vremena, drugu polovinu odrađuje u nastavi - tj. radi dva posla.
sve je super ako škola ima pedagoge koji zbilja rade svoj posao - kao u obje moje škole (iako sam se nagledala i onih drugih, kroz vlastito školovanje). doduše, jedna je zelena, a druga nabrijana - no bolje i to nego da ih boli neka stvar, ne?
23.09.2008. (23:33) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kinky Kolumnistica
Prvi put sam na tvom blogu i mogu ti reći da mi se svidio. Hm, sviđaju mi se izgleda tičerski blogovi, pošto redovno pratim i Tičericu i Akademsku stranputicu, a imam i prijateljice uživo s istim zanimanjem. :)
Vidim da živiš u blizini Osijeka, ako se ne varam?
Za ovu nesreću sada prvi put čujem i doista je grozno naći se u takvoj situaciji, bio ti razrednik, prijatelj ili roditelj takvog djeteta... :( Svatko to nekako podnosi na tsvoj način, psihološka pomoć može dobro doći, ali, baš kao što kažeš, ne treba ju forsirati jer neće svakome biti nužna, pošto neka djeca radije stvari probavljaju sama i više ih drže u sebi.
Čini mi se da se tvoji učenici mogu radovati što te imaju za učiteljicu (ja bih da sam još u školi) i želim ti da ne odustaneš od bloga i pišeš ga što duže i upornije te neka te veseli. A ja, vratit ću se po još. ;) Pozdrav od Kinky!
27.09.2008. (11:29) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...